Povežite se sa nama

FOKUS

TRANZICIJA POLICIJE: Povratak kursadžija

Objavljeno prije

na

Vlada je zimus sistematizovala 2.500 hiljade novih radnih mjesta u MUP-u i UP. Ministar Adžić sada kaže da policiji nedostaje još 1.600 službenika (da li je 900 već zapošljeno, ne zna se). Na istragu o lažnim diplomama u UP i MUP-u stavljena je oznaka tajnosti. Policajci protestuju na ulici

 

Svečanost povodom Dana unutrašnjih poslova upriličena je na centralnom podgoričkom trgu, kako dolikuje organizatorima – premijeru Dritanu Abazoviću i ministru MUP-a Filipu Adžiću – i njihovim porukama.

Ministar sile, koji pod komandom uz  MUP drži i Ministarstvo odbrane, je poručio: ”Biti službenik Ministarstva unutrašnjih poslova znači biti izvan političke, vjerske i nacionalne pripadnosti, biti vođen isključivo Ustavom i zakonima Crne Gore”. Premijer je inspiraciju potražio u istoriji. ”Ovaj datum je velika obaveza da ono što je ustanovio Petar Petrović Njegoš sprovedemo u djelo, da mirimo narod, da pokušamo da damo doprinos za ono što je najveći strateški cilj Crne Gore, a što bez vaše pomoći ne možemo da ostvarimo”, zborio je Abazović. Iskazajući želju “da pripadnici MUP-a daju presudni značaj da Crna Gora postane članica EU”.

Godinu ranije, ista manifestacija održana  je “u krugu porodice”, u policijskom kampu na Zlatici. Tada nije bilo tajnog tunela koji vodi do depoa Višeg suda, protesta nezadovoljnih policajaca, podugačkog popisa uhapšenih policijskih funkcionera – bivših i sadašnjih… Otud naglašena potreba političara da samohvalom prikriju propuste.

“Stanje u Ministarstvu unutrašnjih poslova i Upravi policije obrnuto je srazmjerno pompeznosti ceremonije koja je upriličena na Trgu nezavisnosti“, kaže za Monitor Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja koja godinama prati rad policije i način na koji se izvršna i zakonodavna vlast odnose prema njoj. „Porazno je da je tehnička vlada uspjela da i taj datum zloupotrijebi za svoju samopromociju i demagoška izlaganja o rezultatima kojih u stvarnosti nema. Pođimo samo od činjenice da u esencijalno važnim poglavljima u pregovorima za pristupanje EU, 23 i 24, nije ispunjeno oko 30 od ukupno 82 mjerila. Dakle trećina. Nosioci aktivnosti u ova dva poglavlja su Ministarstvo pravde i Ministarstvo unutrašnjih poslova.“

Naša sagovornica konstatuje da prlika koju je donijela smjena vlasti nije iskorišćena.   „Policija je bila zarobljena, sa dubokim uplivom kriminalnih klanova u njen rad, ali je umjesto sistemskih reformi, dobila promotivni cirkus. Tačno je da su problemi složeni i da će trebati mnogo vremena i truda da se oni riješe. Međutim, uspostavljanje pretpostavki da se to desi još nije započeto. Naprotiv, i ono malo što je jedva stojalo na nogama se potkopava, urušava i izvrće ruglu.“

Sa ovim konstatacijama slažu se i neki policajci. Tome smo svjedočili desetak dana prije ovonedjeljne proslave, kada je pred sjedištem MUP-a održan protest u organizaciji Nezavisnog sindikata policije Crne Gore.

“Namješteni javni oglasi na kojima se brutalno eliminišu policijski službenici sa dugogodišnjim iskustvom, a na njihova radna mjesta dovode partijski drugovi i rodbina visokih funkcionera, zapošljavanje bračnih drugova na najviše pozicije bez ikakvih oglasa i procedura, odbijanje zapošljavanje mladih ljudi koji su se na policijskoj akademiji školovali za ovaj posao samo su dio problema sa kojima smo suočeni”, navodi se u saopštenju sindikata kojim su na protest pozvani svi policajci ali i građani Crne Gore.  “Da pokušamo ne popraviti, nego spasiti policijsku organizaciju od devastacije koja joj od menadžmenta prijeti”.

Protest je donio još oštrije riječi i verbalni sukob policajaca sa ministrom Adžićem. “Ako neko želi od Crne Gore da napravi Kolumbiju u kojoj će kriminalci da rade što hoće, a da policajci okreću glavu i da ne smiju da ih zaustave, onda su na pravom putu”, kazao je predsjednik Nezavisnog sindikata Igor Rmandić. Riječ je, inače, o policajcu koji je ljetos, nakon 27 godina službe u Herceg Novom, bez najave i (prema zakonu – obavezne) saglasnosti dobio rješenje o premještaju u Bijelo Polje. Dvjesta kilometara daleko od kuće.  Njegove kolege kažu da je to kazna za Rmandićev sindikalni angažman.

A on tvrdi da  policajci neće biti prosjaci koji nakon 27 godina rada imaju platu od 540 eura, a njihove kolege iz administracije primaju minimalac. “Policajci kupuju uniformu na pijacama… Tenderi za ljetnju uniformu raspisuju se u junu, pa majicu kratkih rukava dobijemo u decembru” kazao je Rmandić zamjerajući nadležnima neodgovornost i nebrigu prema pripadnicima policije.

Ministar Adžić, koji je uz pratnju obezbjeđanja pratio protest, odgovorio je da su policajcima plate duplo veće nego ranije. Sindikalcima  je zamjerio  što slične proteste nijesu organizovali u vrijeme DPS vladavine. Onda je Rmandić Adžiću poručio kako njegove kriminalne aktivnosti u ministarskom mandatu “prelaze sve mjere dobrog ukusa”. Ministrovo obezbjeđenje je,  diskretno, spriječilo da verbalni sukob preraste u fizički obračun. V.d. direktora Uprave policije Nikola Terzić najavio postupak protiv policajca koji su ministru izašli na crtu.

Bajramspahić je konkretna. “Mandat aktuelnog ministra unutrašnjih poslova je obilježilo gaženje operativne nezavisnosti Policije – protivno Zakonu o unutrašnjim poslovima koji je garantuje. Policija je, pod pritiskom Ministarstva i uz njihovo saučesništvo, svedena na pozorište koje kreira policijske akcije u promotivne svrhe, kako bi se URA-ini lideri predstavili kao borci protiv organizovanog kriminala. Kad je neko uhapšen, zasluga je njihova, a kada neko izbjegne hapšenje, krivo je korumpirano tužilaštvo, policija, sud, DPS… samo su njima svezane ruke. Vrhunac je da ministar istupa i ispred osnovnog tužioca i predstavlja se kao neko ko vodi krivični postupak.“

Afera tunel  je pokazala da snage bezbjednosti (policija i ANB) nijesu ni približno na nivou koji priželjkujemo. I pored dramatičnog propusta koji je za posljedicu mogao imati zločin ogromnih razmjera, nadležni iz vlade i policije nastoje da sve prođe bez utvrđivanja i sankcionisanja odgovornih.

U sklopu te odbrane ministar Adžić je javnosti predočio podatak prema kome policiji, prema novoj sistemnatizaciji, nedostaje čak 1.600 policijskih službenika. „Prema onome što su preporuke naših međunarodnih partnera, samo bi na granici trebalo da imamo još 500 službenika.” Taj podatak ne treba uzeti zdravo za gotovo.

Krajem prošle godine dio NVO sektora alarmirao je javnost informacijom da Abazovićeva politika novom sistematizacijom u Upravi policije i Ministarstvu unutrašnjih poslova stvara prostor za zapošljavanje 2.500 novih ljudi. Potom su, u januaru, vladi nenaklonjeni mediji izvjestili da nije riječ o 2,5 već o tri hiljade novoplaniranih radnih mjesta. “Vlada je na sjednici održanoj prošle sedmice, mimo već postojeće sistematizacije u MUP-u, dala saglasnost za zasnivanje radnog odnosa za 57 svršenih polaznika Policijske akademije u Danilovgradu, 102 policijska službenika u Upravi policije i 83 državna službenika i namještenika u Ministarstvu unutrašnjih poslova”, izvjestila je Pobjeda svoje čitaoce.

Ostaje nepoznanica – da li su MUP i UP u tehničkom mandatu ministra Adžića već zaposlili 900 i više ljudi, samo tokom ove godine, ili je brojka od 1.600 nedostajućih službenika policije napravljena prema nekoj drugoj računici.

„Upravljanje ljudskim resursima u policiji je do krajnosti politizovano i služi za jačanje partijske baze vladajuće partije. Direktor policije Zoran Brđanin je nezakonito smijenjen, što je potvrdio Upravni sud, a vršilac dužnosti direktora po drugi put nezakonito postavljen, i pored izričite obaveze Vlade da prethodnog direktora vrati na poziciju“, kaže Dina Bajramspahić, osvrćući se na nedavnu odluku vlade da Nikolu Terzića po drugi put imenuje za v.d. direktora UP, nakon što mu je istekao prvi šestomjesečni mandat.

Bajramspahić  ističe da kadrovska politika nije jedini, a možda ni najveći problem sa kojim se nosi policija. „Tokom tri godine nije unaprijeđena etička, disciplinska ni krivična odgovornost policijskih službenika. Policijska tortura se toleriše, čak i nagrađuje. Unutrašnja kontrola, Odjeljenje za antikorupciju i Direktorat za bezbjednosno nadzorne poslove MUP-a su tri jedinice Ministarstva koje imaju zadatak da obezbijede zakonitost rada policije. Imaju ogroman broj službenika, najviša policijska zvanja, sve privilegije i nula rezultata. Umjesto toga, funkcioneri Vlade, MUP-a i UP  javno zapomažu zbog korumpiranih policajaca. Kao da je to nečija tuđa briga, a ne problem sa kojim bi oni trebalo da se nose i da ga riješe.“

Među policajcima koji su od ministra nagrađeni tokom proslave dana unutrašnjih poslova bio je makar jedan javno osumnjičen da je učestvovao u više slučajeva policijske toruture. Jedan od njih je i snimljen nadzornim kamerama (prebijanje na Cetinju).

Policija, odnosno MUP, duže od godinu ispituju navode NVO Alternativa o njihovim službenicima sa lažnim diplomama. Na taj postupak je stavljena oznaka tajnosti, pa se moramo koristiti samo informacijama koje je predočio ministar Adžić. A on kaže da je formirana Komisija koja trenutno obrađuje 152 dosijea.  “Ne mogu pojedinačno da govorim o službenicima niti fakultetima sa kojih su diplome”.

U tom kontekstu se, možda, može posmatrati što su makar dvije velike zaplijene kokaina, zaplijena cigareta u Luci Bar i nedavno otkrivanje tunela kojim su kriminalci stigli do depoa Višeg suda prošli bez ozbiljnog pokušaja policije da zataji otkriće kako bi na djelu uhvatila počinioce. Ministar Adžić je u slučaju tunel odgovornost prebacio na medije, zamjerajući im da su prebrzo objelodanili njihovo otkriće. A ko im je dojavio?

„Odavanje tajnih podataka je krivično djelo (član 369 Krivičnog zakona) kažnjivo zatvorom od jedne do osam godina“, navodi Bajramspahić. „Nema dana da se u medijima ne objave operativni podaci iz izviđaja i istraga, objavljuju se dokumenti pod oznakom tajnosti, daju se senzacionalističke izjave za sakupljanje političkih poena. Tako se opstruiraju istrage. Policija do danas nije otkrila ni procesuirala niti jednog službenika Ministarstva i Policije koji nezakonito dostavljaju informacije.“

Da dijelom korigujemo sagovornicu. Bivši direktor UP Veselin Veljović  uhapšen je pod sumnjom da je jednom od organizatora šverca cigareta dojavio podatke iz istrage koja je protiv njega vođena.  Ostali su, za sada , bezbjedni.

V.d. direktora Uprave policije Nikola Terzić prihvatio se novog mandata najavljujući da će sam na ključne pozicije imenovati ljude u koje ima povjerenja. “Selektor ima pravo da bira svoje igrače, kao što se i od selektora očekuje da isporuči rezultat”, pojasnio je. Niko od onih koji su ga imenovali nije mu skrenuo pažnju da bi to moglo biti nezakonito. Ili je to nastavak priče da zakone ne moramo poštovati uvijek i na svakom mjestu. Posebno kada se borimo za pravnu državu a protiv kriminala koji je pustio korijene i u državnim institucijama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bol i tugu usljed tragedije u Makedoniji, u kojoj je život izgubilo 59 osoba, a povrijeđeno 190,  zamijenio je bijes kada su otkrivene činjenice o radu diskoteke sa falsifikovanim licencama i bez osnovnih bezbjednosnih standarda. Urušene institucije i neodgovornost  stoje iza još jedne tragedije u regionu. Nova krvava opomena koju nema ko da čuje, nakon Novog Sada, Donje Jablanice, Cetinja…

 

Dugogodišnji vozač Hitne pomoći u Kočanima Ile Gočevski, u noći između subote i nedjelje, prevozio je povrijeđene iz diskoteke Puls. U požaru koji je izbio u diskoteci oko tri sata ujutru poginulo je 59 osoba, a povrijeđeno je preko 190. Mladih od 15 do 24 godine. Kolege Gočevskog iz Opšte bolnice Kočani kazali su da je radio cijelu noć i dan i prevozio povrijeđene, a da je kući otišao samo da se odmori. Nije se probudio.

,,Cijelu noć je pomagao mladima iz diskoteke smrti, a juče je iznenada preminuo. Otkazalo mu je srce, nije izdržao te krvave slike. Ne postoje riječi koje mogu opisati tebe, gromadu od čovjeka. Planino naša, čovječe velikog srca i duše. Dao si sve od sebe da spasiš mlade, nevine duše, na kraju si i ti otišao”, jedno je od oproštajnih poruka za Gočevskog.

Na snimcima iz diskoteke, koji su ubrzo nakon tragedije plasirani na društvenim mrežama, vidi se da je pirotehnika, prskalice koje su aktivirane na bini izazvale požar na niskom plafonu. Bend je nastavio da svira, a publika u prvi mah nije bila svjesna šta se dešava. ,,Većina stradalih je umrla od posledica stampeda izazvanog panikom nakon što je izbio požar u diskoteci”, izjavila je direktorka Opšte bolnice Kočani Kristina Serafimova.  

Za ministra unutrašnjh poslova Panča Toševskog nema dileme ko je krivac za nezapamćenu tragediju: požar su izazvala pirotehnička sredstva koja su donijeli članovi popularne grupe „DNK“. Ali, i oni su nastradali, tako da je taj dio istrage zatvoren.

Snimci diskoteke – oronule zgrade, sa uskim ulaznim vratima, rešetkama na prozorima izazvala su brojna pitanja javnosti o diskoteci koja je radila 12 godina, a nalazila se u objektu koji je ranije bio magacin za tepihe. Pitanja za nadležne su se ređala – kako je u gradu od 25.000 stanovnika toliko dugo radila diskoteka u koju su dolazili maloljetnici, a koja nije imala valjanu dozvolu, u objektu u kom nije ispoštovan nijedan standard, gdje su se održavali koncerti s puno pirotehnike i vatrenih efekata, a u kojem su gosti bili policajci i inspektori…

,,Svako koga vidite ovdje ima nekog bliskog ko je stradao”, izjavio je jedan od mještana malog grada nakon tragedije. ,,Imam unuku koja je trenutno u Sofiji i ima problema sa opekotinama po licu, tijelu i respiratornom traktu. Ali me ne boli samo zbog nje, izgubio sam dijete komšinice, dijete od sestrične moje žene, izgubio sam djecu mnogih prijatelja, jako mi je teško”, izjavio je Kočana.

Bol i tugu usljed tragedije, ubrzo je zamijenio bijes kada su počele da se otkrivaju činjenice o radu diskoteke. Utvrđeno je da je radila sa falsifikovanim licencama, bez osnovnih bezbjednosnih standarda. „Diskoteka nije imala hidrante, dovoljan broj protivpožarnih aparata prema kvadraturi, dovoljno izlaza za evakuaciju, kao ni pristup sa obje strane za vatrogasce. Ovo je dokaz erozije sistema”, rekao je državni tužilac Ljupčo Kocevski.

Slagalica neodgovornosti i korupcije nema kraja, pa očevici tvrde da je lokal bio prekriven jeftinom izolacijom, koja je planula u sekundi. Blagoja Georgiev, koji je dvije godine radio na obezbjeđenju kluba, otkrio je: ,,Gazda diskoteke je nevjerovatno pohlepan čovek. Unutrašnjost je bila obložena sunđerom! Ko je izdao dozvolu za ovu rupu od diskoteke? Prijavljivao sam da unutra dolaze maloljetnici, ali nikoga to nije zanimalo. Rekao sam mu: ,,Alo, dolaze ti djeca od 15 godina!“, a on mi je odgovorio: ,,Neka, neka ostave pare, da zaradimo”. Svjedoci su potvrdili da su samo jedna vrata bila otvorena, što je izazvalo paniku i dodatno doprinijelo broju žrtava.

Kobne noći u diskoteci je bilo 500 gostiju iako je prodato duplo manje ulaznica.

Mediji u Makedoniji prozivaju  nekadašnju državnu sekretarku u Ministarstvu finansija Sjeverne Makedonije Razmenu Čekić Đurović, za koju tvrde da je mimo zakona registrovala diskoteku i dala joj status noćnog kabarea, za šta je od vlasnika „Pulsa“, koji nisu htjeli da idu preko organa lokalne samouprave, već direktno preko Ministarstva finansija, navodno uzela 7.000 eura.  Zbog ovih navoda uveliko se vodi istraga, u kojoj učestvuje devet tužilaca: po dva iz Kočana i Štipa i pet iz Skoplja. Tu je i Tužilaštvo za organizovani kriminal.

Premijer Makedonije Hristijan Mickoski najavio je krivično gonjenje za sve umiješane, bez obzira na partijsku i drugu pripadnost. Uhapšeno je preko 20 ljudi. Među kojima i vlasnik diskoteke Dejan Jovanov. Gradonačelnik Kočana Ljupčo Papazov dao je neopozivu ostavku.

Državni tužilac Kocevski izjavio je u ponedjeljak da se privedeni sumnjiče za ,,teška krivična djela protiv opšte bezbjednosti”, za šta je zaprećena zatvorska kazna od tri do 20 godina, kao i da se istražuju i primanja i davanja mita, kao i nezakonita nabavka pirotehničkih sredstava.

Državno tužilaštvo Sjeverne Makedonije saopštilo je u srijedu da je sedam policajaca iz Štipa i Kočana osumnjičeno u istrazi požara u kočanskoj diskoteci “Puls. ,,Kao službena lica u Upravi unutrašnjih poslova Štip i Policijskoj stanici Kočani kao saizvršioci, osumnjičeni su da su pripremili, potpisali i dali saglasnost i omogućili pravnom licu dobijanje dozvole za obavljanje ugostiteljske djelatnosti – kabarea, iako objekat nije ispunjavao zakonske uslove za rad”, precizira tužilaštvo.

Dan nakon tragedije i šoka, mještani Kočana zasuli su jajima zgradu Opštine Kočani, a zatim demolirali kafić koji je u vlasništvu vlasnika diskoteke. Uzvikivali su – ubice, ubice. Uputili su se i do kuće gradonačelnika. ,,Hajde da prvo sahranimo djecu…”,smirivao je sveštenik okupljene ispred kuće gradonačelnika.

Na ogradi mosta preko Kočanske rijeke građani su postavili transparente – Zbog prokletih para ostali smo bez naše djece! Očajni i ljuti  nosili su transparente – „Koliko života treba da se izgubi da bi nam proradila savjest“, „Ne umiremo od nesreća, već od korupcije“… ,,Makedonija je korumpirana država!”, Koliko još djece mora da izgubi život da bi sistem proradio”, vikali su okupljeni.

U utorak je održan i protest u Skoplju: Građani su nosili transparente – “Korupcija pali, nevini gore”, “Naša mladost je izgorjela u korupcijskom kazanu”,  “Sve godine ćutanja završavaju se minutom ćutanja”…

Brojna pitanja koja su se otvorila nakon tragedije u Kočanima opomenula je i zemlje u regionu koliko je korupcija smrtonosna. Mediji podsjećaju da je u manje od godinu dana korupcija u regionu odnijela brojne živote.

Početkom oktobra prošle godine u katastrofalnim poplavama  stradalo je 27 osoba. Najteže je pogođena Donja Jablanica u kojoj je poginulo 19 osoba. Njih je usmrtila lavina kamena iz kamenoloma za koje su vlasti odmah potvrdile da je radio ilegalno.Iako su mnogi ostale bez članova porodice, komšija i prijatelja, ali i bez svoji domova, niko još nije uhapšen, niko nije podnio ostavku, nema krivične odgovornosti. Po izveštajima iz BiH sve je i dalje u predistražnoj fazi iako je obdukcija pokazala da su većinu stradalih u Donjoj Jablanici ugušili zemljani nanosi a ne vodena bujica.

Manje od mjesec dana od tragedije u BiH, 1. novembra, u Novom Sadu je pala nadstrešnica renovirane Željezničke stanice i usmrtila 15 osoba. Nepuna tri mjeseca kasnije, osam života odnio je požar u staračkom domu u blizini Beograda, koji je radio nelegalno.

Sudenti i građani u Srbiji od pada natstrešnice protestuju i traže temeljnu istragu i odgovornost. Vlast ih optužuje za destabilizaciju zemlje.

Ogrezli u korupciji se i rugaju žrtvama. Najnoviji primjer je PR slikanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji je na intenzivnoj njezi Vojno medicinske akademije u Beogradu posjetio stradale iz Kočana koji se tamo liječe. Predsjednik Srbije obišao ih je dok leže u sobama intenzivne njege, i to sa cjelokupnom svitom fotoreportera i kamermana, i to prije nego što su priliku da ih posjete imali njihovi najbliži.Fotografije sa obilaska objavio je na svom Instagram profilu, a one su izazvale burne reakcije na društvenim mrežama, kako u Srbiji, tako i u Sjevernoj Makedoniji.

Makedonski ljekar Nenad Lazarov upozorio je da ovakve scene nijesu samo neetične, već i potencijalno opasne po pacijente: ,,Nemojte držati konferencije za medije pored pacijenata, to nije ispravno, a pogotovo ne kod onih sa teškim opekotinama. Bez ikakve politike u mom komentaru – opekotine se tretiraju kao otvorene rane, a tolika gužva nije dozvoljena. Od srca vam zahvaljujemo na pomoći, najiskrenije, ali ovo ne smijete da radite”.

Prisjetimo se i da je u velikoj željezničkoj tragediji 23. januara 2006. na Bipču stradalo 47 putnika, dok je preko 200 povrijeđeno. Porodice stradalih i danas opominju da nema odgovornosti za ovu tragediju. Krivica je svaljena na mašinovođu.

U ovu godinu smo ušli sa krvoprolićem na Cetinju, masovnim ubistvom 12 osoba. U gradu kojem je u avgustu 2022. ubijeno 11 osoba. Tek nakon druge tragedije na Cetinju saznali smo brojne propuste i nemanje pomoći za porodice žrtava nakon prve tragedije. Tri mjeseca od nove tragedije nemamo informacija o brojnim pitanjima u vezi zločina. Nema ostavki, ni odgovornosti.

U četvrtak, 20. marta, u Kočanima je sahranjeno 59 djece ovog grada. Jedan od transparenata na protestima bio je – ,,Mora postojati odgovornost, pravda za sve žrtve”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Kako bi tek izgledao ovdašnji jaz, kad bi se listi priključili i oni o čijem se bogatstvu samo šuška u kuloarima. Decenijama.Ne računajući brojne medijske članke, pa i  svjedočenja, poput onog pokojnog  predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, koji je u knjizi Pravila ćutanja iz 2004, govorio  tome kako mu je Svetozar Marović priznao da je na nezakonit način zaradio prvi veliki novac. Bulatović je napisao kako mu je Milica Pejanović-Đurišić, bivša DPS ministarka odbrane, navodno dostavila dokumenta Službe državne bezbjednosti iz kojih se vidjelo da je Marović izvjesnom Ćupiću, biznismenu iz Budve, omogućio da bez plaćanja bilo kakvih dažbina, četrdeset šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. Maroviću je usluga navodno plaćena – 40 hiljada eura po šleperu.

O švercu cigareta, te onima koji su od toga zarađivali javno je govorio koju godinu kasnije i Ratko Knežević, nekadašnji  šef  trgovinskog centra Crne Gore u Vašingtonu i kum Mila Đukanovića. Kumu je posvetio priličan dio te priče. Koja do danas nije potvrđena.

Nešto kasnije, 2015. godine, pročitali smo u svjetskim medijima da je crnogorski višedecenijski vođa   među dvadeset najbogatijih državnika svijeta, sve skupa sa šeicima i prinčevima.  Zvanični registri su nas istovremeno ubjeđivali da Đukanović živi kao obični državni službenik, iako je ne samo svjetskim medijima,  nego i golom oku ovdašnjeg građanina, bilo jasno da se nešto opasno ne poklapa sa zvaničnim tragovima novca i onim drugim.

Ovih dana, institucije su utvrdile da je Đukanović imao VIP karticu sa koje je tokom više godina  potrošio nešto oko 200 hiljada eura.  Postupak je pokrenula Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) pod novim rukovodstvom.  Specijalno državno tužilaštvo (SDT) saopštilo je da su formirali krivični predmet, nakon što su im dostavljeni spisi iz Agencije. Iz medija smo saznali  da je Đukanović novac trošio na skupe svjetske  brendove, ali nijesmo dobili  odgovor na  suštinsko pitanje – ko je Đukanoviću uplaćivao novac na tu VIP karticu. Ili, ako je to činio sam  – otkud mu novac.

Francuski ambasador u Skoplju Kristijan Timonije ocijenio je krajem 2019.  da je Crna Gora prerano počela otvarati poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom, a da suštinski napredak nije ostvarila. Kao primjer naveo je to da se se u Crnoj Gori konstantno bogati deset do dvanaest porodica. “Da li akumulacija bogatstva u Crnoj Gori pokazuje evropske vrijednosti? Je li to neko s kim želimo da dijelimo našu suverenost? Bogatstvo u Crnoj Gori koncentrisano je na 10 ili 12 porodica. Zbog toga želimo ponovo pročitati i prekontrolisati pravila o proširenju”, kazao je.

DPS je pao koji mjesec kasnije, ali o bogatstvu tih 12 porodica nijesmo zvanično saznali mnogo toga. Osim da neki crnogorski funkcioneri i njihove porodice  imaju da plate i milione kada treba dati za jemstvo i puštanje iz pritvora.

Postupak koji je pokrenula Agencija protiv Đukanovića potvrda je početka ozdravljenja te institucije, koja je decenijama služila moćnicima. No,  nije baš za radovanje to što je nakon više  decenija, a petu godinu od pada DPS, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem jednog dijela političke klase  koja je u njegovo doba iz džempera ušla u Armani odijela. Sa sve zvanično prijavljenim prosječnim državničkim platama.  Tu je i klasa biznismena, uglavnom izrasla iz kruga prijatelja i kumova nekadašnje  vladajuće politčke klase. I na nekadašnjoj rasprodatoj državnoj imovini.  Procesa o sumnjivim privatizacijama nema ni u najavi.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković prokomentarisala je da je uvjerena da je “250.000 eura koje je, po inicijativi MANS-a od prije šest godina, ASK pronašao na jednoj kartici Đukanovića u Atlas banci, samo djelić ogromnog bogatstva koje je on decenijama nezakonito sticao”. Konstatovala je da su ovom odlukom  crnogorske institucije prvi put utvrdile tragove nezakonito stečene imovine Mila Đukanovića.

„Bojim se da će to što su mediji objavili detalje o tome na šta je Đukanović trošio novac, obeshrabriti funkcionere da daju uvid u svoje bankovne račune“, prokomentarisao je nedavni slučaj Stevo Muk, član Tužilačkog savjeta.

Problem je još veći. Prošle je godine usvojen novi Zakon o sprečavanju korupcije, kojim je propisano da to bude obaveza funkcionera, a ne da  im se kao do sada ostavlja na volju da li to da učine ili ne, ali do danas ta zakonska novina nije zaživjela u praksi. Odgovornost je na novoj vlasti.

Osim što postavgustvovska vlast do dana današnjeg, nakon brojnih političkih poena koje su dobili pričajući o tome kako će unaprijediti zakonodavstvo koje se tiče nezakonitog bogaćenja, nije po tom pitanju uradila ništa, isto se dešava i sa obavezom funkcionera da daju Agenciji za sprečavanje korupcije  uvid u bankovne račune. Još je nema.

Prošlog ljeta usvojen je novi Zakon o sprečavanju korupcije, a nadležni su nas uvjeravali da će od tog trena  svi funkcioneri morati dati na uvid bankovne račune. Umjesto toga, u zakonskom roku od šest mjeseci nijesu donijeta podzakonska akta koja su trebala biti usvojena da bi ta odredba i zaživjela. Kad je taj rok istekao, u decembru prošle godine,  Ministarstvo pravde  opet je raspisalo poziv za javnu raspravu o izmjenama i dopunama istog zakona.  Tako je valjda sve krenulo iznova.

Rasprava je završena ovih dana, a iz Ministarstva pravde nas skoro godinu kasnije opet ubjeđuju da će javni funkcioneri u skladu sa novim zakonom imati obavezu da daju na uvid bankovne račune.

„Više  neće biti neophodna saglasnost funkcionera kad je u pitanju provjera njegovih računa. To će se koristiti samo u određene svrhe i u određenim situacijama, ali definitivno je ono što će biti podležno provjerama“, kazala je početkom sedmice direktorica Direktorata za krivično i građansko zakonodavstvo Ministarstva pravde Jelena Grdinić.

 Sad opet čekamo podzakonska akta da bi crnogorski funkcioneri za pola godine imali obavezu da daju na uvid svoje bankovne račune. Možda

Rijetki su oni koji to čine dobrovoljno. Premijer Milojko Spajić nije među njima. Ni predsjednik Jakov Milatović. Bankovne račune na uvid, kaže statistika, nije dalo više od polovine ministara, i gotovo dvije trećine poslanika.  U onoj manjini koja je dobrovoljno dopustila institucijama uvid u bankovni račun je  predsjednik parlamenta Andrija Mandić.

Istraživanja pokazuju da godinama broj funkcionera koji daju na uvid bankovne račune opada. Istraživanje CIN CG pokazalo je da je u godini kada je Agencija zvanično počela sa radom – 2016, saglasnost za pristup računima dalo tadašnjih 73 odsto javnih funkcionera. Već godinu kasnije taj broj je smanjen na 60 odsto javnih funkcionera i 68,5 državnih službenika, da bi na kraju 2019. bilo svega 57 odsto javnih funkcionera i 65 procenata državnih službenika koji su dozvolili da se kontrolišu njihovi bankovni računi.

Prema podacima iz 2023. godine, podsjetile su nedavno Vijesti,  od 7.041 javnog funkcionera, koliko ih je popisano po posljednjim podacima, Agenciji saglasnost za uvid u bankovne račune nije dalo njih 3.960.

Od 22 čelnika sudstva  samo petoro je dalo saglasnost za pristup podacima na računima bankarskih i drugih finansijskih institucija. A U 17 tužilaštava, tek sedmoro rukovodilaca.

Dejan Milovac iz MANS-a, smatra da je posebno problematično to što su pristup računima ograničavali funkcioneri bivše opozicije, a sadašnje vlasti. Podsjeća da se njihov politički diskurs oslanjao na obećanja o punoj transparentnosti “jednom kad oni dođu na vlast”.

“Samo na primjeru žiro računa možemo da vidimo do koje mjere se mijenja percepcija odgovornosti prema javnosti sa prelaskom iz opozicije u vlast”, smatra.

Bilo bi lijepo da Crna Gora konačno dobije političku klasu odgovornu  prema svojim građanima.  Tako što će za početak biti transparentna.

Milena PEROVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo