Povežite se sa nama

OKO NAS

TRETMAN OTPADNIH VODA NA SJEVERU: Decenija propuštenih šansi

Objavljeno prije

na

Opštine sa sjevera koje su 2012. godine propustile šansu da koriste sredstva IPA fondova za rješavanje problema otpadnih voda, sada očekuju nove kredite i grantove. I greške ne postojećim postrojenjima ispravljaće se na isti način

14

 

Više opština na sjeveru, ove godine, trebalo bi da koristi kredite Evropske investicione banke (EIB) namijenjene za unaprjeđenje sakupljanja i prečišćavanja otpadnih voda i sistema vodosnabdijevanja.  Krediti su obezbijeđeni po osnovu okvirnog ugovora „Vodosnabdijevanje i otpadne vode u Crnoj Gori” (Montenegro Water and Sanitation – SERAPIS 2005-2021). Preraspodjelom tog novca stvoriće  se uslovi za zatvaranje finansijske konstrukcije projekta i uslov za dalje aktivnosti na kandidovanju projekta za obezbjeđenje  granta Zapadnobalkanskog investicionog okvira – WBIF.

Novac dobijen kreditima i, kasnije, iz  granta WBIF-a, trebalo bi da znači početak konačnog sređivanja haotičnog stanja u toj oblasti. Većina opština je 2012. godine bila  nespremna  da iskoristi novac IPA fondova koji je bio namijenjen istom cilju.  U nekim   opštinama  budući krediti, odnosno grantovi,  koristiće se za ispravljanje dijela grešaka na poodavno postavljenim postrojenjima za preradu otpadnih voda (PPOV),  dok će ostale prvi put dobiti te siteme.

Više od tri milona eura je iznos kredita kod EIB kojim će u Pljevljima biti finansiran dio izgradnje II faze kanalizacione mreže, čime očekuju da se unaprijedi sistem za upravljanje otpadnim vodama i poveća funkcionalnost izgrađenog PPOV. Za sve radove kojima bi se uspostavili prihvatljivi standardi u tretmanu otpadnih voda u toj opštini potrebno je oko 10 milona eura, saopštili su lani iz Vlade.

Gradnja prvog postrojenje, koju su pratile mnoge kontroverze, počela je sredstvima iz IPA fondova. Tokom minule decenije u Pljevljima, pored PPOV u Židovićima, izgrađen je i glavni  gradski,  kao i četiri od sedam bočnih kanalizacionih kolektora koji uključuju otpadne vode iz gradskih naselja.

Nedavna anketa, čije su rezultate objavile Pljevaljske novine, pokazuje da je skoro polovina ispitanika nezadovoljna  funkcionalnošću PPOV, dok je više od trećine (32.18%) veoma nezadovoljno. Skoro  polovina građana (43.56%) primijetila je negativne efekte kolektora na okolinu, uključujući smrad i zagađenje. Razlog za brigu je, pokazali su rezultati ankete, i troškovi od oko 800.000 eura godišnje za njegovo održavanje. Više od polovine ispitanika  vjeruje da je bilo elemenata korupcije u procesu izgradnje i održavanja kolektora.

Još u vrijeme izrade Studije izvodljivosti, prije više od deceniju, moglo se čuti da je glavni nedostatak tog projekta nerazdvojena atmosferska i fekalna kanalizacija. Povećavanje kapaciteta kolektora izazvalo je sumnje i pitanja o stvarnim motivima koji stoje iza projekta.

PPOV, koji je zvanično koštao četiri miliona eura, finansiran je iz IPA fondova, a projektant i izvođač radova je bila  španska kompanija Akvalia infrastruktura. Austrijsko preduzeće Štrabag AG bilo je angažovano za izgradnju glavnog kolektora, vrijednog oko 1,05 miliona eura. Međutim, ključni dio projekta  priključenje fekalne kanalizacije  nikada nije realizovan.  Firma iz Italije, koja je bila zadužena za nadzor, potvrdila je neefikasnost u realizaciji projekta.  Postojenje je počelo da radi 2019., umjesto dvije godine ranije.

