FOKUS
Tragovi očaja

Objavljeno prije
11 godinana
Objavio:
Monitor online
Ko god je čekao da vlast Mila Đukanovića počne da pada kao trula kruška – razočarao se. Neće to tako ići. Nakon što je Demokratska partija pobijedila na lokalnim izborima na Cetinju, u Mojkovcu i Petnjici, množe se analize i traže objašnjenja kako je došlo do toga. Djelić istine jeste i da je DPS jaka partija i da se opozicija ne pretrže od rada na terenu, samo nije u tome stvar. Glavno je: ovi , kao i prethodni i kao oni prije njih održani izbori ne ispunjavaju ni jedno slovo od onoga što bi morali biti – slobodni, fer i demokratski.
Demokratska partija socijalista osvojila je na lokalnim izborima na Cetinju 19 mandata, SDP i Pozitivna Crna Gora imaće po pet odbornika. Građanski front je osvojio tri mandata, a Socijalistička narodna partija jedan.
Od 14.686 upisanih birača, izašlo je 10.457 – oko 70 odsto. DPS je osvojio 5.165 glasova, SDP 1.532, Pozitivna 1.518, Front 1.071 a SNP 386 glasova. Lista Za časno Cetinje imala je 141, Pravedna Crna Gora 165, a Liberalna partija 135 glasova.
Demokratska partija socijalista sama je na Cetinju dobila 28 glasova više nego što je lani na parlamentarnim izborima imala sa SDP-om. Demokratski front i SNP imaju po oko 70 glasova manje, Pozitivna preko hiljadu.
Nije uzalud Rajka Kasom drala opanke i trošila se za kafu i čokoladu. Dosad nije stigla vijest da je DPS-ovu aktivistkinju koja je snimljena kako ljudima daje pare za glasove neko od nadležnih pozvao da popričaju. Zanimljivo je da njeno dejstvovanje niko od predstavnika izbornih lista tokom sučeljavanja na TVCG nije pomenuo ni jednom riječju. Što je niža tarifa za glas to su ovdašnji političari umišljeniji.
U pobjedničkim odajama DPS-a zabilježena je jedna od najtužnijih fotografija u savremenoj Crnoj Gori. Ona u kojoj se Cetinjani guraju da bi pomilovali sliku Mila Đukanovića.
Ne zna se za milovanje, ali u Mojkovcu su bili u prilici da uživo, pobjednički stisnu ruku potpredsjedniku Vlade Dušku Markoviću. Zaslužio je. Realisti u opoziciji i prije izbora su, na pitanje o očekivanjima, sumnjičavo vrtjeli glavom objašnjavajući da nema kuće u Mojkovcu u koju ministar pravde i bivši šef Udbe nije ušao. Rječit je podatak da je izlaznost birača u Mojkovcu bila 83 odsto.
DPS je u Mojkovcu osvojila 17 mandata, koalicija DF-SNP-DSS 11, Nezavisna lista za Mojkovac–Ivan Ašanin dva, a SDP jedan mandat.
Apsolutnu vlast u Mojkovcu DPS-u je donijelo 2.980 glasova. Opoziciona koalicija dobila je 2.083 glasa, nezavisna lista Ivana Ašanina imala je 465 glasova, SDP su podržala 223 birača.
DPS je imao preko 250 glasova više nego Evropska Crna Gora na posljednjim parlamentarnim izborima, za opozicionu koaliciju glasalo je oko 450 ljudi manje nego za SNP i Front kada su bili odvojeni. Taj fakat na srce je zabolio Duška Markovića, sa sjetom je govorio o pogrešnom potezu SNP- a koji je dugo bio ,,najjača opoziciona partija u Mojkovcu, imala svoje ime, svoj dignitet, ona ga je utopila u listu DF”.
Miodrag Lekić, opozicioni kandidat na predsjedničkim izborima dobio je u Mojkovcu gotovo isti broj glasova koji je sada osvojio DPS – 2.941.
Posvećenost rodnom gradu osim ministra Markovića demonstrirao je i bivši šef policije Veselin Veljović. Još zvanični organi države Crne Gore nijesu u stanju da utvrde šta je poveća grupa policajaca radila sa sadašnjim savjetnikom predsjednika Crne Gore u kampu na Zlatici nekoliko dana pred lokalne izbore. Novine objavljuju kako se zasad znaju imena četrdesetak učesnika sastanka. Veljoviću može bit’ da neće da kaže sa kojim je ljudima koje plaća država, u državnim prostorijama, divanio. Jedino u fakat da je Veljović ozbiljno potkovan za različite, poglavito državne teme, ne treba sumnjati. Sjetimo se mudrosti da državu čine teritorija, stanovništvo i vlast, pri čemu je teritorija „dio zemljine površine koji uključuje djelove hidrosfere, atmosfere i litosfere” iz njegovog magistarskog rada.
Kome nije jasno šta se dogodilo sa srpski orijentisanim biračima u Mojkovcu, prebrzo je zaboravio Andrijevicu. Ako se ne gledaju lokalni izbori na kojima opozicija nije učestvovala, nego parlamentarni na kojima su se svi takmičili, Evropska Crna Gora dobila je povjerenje 1185 andrijevičkih birača, SNP 855, Demokratski front 369 . Na predsjedničkim izborima u Andrijevici za Filipa Vujanovića je glasalo 1984, za Miodraga Lekića 1190 birača. Vujanović je osvojio 90 u odnosu na Lekićevih 62 glasa u Seocu, selu koje je nakon referenduma htjelo samo sebe da proda i odseli se u Srbiju. Nije im se, neka se niko ne nada niti plače, promijenila državotvorna svijest. Samo su uplašeni, siromašni i dosadilo im je da idu vlastima uz nos. Malo je onih kojima ni nakon dvadeset godina ne dojadi da ih zaobilaze socijalne pomoći, odštete od nepogoda, lokalni putevi. Iako je nekako više u sferi nebeskog, nije red smetnuti da je crnogorskim Srbima neuporedivo lakše palo zaokruživanje Mila Đukanovića nakon obnove ljubavi između premijera i mitropolita Amfilohija.
Na prvim izborima u novoformiranoj opštini Petnjica DPS je osvojio 15 , SDP 11, Bošnjačka stranka četiri, a SNP jedan odbornički mandat. DPS- u je pripalo 1.457 glasova, SDP-u 1.102, BS je podržalo 430, a SNP 97 birača. DPS može da bira, svi su se ponudili za koaliciju.
Podrška Bošnjačkoj stranci pala je u odnosu na prošlogodišnje parlamentarne izbore za oko dvjesta glasova.
Izlaznost na izborima u Petnjici bila je oko 50 procenata. To se uglavnom prećutkuje. Ljudi ne žive tu i u teoriju spadaju šanse da će ih novoformirana opština privući da se vrate.
I iz Petnjice je stigao snimak u kom se govori o trgovini glasovima. Možda se iz Podgorice slabije vidi a i teško se uklapa u geopolitička razmatranja, ali važan je ,,tovar brašna” da se izimi familija.
Mnogi su razloge za podjedu DPS-a potražili u manama opozicije. Prije svega što se može reći o onome što opozicija nije uradila, možda bi bilo razmotriti valjanost onoga što uradila – jeste. Izašla je na izbore. Evo će godina kako je javnosti svaki mehanizam DPS-ovih prevara, pritisaka, podmićivanja i ostalog položen na dlan. Je li neko otišao u zatvor – nije. Je li na bilo koji način odgovarao – ne. Je li izmijenjen ma koji propis, pa da se nada mogla polagati da će on nekim čudom biti primijenjen – ne. Ogoliti mehanizam, prosto, nije isto što i razmontirati ga.
,,Nažalost pokazalo se da matrica koju DPS koristi već 20 godina i dalje funkcioniše. Dakle, od jednog obećanja za zaposlenje dobiju četiri glasa, pa do ucjena novcem i vidjeli smo da se to sve više radi. Na kraju krajeva razmotrićemo kako se dalje boriti, kako demontirati ove zloupotrebe, koliko ima smisla izlaziti na ovakve izbore i kako djelovati politički, uključujući tu svaki vid borbe, što institucionalno što vaninstitucionalno jer očigledno sve što su institucije trebale da urade nijesu uradile da se spriječe ove ovolike, očigledne zloupotrebe koje se dešavaju”, rekao je Mladen Bojanić iz Pozitivne Crne Gore.
SNP je upozorila da izbornim pobjedama bez stvarnog izbornog legitimiteta DPS promoviše opasnu poruku da izborni rezultat ne zavisi od kvaliteta vršenja vlasti i uspješnog rešavanja ključnih problema u ekonomsko-socijalnoj sferi društva „već prvenstveno od toga sa kojom je količinom drskosti i bezobzirnosti vlast spremna da atakuje na dostojanstvo građana koji, upravo zbog neodgovorne i neuspješne politike takve vlasti žive ispod granice siromaštva”.
,,Uprkos dokazima javno objavljenim u okviru afere Snimak i osudi takve nedemokratske prakse od Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, DPS je i na ovim izborima u cjelosti sprovodio svoj monstruozni projekat masovne diskriminacije građana, zloupotreba državnih resursa i institucija i saradnje sa organizovanim kriminalom, poznat kao siguran glas”, kazao je lider PZP-a Nebojša Medojević. On je pozvao SDP da izađe iz vlasti i naglasio da je neophodno dobiti vrlo brzo, jasan i eksplicitan odgovor SDP-a.
,,Nijesmo pristalice formiranja bilo kakve vlasti bez izbora. Što se tiče vanrednih parlamentarnih izbora, to je stvar daljeg toka političkih dešavanja. Vidjeće se i osjetiti do kada je moguće korektno funkcionisanje vlasti na državnom nivou. Vjerujem da će biti vanrednih parlamentarnih izbora”, rekao je potpredsjednik SDP-a Rifat Rastoder. Rastoder odbija da primijeti: izbori koje organizuje DPS nisu izbori već legalizacija nasilja, koju učešćem u vlasti godinama potpomaže SDP. Izlazak te partije iz vlasti, stvaranje nove parlamentarne većine i formiranje prelazne vlade su nužni potezi upravo zato da bi se u Crnoj Gori moglo napokon slobodno birati.
Krupno ovih dana zbori lider SDP-a Ranko Krivokapić. Vidi lijepo da ,,smo robovi onih koje smo zvali strateškim investitorima”. Samo, ta množina nije istinita. Građani Crne Gore jesu robovi, Ranko Krivokapić je uz gospodara. Sa riječima je tako: mogu imati snagu, mogu biti šuplje. Sa svakim danom u vlasti SDP od svojih riječi, od sebe i od Crne Gore pravi sve prazniju ljušturu. Hajd da vidimo – hoće li i ovu grmljavinu Ranka Krvokapića vjetar razvijati kao da je ni bilo nije.
Ulcinj na redu
Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović raspisao je lokalne izbore u Ulcinju za 26. januar. U toj opštini izbori su 2010. održani dva puta jer nakon izbora u proljeće niko nije mogao da formira vlast, pa se ponovo glasalo na jesen. Vladajuću koaliciju činili su Forca sa 11, Demokratska parija Fatmira Đeke sa pet, SDP sa dva i Građanski pokret Perspektiva sa jednim odbornikom. DPS je u lokalnom parlamentu imao sedam, Bolja Crna Gora dva, DUA tri odbornika. Još jedan odbornički klub činila su dva člana. Vladajuća koalicija raspala se još u julu, izbori su raspisani po sredini između upravo održanih i ostalih lokalnih izbora koji se očekuju u proljeće. Nemaju ni ministri krila.
