Povežite se sa nama

Izdvojeno

TRAGOVI MINISTARA U SUMNJIVIM JAVNIM NABAVKAMA (II): Toplo i sigurno – Bošković

Objavljeno prije

na

Od Pljevalja, preko Nikšića i Podgorice, do Ulcinja i Budve, poslovanje dvije nikšićke firme koje se bave obezbjeđenjem imovine i lice povezuje se odlazećim ministrom odbrane. I funkcijama na kojima se nalazio. Propast fabrike briketa u vinogradima Plantaža jednako je interesantna priča sa istim junakom

 

Odlazeći ministar odbrane Predrag Bošković važi za jednog od najdugovječnijih ministara koje je DPS iznjedrio tokom svoje trodecenijske vladavine. Bošković je od referenduma naovamo bio na čelu čak tri resora. Od 2012. do 2015. bio je ministar rada i socijalnog staranja. Prosvjetu je preuzeo u prvoj polovini 2015. i tim ministarstvom je rukovodio do izbora 2016. godine. Potom je stupio na mjesto ministra odbrane.

Paralelno sa politikom oprobao se i u svijetu biznisa. U ime države, između 2009. i 2012. godine, nalazio se na čelu Odbora direktora Rudnika uglja u Pljevljima. Od tada, za njegovo ime vezuje se poslovanje nikšićke kompanije Vector Security (osnovane 2011. godine), koja klijentima nudi usluge privatnog obezbjeđenja imovine. Formalno, radi se o dvije firme. Vector Security, koje više nema u Centralnom registru privrednih subjekata, jer je 2018. promijenila ime i djelatnost (Vector Com) i Vector System Security (VSS) koja je registrovana u oktobru 2014. (njen sajt je postao nedostupan nedavno, tokom našeg istraživanja, i navodi se da je u izradi). Njihov osnivač i vlasnik je Nikšićanin Ratko Popović, a ministar Bošković odlučno negira bilo kakve lične veze sa ovim firmama.

„Tu je firmu u Rudnik doveo Bošković ”, rekao nam je tokom ovog istraživanja bivši rukovodilac u pljevaljskom preduzeću. Do tog ugovora, ipak, nijesmo mogli doći jer pljevaljska kompanija tada nije bila u većinskom vlasništvu države (država je bila manjinski partner sve dok Elektroprivreda, prije dvije godine, nije preuzela akcije u vlasništvu A2A i Aca Đukanovića), a samim tim nije ni bila obveznik Zakona o javnim nabavkama.

Javno, Boškovića su u vezu sa Popovićevom firmom doveli bivši radnici nikšićkog Rudnika boksita u stečaju, prošle godine, nakon što je VSS  postala vlasnik bivšeg sindikalnog placa u centru Nikšića površine 18.622 kvadrata.

„Tu Popovićevu firmu kontroliše Bošković i teško ćemo ostvariti svoja prava. To mi je u povjerenju rekao prijatelj – član obezbjeđenja VSS-a“, saopštio nam je bivši radnik Rudnika boksita, nezadovoljan što na ovoj lokaciji nijesu izgrađeni, ranije obećani, stanovi za radnike.

Priča se ponovila i ljetos, tokom pokušaja DPS da preuzme vlast u Budvi. Tada su radnici VSS, danima sprečavali  ulazak u zgradu Opštine čelnicima Demokrata, SNP-a, DF-a. I oni su obznanili da iza ove firme, navodno, stoji ministar odbrane.

Funkcioner DF-a Nikola Jovanović dostavio je u drugoj polovini septembra Vijestima dokaze da 1. jula Nikola Divanović (privremeni gradonačelnik Budve) zaključio ugovor sa firmama Vector Sistem Security i Respect security, vrijednosti 4.950 eura, a vrijeme trajanja ugovora određeno je do 31. avgusta 2020, odnosno dan poslije održavanja izbora.

Ministar odbrane Bošković rekao nam je da sa vlasnikom pomenutih firmi nema nikakav poslovni odnos, niti ga je ikad imao. „Sve ostalo su insinuacije koje se, priznaćete, plasiraju u jednom veoma osjetljivom političkom momentu. Da imam veze sa tom firmom bio bih u zvaničnim podacima, registru o vlasništvu, kao i u mom kartonu kroz prijavu imovine. Svu svoju imovinu sam uredno prijavio i zbog toga sam ne malo puta etiketiran na naslovnicama pojedinih glasila”, napisao nam je Bošković.

Prema dostupnim bazama podataka zaista nije vidljiva nikakva direktna veza, ali postoji niz slučajnosti koje to, u krajnjem, možda i nijesu. Godinu prije nego što je iz Ministarstva rada i socijalnog staranja došao na čelo Ministarstvo prosvjete (u prethodnom sazivu izvršne vlasti) Bošković je 1. maja 2014. potpisao sa Popovićevom Vector Security  Ugovor o pružanju usluga fizičko-tehničkog obezbjeđenja objekata i lica u Centru za smještaj lica koja traže azil. Vrijednost tog jednogodišnjeg Ugovora iznosila je 99.011,81 euro ili oko 8.251 euro mjesečno.

Među klijentima VSS, prema podacima koji su donedavno bili dostupni na njenom veb sajtu, nalazila se kompanija Petrol Crna Gora MNE u kojoj je, dugi niz godina, na visokoj menadžerskoj funkciji i ministrov brat Dragan Bošković.

Tu je i Rudnik uglja Pljevlja. I oni su, krajem februara ove godine, sa VSS potpisali ugovor o obezbjeđenju imovine i lica tog preduzeća u iznosu od 567.472 eura sa uračunatim PDV-om.

I Ministarstvo odbrane je, prema dostupnim izvještajima tog resora o javnim nabavkama za 2018, 2019. i 2020. godinu, sa Popovićevom firmom sklopilo ugovore o obezbjeđenju imovine vojnog kompleksa Valdanos u Ulcinju. Troškovi obezbjeđenja Valdanosa početkom 2018. su ugovoreni za 65.067, a početkom 2019. godine za 68.690 eura. Za ovu godinu Bošković je sa istom firmom 17. januara potpisao Ugovor o obezbjeđenju imovine Valdanosa za iznos od 58.776,9 eura.

Krajem januara, odnosno, početkom februara ove godine Bošković je VSS-om potpisao Ugovor o isporuci i instaliranju sistema video nadzora na objektima Ministarstva odbrane i Vojske širom Crne Gore, kroz tri partije, za ukupno 306.170,64 eura. Nakon ponovljenog tendera, sa istom firmom je 6. aprila ove godine potpisao Ugovor o održavanju video nadzora, protivprovalnog sistema i kontrole pristupa za 27.300 eura. Sve navedene cijene su sa uračunatim PDV-om.

Ministar odbrane je prethodno sa VSS-om u novembru 2017. godine potpisao Ugovor o isporuci opreme za video nadzor vrijedan 14.415 eura za potrebe Zdravstvenog centra bezbjednosnih snaga u Podgorici. Takođe, 13. marta 2018. sa VSS-om potpisao je Ugovor o održavanju video nadzora vrijedan 14.612,85 eura. Mjesto izvršenja ovog Ugovora, poreg zgrade Ministarstva odbrane, bila je kasarna Narodni heroj Pero Ćetković u Baru, vojni objekat Mavrijan, vojni objekat Obosnik i Komanda Mornarice VCG.

U prethodnoj vladi, dok je Bošković obavljao funkciju ministra prosvjete (avgust 2016) potpisao je sa VSS-om Ugovor o pružanja usluga fizičkog obezbjeđenja zgrade Ministarstva prosvjete, Zavoda za školstvo i Ispitnog centra, tokom 12 mjeseci, za iznos od 14.962,58 eura. Desetak mjeseci ranije, u oktobru 2015, objavljeno je da će Univerzitet Crne Gore potrošiti za godinu 12.900 eura za obezbjeđenje zgrade Rektorata i da su taj Ugovor potpisali tadašnja rektorka Radmila Vojvodić i direktor firme Vector Sistem Security Ratko Popović.

Konačno, Vector System Security je obezbjeđivao i Skupštinu akcionara 13. jul Plantaža održanu 25. septembra ove godine. To nas dovodi do drugog dijela priče o preduzetničkim aktivnostima Predraga Boškovića.

On je bio jedan od osnivača firme OMP Engineering koja je nakon sprovedenog tendera državne kompanije 13. jul Plantaže (nije bilo konkurentske ponude) izabrana za partnera sa kojim su izgradili, pa u julu 2011. otvorili Plantomp, fabriku za proizvodnju briketa od lozovine. Uz Boškovića, suvlasnici novoosnovane firme bili su Oleg Obradović, bivši direktor Telekoma, i Miodrag Ivanović, bivši direktor T-mobile i Pobjede.

OMP je bio vlasnik polovine novoizgrađene fabrike dok je druga polovina bila vlasništvo Plantaža. Planirana je bila godišnja proizvodnja od deset hiljada tona briketa i izvoz u Francusku i Italiju, ali od toga nije bilo ništa. Fabrika, nakon probne proizvodnje, nikad nije radila. Upućeni kažu zbog toga što je OMP kupio opremu koja nije bila pogodna za preradu vinove loze.

U Boškovićevom imovinskom kartonu tokom ministarskog mandata navodilo se, najprije, da sa 30 odsto vlasništva nema pravo upravljanja preduzećem. Potom da je svoj vlasnički udio prepustio Olegu Obradoviću. Ipak, izvršni direktor propalog Plantompa, prema podacima iz Centralnog registra preduzeća, do oktobra 2019. godine bio je Boškovićev šurak Petar Šćepanović.

Partneri Plantaža su, kako je to utvrdio vještak tokom maratonskog spora u Privrednom sudu, uvezli opremu koja nikada nije mogla proizvesti željeni proizvod. Umjesto da privedu spor u svoju korist, državna kompanija se sa partnerima (Ivanovićem i Obradovićem) krajem aprila ove godine dogovorila (zaključila vansudsko poravnanje) da preuzme izgrađenu zgradu, a da se vlasnici OMP Engineering obeštete za gradnju propale fabrike briketa sa 350.000 eura i 37.000 kvadrata poljoprivrednog zemljišta u Glavnom gradu.

A koliko je država bila privržena ovom poslu, od njegovog početka, govori i činjenica da je Ministarstvo ekonomije u martu 2013. godine (sedma vlada Mila Đukanovića), da bi i proizvođačima olakšalo plasman ogrjevnog materijala, pripremalo projekat kreditiranja pod povoljnim uslovima građana koji žele da ugrade peći za grijanje na drvni otpad, pelet ili brikete.

 

Zakon ne važi kad plaćaju stranci

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) odbila je u oktobru 2019. zahtjev Instituta alternativa za pokretanje postupka protiv ministra odbrane Predraga Boškovića, zbog sumnje da je kao funkcioner međunarodnih rukometnih organizacija, nezakonito prihodovao najmanje 62.000 eura.

Iz Instituta su cijenili da je ministar u posljednje tri godine nezakonito prihodovao novac kao potpredsjednik Izvršnog odbora Evropske rukometne federacije (EHF) i član Izvršnog odbora Svjetske rukometne federacije (IHF).

ASK je odbacila zahtjev kao neosnovan jer se, tvrde, Zakon o sprječavanju korupcije ne primjenjuje na međunarodna tijela.

Mikan MILOŠEVIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Ovaj tekst pripremljen je u okviru projekta „Za svrsishodno trošenje javnog novca!”, koji sprovodi Institut alternativa uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije. Mišljenja i stavovi iznijeti u tekstu ne odražavaju nužno stavove i mišljenja Ambasade Kraljevine Holandije.

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo