Nijaza Alispahića u teatar je doveo, prije svega, njegov književni talenat. Svojevrstan je majstorluk, pa i istraživačke pothvate, Alispahić ispoljio u svojoj rafiniranoj zaokupljenosti ljepotama jezika Bosne. Njegov smisao za istinsku arhaiku iznjedrio je čudesne jezičke, zvučne i ritmičke sklopove
U njegovom književnom opusu bilježim pripovjedne proze, drame, dramatizacije, libreta, kulturologijske tekstove, esejistiku.
txt: Tuzlanskog književnika Nijaza Alispahića upoznao sam kao netom diplomirani redatelj. On i tadašnji direktor Mustafa Hadžialić bili su dijelom mojih tuzlanskih dana, mjeseci i godina, u kojima su nastajale moje tuzlanske teatarske uspješnice Kad se mrtvi probudimo, Posljednja ljubav Hasana Kaimije, Hasanaginica, Pustolov pred vratima, Putovanja Ivana Franje Jukića…
Alispahić kao dramaturg i umjetnički rukovoditelj tuzlanskog Talijinog hrama pojavljivao se na kazlišnim listovima i afišama-plakatima i na poziciji lektora, te režisera. Međutim, ono što je Alispahića dovelo u teatar bio je, prije svega, njegov književni talenat. U njegovom književnom opusu bilježim pripovjedne proze, drame, dramatizacije, libreta, kulturologijske tekstove, esejistiku. Režirajući Alispahićevu verziju motiva Hasanaginice ostvario sam istoimenu nagrađivanu predstavu…
Njegovo dramaturško umijeće od proze Harisa Silajdžića izvjoštilo je pitku dramsku storiju Hamdibeg. Ta predstava Alispahića i moju malenkost promovirala je u teatarske stvaraoce čija su djela gostovala na prestižnom Brodveju!
Alispahićeve knjige: Vatre stišane pjesmama Vrtovi sirotog Halimije, Karakazan, Sihirbaz, Hasanaginica ,vrijedan su doprinos bosanskohercegovačkom poetskom i proznom stvaralaštvu.
Posebnom komponentom u njegovom književnom tvoraštvu smatram knjige Leda Saliniana, koja predstavlja svjedočanstveni kulturni presjek kulturne povijesti grada Tuzle, knjigu o jednoj finoj tuzlanskoj tradiciji gradskih druženja Tuzlanska sijela u podne i Sire, došli su ratnici, teatrologijski esej o djelovanju tuzlanskih teatarskih djelatnika tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu… Jer, kada se bude pisala kulturna povijest Grada soli, ove će knjige biti nezaobilazni dokumenti i izvrsne evokacije žive umjetnosti otpora u ratnim godištima.
Nešto što je na mene svih godina drugovanja i suradnje sa Alispahićem ostavilo posebno duboki trag je autorovo traganje ljepotama, pa ponekad i skrivenim značenjima pojedinih riječi i izraza autentičnog bosanskog jezika.
Svojevrstan je majstorluk, pa i istraživačke pothvate, Alispahić ispoljio u svojoj rafiniranoj zaokupljenosti ljepotama jezika Bosne. Njegov smisao za istinsku arhaiku iznjedrio je čudesne jezičke, zvučne i ritmičke sklopove.
U književnoj grani koja nije bila pretjerano produktivna u bh književnosti dvadesetog stoljeća , Alispahić ostavlja libreta za opere Hasanaginica i Zmaj od Bosne, za koje je glazbu skladao njegov sugrađanin Asim Horozić, a temeljem kojih je Opera Narodnog pozorišta Sarajevo ostvarila u regionalnim okvirima ozbiljne umjetničke uspone. Svakako nezaobilazan na tom planu je libretistički uradak temeljem Andrićeve proze Aska i vuk…
Pri pisanju iole ozbiljnije povijesti književnog stvaralaštva u BiH nezaobilazan je doprinos književnika i dramaturga Nijaza Alispahića!
Gradimir GOJER