Miloš BAKIĆ
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

Objavljeno prije
3 danana
25 Aprila, 2025
Sve ovo oko Sporazuma i budućih investitora iz UAE moglo je biti drugačije, bolje i lakše, samo kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ
Skupština Crne Gore usvojila je Zakone kojima su potvrđeni sporazumi Vlada Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) o ekonomskoj saradnji, u oblasti turizma i razvoja nekretnina.
Sporazum su podržali poslanici partija koje predvode Milojko Spajić (PES), Aleksa Bečić (Demokrate), Andrija Mandić (NSD) i Ervin Ibrahimović (BS). Milan Knežević i njegov poslanički kub (NDP) bili su uzdržani, poslanici nacionalnih partija Albanaca i Hrvata bili su protiv, baš kao URA i Boris Mugoša (SD). Poslanici DPS nijesu bili u sali kada se glasalo. Da se bolje vidi ko je bio za, objašnjavaju.
Dobro upućeni zli jezici danima su najavljivali uzdržanost najjače opozicione partije. Razlog je, tvrde, lična zainteresovanost počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića za budući angažman investitora iz UAE. I njihove projekte koji, prema usvojenim Sporazumima, mogu biti finansirani sopstvenim sredstvima investitora, „bankarskim kreditima, ili kreditima od povezanih strana ili akcionara, prodajom, prethodnom prodajom, prihodima od ulaganja treće strane…“.
To znači da će biti teško ući u trag stvarnim izvorima novca za finasiranje dva projekta predviđena Sporazumom o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Jedan na jugu a drugi na sjeveru Crne Gore. Ali, da taj dio priče ostavimo za vrijeme kada pred nas dođu konkretni ugovori o poslovima koji se, za sada, samo najavljuju. Pošto bi, opet prema najavama dobro obaviještenih, prvi posao („južni“) mogao krenuti ka realizaciji već narednog mjeseca.
Vratimo se, za sada, Sporazumima koji su u utorak potvrđeni u Skupštini u formi Zakona. Postajući, tako, „sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka“ koji „imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva“ (Ustav Crne Gore, član 9).
Samo će Ustav biti „stariji“ od Sporazuma koji su usaglašeni za pola sata, na tzv. telefonskoj sjednici Vlade, a onda usvojeni u formi zakona, bez javne rasprave, i uz zamjerke poslanika vladajuće koalicije (PES) na kvalitet prevoda na crnogorski jezik („odrađen nestručno“). Moguće je, znači, da između verzije koju je usvojena u parlamentu i zvanične verzije Sporazuma na engleskom jeziku, postoje i neke vrlo bitne razlike koje bi nas, u nekom neželjenom scenariju, mogle skupo koštati.
Ostalo je i nejasno kako se rješavaju eventualni nesporazumi između Crne Gore i investitora (entiteta, po slovu Sporazuma) koje će nam poslati Vlada UAE. „Bilo koji nesporazum između Strana ugovornica koji proističe iz tumačenja i primjene ovog Sporazuma ili dodatnih sporazuma i protokola biće prijateljski rješavan konsultacijama ili pregovorima između zvaničnika Mješovite komisije/Komiteta za ekonomsku saradnju (nije preciziran kada i kako će ona biti formirana – prim. Monitora). Ukoliko pregovori ne uspiju, predmet spora ili tumačenja biće riješen kroz konsultacije diplomatskim kanalima…“, navodi se u Sporazumu o ekonomskoj saradnji Vlada Crne Gore i UAE. Šta biva ako diplomatija ne uspije – ne zna se.
Konfuziju pojačava sadržaj drugog Sporazuma (o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina). U prvom dijelu teksta piše kako Vlada Emirata garantuje za investitore (entitete) koje predloži za realizaciju projekata u Crnoj Gori. Onda, nekoliko pasusa niže, stoji da „UAE neće biti predmet bilo kakvih mehanizama za rješavanje sporova predviđenih ugovorima, programima i sporazumima zaključenim između Emirata i Vlade Crne Gore“. Šta onda, tačno, partneri iz Abu Dabija garantuju Crnoj Gori?
Ili su garancije tražene, i dobijene, samo od strane vlasti u Podgorici. Poput one da se u poslovima zaključenim po osnovu ovih Sporazuma, a ta lista će se prema Spajićevim najavama poprilično produžiti, neće primjenjivati (antikoruptivne) odredbe Zakona o javnim nabavkama, procedure o javnim tenderima ili bilo koji drugi postupci javnog nadmetanja.
Pride, država je dužna da investitoru obezbijedi zemljište za realizaciju projekta, a to mora uraditi odričući se, unaprijed, „procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine“.
Sporazum predviđa i da će svi poslovi sa entitetima iz UAE imati status „strateških projekata od javnog interesa“.
Nije pojašnjeno zašto bi privatna gradnja stanova za prodaju, na zemljištu koje je obezbijedila Vlada, (uz pripadajuću infrastrukturu – vodu, struju, kanalizaciju, telekomunikacije, puteve…) imala status projekta od javnog interesa. To pitanje su, pored mnogih drugih, problematizovali iz Agencije za sprječavanje korupcije (ASK). Podsjetili su na definiciju iz Zakona, prema kojoj je javni interes „materijalni i nematerijalni interes za dobro i prosperitet svih građana pod jednakim uslovima“. Zamjerili su Vladi to što se nije preciznije odredila prema investicijama koje bi mogle dobiti takav status. Uz pripadajuće benefite.
ASK problematizuje i tvrdnje ovdašnjih zvaničnika da država neće prodavati zemljište za projekte, već će ga dati u dugoročni zakup (99 godina). Zato Vladi sugerišu da obrati pažnju na član 171 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, kojim je propisano da „na urbanističkoj parceli na kojoj je stambena zgrada izgrađena, vlasnici posebnih djelova imaju zajedničku nedjeljivu cjelinu“.
Dakle, Crna Gora nakon 99 godina izdavanja u zakup neće moći da u svoj posjed povrati zemljište na kome će se graditi stanovi, hoteli, restorani…. Samo što će njegovu vrijednost, kroz cijenu nekretnina, naplatiti neko drugi. Uostalom, kako je primijetio neko od kritičara tog dijela Sporazuma, „zemljište nije tepih“, pa da sa njega otresete mrve i tako ga vratite u pređašnje stanje.
Usvojeni Sporazumi mogu imati elemente državne pomoći, zbog čega je Vlada, prije njihovog potpisivanja, morala konsultovati Agenciju za zaštitu konkurencije, smatra Dragan Damjanović, predsjednik Savjeta Agencije.
„S obzirom da nije ispoštovan ovaj korak, Savjet Agencije će dati precizne instrukcije stručnim službama i kroz postupak predispitnih radnji prikupiti svu neophodnu dokumentaciju za eventualno pokretanje postupka naknadne kontrole“, navodi Damjanović podsjećajući nadležne iz izvršne i zakonodavne vlasti „da bi pokretanje postupka naknadne kontrole dovelo do zaustavljanja svih procedura na planu sprovođenja Sporazuma sa UAE, sve do konačnog mišljenja Agencije“.
Umjesto zvaničnika vlasti na to je odgovorio Predrag Zečević, novinar i ekonomski analitičar blizak premijeru Spajiću. Po njegovom sudu, primjedbe AZK su neutemeljene. „Vlada je uradila ono što joj je Ustavom i zakonom dozvoljeno: potpisala je sporazum koji obavezuje obje strane, uz naknadnu kontrolu zakonitosti svake pojedinačne mjere koja iz njega proistekne. U krajnjem, o validnosti sporazuma odlučuje Skupština, a ne Agencija.“
Sličan optimizam provijava i iz izjava državnih zvaničnika koji su slijedili premijerovo ubrzanje u trci za investcijima. Kojih, usput pomenimo, skoro da nema od smjene vlasti 2020.
„Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa UAE u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU“, tvrdi ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.
„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, u skladu su sa principima transparentnosti i konkurencije i zakonom propisanim procedurama javnih nabavki“.
Da je neko, van Vlade, vidio te analize – bilo bi svima lakše. Ovako, sumnja da oni ne postoje nije odagnana.
Koalicija organizacija civilnog društva iz Crne Gore obratila se Evropskoj komisiji, izražavajući zabrinutost zbog potpisanih sporazuma.
„Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina omogućava sprovođenje velikih investicionih projekata putem direktnih pregovora s investitorima bez primjene transparentnih i nediskriminatornih procedura javnih nabavki. To je u direktnoj suprotnosti sa principima jednakog tretmana svih tržišnih učesnika, kako je propisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Crne Gore i EU“, navodi se u njihovom pismu EK. „Ovaj sporazum otvara vrata preferencijalnom tretmanu investitora iz UAE, narušavanju fer konkurencije i potencijalno nezakonito državnoj pomoći, što je zabranjeno zakonima EU o konkurenciji. Još alarmantnije, sporazum uključuje odredbe o prilagođavanju nacionalnog zakonodavstva potrebama specifičnih investicionih projekata i investitora — pristup koji ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom“.
Odgovor čekamo. U međuvremenu, parlament je ignorisao preporuku predsjednika države Jakova Milatovića da se o sporazumima sa UAE ne izjašnjava prije mišljenja zvaničnog Brisela. Milatović sada ima opciju da ne potpiše zakone usvojene u utorak. Iz iskustva znamo da će se, tako, konačna odluka samo prolongirati za 30-tak dana.
Sudeći po najavama, slijedi i nastavak građanskih protesta protiv takvog načina privlačenja investitora i investicija.
Sve bi to, možda, bilo drugačije, bolje i lakše kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. Tamo je sud partije važniji od prava i pravde. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari

Đukanović je svojim i zvaničnim povratkom dokusurio koalicioni kapacitet DPS-a , koji je, ipak, u vrijeme podgoričkih izbora počeo da raste. Poništio je ono što je napravio Nermin Abdić. I nastavio da gura Crnu Goru sve dublje u rascjep između dva identitetska bloka. U prošlost
Rezultati lokalnih izbora održanih u nedjelju u Nikšiću i Herceg Novom pričaju dvije različite priče. U Nikšiću su najveći broj glasova odnijela dva suprotstavljena bloka, koja su i ovu predizbornu kampanju vodila insistirajući na identitetskim pitanjima. Za razliku, u Herceg Novom vlast, matematički, može biti formirana bez Demokratske partije socijalista (DPS) i partija bivšeg Demokratskog fronta (DF). Najveći broj glasova, dovoljan za samostalno formiranje vlasti, osvojile su Demokrate i Novska lista koju podržava PES.
Te dvije liste zabilježile su istovremeno rast u Herceg Novom, a DPS i partije okupljene oko bivšeg DF pad povjerenja.
Lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić iz Demokrata osvojila je dva mandata više nego na izborima 2021., a Novska lista tri mandata više. Demokrate sa sadašnjih 12 i Novska lista sa 10 mandata, mogu bez problema formirati vlast, pošto je za većinu u lokalnom parlamentu potrebno 18 mandata. Oni imaju četiri više. Vlast su u prethodnom mandatu obavljali sa partijama bivšeg DF, odnosno ZBHN (NSD, DNP, Pravom Crnom Gorom i Ujedinjenom Crnom Gorom) kao i sa SNP i GP URA.
ZBHN je na ovim izborima pao sa sedam na pet mandata, gotovo kao i DPS, koji je sa osam pao na pet mandata. SNP nije prešla cenzus, URA je osvojila jedan mandat. Jedan mandat pripao je Evropskom savezu i Građanskom pokretu Idemo, a Bokeški forum nije prešao cenzus.
Nikšićki izbori su u potpunosti zasijenili Hercegnovske. I postizborno stanje je znatno uzbudljivije. Osim jačanja identitetskih glasova, na uštrb građanskih opcija, Nikšiću predstoje komplikovaniji pregovori o formiranju vlasti.
Najbolji pojedinačni rezultat u tom gradu ostvario je DPS sa 35,12 odsto glasova, odnosno 16 mandata. Na prethodnim lokalnim izborima DPS je u tom gradu išao sa SD, LP i PKS i osvojio 18 mandata, odnosno oko 40 posto podrške. Evropski savez (SD, LP, SDP) sada je izašao samostalno i osvojio dva mandata. DPS je, kad se tako pogleda, ostao okvirno na istom nivou kao i prije tri godine.
Za DPS-om ide ZBNK, lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, koja je u odnosu na izbore iz 2021. osvojila oko 1.600 glasova više, ukupno 15 mandata.
Demokrate sa kojima je ZBNK vršio vlast, su drastično pale: sa deset na tri mandata. Neki analitičari ocjenjuju da ih je podrške koštala tragedija na Cetinju. Ipak, u Herceg Novom su porasli.
Partija premijera Milojka Spajića, PES, prvi put se oprobala u nikšićkoj izbornoj trci osvojivši pet mandata. URA je ostala ispod cenzusa. Lider URA Dritan Abazović je na prethodnim izborima u Nikšiću, kada je SDP ostao ispod cenzusa, kazao: “Cilj je ispunjen – DPS je pao s vlasti, SDP je nestao sa političke scene”. Sada nije imao komentar. Evropski savez, svejedno, ima ozbiljne razloge da obnovi štivo: prevelika bliskost sa nereformisanim DPS-om, je – preveliki rizik.
Dosadašnja nikšićka vlast (ZBNK i Demokrate) izgubila je većinu u lokalnom parlamentu. U posljednjem sazivu, nakon izbora iz 2021. godine imali su ukupno 22 mandata, većinu u gradskom parlamentu. Skupa sada imaju 18 mandata, a za formiranje vlasti neophodno je imati najmanje 21 ruku. Pošto nedostaju tri mandata, analitičari PES vide kao tas na vagi. Sa svojih pet mandata partija premijera Spajića imaće značajnu ulogu u formiranju nove većine u Nikšiću.
ZBNK bi, naravno sa Demokratama i PES-om, sa kojima na državnom nivou vrše vlast, imao većinu u lokalnom parlamentu. Da li je to i konačni scenario još nije definitivno saopšteno. Iz PES-a se, dok se načelno ne dovodi u pitanje formiranje vlasti u Nikšiću sa ZBNK i Demokratama, čuju različiti glasovi kada je u pitanju izbor gradonačelnika , odnosno ostanak Kovačevića na toj poziciji.
Zoran Mrkić, koji je predvodio listu PES-a u Nikšiću saopštio je da je prirodno da ta stranka napravi lokalnu vlast s koalicionim partnerima s državnog nivoa, ali da nije siguran da će PES podržati ostanak nosioca liste Za budućnost Nikšića Marka Kovačevića na čelu Opštine. “Cijeneći određene aktivnosti koalicije koju predvodi Kovačević i možda neke njegove postupke, dozvolite da još uvijek razmislimo”, kazao je. Požalio se: “U okršaju velikih, radikalnih polova naše političke scene, uvijek strada građanska Crna Gora i oni ljudi koji su umjereniji u svemu”.
Njegov kolega poslanik PES-a Darko Dragović bio je konkretniji. Otkrio je, u nedjelju veče na RTCG, da u toj partiji postoji neslaganje oko podrške Kovačeviću.’’U svoje ime kažem da PES niti treba, niti smije, kao građanski pokret, da u ovom momentu podrži Kovačevića”, rekao je. I on je napomenuo da ne postoji sumnja da li treba ili ne ići sa ZBNK ili Demokratama u Nikšiću.
Premijer Spajić se nije odredio po tom pitanju, dok predsjednik parlamenta Andrija Mandić inistira da neće odustati od Kovačevića kao lidera. Kovačević je u prethodnom periodu prepoznat po brojnim ispadima i govoru mržnje, te snažnim konekcijama, kao i njegovi partijski saborci, sa režimom Aleksandra Vučića u Srbiji i Milorada Dodika u RS.
Metodolog i analitičar Miloš Bešić ocijenio je da je jedna od važnih poruka nikšićkih izbora „to što su i dalje dominantna dva politička bloka, DPS i prosrpske partije, zbog čega, prema njegovim riječima, najviše gube građanske stranke”. . Prema njegovim riječima, Nikšić pokazuje da građanska Crna Gora mora da se probudi. On je ocijenio i da ta dva bloka “rastržu PES”.
Dobar rezultat Kovačevića i ZBNK, Bešić vidi i u izlaznosti koja je bila iznad očekivane. Izlaznost u Nikšiću bila je u nedjelju 71,04 odsto, na prethodnim izborima 81,8 odsto, a na parlamentarnim – 56,4 odsto.
’’Ta izlaznost je suprotna mojim očekivanjima, što je odgovaralo ZBNK-u. To je posljedica mobilizacije birača kod kojih je i dalje izražen anti-DPS osjećaj. Očigledno je da još postoji taj sentiment kod jednog dijela biračkog tijela, koji ne bih rekao da je zadovoljan rezultatima nakon smjene DPS-a, ali je taj sentiment još dovoljno snažan da neko može da ih mobiliše’’, ocijenio je Bešić.
Optužbe opozcije da su se u Nikšiću spremali i glasači iz RS i Srbije, nijesu dokazane.
Još jedan je posebno važan eho ovih izbora o kome se gotovo i ne govori. Milo Đukanović opet porazio DPS. Neposredno pred izbore, Đukanović se vratio na političku scenu i kroz formalnu titulu počasnog predsjednika DPS, a potom preuzeo kampanju u rodnom Nikšiću. Igrao je na sve ili ništa. Pojavljivao se na predizbornim skupovima u tom gradu, uz snažne identitetske poruke, predstavljajući lokalne izbore kao presudnu borbu protiv srpskog sveta, odnosno borbu za Crnu Goru.
U DPS –u su navodno zadovoljni najvećim pojedinačnim rezultatom u Nikšiću (dok o hercegnovskom padu ne govore). Zavjetno ćute o tome da je Đukanović svojim i zvaničnim povratkom dokusurio koalicioni kapacitet DPS-a, koji je bio počeo da raste nakon njegovog formalnog odlaska sa čela te partije.
Iako nije bilo suštinske reforme Đukanovićeve partije, a novo rukovodstvo nije jasno napravilo otklon od Đukanovića i njegovih nekadašnjih najbližih saradnika, nova lica bez hipoteke prošlosti ipak su uticala na, drugačiju vizuru prema partiji koja je tri decenije obnašala vlast, uspostavljajući neslućene monopole, i normalizujući organizovani kriminal srastao s državnom aparaturom. Podgorički lokalni izbori, na kojima je ubjedljivi pobjednik bio nosilac liste DPS Nermin Abdić, to su pokazali. Formiranje vlasti DPS-a i jednog dijela avgustovskih pobjednika, odnosno jednog dijela nekadašnjeg PES-a povezanog sa predsjednikom Jakovom Milatovićem, zamalo nije postalo realnost.
Đukanovićevim povratkom, to više nije ni opcija. O tome da bi PES u Nikšiću mogao ući u koaliciju sa DPS-om, gotovo se i ne govori. Đukanović je poništio ono što je nagovijestio Abdić.
Lider Preokreta Srđan Perić, ocijenio je nakon ovih izbora da će zdravljenje političke scene početi onda kada svi ostali politički subjekti odbiju koaliranje i sa DPS i sa ZBCG. “I kada oni tako budu natjerani da sami naprave koaliciju DPS – ZBCG. Ova koalicija bi bila prirodna jer bi značila preuzimanje pune odgovornosti za podjelu koju sami stvaraju. Oni, naravno, ne žele preuzimanje pune odgovornosti – uvijek im je potrebno opravdanje koje imaju u onom drugom. Jednostavno je: ako su najveći, neka preuzmu i najveću odgovornost. Time bi nestao i ucjenjivački potencijal “malih” na koji se upravo oni neprestano žale”, napisao je Perić na svojoj FB stranici. “Sve dok se to ne desi, Crna Gora će biti nesretno podijeljena zajednica i ništa novo neće moći da se održi. Dakle, hrabrosti treba. Ovo već može da krene od Nikšića, ali nemam iluziju da hoće”, kazao je.
Iz PES-a u tom pravcu za sada nijesu išli. Demokrate su, pojasnila je funkcionerka te partije i ministarka kulture i medija Tamara Vujović, u statut upisale da neće u koaliciju sa DPS-om. O ZBCG nijesu ništa upisivali.
„Većina građana Nikšića i Herceg Novog misli da Crna Gora ide u dobrom smjeru, i da su protiv politike DPS-a“, kazala je Vujović. Žmireći na jedno oko. U Nikšiću se ne bi reklo da birači misle da Demokrate idu u dobrom smjeru. A posebno pitanje je šta bi se desilo da se sada raspišu državni izbori. Kad bi se nikšićkim rezultatu, okvirno, na nivo države, pridodali i izborni rezutati manjinskih partija.
Sigurno je: Dva bloka koja insistiraju na identitetskim pitanjima guraju Crnu Goru u prošlost. Formalni povratak Đukanovića na čelo DPS, pokazali su i nikšićki izbori, samo je dublje gura u taj rascjep. Herceg Novi, uz mali broj drugih opština, , nagovještava, da može i drugačije.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
TRAMPOVE IGRE CARINAMA: Globalno potčinjavanje ili globalni otpor

Objavljeno prije
2 sedmicena
11 Aprila, 2025
Šta god da donesu naredna tri mjeseca, jedno izgleda neizbježno: period ekonomske globalizacije pod vođstvom SAD je završeno. Analitičari cijene da nastupa era geopolitičkih kalkulacija, protekcionizma i borbe za tehnološku prednost. Pa, ko se kako snađe
Obrt. Nakon prošlonedjelje revolucije uvođenjem većih, a ponegdje i drakonskih, carina za skoro 170 zemalja svijeta (rijetki izuzeci su Rusija, Bjelorusija, Kuba i Sjeverna Koreja, zemlje sa kojima SAD nemaju direktne trgovinske odnose zbog ranije uvedenih ekonomskih sankcija), predsjednik SAD Donald Tramp oglasio je u srijedu 90-dnevno carinsko primirje.
„Na temelju činjenice da je više od 75 zemalja pozvalo predstavnika SAD da pregovaraju o rješenju u vezi s trgovinom, trgovinskim barijerama, carinama, manipulacijom valutama i ne-monetarnim carinama, a te zemlje nijesu preduzimale nikakve mjere odmazde protiv SAD, autorizirao sam 90-dnevnu pauzu i znatno nižu recipročnu carinu od 10 odsto tokom ovog perioda“, poručio je Tramp.
Kini je dodatno uvećao carine, po treći put za osam dana. „Na temelju nedostatka poštovanja koje je Kina pokazala prema svjetskim tržištima, ovim putem povećavam carinu koju SAD naplaćuju Kini na 125 odsto, s trenutnim učinkom. Nadam se da će Kina, u nekom trenutku, shvatiti da su dani iskorištavanja SAD-a i drugih zemalja prošli i da to više nije održivo niti prihvatljivo“, saopštio je predsjednik SAD.
