„Nije mi ni na kraj pameti bilo da se ženim. Bio sam u drugom razredu srednje škole. Djevojku sam poznavao samo nedjelju dana. Imala je 11 godina. Poslije jednog jedinog našeg susreta njeni rođaci došli su kod mojih da im prenesu poruku njenih roditelja da moram da je vjerim jer su primijetili kad je kasno izlazila iz moje kuće. Uzalud sam se pravdao da je to bila obična posjeta i da ja nemam ništa sa tom djevojkom”, priča za Monitor Ćerim Avdula, dvadesetogodišnji Egipćanin, jedan od mnogih koji su se oženili po običajima koje nalaže romska i egipatska tradicija.
,,Da bi izbjegli sramotu za, kako su njeni rekli – nedolično ponašanje, morao sam da je vjerim”, nastavlja priču Ćerim. ,,Moj otac je podigao kredit kako bi, po romskim običajima, za mladu dao određenu sumu novca i sve drugo što treba”.
Nakon vjeridbe jedno vrijeme Ćerim i njegova maloljetna vjerenica nijesu smjeli da se viđaju jer je njoj strogo zabranjeno da se svom budućem mužu čak i javi ako ga sretne. ,,Plašili su se da je ne otmem zbog para koje nijesam još dao za nju”, objašnjava Ćerim. ,,Ali posle nekog vremena njen stric mi je dozvolio da je izvedem u grad i tako sam se sa njom bolje upoznao. Zavolio sam je, iako mi se ne sviđa to što smo se na taj način morali uzeti”.
Antropološkinja Vesna Rasulić-Delić za Monitor objašnjava da je brak u romskim i egipćanskim zajednicama institucija u koju moraju da stupe skoro svi
pojedinci u društvu bez obzira na svoje lične želje, seksualne preferencije ili neke druge potrebe. ,,U izboru budućih supružnika više odlučuje porodica nego mladi pa možemo reći da su po tom pitanju izjednačene i devojke i muškarci jer odluke o onima sa kojima će provesti život donose drugi a ne oni sami”, kaže ona.
,,Kako nemaju pravo izbora česte su tzv. ‘otmice’ što podrazumeva saglasnost devojke da pobjegne sa svojim momkom. Kako ovakav način nije društveno odobren može se desiti da mladina porodica nikada ne pristane ili tek nakon dugog niza godina pristane na mirenje”, objašnjava Vesna Rasulić-Delić.
Na ovakav način se oženio dvadesetogodišnji Rom, sagovornik Monitora, koji je želio da ostane anoniman.
,,Nijesam htio da se oženim nekom koju mi roditelji izaberu, već djevojkom koju sam poznavao i volio. Živjela je u drugom gradu. Moji su znali za našu vezu ali smo morali da se krijemo zbog njenih roditelja. Oni su bili protiv te veze zbog loših odnosa sa mojom porodicom od prije”, priča on. Kada su roditelji djevojke saznali za vezu, ona je pobjegla od kuće i došla kod njega i njegovih roditelja. Naš sagovornik objašnjava da je to ,,dogovorena otmica”, jer su oboje željeli da tako bude.
,,Moj otac je odmah ujutru javio njenom ocu i tražio da se pomire. On je to odbio, čak tri puta zaredom, iako je moj otac bio uporan da se pomirimo. Rekli su da ona za njih više ne postoji i da se neće pomiriti. Ja sam je nakon nedjelju dana doveo u moju kuću i moji su je prihvatili”.
Vesna Delić-Rasulić, objašnjava da su kod romske i egipćanske populacije razlozi roditelja za kontrolisan izbor supružnika ekonomske, socijalne i etničke prirode.
,,Bira se statusno ista ili slična familija kako bi se učvrstile socijalne mreže i kako bi se i jedni i drugi ekonomski osnažili. Vrši se i kontrola kako bi se ostalo u granicama svoje etničke grupe, pa svaki izlet van tih granica dovodi do društvene osude”, objašnjava ona.
Sam čin sklapanja braka praćen je raznim ritualima. Porodica mladoženje mora da obezbijedi poklone za mladu, garderobu svečanu i svakodnevnu, nakit, poklone za porodicu. Tu je i sporna ,,kupovina”, novac koji ide njenim roditeljima zbog čega je okarakterisana kao ,,loša” tradicija.
Stručnjaci upozoravaju da se promjena takve tradicije ne može desiti preko noći jer ovaj običaj ima duboke korijene u romskoj kulturi i oko njega je isprepleten čitav niz socijalnih odnosa i odnosa moći. ,,Nema sumnje da postoje porodice i pojedinci koji iskorišćavaju ovaj običaj u ličnu korist i oni su, sigurna sam, prepoznati i osuđeni i od strane svojih sunarodnika koji paradoksalno čine istu stvar”, kaže Vesna Rasulić-Delić.
Novinar Senad Sejdović kaže da se i kod Čergara primjenjuju ugovoreni brakovi. Kod tog dijela romske populacije običaji su malo drugačiji. Ohrabrujuće je, kaže Sejdović, to što se u posljednjih deset godina više pitaju momci i djevojke kada je u pitanju izbor supružnika nego ranije. ,,Nijesu prisilni brakovi kao što su nekada bili. U zajednici privređuju i muškarci i žene i zato Romkinje-Čergarke imaju veću slobodu kretanja. One rade, prose, gataju itd.”.
Ima i mladih kojima ne smetaju nametnute odluke roditelja. S.B. (20) Rom, jedan od naših sagovornika kaže da je on poštovao odluku roditelja jer kako kaže, ,,ako se njegova žena sviđa njegovim roditeljima sviđa se i njemu”. Smatra da su stariji uvijek pametniji od mlađih i da je ono što oni odluče najispravnije.
Za Monitor priča kako se sa 19 godina oženio petnaestogodišnjakinjom koju nije poznavao prije nego što je oženio. ,,Prepustio sam roditeljima sve. Svaki roditelj želi dobro za svoje dijete”. Kaže da mnogi momci krijući posmatraju djevojku kada im roditelji kažu da će je oženiti. ,,Ja to nijesam htio da uradim. Čekao sam je do dana kada je ušla u moju kuću i od toga dana smo se upoznavali svakim danom sve više i više. Nije mi trebalo puno da je zavolim, a ni njoj. Da sam sam tražio ne bi našao bolju. Sada sam zahvalan roditeljima jer su napravili dobar izbor. U braku smo tri godine i veoma smo srećni”, objašnjava.
Većina mladih ipak nije zadovoljna. Među samim Romima i Egipćanima može se čuti da je tradicija glavni uzročnik za trenutno stanje stvari i nenapredak.
,,Osnovno svojstvo tradicije je da se mijenja i nju treba da mijenjaju prije svega njeni konzumenti”, kaže Vesna Rasulić-Delić. Dok sami pripadnici zajednice ne pokrenu stvari, kaže, do promjene će teško doći.
Promjene su teške. To potvrđuje i napad na Behiju Ramović, romsku aktivistkinju koja se bori protiv nasilnih brakova. Ona je napadnuta ove sedmice, u noći između 14. i 15. januara. Kuća joj je kamenovana. Za sada se zna samo da je nepoznata osoba gađala kamenicom prozor kuće u kojoj ona stanuje.
Fana Delija, izvršna koordinatorka u Centru za romsku inicijativu podsjetila je da organizacija Behije Ramović od oktobra prošle godine sprovodi projekat usmjeren protiv prisilnih i ranih brakova i da su od tada članice te organizacije doživljavale različite prijetnje i pritiske, ,,čak i od nekih romskih muških lidera”.
Svako osvajanje slobode teško je. One koji je žele, međutim, kamenice ne mogu zaustaviti.
Elvis BERIŠA