Povežite se sa nama

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR IZ ZAGREBA: Veliki vole da mali za njih odrađuju prljave poslove

Objavljeno prije

2 godine

na

Rekao bih da je međunarodno pravo gotovo postalo kao neka vrsta ’švedskog stola’ s kojega se svako slobodno poslužuje i uzima ono što mu je po volji. Cjelina nikoga više ne zanima

 

MONITOR: Osam kako se navodi „vodećih humanitarnih organizacija“ – među kojima su i Hjuman rajts voč i Amnesti internešenel, usprotivilo se odluci Savjeta EU da Hrvatsku primi u Šengen zonu. Glavno obrazloženje je da  Hrvatska „često krši zakone EU i međunarodnog prava o ljudskim pravima“, posebno kada se radi o tražiocima azila na njenim granicama. U zemljama Zapadnog Balkana postoji mnjenje da je Hrvatska „miljenica“ Zapada?

JAKIĆ: Nemam uvida u razmišljanja čelnika EU, pa ne mogu odgovoriti na pitanje je li Hrvatska miljenica Zapada, ali apsolutno dozvoljavam da je takav dojam moguć. Inače, podatak o prosvjedu osam vodećih humanitarnih organizacija protiv primanja Hrvatske u Šengensku zonu nije, barem koliko je meni poznato, u tome obliku predočen hrvatskoj javnosti. U nedavnom intervjuu na javnoj televiziji premijeru je, doduše, vrlo oprezno postavljeno pitanje u smislu da je „u prošlosti bilo prigovora na ponašanje hrvatske policije“, što je on po kratkom postupku odbacio tvrdnjom kako takvih prigovora u posljednjih godinu dana nije bilo. I što da Vam još kažem na tu temu, kada je sve žalosno jasno. Možda samo to da su veliki uvijek voljeli da mali za njih odrađuju prljave poslove.

MONITOR: Globalno poznate organizacije, koje prate državne prakse u vezi sa ljudskim pravima, tvrde da postoji „kriza vladavine prava u EU“. Kakvo je Vaše mišljenje?

JAKIĆ: Kriza vladavine prava postoji u cijelome svijetu. Niti se interni zakonski propisi, dakle nacionalna legislativa, primjenjuju tako da u svakome trenutku jednako važe za svakoga, niti se međunarodno pravo jednako primjenjuje na sve aktere na svjetskoj sceni. Rekao bih da je međunarodno pravo gotovo postalo kao neka vrsta ’švedskog stola’ s kojega se svatko slobodno poslužuje i uzima ono što mu je po volji. Cjelina nikoga više ne zanima. A ako gledamo primjenu zakona unutar državnih granica, onda svako malo nailazimo na slučajeve koji ilustriraju ono što bih nazvao kobnim defektom demokracije, da se – naime – u ime demokracije i slobode govora i izražavanja mišljenja toleriraju stvari koje bez ikakve sumnje vode u pravcu fašizacije društva. I to je još blago rečeno.

MONITOR: Nedavno je obiljeležena 31. godišnjica od ubistva porodice Zec. Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević najavio je postavljenje spomen- obilježja na Sljemenu. Ali i poslije tri decenije, iako se tvrdi da su poznati počinitelji tog zločina iz 1991, nema po njih zakonskih posljedica. Da li su u pitanju procesne prepreke ili politička volja?

JAKIĆ: U pitanju je nedvojbeno politička volja, odnosno nedostatak političke volje. I nije to jedini slučaj, mada je najpoznatiji. Podizanje spomenika donekle će spasiti okaljani obraz Zagreba, ali neće promijeniti činjenicu da se Hrvatska – na razini politike, ali i većine medija – ni danas još nije spremna suočiti s istinom o svemu što se događalo u nedavnoj prošlosti. O Drugome svjetskom ratu da ne govorim. Kao da je nekome stalo do toga da cijela država i svi njezini gađani budu taoci relativno male skupine onih koji – prešućujući, sakrivajući i falsificirajući – štite sebe. Bilo je pokušaja da se ta „blokada sjećanja“ razbije, da se otvoreno progovori o svemu, pa i o onome što se nije smjelo dogoditi, ali se događalo, ali su svi ti pokušaji nailazili na betonski zid odbijanja iza kojega je – nemojmo se zavaravati – stajala vlast. I ova sadašnja, i one prijašnje.

MONITOR: Predsjednik Zoran Milanović se usprotivio mogućnosti da se u Hrvatskoj obučavaju pripadnici ukrajinskih vojnih i bezbjednosnih snaga. U vezi sa tim je izjavio da bi to bilo kršenje Sporazuma o EU. Da li je to nastavak prepucavanja predsjednika i Vlade ili posredan izraz rezerve Milanovića u vezi sa načinima kojima bi Hrvatska trebalo da djeluje u vezi sa ratom u Ukrajini ili – nešto treće?

JAKIĆ: Čini mi se da je to kako izraz stalnoga prepucavanja na liniji predsjednik – premijer, tako i spoznaje aktualnoga predsjednika da bi dalje uvlačenje Hrvatske u rat u Ukrajini, dugoročno gledano, moglo imati vrlo negativne posljedice za Hrvatsku. Jedno je kada vi šaljete humanitarnu pomoć, kada primate izbjeglice, čak i kada šaljete oružje, a nešto sasvim drugo je kada na svojem teritoriju obučavate vojnike strane zemlje koji nakon toga idu u rat protiv neke treće države. Pri čemu je svejedno je li to obrambeni, ili bilo kakav drugi rat. Obučavanjem stranih vojnika za rat s trećom državom, Hrvatska, doduše posredno, ali jasnije no ikada, i sama ulazi u rat s tom državom. A, uostalom, činjenica je da niz zemalja EU nije prihvatio tu misiju. I činjenica je, također, da je Hrvatska ’istrčala’ u prvim trenucima, bez da se išta pitalo predsjednika koji je ipak i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga. Ako mogu povući paralelu, dodao bih ovo. Kada se Amerika spremala napasti Irak s tzv. koalicijom voljnih, tadašnji je ministar vanjskih poslova na sastanku Višegradske grupe praktično najavio i sudjelovanje Hrvatske. No, predsjednik Mesić je nakon toga sazvao sastanak s predsjednikom Sabora, premijerom i nekolicinom ključnih ministara, objasnio zašto je on protiv i nakon vrlo kratke rasprave odlučeno je da Hrvatska neće ići u rat u Iraku. Ovdje nikakvih konzultacija nije bilo, pa je iritiranost predsjednika potpuno razumljiva. Nažalost, političke stranke očito su upale u premijerovu zamku „ili ste za Ukrajinu, ili ste za Putina“, pa se sakrivaju iza formalno-pravnih razloga i prihvaćaju usporedbu rata u Ukrajini s tzv. Domovinskim ratom, usporedbu koja ne bi izdržala iole ozbiljniju analizu.

MONITOR: Praktički je dogovoren sastav novog Vijeća ministara BiH. Savezu Dragana Čovića i Milorada Dodika, prišla je i Osmorka – probosanska koalicija. S obzirom na to da se stalno spekuliše o miješanju Hrvatske i Srbije u unutrašnje stvari BiH, široka koalicija na nivou države, a posebno učešće u njoj građanskih partija, možda je i momentum za situaciju u BiH. Da li su nju „pogurali“ međunarodni faktori, Hrvatska i Srbija ili izvjestan kandidatski statusa za BiH?

JAKIĆ: Hrvatskoj ovakvo rješenje odgovara, dijelom i Srbiji, ali iza njega je nesumnjivo pritisak evropskih „igrača“ i perspektiva dobivanja statusa kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Sumnjam, međutim, da će i sporazum o sastavu novog Vijeća ministara BiH i status kandidata za EU moći bitno utjecati na katastrofalno devastirano društvo u susjednoj zemlji. Volio bih da griješim, ali i dalje sam uvjeren da Bosna i Hercegovina što se gradi na formuli ’broja 3’, a ne na formuli građanskog društva nema perspektivu. Da budem do kraja jasan: dok nacionalno ne ustupi mjesto građanskom, značajnijeg napretka neće biti, a postojeće podjele samo će se produbljivati.

 

Simboličko značenje ulaska Hrvatske u Šengen zonu i uvođenje eura

MONITOR: Hrvatska početkom sljedeće godine ulazi u Šengen zonu i počinje da koristi euro kao svoju valutu. Koliko je to važno za građanke i građane Hrvatske?

JAKIĆ: Za prosječnog građanina Hrvatske i uvođenje eura i ulazak u tzv. Šengensku zonu u prvome redu imaju simboličko značenje. Oba događaja potvrđuju da se Hrvatska čvrsto usidrila u evropskoj luci – mada je more u toj luci trenutno neugodno uzburkano. Kuna će se preračunavati u Euro po poznatom tečaju i tu ne treba strahovati od onoga što se obično naziva „zaokruživanjem na gore“, dakle ne treba strahovati od novih poskupljenja što će biti zamaskirana konverzijom. Činjenica je, međutim, da je niz artikala svakodnevne potrošnje enormno poskupio u proteklih nekoliko mjeseci, ta se poskupljenja kreću od 20 posto do ponekada i 50 posto. I to je ono što građane već sada udara po džepu. A što se Šengena tiče, pa ni do sada nije bio nikakav problem proći granicu s osobnom iskaznicom. Dobro, sada više neće trebati ni to, ali ta promjena primarno je važna za turiste iz zapadne Evrope koji ljeti dolaze na odmor u Hrvatsku. Pa time, naravno, i za Hrvatsku kojoj je prihod od turizma životno važan. Njima je olakšan prijelaz granice i tu se više neće stvarati nepregledne kolone. Nitko, doduše, ne govori što će biti s kolonama na naplatnim kućicama na auto-putovima. Da će aktualna vlast iskoristiti i uvođenje eura i ulazak u Šengen, kao i izgradnju Pelješkog mosta kao najjače adute u pravoj PR ofanzivi kojom nastoji uvjeriti javnost u svoju uspješnost, to je jasno. Da nogomet i ne spominjem. A hoće li sve to skupa biti iskorišteno za raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora, ostaje da se vidi. Osobno, ne bih se čudio.

 

Lideri EU su prosječni, ponekad i ispodprosječni činovnici

MONITOR: Kako kao poznavalac globalnih prilika sa velikim profesionalnim iskustvom, vidite promjene koje je donio i koji bi još mogao donijeti rat u Ukrajini  i kakvo je Vaše viđenje snage EU da utiče na te promjene?

JAKIĆ: Lideri EU su se pokazali kao samo prosječni, a ponekada i ispodprosječni činovnici. Nema u njima ni snage, ni volje da ostvare viziju Evrope, ujedinjene Evrope, kao značajnog čimbenika na međunarodnom planu. Liderstvo EU zadovoljava se time da slijedi politiku SAD i – paradoksalno – Velike Britanije koja je Evropi okrenula leđa. Ti ljudi nisu svjesni toga da se stvara novi svjetski poredak, ne onaj i onakav o kakvome sanjaju u Washingtonu, nego multipolarni svijet u kojemu će dominantnu ulogu imati Kina. Kinu se predugo potcjenjivalo, sada je Zapad shvatio da ima posla s gigantom kojemu nije dorastao, čak ni u sprezi s SAD, ali sada je kasno. S time da ne mislim kako će Kina, za razliku od SAD, svoju dominantnu poziciju ostvarivati i osiguravati ratovima i vojnim osvajanjima. Ovo je, ipak, 21 stoljeće. Sve to što govorim vrijedi, naravno, samo za slučaj da rat u Ukrajini ne izmakne kontroli, što je još uvijek realna mogućnost, i da nas sve ne uvede u finale postojanja ljudske vrste.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

5 dana

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Cirkus ide dalje

Objavljeno prije

5 dana

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije

 

 

 

MONITOR: U ovonedjeljnom saopštenju ocijenili ste da Crnu Goru vuku unazad parlamentarne političke stranke, kriminalne grupe i korumpirane ustanove, parapolitička crkva, vladina politika, predsjednik države, predsjednik parlamenta, birači koji glasaju za ovakve partije…Nije, čini se, ostao gotovo niko od onih koji imaju političku moć?

BOJOVIĆ:  Riječ je o saopštenju GI „21.maj“ i odražava naše mišljenje o političkim i društvenim prilikama u Crnoj Gori. Crnogorsku državu i društvo decenijama guši samoživa, kleptokratska i  kolaborantska politička klasa. Kada tome dodamo SPC koja je bila i ostala političko i asimilatorsko oruđe srpskog nacionalizma, kao i većinski dio političke javnosti koja je po pravilu objekat stranačkih, tuđih ili klerikalnih interesa, onda je jasno da je tamo gdje stanuje aktuelna „politička moć“ najtanji oslonac za progresivne, pravedne i prosvijećene društvene politike. Ipak, ohrabruje činjenica da su političke stranke sve više delegitimizovane o čemu svjedoči i istorijski najniži odziv birača na proteklim parlamentarnim izborima.

MONITOR: U posljednjim javnim istupima oštro kritikujete i vlast i opoziciju. Gdje je onda rješenje?

BOJOVIĆ: Decenijama u svojim javnim nastupima govorim o pogubnoj crnogorskoj partitokratiji koja je nakon smjene DPSovog režima dodatno eskalirala. Istovremeno, dugi niz godina su vlast i opozicija dio istog problema i on se uvijek svodi na partijsku okupaciju države i marginalizaciju civilnog društva i slobodnog nestranačkog mišljenja. DPS i njegovi sateliti su tokom dugotrajne vladavine sve činili da državu prisvoje i materijalizuju, dok je današnja vlast ili dojučerašnja opozicija postala čuvar gramzivih tekovina prethodnog režima. Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije.

MONITOR: Kako vidite i zvanični povratak Đukanovića na političku scenu i njegove razloge za to?

BOJOVIĆ: Đukanović se nikada nije ni povukao sa političke scene i sada je samo formalizovao svoj status u stranci koja inače zavisi od njega i njegove socijalne i kadrovske mreže. Što se tiče razloga za tzv.povratak njih možete tražiti u svemu osim u njegovoj „brizi“ za prosvijećeno, slobodno i pravedno društvo.

MONITOR: Ocijenili ste da je DPS bila lična Đukanovićeva partija, a da je sada njegov talac. Da li je i opozicija generalno Đukanovićev talac?

BOJOVIĆ: Opozicija je u konačnom samo produžetak DPS- a. Tzv. državotvorne stranke, mahom okupljene u koaliciji „Evropski savez“, uvijek su spremne da budu Đukanovićeva posluga, dok je kreaturna URA  otvorena za kalkulantski zagrljaj, što i nije neka novost. Međutim, problem sa ovakvom opozicijom je u tome što i bez Đukanovićeve sjenke ona nije u stanju da motiviše kritičnu masu birača. Naime, opozicija je i bez „talačkog statusa“ skupina političara i stranaka koji nijesu u stanju da godinama organizuju makar jedan rezolutan, jasan i masovan protestni skup protiv nesposobne i agenturne vlasti a kamoli da nepokolebljivim i principijelnim radom pobijedi na izborima.

MONITOR: Kakve sve implikacije na političku i društvenu scenu ukupno ima povratak višedecenijskog vođe?

BOJOVIĆ: I bez Đukanovićevog „povratka“ politička scena je groteskna slika jedne kontuzovane države i razglavljenog društva. Kada tome dodamo i brojne negativne inostrane uticaje onda je sasvim jasno da izlazak iz crnogorskih stranputica ne može biti niti brz niti lak. Naravno, to će zahtijevati prestrojavanje na političkoj sceni gdje bi se za početak makar najgori među lošima morali ukloniti sa vlasti. Taj proces mora biti pomognut od strane javnosti koja nije pod kontrolom stranaka ili bilo čijih „talačkih“ politika. Dok što se tiče dometa novog Đukanovićevog  postavljenja oni su izvjesno negativni po opoziciju i njihovu stožernu stranku ali ih amortizuje činjenica da su vladajuće partije u tolikoj mjeri degradirane da im ni Đukanović neće puno pomoći. Uostalom, vodeći triling političara u Crnoj Gori je takav da kada ih sastavite teško da ostavljaju bolji utisak od Đukanovića. Spajić, Mandić i Milatović su živopisna slika jedne amaterske, populističke i nesuverene politike.

MONITOR: Slažete li se stavom da jačanje Đukanovića jača i partije okupljene oko bivšeg Demokratskog fronta?

BOJOVIĆ: Te nacionalističke partije su tipična politička agentura kojom se upravlja iz Vučićevog kabineta. Osim što diskredituju sebe jer su trabanti tuđe države stranke bivšeg DFa su takođe, kao i gotovo sve druge partije, organizacije koje očigledno gube podršku birača i teško da će ih moći spašavati i Đukanovićev „pasivni“ povratak u politiku. Kratkoročno mogu računati na mobilizatorsku frustraciju ciljanih birača ali njihova ukupna politika je takva da ih neće ojačati prisustvo počasnog predsjednika DPS- a. U ovom trenutku za njih je veća briga sve izvjesniji slom Vučićevog režima što bi oslabilo njihov kolaborantski položaj u Crnoj Gori. U međuvremenu, dok pronađu novog gazdu u Beogradu njihovo učešće u crnogorskoj vlasti postaće upitno.

MONITOR:Kako komentarišete izjavu  predsjednika parlamenta da njegova “spaljena lutka sa karnevala u Kotoru bude buktinja koja će osvjetljavati naš evropski put”?

BOJOVIĆ: Kada bi kojim slučajem identično karnevalsko „spaljivanje“ ponovili još desetak puta sve te buktinje zajedno ne bi dobacile svjetlost ni do hrvatske granice a kamoli da bi „osvijetlile“ čak i zametak našeg evropskog puta. Tako da su Mandićeve „proevropske“ samarićanske opaske jednako uvjerljive kao četnička zaklinjanja na vjernost Titu nakon sloma njihove izdajničke politike.

MONITOR: Gdje je Crna Gora na evropskom putu?

BOJOVIĆ: Crna Gora je pod Đukanovićevim režimom brzinom kornjače išla prema EU. Danas se kreće kao pijani puž iako su očigledne namjere Brisela da pokuša od puža napraviti zeca. Za sada je to neuspješan pokušaj osim što se Spajić ponaša kao zec kada je u pitanju njegova nekoherentna, partitokratska, neuvjerljiva i od beogradskih službi izbušena vlada. Tako da je Crna Gora još uvijek daleko od nepokolebljive i istrajne proevropske politike.

MONITOR: Ministar ekonomije Nik Đeljošaj saopštio je da će Albanski forum do kraja ovog mjeseca preispitati učešće u Vladi. Nije prvi put da se takvi tonovi čuju iz Vlade, ali do sada to nije uticalo na njen sastav. Zašto?

BOJOVIĆ: Neće ni ubuduće uticati. Vlada čija ministarstva ne može nabrojati niti jedan njen član je skup niza materijalnih stranačkih i ličnih interesa koji su za sada garant njenog trulog opstanka. U tom pogledu etničke stranke su se odlično uklopile u kolorit jedne bizarne izvršne vlasti.

MONITOR: Kako vidite studentske proteste organizacije Kamo sjutra i odnos vlasti prema njima? 

