Povežite se sa nama

DRUŠTVO

To je nama prošla vlada dala

Objavljeno prije

na

Koliko prije 15-20 dana, slušali smo priče o tome kako će nova (stara) vlast u sljedećem mandatu zaposliti makar 40 hiljada ljudi, sagraditi sve puteve i pruge koje je obećala u prošlom vijeku, a još nijesu ni započeti, porinuti nove brodove, otvoriti nove fabrike, isprobati nove hotele, prošetati novim poljoprivrednim dobrima i građanima Crne Gore obezbijediti dohodak od 15 hiljada eura po stanovniku. Bez šverca droge i oružja.

Ali, stvari se polako vraćaju u normalu. Velika obećanja ustupaju mjesto svakodnevici. Da li su crnogorski zvaničnici znali za naum vlasti Srbije i RS da na našoj granici grade nove elektrane? Gdje su završili milioni eura kojima je Mađar Telekom mitio ovdašnje zvaničnike? Kome je i kako Vlada omogućila da duguje više od 200 miliona eura poreza? Da li će italijanska istraga o korupciji među saradnicima Silvia Berluskonija baciti novo svjetlo na Vladine aranžmane sa A2A i Ternom?

,,Najveći izazov nove vlade biće dalja sudbina podgoričkog Kombinata aluminijuma”, predočio nam je sredinom nedjelje vicepremijer Vujica Lazović, dodajući da je glavni zadatak odlazeće Vlade da se proizvodnja u KAP-u ,,održi u kakvom takvom obimu”.

Zabrinut je i aktuelni premijer. ,,U zavisnosti kako će se situacija odvijati narednih dana, država može u nekoj formi preuzeti upravljanje fabrikom”, saopštio je Igor Lukšić opisujući stanje u KAP-u kao ,,kritično”.

Suštinska razlika između Lazovićeve i Lukšićeve izjave je u sljedećem: Lazović je o KAP-u govorio prije četiri dana, a Lukšić prije gotovo četiri godine – neposredno uoči parlamentarnih izbora 2009. godine. Zašto, onda, izgleda kao da je vrijeme stalo za Kombinat aluminijuma, pa ,,naredni dani” traju li traju?

Naredne nedjelje biće tačno osam mjeseci kako je Vlada Crne Gore predložila, a Skupština prihvatila, zaključke kojima je izvršna vlast obavezana da uradi sljedeće: raskine partnerstvo sa CEAC-om Olega Deripaske i preuzme upravljanje KAP-om; izradi studiju izvodljivosti na osnovu koje bi se donijela odluka o budućnosti aluminijske kompanije i obezbijedi nezavisnu reviziju poslovanja KAP-a od 2005. kada ga je Milo Đukanović, u kafani, prodao ruskom tajkunu Deripaski.

KAP u proteklom periodu nije platio tri mjesečna računa za struju zbog čega je Vlada aktivirala raskidnu klauzulu ugovora, obavijestio je poslanike i javnost ministar ekonomije Vladimir Kavarić uvjeravajući u odlučnost Vlade da sprovede donijetu odluku i zaštiti interese Crne Gore: ,,Naša pozicija je da se moramo držati zakona i ugovora i čvrsto stojimo na toj poziciji”.

Kabinet Igora Lukšića do danas nije izvršio nijedan od postavljenih zadataka. Vlada je u međuvremenu preuzela plaćanje 22 miliona kredita koje je KAP dobio od Dojče banke i počela pregovore sa mađarskom OTP bankom o dodatnih 50-ak miliona duga koje je CEAC uzeo na ime Kombinata, ali ne želi i da ih vraća. Deripaski je, pišu svjetski mediji, mnogo interesantnija mogućnost da od Berluskonija, za nekih 500 miliona eura, kupi Fudbalski klub Milan. Za proteklih osam mjeseci porastao je i KAP-ov dug za struju. Sada on iznosi oko 50 miliona eura.

Najnovije glasine o budućnosti nekadašnjeg giganta govore da postoje dvije kompanije koje su, možda, zainteresovane da skupa sa crnogorskom Vladom gazduju KAP-om. Upućeni tvrde kako se na listi njihovih uslova za ulazak u taj posao nalazi i zahtjev za dodatno smanjenje broja zapošljenih u Kombinatu – na 500 sa sadašnjih 1.100. Da se ne zaboravi: kad su konobari u kafeu Grand poslužili čivas za Đukanovića i Deripasku, KAP je imao 3.500 zapošljenih.

Nepoznanica je samo šta o tome misli Ranko Krivokapić. Zimus je predsjednik parlamenta u jednoj rečenici objasnio suštinu posla između ruskog tajkuna i svog koalicionog partnera. „Kada se ovakve loše privatizacije dese, imate samo ili ogromno neznanje ili korupciju”, spočitao je Krivokapić uz opasku: ,,Vrijeme će pokazati šta je u pitanju, na nama je sada da spašavamo što se spasiti može”. Spasilačka misija SDP-a i dalje traje.

Još je tužnija priča o nikšićkoj Željezari. Kada je Đukanović, prije dvadesetak godina, počeo da gazduje Crnom Gorom, organizuje raznorazne tranzite i mašta o sebi kao talentovanom biznismenu, Željezara je imala 7.000 (i slovima – sedam hiljada) zapošljenih. Danas ih je, kažu, 270. Po istom principu, u Rudnicima boksita je samo tokom 2010. godine bez posla ostalo 965 radnika.

Umjesto odgovora i rješenja vlast je nudila obećanja. ,,Za četiri godine u Crnoj Gori neće biti nezaposlenih”, obznanio je uoči izbora 2006. Milo Đukanović na sastanku sa privrednicima u rodnom Nikšiću. ,,Kako god to nekome sada zvučalo, to je ozbiljna i realna procjena Vlade”.

Koliko su njegove najave bile ozbiljne Đukanović je posvjedočio dvije godine kasnije. Tada je, ponovo, obećao: ,,Krajem 2009. u Crnoj Gori će biti oko 24.000 ljudi koji traže posao”. Pred ove izbora predsjednik DPS-a je ponovo optimista. Ponovo na tuđ’ račun. Sada najavljuje 40.000 novih radnih mjesta u naredne četiri godine.

Nije jednostavno pronaći adekvatnu sliku kojom bi se dovoljno precizno opisao način na koji se vladajuća koalicije odnosi prema crnogorskoj stvarnosti, građanima i vlastitim obećanjima. Ne pomažu tu, koliko treba, ni svete knjige, ni ekonomski teoretičari, ni Marfijevi zakoni…

A onda, udesi neka viša sila, da nabasate na on-line intervju Svetozara Marovića sa obožavaocima i glasačima DPS-a, vođen pred izbore 2009. godine na sajtu vladajuće partije. ,,Kakav je moj status kao dugogodišnjeg člana naše partije, a radim u javnom preduzeću Vodovod i kanalizacija Budve gdje sam već pet godina na ugovoru, bez stalnog rješenja”, pita zabrinuti sugrađanin potpredsjednika DPS-a. Budvanski filozof odgovara vještinom na kojoj bi mu, svi skupa, pozavidjeli Amfilohije, Madona i Mik Džeger: ,,Najvažnije je da radite i da ćete nastaviti da radite. Kada radite pet godina to znači da u Vodovodu trebaju Vaše znanje i iskustvo”.

Isprva, bude vam smiješno. A onda naiđete na podatak: zahvaljujući DPS-u budvanski Vodovod sa 280 zaposlenih ima više radnika nego nikšićka Željezara.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo