Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tragom kalašnjikova

Objavljeno prije

na

Da šverc oružja na Balkanu nikada nije prestajao govori nedavno prikazani dokumentarni film dvojice francuskih novinara, koji su tragom krijumčarskih kanala došli na Pale kod Sarajeva i kupili kalašnjikov za četiristo eura. Zatim su automatsku pušku nesmetano, putevima koji su im preporučeni, autobusom, prošvercovali do Pariza i predali tamošnjoj policiji. U francuskoj prijestonici kalašnjikov, koji najčešće stiže iz bivših jugoslovenskih republika gdje se može kupiti za par stotina eura, prodaje se za dvije i po hiljade.

Novinarka televizije M6 Amondin Šambelan, izjavila je FoNetu da u Francusku pristižu stotine komada oružja s ovog područja, i na crno, zbog čega je televizija odlučila da uputi novinare koji bi istražili njegovo porijeklo.

Francuski novinari u razgovoru s bivšim pripadnikom Vojske Republike Srpske izvjesnim Goranom na Romaniji saznaju da on oružje koje mu je ostalo iz rata drži u kući, kao i mnogi drugi, te da ga nijesu vratili u akciji koja je bila organizovana. Prema tom dokumentarcu, 20 odsto stanovnika BiH ilegalno posjeduje oružje.

Novinar kaže da je BiH raj za šverc oružja, te da ,,više nijesu važne ni vjera ni nacionalnost, nego pare” i ističe da su u BiH oni koji su do juče ratovali jedni protiv drugih, danas saradnici radi novca. Slijedi i snimak razgovora sa švercerom oružja.

Novinar: Odakle vam ovo oružje?

Švercer: Ovo je iz skladišta iz Republike Srpske.

Novinar: Gdje ga šaljete?

Švercer: U Njemačku, Francusku, Italiju, Belgiju, za razne pljačke i tako dalje.

Novinar: Ko kupuje ovo?

Švercer: Ne kupuju doktori! Kriminalci, ko će drugo.

Od Sarajeva do Pariza je 1.800 kilometara, a poslije 28 sati vožnje autobusom kroz Hrvatsku, Sloveniju, Austriju i Njemačku, novinari su bez problema stigli u Pariz gdje su kalašnjikov kupljen od švercera predali francuskoj policiji, koja svake godine zaplijeni oko 4.500 komada raznog naoružanja koje dolazi s Balkana.

Da šverc oružja ide rutom i preko Crne Gore i Kosova, Monitorov dobro obaviješteni izvor iz policije tvrdio je i ranije, detaljno opisujući akciju u kojoj je terensko vozilo 17. avgusta 2008. godine, usred bijela dana, jedan sat poslije podne, prošlo bez problema sve policijske granične punktove i patrole prema Kosovu.

Vozilo se kretalo iz pravca Rožaja, preko planine Hajle po nepristupačnom terenu, do odredišta čije su koordinate DN 2180-2620, sedam kilometara od granice, na crnogorskoj teritoriji. Nosilo je tovar od trideset paketa municije raznih kalibara.

Sa druge strane granice, plavi kamion marke TAM, bez registarskih oznaka, nesmetano je prošao kosovsku i crnogorsku policiju i stigao do istog mjesta. „Grupu NN lica predvodio je Šefket Keljmendi, brat od strica još poznatijeg narko dilera Nasera Keljmendija. Pristigli momci hitro su pretovarili pakete i vratili se na Kosovo. Vozilo iz Crne Gore i vozač, crnogorski državljanin, inače poznat policiji, vratili su se u Rožaje”, kaže Monitorov izvor iz policije.

Plavi TAM prošao je kroz mnogo puta pominjano pogranično selo Hadžovići, na teritoriji Kosova, i spustio se u Rugovsku klisuru do sela Dretalj. Dok su Hadžovići, poznati po švercu droge, cigareta i drvne građe, i kao mjesto gdje Naser Keljmendi ima vikendicu koja mu služi kao magacin, ovo manje pominjano drugo selo poznatije je po švercu oružja sa prostora cijelog Balkana.

„Francuski novinari skupo su platili taj kalašnjikov. Na Kosovu su bez problema mogli da ga kupe za sto pedeset do dvjesta eura, i bez problema prebace do Francuske ili bilo koje druge destinacije u EU. Oružjem, municijom i eksplozivom na Kosovu se snabdijevaju organizovane kriminalne grupe, teroristi i mafija iz čitavog svijeta, što nije nepoznato stranim obavještajnim službama”, kaže Monitorov sagovornik iz policije.

Ovaj izvor priča i o organizovanim pljačkama oružja iz kasarni bivše Vojske Jugoslavije, ili SCG, krajem devedesetih godina. Tada je samo iz kasarne u Kumboru nestalo u jednoj takvoj akciji četrdeset pištolja CZ 99, u to vrijeme najnovijih na tržištu.

Prema saznanjima Monitora, pljačka je obavljena vrlo organizovano u sprezi kriminalaca, pripadnika vojske i jednog pripadnika hercegnovske policije.

Monitorov izvor iz crnogorske policije otkriva da je kasnijom operativnom obradom jedan od pištolja pronađen u Novom Sadu.

„Svi pištolji su završili u kriminalnom miljeu u Beogradu i Novom Sadu. Samo je ovaj slučajno pronađen prilikom priovođenja jednog kriminalca. S pištolja su bili izbrisani brojevi, ali je vještačenjem utvrđeno da je to jedan od ukradenih iz kasarne u Kumboru. Tadašnje vojno obezbjeđenje sve je dokazalo – ko je učestvovao iz kasarne, koja kriminalna grupa je bila uključena u pljačku, ko je bio s njima u sprezi iz hercegnovske policije. Pitanje je zašto to nikad nije procesuirano”, kaže naš izvor.

Još tada je oružje, ukradeno iz crnogorskih kasarni, završavalo na Kosovu.

Naš izvor podsjeća i na veliki krađu škorpiona, automatskih pištolja, iz kasarne u Nikšiću, koji su završili kod kriminalaca unutar Crne Gore i u beogradskom podzemlju. Vrijednost tih pištolja u tom trenutku je po komadu iznosila dvije i po do tri hiljade eura.

„Jedan Nikšićanin ukrao je šest protivavionskih raketnih bacača tipa strijela. Pokušao je da ih proda u Albaniji, ali je uhvaćen u Crnoj Gori i procesuiran. Vrijednost jednog bacača iznosila je pet do deset hiljada eura”, prisjeća se naš izvor.

Prema njegovim riječima, šverc oružja ne prestaje, jer je to vrlo unosan biznis. Crna Gora je uglavnom tranzitno područje, raskrsnica za šverc naoružanja koje iz Bosne i Hercegovine ide prema Kosovu, i s Kosova dalje prema zapadnoj Evropi.

„Ova ruta, koja ide preko Rožaja, Berana i još nekih djelova Crne Gore, iz Bosne kreće direktno iz Foče. U tom gradu djeluju dvije kriminalne grupe koje su ranije predvodili haški optuženici Brane Ćosović i Dragoljub Kunovac. Te grupe su djelovale u toku rata a sumnjiče se i za razne ratne zločine i mnogobrojna ubistva. Nakon rata pa sve do danas nastavile su da kontrolišu šverc oružja. U grupi Brane Ćosovića između ostalih su u kriminalnim i policijskim krugovima poznata imena Danko Fabrica, Mišo Polemiš i Predrag Trivun, zvani Pedo. Druga je takozvana Žagina grupa. Radi se o nadimku haškog optuženika Dragoljuba Kunovca – Žage, koji je bio ortak Rista Janjića”, priča naš izvor.

Oružje se iz Bosne u Crnu Goru prebacuje preko planinskih prevoja kod Pljevalja, ili u širokom graničnom pojasu kod Plužina i Šćepan polja, da bi stiglo do granice s Kosovom. Tovari naoružanja i municije nerijetko iz Bosne vode preko Srbije do Rožaja i Crne Gore.

Iz Crne Gore, osim putne trase preko planine Hajle, oružje do Kosova stiže i preko planine Čakor, istim putevima kuda idu i druge švercerske robe, na starom graničnom prelazu Bjeluhe, koji je nekada kontrolisala vojska, i još dva sporedna puta, dovoljno široka i za šlepere.

Švercom oružja na Kosovu bavi se više kriminalnih grupa koje imaju direktne saradnike u Crnoj Gori.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo