Povežite se sa nama

MONITORING

Treća sreća

Objavljeno prije

na

Na pomolu su nova, dugovječna i vatrena neprijateljstva.

,,Ja nikad nijesam kombinovao politiku sa biznisom”, tvrdi ministar Milan Roćen pozivajući Nebojšu Medojevića da se odrekne poslaničkog imuniteta i na sudu dokaže ,,izmišljotine” o njegovim vezama sa jednom od najupošljenijih i najprofitabilnijih kompanija u crnogorskom građevinarstvu. Ljut je i Veselin Kovačević poslovni čovjek, u ovdašnjim medijima najčešće predstavljan kao formalni vlasnik podgoričke kompanije Bemaks. Kovačevića srdi to što koordinator NVO MANS Dejan Milovac dovodi preduzeće Bemaks u vezu sa nizom mogućih zloupotreba u kojima su, uz lokalne, političke i ekonomske, moćnike učestvovali i predstavnici državnih institucija. Kovačević kritičarima poručuje da se do ,,transparentnijeg društva” ne može doći ispunjavanjem kvota za donatore i iznošenjem poluistina. ,,Ili, da upotrijebimo jezik branše”, kaže nekadašnji direktor Fin investa, kompanije iz Atlas grupe Duška Kneževića, ,,treba stati na put poluproizvodima i kvazimajstorima”.

Istinita ili ne, priča o Bemaksu, njegovim vlasnicima i njihovim privilegijama je jednostavna. Prema njoj, Milan Roćen je sam ili sa prijateljima i suvlasnicima kafea Grand Rankom Ubovićem i Aleksandrom Mijalovićem, skriveni partner Veselina Kovačevića, odnosno, većinski vlasnik Bemaksa. A dokazi?

Neki se pozivaju na vlastita, ili iz prve ruke dobijena, saznanje prema kojima se Ubović i Mijajlović često pojavljuju kao pregovarači i zastupnici firme Bemaks. Tvrde kako je niskogradnja u Crnoj Gori zarobljena u bermudskom trouglu između kompanija Bemaks, Crnagoraput i Štrabag koje, zahvaljujući dobrim političkim vezama, dobijaju poslove i novac čak i kada su ponude konkurenata kvalitetnije ili jeftinije od njihovih.

Prilično je i onih koji vjeruju da imovinski karton ministra Roćena, čak i onaj njegov ozvaničeni dio, sugerišu kako je ministar, ipak, kombinovao ponešto otkada se iz Moskve vratio u Podgoricu. I novode primjer: prema podacima sa sajta Komisije za utvrđivanje konflikta interesa, Milan Roćen njegova supruga Stana i sin Filip posjedovali su, na početku 2006. godine, nešto manje od 150 kvadrata (dva stana) u Podgorici. Ušteđevinu nijesu imali. Danas, na istom sajtu vidimo da je ministar vlasnik novoizgrađenog stana od 159 kvadrata. Njegova supruga gazduje ,,starim stanom” od 93 kvadrata kome su se, u međuvremenu, pridodali podrum i garaža.

Filip više ne živi sa roditeljima pa informacija o njegovoj imovini nema na sajtu Komisije. Monitor je, prikupio podatke prema kojima je Filip u centru Podgorice kupio stan od 75 kvadrata (,,stari” od nekih 55 kvadrata je, po svoj prilici, prodao). U Baru, u naselju Topolica, na njega se vodi manji jednosoban stan, a na Žabljaku plac od 500 kvadrata.

Tek, Roćeni su za pet godina porodičnu imovinu uvećali, samo u nekretninama, za neke tri – četiri stotine hiljada eura.

Poznata je i priča o kreditu od 100 hiljada eura koji je ministar dobio od CKB, 2006. godine. A vratio dvije godine kasnije. Kako?

Javnost je mjesecima brujala o ovom fenomenu. Roćen se danas žali kako je to postao ,,najpoznatiji kredit u Crnoj Gori”. Pogrešno. Mnogo su poznatiji oni koje su, uz bankarske garancije iz džepa poreskih obveznika, dobijale privatizovane Željezara i KAP, a najpoznatiji je – istinski čuven – kredit koji je na obraz u Londonu izboksovao Milo Đukanović. U rijetkim trenucima, u minule dvije decenije, kada je bio bez neke državne funkcije.

Da se vratimo Roćenu i njegovom biznisu.

Ministar kaže kako je Komisiji Slobodana Lekovića ,,blagovremeno priložio dokument iz kojeg se jasno vidi izvor sredstava za vraćanje kredita”. Leković je pritom , duže od dvije godine, herojski branio javnosti da sazna elementarno – kako član Vlade Crne Gore plaća četiri ili pet puta više nego što zvanično zarađuje? Roćen je mudro ćutao. Njega niko nije pitao za porijeklo novca, kaže i skromno dodaje kako nije ni htio da se miješa u rad nadležnih institucija i pravosuđa. Rijetki što su imali uvid u ovaj ,,dokument” kažu da je on – nije lako naći pravu riječ – pa recimo, dosta duhovit. O tome će uskoro biti više priče.

Da se vratimo proizvodnji. Novca. U vrijeme kada su Roćeni, od plate, penzije, honorara, počeli vraćati prve rate svog kredita sa pet nula, u Podgorici je osnovan Bemaks doo.

Veselin Kovačević je novoosnovanu firmu predstavio najavama o izgradnji dva poslovno-stambena kompleksa u Podgorici površine od skoro 100 hiljada kvadratnih metara. ,,U drugoj fazi razvoja, firma će se koncepcijski usmjeriti na formiranje adekvatne operative za buduću gradnju autoputeva u Crnoj Gori”, vidovit je bio vlasnik kompanije koju su od početka pratile glasine o skrivenim vlasnicima sa jakim političkim uticajem.

Glasine je podsticala Bemaksova poslovna filozofija ,,ima se može se”. Kompanije je već stigla da u Podgorici, Baru, Buljaricama, Tivtu, na Žabljaku i Bijelom Polju otvori postrojenja za proizvodnju betona. U Podgorici je podignuta moderna asfaltna baza, a Bemaks posjeduje i sedam drobilica za šljunak. Tačan broj bagera, buldožera, utovarivača, dampera, automiksera, pumpi za beton, kipera, tegljača, cistijerni za cement… ne znaju, valjda, ni ovdašnje banke koje su izdašno kreditirale nabavku svega što će koristiti za gradnju auto-puta. Gdje je Bemaks bio već viđeni podizvođač.

Nezadovoljni konkurenti navode kako je Bemaks, nedugo po osnivanju, bio angažovan kao izvođač ili podizvođač radova na rekonstrukciji, modernizaciji i izgradnji najvažnijih saobraćajnica u Crnoj Gori. Navedimo saobraćajnice Podgorica-Cetinje, Podgorica-Nikšić, Podgorica – Bar, Podgorica-Kolašin, Risan–Žabljak; gradnju Regionalnog vodovoda i priključke do lokalnih rezervoara (u Baru); Bemaksu je pripao posao izgradnje jedinog pješačkog podzemnog prolaza u Podgorici, gradnja novog dijela platforme za parkiranje aviona na aerodromu Tivat, posao sanacije jalovišta u Mojkovcu, gradnja nadvožnjaka u Baru.

Dva posljednje pomenuta posla povod su za najnoviju aferu.

Barski nadvožnjak nije medijski atraktivna priča: u nizu nevjerovatnih ugovora koje je u ime opštine Bar potpisao Žarka Pavićevića našao se i ovaj sa Bemaksom. Njima je posao gradnje nadvožnjaka povjeren iako su u odnosu na drugorangiranog ponuđača bili skuplji za nekih, oprostite na eventualnoj nepreciznosti, 400 hiljada eura.

Zato je sanacija jalovišta u Mojkovcu bombona. Pričamo o onom nasipu koji je jesenas, sa prvim kišama, krenuo put Tare, prijeteći da je trajno uništi. Ali kvalitetu radova tek treba da dođe na red. Radi se o tome što je Komisije za kontrolu postupka javnih nabavki, na čelu sa Markom Lazarevićem prihvatila žalbu Bemaksa i poništila rješenje Direkcije za javne nabavke kojom je taj posao povjeren podgoričkom Tehnoputu.

Lazarević i saradnici su zaključili da 10 od 11 ponuđača za posao u Mojkovcu ne zadovoljava uslove zbog toga što nemaju dokument (licencu) koji u tenderu od njih nije ni tražen. ,,Ukoliko je Komisija zaista smatrala da je sporna licenca neophodna za realizaciju pomenutog posla, bilo je neophodno raspisati novi tender”, logično razmišljaju u MANS- u. Ali, Lazarević demonstrira drugačiju percepciju: ,,Zbog propusta naručioca da predvidi sve licence koje su neophodne za izvođenje radova, kao i propusta pojedinih ponuđača da ih dostave, ne mogu se kažnjavati ponuđači koji ispunjavaju sve uslove”, zaključio je Lazarević. I Bemaksu donio posao, a državi uvećao trošak za nekih 150 hiljada eura.

Možda rezon Komisije i predsjednika ne bi bilo toliko sporni da Tehnoput već na sudu nije oborio rješenje kojim je njima oduzeta gradnja treće trake na dijelu puta Cetinje –Podgorica. Komisija je, zapravo, poništila odluku Direkcije za javne nabavke, ponudu Tehnoputa proglasila neispravnom i posao dodijelila- znate kome. Potom je Tehnoput dobio presudu koja kaže da oni treba da grade put koji je Bemaks već izgradio. I naplatio.

Da li će moguću naknadu oštećenoj kompaniji platiti građani ili članovi Komisije za kontrolu javnih nabavki? Ili će oni koji Bemaksu čuvaju leđa smisliti neku kompenzaciju kako bi njegovim konkurentima prikrili učinjenu štetu. Opet na naš račun.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo