Povežite se sa nama

Izdvojeno

TRANSFORMACIJA CENTRA SAVREMENE UMJETNOSTI: Igre sa nasljeđem

Objavljeno prije

na

Vlada je dekretom odlučila da Centar savremene umjetnosti preraste u muzej. Elaborat o opravdanosti ove odluke uradiće se naknadno. Zaposleni u Centru kažu da ova institucija nema ni prostornih kapaciteta za muzej. Prije lokalnih izbora 2014. i 2018. najavljivana je gradnja Muzeja savremenih umjetnosti

 

Od obnove nezavisnosti s vremena na vrijeme mediji prenesu žalopojke umjetnika da je Crna Gora, odnosno Podgorica, jedina država i glavni grad u regionu, Evropi pa i svijetu koji nema Muzej savremene umjetnosti. Političari, sa svoje strane, ovaj nedostatak zloupotrebljavaju uglavnom u predizborne svrhe.

Prvo obećanje o gradnju Muzeja savremene umjetnosti u Podgorici datira iz 2011. i dao ga je tadašnji ministar kulture Branislav Mićunović. Sve je usvojila tadašnja Vlada i plan je bio da izgradnja bude završena 2017. Da će u realizaciji pomoći i Opština najavi tadašnji gradonačelnik Miomir Mugoša. Zdanje je trebalo da nikne preko Morače, na Kruševcu, procijenjena vrijednost muzeja oko pet i po miliona eura.

Uoči podgoričkih izbora 2014. i 2018. ponovo, od strane DPS vlasti, najave gradnje muzeja. Određena je lokacija, rečeno da će se raspisati konkursa za idejno rješenje i angažovanje arhitekata „svjetskog glasa“.   Do danas nema ni kamena temeljca. Uoči predstojećih izbora, aktuelna Vlada u tehničkom mandatu je riješila da presječe ovaj gordijev čvor i donijela odluku – o transformaciji. Gradnja Muzeja se više ne pominje, već je Vlada donijela odluku da Centar savremene umjetnosti preraste u Muzej. I problem je, po najavama iz Vlade, za nekoliko mjeseci, riješen.

„Muzej savremene umjetnosti je razvojna šansa Crne Gore i Glavnog grada Podgorice, koji ne predstavlja samo ustanovu usko stručne djelatnosti, već i potencijalno turistički atraktivnu lokaciju, i kao takav u savremenoj praksi može ostvariti puni doprinos i u oblasti kreativnih industrija“, istakla je ministarka kulture i medija Maša Vlaović. Ona je podsjetila da Centar savremene umjetnosti ima Dvorac Petrovića, Galeriju Klub, Perjanički dom, te Galeriju Centar. „Dakle, potrebno je objediniti ta četiri prostora i napraviti jedan reprezentativni muzejski prostor u kom bi se uradila stalna postavka crnogorske umjetnosti 20. i 21. vijeka“, objasnila je Vlaović.

Prvi sprat Dvorca Petrovića na Kruševcu dat je 2011. godine na korištenje Fondaciji Petrović-Njegoš, pa je to jedan od razloga za gradnju nove zgrade koji Vlada navodi u svojoj odluci o gradnji muzeja iz 2018. Tada se konstatuje da „prostori koje Centar savremene umjetnosti Crne Gore koristi nisu adekvatni za savremenu umjetnost“.

Na osnovu čega je sadašnja Vlada zaključila da Centar ima odgovarajući prostor za muzej, pitaju se i zapošljeni u ovoj ustanovi: „Postojeći prostor ne zadovoljava potrebe Centra, a kamoli muzeja“, kaže za Monitor konzervatorka u Centru Svetlana Dukić. Ona ne spori da je Crnoj Gori i Podgorici potreban muzej savremene umjetnosti, ali smatra da je za to potrebno ispuniti standarde i graditi novi prostor. „Što se tiče moje profesije, postoji Pravilnik o uslovima za obavljanje konzervatorske djelatnosti. Sam Centar ne ispunjava skoro ni jedan od uslova propisanih tim pravilnikom“, kaže Dukić i ističe da se ovdje išlo obrnutim redom koraka – prvo je donijeta odluka pa se najavljuje da će se raditi elaborat.

Iz Ministarstva kulture i medija Monitoru su potvrdili da je odluka donesena i javno saopštena prije izrade elaborata. „Izrada Elaborata o opravdanosti transformacije JU Centar savremene umjetnosti u JU Muzej savremene umjetnosti u završnoj je fazi, nakon čega će od strane Ministarstva kulture i medija biti dostavljen Vladi Crne Gore na razmatranje i usvajanje“, kazali su nam iz Ministarstva.

Nabrojali su i da su organizovali niz edukativnih predavanja sa eminentnim stručnjacima iz muzejske djelatnosti, te da će elaborat, kad ga Vlada usvoji, biti dostupan javnosti.

„Raduje nas interesovanje medija za jedan od važnijih projekata Ministarstva kulture i medija, te očekujemo da ćete ovoj temi nakon usvajanja Eleborata dati značajan prostor“, naveli su iz Ministarstva. Ono što nas ne raduje je što iz Ministrastva nijesu odgovorili na konkretna pitanja koja smo im postavili.

O obrnutom redu koraka i bojazni da će nova zgrada Muzeja savremene umjetnosti ostati samo prazno slovo na papiru, za Monitor govori i direktorica Centra savremene umjetnosti Jelena Božović. „CSUCG nema prostornih kapaciteta za transformaciju koja podrazumijeva istu adresu. Centar ne ispunjava tehničke uslove koje zahtijeva Muzej savremene umjetnosti, pa samim tim ne bi ni mogao da dobije dozvolu za rad“, kaže Božović. Objašnjava da Centar nema ni zbirku savremene umjetnosti  koja bi mogla da bude stalna postavka u muzeju, te da kvalitet zbirke koju je Centar prikupio od svog osnivanja 1995. do danas ne ispunjava standard  jedne zbirke koja bi trebala biti predstavljena u stalnoj postavci Muzeja savremene umjetnosti. Božović kaže da njihova zbirka sadrži velika crnogorska imena, ali nije strateški prikupljana za budući Muzej savremene umjetnosti.

O transparentnosti od strane Ministarstva u ovom procesu, Božović kaže: „Prilikom sastanka u Ministarstvu kulture i medija drugim povodom, pomenuta je ideja da se o ovako nečemu razmišlja.
Tom prilikom sam postavila par ključnih pitanja na koje nisam dobila konkretne odgovore. Sljedeći susret sa ovim konceptom je bio pošto je predlog otišao na sjednicu Vlade Crne Gore. Takođe sam u neformalnom razgovoru saznala da su dvije kustoskinje Centra savremene umjetnosti uključene u radnu grupu vezanu za ovu temu.
Možete zaključiti da proces nije bio transparentan, te da nije bilo formalnog obraćanja meni kao direktorici institucije čija transformacija se planira, kao ni ostalom stručnom tijelu Centra savremene umjetnosti“.

Zapošljeni u Centru sumnjaju da je pored predizbornog marketinga u igri i pravljenje odstupnice za kadrove iz Ministastva čiji se mandat bliži kraju. Tu sumnju im podgrijava i izjava ministarke da Centru predstoji novi programski koncept, unutrašnja organizacija i kadrovsko restruktuiranje.

 

NATALIJA VUJOŠEVIĆ, KUSTOSKINJA CENTRA SAVREMENE UMJETNOSTI: Muzej čega?

Muzej savremene umjetnosti trebao bi doći kao posljedica široko i složeno razvijenih i stvorenih uslova za instituciju ovog tipa.
Naša elita pati od tog sindroma velikih poduhvata, za koje obično nema ispunjenih preduslova niti pokrića. Sjetimo se samo ranijih najava muzeja savremene ili grandioznog MACCO centra…

Zapitajmo se malo što smo to mi kao društvo uradili da bi se stvorio uslov za jednu ovakvu instituciju, šta ta institucija i naša odluka o njoj zapravo predstavlja?
Važno je u ovom kontekstu podsjetiti na tragičnu činjenicu da o savremenoj umjetnosti u CG nije napisana ni jedna ozbiljna studija ili analiza, od njenih prvih pojava u CG umjetničkoj sceni do danas. Tome dodajmo potpuno prepuštanja zaboravu ključnog dijela istorije savremene umjetnosti kakav je Cetinjski bijenale, ni o tome nema stručnih zapisa. Kako možemo pričati o savremenoj umjetnosti bez istorije i teorije?
Zatim se postavlja i važno pitanje kvaliteta kolekcije savremene umjetnosti koja će biti predstavljena u muzeju. Da li kolekcija koja CSUCG od njegovog osnivanja 1995. do danas ima kvalitet i snagu kolekcije koja treba biti osnova za jednu stalnu postavku muzeja savremene umjetnosti, ili bi prije mogla poslužiti kao primjer svih bolnih tačaka i promašaja naše kadrovske i kulturne politike poslednjih trideset godina?
Ne treba preskočiti ni činjenicu da je patrijarhalna konzervativna elita, sveopšta korupcija i negativna selekcija dovela crnogorsku kulturu do nivoa regionalnog vica. Decenijama se sprovodi politika prigušenog ignorisanja svih umjetnica/ka čiji je rad i djelovanje postizao rezultate izvan granica CG
Uzeći sve navedene nedostatke u obzir, pitanje muzeja savremene umjetnosti nije pitanje da li ili ne, već se postavlja pitanje kakav je to muzej, muzej čega, čemu nas on treba učiti i na šta može da se nadogradi.
Ako ga gradimo na decenijama nemara, sitnih lokalnih trgovina i potpunom odsustvu komunikacije sa internacionalnim jezikom savremene kulture, onda bi mu trebali dati i neko adekvatnije ime.
Smatram da je ovako lošem stanju u našoj savremenoj kulturi mnogo potrebnije razvijati postojeću instituciju Centra, koja je zamišljena kao interdisciplinarna organizacija koja se pored vizuelnih umjetnosti bavi prezentacijom muzičke umjetnosti i književnosti. Ovakva struktura organizacije, iako se ona nedovoljno sprovodila u praksi, mnogo je bliža potrebama recentnih internacionalnih strujanja u savremenoj umjetnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj naležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunović će u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASTU RAČUNI ZA STRUJU, VODU…: Disanje je džabe, ali nije zdravo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Struja možda neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje

Ono što je, zapošljenima, Vlada dodala na platu programom Evropa sad 2, počeće već od januara da se vraća u državni trezor, preko prihoda državnih (sistem EPCG) i lokalnih komunalnih preduzeća. Nova godina donijeće nove, veće, račune za struju, vodu i kanalizaciju, odvoz i deponovanje smeća… Neka će poskupljenja biti manja, druga veća, ali će se svako od njih osjetiti u troškovniku crnogorskih domaćinstava.

Ipak, premijer Milojko Spajić ne da se lošim vijestima. “Zbog Evrope sad 2 neće biti nikakvih povećanja nigdje”, obećao je prošle nedjelje prkoseći činjenicama. “Neće biti povećanja cijena struje od januara 2025. godine”, pridodao je predsjednik Vlade, naglasivši kako pokret Evropa sad (PES), u opštinama gdje je dio lokalnih vlasti, “neće dozvoliti povećanje cijena vode”.

Prvi dio iznijetih tvrdnji, koji se tiče cijena električne energije, pojasnio je, već sjutradan, ministar energetike Saša Mujović. Manje naklonjeni premijeru Spajiću rekli bi kako ga je ministar Mujović – demantovao.

Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini CG, Mujović je saopštio kako 1. januara neće doći do povećanja cijene aktivne električne energije (to je cijena po kojoj nam EPCG prodaje svoje kilovate, bez dodatnih troškova), ali bi moglo doći do uvećanja računa za struju. Otprilike, izračunao je ministar, jedan euro na prosječni mjesečni račun od 30 eura. “Postoji jedna stavka na računima nad kojom ni ministarstvo ni premijer nemaju ingerencije”, edukovao je ministar poslanike i ovdašnju javnost. “Zove se troškovi korišćenja prenosnog i distibutivnog sistema tzv. regulatorno dozvoljeni prihod koji reguliše Regulatorna agencija. Ako se desi, a sjednica će biti 18. novembra, da Agencija odobri veći prihod za CEDIS i CGES, neminovno je da od 1. januara, računi budu uvećani za tu stavku.“

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo