Podaci MONSTAT-a pokazuju da se svako treće dijete u Crnoj Gori nalazi u riziku od siromaštva. Na sjeveru je još teže stanje. Tamo je svako drugo dijete na ivici siromaštva

Bliže se novogodišnji praznici. Djeca uveliko smišljaju novogodišnje želje i očekuju poklone od Deda Mraza. Dok mnoga djeca žele slatke paketiće, igračke ili novi ekran za igru i društvene mreže, osmogodišnja djevojčica iz Nikšića želi baterijsku lampu. Njena majka sama odgaja još dvoje mlađe djece, a ona za Monitor kaže da ovaj poklon želi jer noću ne voli da uči pod šterikom.

„Sada mrak pada i prije pet, a nemamo struje zbog neplaćenih računa. Ona voli knjigu i dobar je đak. Voljela bih da mogu da im dam više, ali uvijek moram da biram za šta ću da trošim ovo malo socijale i ako uspijem da još nešto zaradim. Ljeti bude više posla, a i lakše je kad je toplo. Zimi je mnogo teže za sve“, priča tridesetdvogodišnja samohrana majka troje djece.

Nakon muževljve smrti nije mogla ostvariti penziju, jer on nije imao upisan staž, iako je, kako kaže, cijelog života radio. I nju su zaobišle naknade za majke jer nije bila na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, što je bio neophodan uslov. Sa socijalnom naknadom, dječijim dodacima i onim što zaradi privatno njena mjesečna primanja iznose malo preko 200 eura. Najviše novca pođe na hranu, a trudi se da ostatak rasporedi po prioritetima.

„Uvijek fali za nešto. Najviše budu uskraćena djeca. Prošle godine sam nabavila knjige preko Banke hrane, a ove godine su besplatne. Njima je teško zbog nemaštine pogotovo njoj kada vidi u školi drugu djecu. A djeca znaju biti surova“, kaže ona.

Njena djeca neće biti jedina koju će i ova Nova godina podsjetiti na nemaštinu. Prema podacima državnog Zavoda za statistiku (Monstat) svako treće dijete u Crnoj Gori nalazi se „u riziku od siromaštva“. Na sjeveru države je još gora situacija. Tamo je svako drugo dijete na ivici siromaštva. I podaci UNICEF-a sa početka godine pokazuju isto. Samo što oni u svom istraživanju navode da svako treće dijete živi u siromaštvu.

Prag rizika od siromaštva postavljen je na 60 odsto od srednje vrijednosti nacionalnog ekvivalentnog raspoloživog dohotka. On je  je u 2021. godišnje iznosio 2.278 eura za jednočlano domaćinstvo (189 eura mjesečno), a za četvoročlanu porodicu sa dvoje djece mlađe od 14 godina 4.784 eura (skoro 400 eura mjesečno). Ovi iznosi ne obuhvataju troškove stanovanja, već samo najosnovnije životne potrebe.

O razmjerama siromaštva djece u Crnoj Gori svjedoči i Marina Medojević iz nevladine organizacije (NVO) Banka hrane, koja duže od deceniju pomaže socijalno ugroženim porodicama. Oni su do sada pomogli više od 100.000 crnogorskih porodica.

„Uslovi u kojima žive djeca, i njihovi roditelji, nijesu humani. Djeca žive u nemaštini kakva ne priliči 21. vijeku. Oskudijevaju u svemu – u hrani i stambenom prostoru, nemaju prevoz do škole, ni užinu u školi… Moraju često da se sele pošto najčešće žive kao podstanari. To sve predstavlja traumu. Nemaju ni školski pribor, internet, telefon ili kompjuter da bi pratili online nastavu“, kaže Medojević za Monitor.

Ona ukazuje da država godinama na isti način pokušava da riješi problem siromaštva – socijalnim naknadama i jednokratnim pomoćima. Smatra da tim novcem partije samo lakše manipulišu siromašnima. Sumnja da ni nove vlasti nemaju namjere, niti volje, da riješe problem jer te ljude posmatraju samo kao glasače.

„Ovo je problem koji mora da se riješi sistemski i to pričam godinama. Sada su ponovo uveli dječiji dodatak i besplatne udžbenike, ali to nije dovoljno. Dugoročno rješenje je obrazovanje djece. Čak je 85 odsto siromašne djece u porodicama gdje roditelji imaju osnovno obrazovanje. Sa povećanjem obrazovanja roditelja se smanjuje siromaštvo djece“, pojašnjava Medojević.

Obrazovanje djece upravo ističe i Lepa Žunjić iz Udruženja Roditelji. U njihovoj organizaciji postoje servisi koji pomažu djeci iz socijalno ugroženih porodica da što duže ostanu u obrazovanju. Pomažu im u savldavanju gradiva, uče ih životnim vještinama i zanatima, i pružaju im psihološku pomoć.

„Djeca iz siromaštva obično su izolovana jer ne mogu da prate drugu djecu. Ovdje nije samo riječ o obrazovanju, već i o zdravstvenoj zaštiti, i drugim vannastavnim aktivnostima. Tako se djeca druže sa djecom sličnom njima, čak su i fizički izolovani u gradovima. Svi znamo gdje su kvartovi u kojima žive siromašni. I tako se stvaraju krugovi siromaštva u kojima oni funkcioništu“, kaže Žunjić za Monitor.

Ona napominje da socijalna davanja i jednokratne pomoći ljudima obezbjeđuju sredstva da funkcionišu u siromaštvu, a ne da žive bolje. Zato to ne smije biti jedina vrsta pomoći, već se problemu mora pristupiti višeslojno. Obezbijediti djeci jednak pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, sportu, kulturi, kako bi im se dao mehanizam da izađu iz kruga siromaštva.

„Sve što bi pomoglo djeci da imaju jednake mogućnosti da svoj razvoj ostvare“, kaže Žunjić.

Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu smatra da Crna Gora ima problem s podacima na svakom polju. Kada je riječ o siromaštvu, mi imamo podatke samo o onima koji su u sistemu upisani kao socijalno ugroženi.

„Ali ne znamo koliko još ljudi živi van sistema, koliko je ljudi sa penzijom ili platom a žive na pragu siromaštva, ili koliko je njih koji su i zdravstveno ugroženi. Koji pored hrane, moraju da troše i na ljekove“, ocijenila je Mrdović za Monitor.

I Marina Medojević ukazuje na istu nevolju. Ona tvrdi da se u Crnoj Gori ne priča dovoljno o ljudima koji su zaposleni i siromašni, ali ni o jazu između bogatih i siromašnih. Podsjeća da siromašni moraju da zadovolje rigorozne uslove centara za socijalni rad da bi primili socijalnu naknadu. Ako ne zadovolje te uslove, onda su van sistema. Pritom, ljudi koji nijesu državljani nemaju pravo na zdravstveno osiguranje ako nijesu zaposleni, a takvih je, kaže, mnogo.

Banka hrane godinama predlaže uvođenje besplatne užine, prevoza i udžbenika za djecu u zoni siromaštva, osnivanje fonda za obrazovanje i zapošljavanje jednog od roditelja za stalno, da bi ta djeca imala stabilne prihode. Nedavna povećanja minimalne i drugih zarada, odnosila su se samo na one koji su već obezbijeđeni. Socijalne naknade se nijesu bitno povećavale posljednjih desetak godina.

Djed mraz je opet skrenuo sa staze.

Najbogatiji građani sedam puta bogatiji od siromašnih

Da je prosječan prihod najbogatije petine građana Crne Gore sedam i po puta veći od prihoda najsiromašnije petine, pokazuju podaci Eurostata iz 2020. godine. U Evropskoj uniji najbogatiji imaju u prosjeku pet puta više od najsiromašnijih. Ines Mrdović kaže da je decenijama Crna Gora kreirana kao socijalno nepravedno drustvo.

„Kreiran je sistem u kojem je stvoren uzak krug bogatih prema kojima se slivao ogroman novac iz državne kase. Tako smo došli do društva duboke socijalne nepravde. Imamo jako mali procenat bogatih koji su dobili sve. I ogroman broj onih koji su dobili jako malo, ili ništa. Zato mi danas imamo tako poražavajuću socijalnu sliku u zemlji”.

Samo deset odsto novca završi siromašnima

Studija materijalnih davanja – za prioritetne izmjene Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti pokazuje da svega oko deset odsto novca iz sadašnjeg sistema crnogorske socijalne zaštite dobiju materijalno ugroženi – siromašni građani. Dokument je pripremljen uz podršku Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori, za potrebe Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Oni navode da je ovaj odnos krucijalni problem sistema socijalne zaštite u Crnoj Gori koji ima 18 vrsta materijalnih-socijalnih davanja. Međutim samo je jedno – materijalno obezbjeđenje usmjereno na siromašne, odnosno zavisi od imovinskog stanja, dok su ostala prava kategorijska (dodatak za njegu i pomoć, lična invalidnina, porodiljska, odnedavno i dječji dodatak za svu djecu do šest godina…) i njih ostvaruju i građani dobrog imovinskog statusa. To, kako navode, „često kod laičke javnosti stvara percepciju da ‘socijalu’ primaju i bogati, građani dobrog imovinskog statusa”.

Čak i kod tog materijalnog obezbjeđenja, 71 odsto korisnika su radno spososbni a svega 29 odsto socijalno ugroženi i radno nesposobni građani. U dokumentu je urađena i analiza odbijenih zahtjeva građana za materijalnim obezbjeđenjem, na osnovu čega su zaključili da zakonski uslov za ostvarivanje prava na ovu vrstu socijalne pomoći treba izmijeniti tako da bi veći broj građana u stanju socijalne potrebe mogao ostvariti pravo na nju.

Ivan ČAĐENOVIĆ