Iako su u Rožajama od 2011. do 2014. godine uspjeli da izrade studiju izvodljivosti za  postrojenje, odabrali  lokaciju i uvrstili je u Prostorni urbanistički plan (PUP),  do sada na  rješavanju problema otpadnih voda  gotovo ništa nije učinjeno.  U toj opštini tek predstoji gradnja PPOV.  Kada je, prije deset godina, DPS izgubila vlast, njihovi nasljednici, Bošnjačka stranka i Socijaldemokratska partija (SDP), odlučilli  su da promijene lokaciju, koje je prvobitno bila određena za PPOV.  To je iziskivalo ponovnu izradu studija lokacije, a nove vlasti nisu mogle za to dobiti novac iz IPA fondova. Prvobitno opredijeljen novac za postrojenje zatim je preusmjeren na druge opštine.

Tako su Rožaje, umjesto da budu među prvima u Crnoj Gori, koji će riještiti probleme tretmana otpadnh voda, sada na začelju. Otpadne vode iz Rožaja trenutno se ulivaju u rijeku Ibar  na desetak kilometara od njenog izvora. Prema monitoringu kvaliteta vode Agencije za zaštitu životne sredine, Ibar je jedna od najzagađenijih rijeka u Crnoj Gori.

Rožaje je tako postalo jedna od opština, koje su još prije 10 godina mogle da završe veliki dio poslova koji su imperativi u  oblasti zaštite životne sredine. Među tim opštinama je i Kolašin koji, takođe, treba da gradi  PPOV i dovodi  u red kanalizacionu mrežu. Do 2012. godine za izgradnju PPOV u opštini Kolašin je dobila 1,2 miliona eura, kreditom i iz predpristupnih fondova. No, tek nedavno opštinska adminsitracija je obezbijedila preduslove za projekat.

“Otpadne vode iz kanalizacionog sistema grada ispuštaju se direktno u lagune, naselje Breza. Lagune ne funkcionišu ispravno, nisu obložene i otpadne vode poniru u zemlju. Trenutno je u funkciji jedna laguna , na čijem dnu se nalazi sloj mulja debljine 30-60 centimetara.  Opasnost  kontaminacije Tare je stalna, pošto je rijeka udaljena od laguna svega oko 25 metara”, saopšteno je prilikom prezentacije projekta.

Glavni cilj izgradnje PPOV je, objašnjeno je, smanjenje zagađenja Kolašina i rijeke Tare koje je uzrokovano nedostatkom kompletnog sistema prikupljanja otpadnih voda. Zemljište na kojem je predviđena izgradnja  je u opštinskom vlasništvu, a kako tvrde u lokalnoj upravi, u toku  je prekvalifikacioni tender za nadzor nad projektom.

U Kolašinu kažu da su prošle godine završili sve potrebno za zaključenje ugovora o transferu kreditnih sredstva, ali da procedure nijesu okončane, pa je to zahtijevalo novu odluku o zaduženju i rebalans budžeta.  Predstavnicima kolašinske lokalne vlasti nedavno  su u resornim ministarstvima obećali da  će Kolašin, zbog ažurnog pristupa,  biti izdvojen iz “paketa” u kojem je još nekoliko opština. Navodno i pored toga, što se već godinama zna koje su im obaveze,  mnoge lokalne uprave još su u procesu izrade potrebne dokumentacije ili nijesu završile eksproprijacije, neophodne za projekte.

Kreditna sredstva EIB, a potom i grant WBIF-a i u Mojkovcu će koriristi za adaptaciju postojećeg PPOV i izgradnju kanalizacione mreže u više naselja. To podrazumijeva razdvajanje fekalnih i atmosferskih voda u urbanom dijelu grada i izgradnju novih kolektora, dužine 2,06 kilometara u dijelu Gornjih Polja. Planirano je da bude  izgrađena kanalizaciona mreža, dužine 7,99 kilometara, u naseljima Ambarine, Juškovića potok i Podbišće.

Otvaranjem poglavlja 27  Crna Gora je, između ostalog, preuzela obavezu da  izgradi sisteme za prikupljanje i tretman otpadnih voda u svim svojim opštinama do kraja 2035. Očekivano je da ovog puta, pritisnute rokovima, lokalne administracije pokažu više ozbiljnosti i stručnosti, u odnosu na vrijeme kada su im ili izmakla, ili su nekvaliteno utrošena sredstva IPA fondova.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo