Vlada je dekretom odlučila da Centar savremene umjetnosti preraste u muzej. Elaborat o opravdanosti ove odluke uradiće se naknadno. Zaposleni u Centru kažu da ova institucija nema ni prostornih kapaciteta za muzej. Prije lokalnih izbora 2014. i 2018. najavljivana je gradnja Muzeja savremenih umjetnosti

Od obnove nezavisnosti s vremena na vrijeme mediji prenesu žalopojke umjetnika da je Crna Gora, odnosno Podgorica, jedina država i glavni grad u regionu, Evropi pa i svijetu koji nema Muzej savremene umjetnosti. Političari, sa svoje strane, ovaj nedostatak zloupotrebljavaju uglavnom u predizborne svrhe.

Prvo obećanje o gradnju Muzeja savremene umjetnosti u Podgorici datira iz 2011. i dao ga je tadašnji ministar kulture Branislav Mićunović. Sve je usvojila tadašnja Vlada i plan je bio da izgradnja bude završena 2017. Da će u realizaciji pomoći i Opština najavi tadašnji gradonačelnik Miomir Mugoša. Zdanje je trebalo da nikne preko Morače, na Kruševcu, procijenjena vrijednost muzeja oko pet i po miliona eura.

Uoči podgoričkih izbora 2014. i 2018. ponovo, od strane DPS vlasti, najave gradnje muzeja. Određena je lokacija, rečeno da će se raspisati konkursa za idejno rješenje i angažovanje arhitekata „svjetskog glasa“.   Do danas nema ni kamena temeljca. Uoči predstojećih izbora, aktuelna Vlada u tehničkom mandatu je riješila da presječe ovaj gordijev čvor i donijela odluku – o transformaciji. Gradnja Muzeja se više ne pominje, već je Vlada donijela odluku da Centar savremene umjetnosti preraste u Muzej. I problem je, po najavama iz Vlade, za nekoliko mjeseci, riješen.

„Muzej savremene umjetnosti je razvojna šansa Crne Gore i Glavnog grada Podgorice, koji ne predstavlja samo ustanovu usko stručne djelatnosti, već i potencijalno turistički atraktivnu lokaciju, i kao takav u savremenoj praksi može ostvariti puni doprinos i u oblasti kreativnih industrija“, istakla je ministarka kulture i medija Maša Vlaović. Ona je podsjetila da Centar savremene umjetnosti ima Dvorac Petrovića, Galeriju Klub, Perjanički dom, te Galeriju Centar. „Dakle, potrebno je objediniti ta četiri prostora i napraviti jedan reprezentativni muzejski prostor u kom bi se uradila stalna postavka crnogorske umjetnosti 20. i 21. vijeka“, objasnila je Vlaović.

Prvi sprat Dvorca Petrovića na Kruševcu dat je 2011. godine na korištenje Fondaciji Petrović-Njegoš, pa je to jedan od razloga za gradnju nove zgrade koji Vlada navodi u svojoj odluci o gradnji muzeja iz 2018. Tada se konstatuje da „prostori koje Centar savremene umjetnosti Crne Gore koristi nisu adekvatni za savremenu umjetnost“.

Na osnovu čega je sadašnja Vlada zaključila da Centar ima odgovarajući prostor za muzej, pitaju se i zapošljeni u ovoj ustanovi: „Postojeći prostor ne zadovoljava potrebe Centra, a kamoli muzeja“, kaže za Monitor konzervatorka u Centru Svetlana Dukić. Ona ne spori da je Crnoj Gori i Podgorici potreban muzej savremene umjetnosti, ali smatra da je za to potrebno ispuniti standarde i graditi novi prostor. „Što se tiče moje profesije, postoji Pravilnik o uslovima za obavljanje konzervatorske djelatnosti. Sam Centar ne ispunjava skoro ni jedan od uslova propisanih tim pravilnikom“, kaže Dukić i ističe da se ovdje išlo obrnutim redom koraka – prvo je donijeta odluka pa se najavljuje da će se raditi elaborat.

Iz Ministarstva kulture i medija Monitoru su potvrdili da je odluka donesena i javno saopštena prije izrade elaborata. „Izrada Elaborata o opravdanosti transformacije JU Centar savremene umjetnosti u JU Muzej savremene umjetnosti u završnoj je fazi, nakon čega će od strane Ministarstva kulture i medija biti dostavljen Vladi Crne Gore na razmatranje i usvajanje“, kazali su nam iz Ministarstva.

Nabrojali su i da su organizovali niz edukativnih predavanja sa eminentnim stručnjacima iz muzejske djelatnosti, te da će elaborat, kad ga Vlada usvoji, biti dostupan javnosti.

„Raduje nas interesovanje medija za jedan od važnijih projekata Ministarstva kulture i medija, te očekujemo da ćete ovoj temi nakon usvajanja Eleborata dati značajan prostor“, naveli su iz Ministarstva. Ono što nas ne raduje je što iz Ministrastva nijesu odgovorili na konkretna pitanja koja smo im postavili.

O obrnutom redu koraka i bojazni da će nova zgrada Muzeja savremene umjetnosti ostati samo prazno slovo na papiru, za Monitor govori i direktorica Centra savremene umjetnosti Jelena Božović. „CSUCG nema prostornih kapaciteta za transformaciju koja podrazumijeva istu adresu. Centar ne ispunjava tehničke uslove koje zahtijeva Muzej savremene umjetnosti, pa samim tim ne bi ni mogao da dobije dozvolu za rad“, kaže Božović. Objašnjava da Centar nema ni zbirku savremene umjetnosti  koja bi mogla da bude stalna postavka u muzeju, te da kvalitet zbirke koju je Centar prikupio od svog osnivanja 1995. do danas ne ispunjava standard  jedne zbirke koja bi trebala biti predstavljena u stalnoj postavci Muzeja savremene umjetnosti. Božović kaže da njihova zbirka sadrži velika crnogorska imena, ali nije strateški prikupljana za budući Muzej savremene umjetnosti.

O transparentnosti od strane Ministarstva u ovom procesu, Božović kaže: „Prilikom sastanka u Ministarstvu kulture i medija drugim povodom, pomenuta je ideja da se o ovako nečemu razmišlja.
Tom prilikom sam postavila par ključnih pitanja na koje nisam dobila konkretne odgovore. Sljedeći susret sa ovim konceptom je bio pošto je predlog otišao na sjednicu Vlade Crne Gore. Takođe sam u neformalnom razgovoru saznala da su dvije kustoskinje Centra savremene umjetnosti uključene u radnu grupu vezanu za ovu temu.
Možete zaključiti da proces nije bio transparentan, te da nije bilo formalnog obraćanja meni kao direktorici institucije čija transformacija se planira, kao ni ostalom stručnom tijelu Centra savremene umjetnosti“.

Zapošljeni u Centru sumnjaju da je pored predizbornog marketinga u igri i pravljenje odstupnice za kadrove iz Ministastva čiji se mandat bliži kraju. Tu sumnju im podgrijava i izjava ministarke da Centru predstoji novi programski koncept, unutrašnja organizacija i kadrovsko restruktuiranje.

NATALIJA VUJOŠEVIĆ, KUSTOSKINJA CENTRA SAVREMENE UMJETNOSTI: Muzej čega?

Muzej savremene umjetnosti trebao bi doći kao posljedica široko i složeno razvijenih i stvorenih uslova za instituciju ovog tipa.
Naša elita pati od tog sindroma velikih poduhvata, za koje obično nema ispunjenih preduslova niti pokrića. Sjetimo se samo ranijih najava muzeja savremene ili grandioznog MACCO centra…

Zapitajmo se malo što smo to mi kao društvo uradili da bi se stvorio uslov za jednu ovakvu instituciju, šta ta institucija i naša odluka o njoj zapravo predstavlja?
Važno je u ovom kontekstu podsjetiti na tragičnu činjenicu da o savremenoj umjetnosti u CG nije napisana ni jedna ozbiljna studija ili analiza, od njenih prvih pojava u CG umjetničkoj sceni do danas. Tome dodajmo potpuno prepuštanja zaboravu ključnog dijela istorije savremene umjetnosti kakav je Cetinjski bijenale, ni o tome nema stručnih zapisa. Kako možemo pričati o savremenoj umjetnosti bez istorije i teorije?
Zatim se postavlja i važno pitanje kvaliteta kolekcije savremene umjetnosti koja će biti predstavljena u muzeju. Da li kolekcija koja CSUCG od njegovog osnivanja 1995. do danas ima kvalitet i snagu kolekcije koja treba biti osnova za jednu stalnu postavku muzeja savremene umjetnosti, ili bi prije mogla poslužiti kao primjer svih bolnih tačaka i promašaja naše kadrovske i kulturne politike poslednjih trideset godina?
Ne treba preskočiti ni činjenicu da je patrijarhalna konzervativna elita, sveopšta korupcija i negativna selekcija dovela crnogorsku kulturu do nivoa regionalnog vica. Decenijama se sprovodi politika prigušenog ignorisanja svih umjetnica/ka čiji je rad i djelovanje postizao rezultate izvan granica CG
Uzeći sve navedene nedostatke u obzir, pitanje muzeja savremene umjetnosti nije pitanje da li ili ne, već se postavlja pitanje kakav je to muzej, muzej čega, čemu nas on treba učiti i na šta može da se nadogradi.
Ako ga gradimo na decenijama nemara, sitnih lokalnih trgovina i potpunom odsustvu komunikacije sa internacionalnim jezikom savremene kulture, onda bi mu trebali dati i neko adekvatnije ime.
Smatram da je ovako lošem stanju u našoj savremenoj kulturi mnogo potrebnije razvijati postojeću instituciju Centra, koja je zamišljena kao interdisciplinarna organizacija koja se pored vizuelnih umjetnosti bavi prezentacijom muzičke umjetnosti i književnosti. Ovakva struktura organizacije, iako se ona nedovoljno sprovodila u praksi, mnogo je bliža potrebama recentnih internacionalnih strujanja u savremenoj umjetnosti.

Predrag NIKOLIĆ