Dodatna pojašnjenja ponudio je Skot Besent, ministar finansija u Trampovom kabinetu. Po njemu, Kina je bila primarna (jedina?) meta carinskog rata u najavi, dok je sve ostalo bila neka vrsta blefiranja. „Bila je to strategija od samog početka i može se reći da je gurnula Kinu da napravi grešku”, rekao je Besent. Mnogi mu ne vjeruju. On je prokomentarisao i ideje sa ove strane Atlantika, da bi se EU trebala približiti Kini kako bi smanjila potencijalnu štetu od američkog protekcionizma: “To bi bilo kao da sami sebi prerežete grlo.”
U najnovijoj (srijeda veče) analizi BBC-a navodi se da je Tramp odlučio da se, umjesto borbe na svim frontama, vrati na poznati teren: Amerika protiv Kine. Uz podsjećanje kako Kina SAD-u „isporučuje sve“ od iPhonea do dječjih igračaka. I da to čini otprilike 14 posto ukupnog američkog uvoza.
Sve navedeno dešavao se tek nakon što se Tramp obratio Nacionalnom republikanskom kongresnom odboru gdje je partijskim kolegama predočio da dobar dio svijeta od njega traži smanjenje carinskih stopa, nudeći štošta za uzvrat: “Ove zemlje me zovu, ljube mi guzicu. Umiru od želje da se dogovore”, kazao je ne krijući da uživa u ličnoj moći koju je priželjkivao i u prvom predsjedničkom mandatu.
Nakon proglašenog primirja u Vašingtonu, iz sjedišta EU je saopšteno da će i oni „pauzirati“ tek usvojeni program kontramjera koje su dogovorene ranije istog dana, uz protivljenje Mađarske. “Dok finalizujemo usvajanje protivmjera koje su dobile snažnu podršku država članica, odlučili smo ih staviti na čekanje na 90 dana. Ako pregovori ne budu zadovoljavajući, naše će protivmjere stupiti na snagu”, saopštila je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Lejen napominjući da rad na dodatnim mjerama protiv SAD i dalje traje.
Kao odgovor na Trampovu odluku da na Dan oslobođenja SAD na robu iz zemalja EU uvede carine od 20 odsto, uz prethodno uvedene carine na automobile iz EU od 25 odsto, u Briselu su odlučili da stopom od 25 odsto ocarine dio roba koje na njihovo tržište stiže iz SAD. Na tom popisu su se našli: sok od naranče, bademi, živina, soja, čelik i aluminijum, duvan i duvanske prerađevine, luksuzne jahte… uz najavu daljeg širenja popisa roba (i usluga, prema nezvaničnim najavama) koje bi bile opterećene novim nametima.
Šta god da donesu naredna tri mjeseca, jedno izgleda neizbježno: period ekonomske globalizacije pod vođstvom SAD je završio. Analitičari cijene da doba potrage za jeftinom radnom snagom i neograničenog protoka jeftinih roba ustupa mjesto eri geopolitičkih kalkulacija, protekcionizma i borbe za tehnološku prednost. „ Izvoznik ideologije slobodne trgovine sada želi postati bastion industrijske i tehnološke autonomije“, navodi Maruša Vizek, naučna istraživačica i bivša direktorica Ekonomskog instituta u Zagrebu. „Odluka da carinsku politiku pretvori u alat nove industrijske revolucije možda na prvi pogled djeluje radikalno, ali ona zapravo odražava rastuće nezadovoljstvo američkih birača dosadašnjim učincima globalizacije i sve veći osjećaj ranjivosti u svijetu koji se ubrzano mijenja. Hoće li ta politika dovesti do stvarnog industrijskog preporoda Amerike ili će pokrenuti lavinu trgovinskih protivmjera, inflacije i strateških pometnji, ostaje neizvjesno.“
Trampov carinski rat sa ostatkom svijeta jeste radikalan ali nije slučajan. SAD su, navode stručnjaci, zemlja dvostrukog deficita (baš kao i Crna Gora, ali kod nas to ne zavrjeđuje ozbiljniju pažnju). Budžetskog, pošto država troši više nego što prihoduje i trgovinskog, jer uvozi daleko više nego što izvozi. Ali, analitičari kažu kako nijesu sigurni da je predsjednik SAD na pravom putu u potrazi za prihvatljivim i održivim rješenjem. Mada se,makar neki od njih, nadaju dobrom ishodu. „Mislim da će sve skupa na kraju voditi pravednijoj i logičnijoj ekonomiji“, kaže jedan od malobrojnih evropskih podržavalaca Trampovog pohoda na globalnu ekonomiju.
„To je oblik ekonomskog rata, ali sa stajališta SAD-a, mislim da je Trump napravio to na vrijeme, mada se možda može govoriti o prekomjernom granatiranju“, rekao je za HTV nekadašnji hrvatski ministar ekonomije Davor Štern. „Da bi se resetirala Amerika, tako velika zemlja s tako velikom industrijom, pogotovo bivšom industrijom, on je (Tramp – prim. Monitora) morao posegnuti duboko u arsenal oružja ekonomske prirode“.
Predsjednik SAD želi da promijeni postojeće ekonomske odnose na globalnom nivou, najavljujući novu industrijalizaciju u svojoj zemlji, iz koje su fabrički pogoni preseljeni na jeftinije destinacije, dominantno u Kinu i Meksiko. Ideja je da natjera proizvođače (domaće i strane) da iz inostranstva svoje proizvodne pogone presele/vrate u SAD, kako bi tamo proizvodili robu namijenjenu ne samo američkom tržištu.
Nešto slično radile su, prije tri-četiri decenije, sada uz Japan, najrazvijenije ekonomije Azije (Kina, Južna Koreja…) koje su prodor na sopstvena tržišta uslovljavale otvaranjem fabrika na domaćem terenu i transferom tehnologija. Ali, oni su, uz veliko tržište, imali da ponude i izuzetno jeftinu radnu snagu. Sa SAD je situacija obrnuta. Rad je skup. Pa nije izvjesno da plan reindustrijalizacije može zaživjeti onako kako to predviđaju Tramp i njegovi saradnici.
To, kako vidimo, nije razlog da odustanu. Za početak, uz industriju aluminjuma i čelika, Tramp je kao glavnu metu za prinudnu seobu u SAD pikirao evropsku autoindustriju i azijsku elektroniku. Dodatno, neke se zemlje otvoreno uslovljavaju potencijalnim uklanjanjem američkog bezbjednosnog štita, što se u Evropi i Aziji, posebno među susjedima Rusije i Kine, doživljava kao vrlo ozbiljan bezbjednosni problem.
Državama koje se žele osloboditi (dijela) nametnutih carina, Tramp traži da ponude „nešto fantastičlno“. Najavljuje bilateralne pregovore gdje će pred svakoga postaviti specifične uslove. Za sada znamo da će na listi želja, uz seobu industrije, biti kupovina američkog oružja i energenata (nafta i gas), zahtjev da se ukinu „glupa pravila“ koja onemogućavaju izvoz genetski modifikovanih poljoprivrednih proizvoda iz SAD, insistiranje da se nastavi finansiranje američkog javnog duga (kupovina državnih obveznica) uz navodnu ideju da dio njih bude plasiran sa neograničenim rokom dospijeća. To bi značilo da ulagač ne očekuje povrat uloženog novca već samo isplatu godišnje kamate…
Pregovori oči u oči su, nakon straha od carinskog rata, naredna faza Trampovog plana objašnjava Janis Varoufakis, profesor ekonomije i nekadašnji ministar u grčkoj vladi.
„Svaki put kada neka strana vlada pristane na njegove zahtjeve, on bilježi još jednu pobjedu. A ako ga neka neposlušna država odbije, carine će ostati na snazi, što će generisati stalni priliv dolara kojima može raspolagati kako god želi (budući da Kongres kontroliše samo fiskalne prihode)“, navodi Varoufakis u tekstu Trampov masterplan. „Kada druga faza plana bude dovršena, svijet će ostati podijeljen na dva tabora: onaj zaštićen američkim bezbjednosnim štitom, po cijenu poskupljenja sopstvene valute, gubitka proizvodnih pogona i prisilne kupovine američkog izvoza, uključujući oružje, i onaj koji će strateški možda biti bliži Kini i Rusiji, ali će ostati povezan sa Amerikom kroz trgovinu umanjenog obima koja će Trumpu donositi redovne prihode od carina“.
Varoufakis spori tezu da je Trampov plan („sasvim solidan — mada riskantan“) globalni presedan. On podsjeća kako je 1971. tadašnji predsjednik SAD Ričard Nikson izazvao „kontrolisani raspad svetske ekonomije“. Iz čega je proistekla era globalizacije i neoliberalizma. Grčki ekonomista citira riječi tadašnjeg ministra finansija SAD Jona Konelija, kojima je ovaj ubjeđivao Niksona da krene tim putem: „Moja filozofija, gospodine predsjedniče, kaže da stranci hoće da nas opljačkaju, a naš zadatak je da mi opljačkamo njih prije nego oni nas“. Najbliži saveznici SAD i tada su, kao i sada, ostali zatečeni razvojem situacije.
Šta ako Tramp ne dovede do kraja ono što je uspio Nikson – da svijetu nametne novi ekonomski model koji bi se, možda, nakon prvobitnih šokova, lomova, i skupog prilagođavanja, mogao pokazati kao „pravedniji i logičniji“? Može se desiti da globalni otpor nametnutom danku nadvlada potrebu da se, pokornošću, sačuva privid sigurnosti, ne samo ekonomske. Prije nego se ime vaše zemlje (regiona) nađe na popisu na kome su Gaza, Ukrajina, Grenland, Panamski kanal… Ili će kasta milijardera okrenuti leđa predsjedniku SAD, kao što je to zamalo uradila minule nedjelje, dok su se gubici na berzama, uzrokovani neočekivanim carinskim stopama, mjerile hiljadama milijardi dolara/eura.
Bivši ministar ekonomije Francuske Alen Madelen, govoreći u parlamentu, nazvao je Trampove carine “huliganskim metodama”, koje gaze međunarodno pravo. „Više nema nikakvog prava. Sve je gotovo.“ Bilo je to prije carinskog primirja. Ali, još oštrija borba može se rasplamsati već na ljeto.
Tramp će u tom slučaju, smatra Varuofakis, „biti primoran da izda ili svoje pleme bijesnih finansijera i trgovaca nekretninama ili radničku klasu koja ga je dovela na vlast“. On upozorava da će se u međuvremenu otvoriti još jedan front. „Ako sve zemlje bude tretirao zasebno, uskoro bi mogao da izazove njihove posebne reakcije. Peking bi mogao odustati od svoje oprezne politike i pretvoriti BRICS u novi Breton Voods, u kom bi juan imao ulogu stožera koju je dolar imao u izvornom sistemu. Možda će to biti najvažnije nasljeđe Trumpovog impresivnog masterplana, a ujedno i najteža kazna za njegovog tvorca.“
Gdje je Crna Gora u svoj toj priči? Odgovor treba potražiti kod Milojka Spajića i Andrije Mandića. Oni, valjda, znaju zašto su sa onoliko entuzijazma zimus slavili pobjedu novog/starog predsjednika SAD. Pride, premijer se pohvalio kako Tramp planira sprovesti modifikovanu verziju programa Evropa sad. Sada je srećan jer smo dobili dodatni carinski namet od „samo“ 10 odsto. Pa ne mora da zove Vašington i… ostalo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

SRPSKI PATRIJARH I USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
Izdvajamo
-
IN ENGLISH2 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
IN ENGLISH2 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
DRUŠTVO3 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
SVIJET3 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
INTERVJU1 sedmica
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena
-
DRUŠTVO2 sedmice
SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu
-
FOKUS3 sedmice
ZARADE U PRAVOSUĐU: Vrh i preko četiri hiljade, ostali duplo manje