BOJOVIĆ: Svaki protest pa i ovaj organizacije „Kamo sjutra“ koji za cilj ima pitanje političke i etičke odgovornosti javnih funkcionera je opravdan i razumljiv. Posebno kada imamo u vidu povod za proteste koje su studenti pokrenuli. Što se tiče odnosa vlasti on je očigledno ignorantski i usput praćen salvom uvreda od strane partije čiji rukovodioci su pozvani da podnesu ostavke. Način na koji su reagovale tzv. Demokrate samo potvrđuju široko prisutno mišljenje da se radi o trenutno najodvratnijoj partiji u odista snažnoj konkurenciji odvratnih stranaka.

MONITOR: Očekujete li da će vlasti, odnosno vrh bezbjednosnog sektora, ispuniti njihove zahtjeve?

BOJOVIĆ: Neće. Jer, ispunjenje zahtjeva bi značilo da ova vlada može da počne „pakovati kofere“.

MONITOR: Kako komentarišete to što se na protestima pojavljuju članovi familije Đukanović?

BOJOVIĆ: Tako što je njihova gorčina prema ovoj vlasti jača od razumne odluke da se ne pojavljuju na studentskim ili građanskim skupovima čime nesumnjivo kompromituju i organizatore i samo okupljanje. Pritom, to ide u prilog vladajućim partijama u kreiranju konstrukcija o studentima kao marionetama DPS- a, dok istovremeno demotiviše brojne građane da svojim prisustvom podrže stranački neutralne proteste.

MONITOR: Šta će donijeti povratak opozicije u parlamentarne klupe?

BOJOVIĆ: Cirkus ide dalje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

2 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

MONITOR: Šta tu može da se uradi?

SOŠIĆ: Započet je rad na nekoliko važnih zakona – prije svega mislim na Zakon o javnim ustanovama i Zakon o javnim preduzećima. Valjalo bi iskoristiti tu šansu da se stvore temelji za reformu tih sektora.

Zakon o javnim ustanovama je možda važniji jer će se odnositi na naveći broj zaposlenih u javnom sektoru. Da pojasnim: Zakon o državnim službenicima i namještenicima, sa svojim procedurama kadrovskog planiranja te zapošljavanje uz testiranje i transparentnost, odnosi se tek na oko 10 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru, ili 10.200 službenika i namještenika. Svi ostali se zapošljavaju i rade primarno na osnovu opštih propisa o radu (Zakona o radu).

Tako, od 47.284 zaposlenih na centralnom nivou, 30.700 rade u javnim ustanovama (zdravstvo, prosvjeta, kultura…). Svi oni zasnivaju radni odnos u skladu sa Zakonom o radu, kao i zaposleni u privatnom sektoru. To znači da nema procedura javnih konkursa, kadrovskih planova, testiranja, kategorisanja radnih mjesta, precizno definisanih uslova… Najveći dio zapošljavanja obavlja se po pojednostavljenim procedurama koje su podložne zloupotrebama.

Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema ili zakon o javnim ustanovama ili propis kojim je definisano zapošljavanje u ovom sektoru na detaljniji način od opštih propisa o radu.

MONITOR: To nas dovodi do sistema obračuna zarada u javnom sektoru i pitanja njegove pravičnosti?

SOŠIĆ: Tražiti logiku u sistemu zarada u javnom sektoru Crne Gore je uzaludan posao. A stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti.

Spajić  je krajem godine objavio da se odustalo od izmjena zakona o zaradama u javnom sektoru, dok se ne sprovedu analiza svih primanja u javnom sektoru. Mi smo mislili da to rade još od kada su prije godinu dana formirali radnu grupu za izmjenu ovog zakona. Iako su gotovo svi članovi Vlade početkom prošle godine najavljivali radikalne izmjene koje bi zauzdale prohtjeve sinidkata javnog sektora, na kraju je objavljen nacrt zakona koji se, gotovo u potpunosti, bavi samo povećanjima zarada rukovodnog kadra i javnih funkcionera.

Kako će se odraditi analiza koju najavljuju ja nisam siguran – Ministarstvo finansija ne vodi registar zarada svih zaposlenih u javnom sektoru, iako mu je to zakonska obaveza. Istovremeno, projekat centralizovanog obračuna zarada nije zaživio – još uvijek su čak i neka ministarstva van ovog sistema, a ustanove nisu ni krenule da se integrišu (na primjer, svaka od oko 250 obrazovnih javnih ustanova sama obračunava zarade za svojih oko 20 hiljada zaposlenih). Sem što ovo dovodi do grešaka, nepotpune evidencije, tužbi protiv države, to onemogućava da se donose razumne, podacima potkrijepljene, odluke jer da bismo reformisali sistem prvo bi valjalo da znamo osnovne podatke o njemu, a to sada nije slučaj.

MONITOR: Da pređemo onda na bolje vijesti – nedavno smo dobili budžet za ovu godinu. Šta nam on donosi?

SOŠIĆ: Budžet je samo odraz politika Vlade – ništa se u njemu ne odlučuje nego se pravi plan za finansiranje već donijetih odluka. Stoga je sada glavno pokrenuti mjere koje će učiniti da budžet za 2026. godinu izgleda drugačije.

Tu prije svega mislim na potrebu da se na osnovu analiza potrošnje uđe u hrabrije rezove tekućeg budžeta i troškova adminstrativnog aparata. Predlagali smo analize potrošnje (spending reviews) za fiskalnu strategiju i tada nam je rečeno da prijedlog nije prihvaćen, ali da će oni svakako raditi nešto slično. Čekamo na takvu inicijativu već godinama ali, iako može zvučati čudno, Ministarstvo finansija se mnogo ne obazire na štednju i čuvanje novca.

Nema boljeg primjera od informacija koje Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa kvartalno dostavlja i koje niko ne čita. Gotovo 20 miliona našeg novca je u 2024. godini otišlo za izgubljene sporove i troškove sudskih postupaka. U posljednjem Izvještaju podvukli su i boldovali da se uporno obraćaju institucijama, ali ih svi ignorišu i direktno proizvode štetu po budžet bez ikakve odgovornosti. Da bi se taj problem riješio nije dovoljno da neko smanji potrošnju. Potrebno je da se cijeli  proces okrene naglavačke i vrati u normalu.

To nisu jednostavne radnje u kojima će neko da odluči i kroz prijedlog budžeta predvidi da će se u narednoj godini trošiti manje na nekoj poziciji. Ovdje se radi o potrebi iskorjenjivanja dubokih problema koji su metastazirali i zahtijevaju sistemski rad – novi propisi, novi ljudi, nove prakse.

Osim ovoga, nadam se da će se nešto raditi i na nadzoru budžetske potrošnje.

MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?

SOŠIĆ: Mislim da je jedna od ključnih stvari na dnevnom redu reforma kapitalnog budžeta. Vrijeme je da se podvuče crta i da se jasno kaže da je način na koji se do sada radilo besmislen – skup, komplikovan, nedjelotvoran, pa građani treba da budu ljuti što decenije prolaze od ideje do realizacije.

U kapitalnom budžetu za ovu godinu evidentiramo dodatno pogoršanje situacije. Imamo ogroman broj projekata – 346 projekata (prošle godine ih je bilo 332), a tome treba dodati i čak 180 manjih projekata koje su poslanici u posljednjem trenutku dodali kroz zaključak budžeta. I sve to treba da sprovode dvije Uprave i da o tome izvještavaju.

Ove godine uz kapitalni budžet nije usvojen zaključak Skupštine koji smo imali u 2024. godini, a obavezivao je Vladu da kvartalno izvještava o izvedenom stanju po pojedinačnim projektima. Nadam se da će, pored toga, poslanici naći način da razmotre potrošnju i da će se usredsrediti na sistemske promjene – kako učiniti da sa ograničenim sredstvima koja imamo gradimo brže i bolje i da građani što prije osjete korist od tih ulaganja.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo