Oko 15 odsto policajaca bi zaključno sa tekućom godinom trebalo da dobiju otkaze. Dodatnih 10 odsto bi bilo otpušteno od iduće. Da su oni tehnološki višak, utvrđeno je 2011. na temelju Uporedne analize zaposlenosti u javnom sektoru koju je izradila vladina komisija za ekonomsku politiku. Zvaničnici Uprave policije (UP) su potom javno baratali manjom brojkom, naime sa 20 odsto.
Iz Izvejštaja o radu MUP-a, koji je prošlog mjeseca razmatran na sjednici Vlade, vidi se da je došlo tek do neznatnog smanjenja broja formacijskih mjesta: sa 5.189 na 5.079, što znači da se još nije pristupilo masovnom otpuštanju.
UP je prema posljednjim dostupnim podacima, imala 4.906 zaposlenih, od čega 1.056 na određeno vrijeme – što je ukupno nešto manje od polovine u državnoj upravi. Van UP-a, u okviru Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, zaposleno je još oko par stotina policajaca.
Parametri korišćeni u prethodnim projekcijama o potrebnoj brojnosti policajaca su upitni. Uporedna analiza zaposlenosti u javnom sektoru je izračunala da imamo 808 policajaca na 100.000 stanovnika, što je dva i po puta više od prosjeka u 33 analizirane države: najmanje u Norveškoj (242), najviše u Burneju (1.074).
Međutim, Ministarstvo unutrašnjih poslova u Strategiji razvoja i funkcionisanja policije 2011-2013. je tvrdilo da je prosjek u zemljama EU-a „između 400 i 500 policajaca” na 100.000 stanovnika.
Nema dostupnih podataka da li je analizama u obzir uzeta činjenica o enormnom prilivu turista tokom ljetnje sezone i povezanih tendencija povećanja kriminaliteta, narušavanja javnog reda i mira i bezbjednosti saobraćaja, niti drugi funkcionalni parametri, npr. sektorska i geografska raspoređenost žarišta kriminala.
Ranije objavljeni podaci govore o disproporciji nacionalne strukture unutar UP-a u odnosu na popise stanovništva – prije svega u procentualnoj zastupljenosti Srba. Prema podacima iz 2011, Crnogoraca je u policiji bilo 84,49 odsto, Srba 6,20, Bošnjaka 4,46, Muslimana 3,05, Albanaca 1,21, Hrvata 0,09 odsto; ostalih neznatno.
U svakom slučaju, osam mjeseci nakon usvajanja Zakona o unutrašnjim poslovima, UP nema obavezujući novi pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji – predviđeni rok je probijen. Ne zna se pouzdano koliki će broj zaposlenih biti izbačen na ulicu.
Još 2011. su iz vrha UP-a parlamentarnom Odboru za bezbjednost i odbranu saopštili procjenu kako „otpuštanje ne može uticati na bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori”.
Ako je to tako, zbog čega se već dvije godine ništa ozbiljnije nije preduzelo, pa očigledan višak policajaca finansiraju poreski obveznici? UP je za ovu godinu dobila veći budžet, ukupno oko 63 miliona eura.
Jesenas je bivši ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović na ocjenu Tužilaštvu dostavio sporne ugovore policije za nabavku i održavanje informacionih sistema – vijesti o ishodu nema. Iz opozicije su zimus tvrdili da je prikazana struktura rashoda UP-a fiktivna, jer navodno prikriva podatke o stvarnoj budžetskoj potrošnji; upirali su prstom na nepravilnosti u vezi sa otpremninama, putnim nalozima, izvođenjem radova…
Uostalom, da pogledamo izbliza što u stvari plaćamo. Neki policajci već par godina dobijaju plate a doslovno su besposleni. Uzmimo za primjere Jedinicu za zaštitu svjedoka i Jedinicu za prikrivene isljednike (zanično „u formiranju”). Utemeljene su „reformom” UP-a i pravosuđa u primjeni novog krivičnog zakonodavstva. Trebale su da imaju izuzetnu ulogu u borbi protiv organizovanog kriminala koji je – pokazuju sva svjetska iskustva – nemoguće raskrinkati bez „pokajnika” ili u mafijaške grupe ubačenih policajaca (prikrivenih isljednika) i njihovih svjedočenja na sudu.
Ali, uslijed obostrane nekompetencije i vjerovatne podložnosti političkim uticajima, vrhovi Tužilaštva i UP-a praktično ne koriste jedinice za zaštitu svjedoka i prikrivene isljednike. Što su, uostalom, iz UP-a prijavili kao godišnji učinak ovih jedinica u 2012?
Svega jedan zaštićeni svjedok je izveden pred sud, dok prikriveni isljednici – iako su završili obuku – od 2009. hvataju zjale, pa su kao „učinak” za 2012. imali dvije inicijative, od kojih je jedna da im nadležni – po čijoj naredbi jedino i mogu djelovati – definišu što je zapravo njihov posao!
U međuvremenu, javnost se bombarduje tvrdnjama o padu stope kriminaliteta, ali ni službena statistika ne može prikriti drastičano loše rezultate. UP je 2012. Specijalnom tužilaštvu podnijela samo dvije prijave za krivična djela iz organizovanog kriminala. Obuhvaćeno je samo 21 lice, što je, na primjer, manje nego 2011. kada su prijavljena 73 lica.
U razdoblju od 2008. do 2012. broj krivičnih djela je zaista spao sa godišnje 8.277 na 5.827, no procenat njihovog rasvjetljavanja – čak i sada kada je značajno manji – ostao je približno isti: oko dvije trećine. Broj krivičnih djela protiv imovine je povećan u odnosu na 2011. za 15 odsto, a broj rasvjetljenih isti kao i kada ih je bilo manje.
Nerasvijetljeno je ukupno 1.079 krivičnih djela (najviše krađa i teških krađa), ali među njima je i jedno ubistvo (u Nikšiću) i dva ubistva u pokušaju (Nikšić i Bar). Broj otkrivenih krivičnih djela u vezi narkotika je manji za 39 odsto a prijavljenih lica za 36 odsto nego prethodne godine.
Još gore stanje je u otkrivanju privrednog kriminala. U odnosu na štetu od 25 miliona eura u 2011, policija je prijavila svega oko 3,3 miliona u prošloj godini (nevjerovatnih 87 odsto manje).
No, ni ta statistika ne uključuje postupanja i rezultate – pretpostavlja se još lošije – po krivičnim djelima koje se u policiji upisuju u tzv. pomoćni upisnik, kao ni učinak po prijavama krivičnih djela od strane drugih državnih organa i građana koje se podnose Tužilaštvu.
Naime, takvih krivičnih djela je 3.675 a njihovo uključivanje u izradu statističkog bilansa bi prikazalo stvarno stanje – stopa kriminaliteta je 15,3 odsto. Temeljitije obrađeni statistički podaci bi urušili reklamu da je prosjek kriminala kod nas isti kao i u razvijenim zemljama. Ukupno uzevši: stvarni opseg i težina kriminala se ne smanjuje – naprotiv, dok je policija podjednako (ne)efikasna.
Uzroke takvog stanja nije teško identifikovati. Jedan od njih je i činjenica da od decembra 2010. do sada, UP nema zakonitog direktora pa je i formalno u „vanrednom stanju”.
Od naznačenog perioda direktori policije su imenovani kao vršioci dužnosti: od Veselina Veljovića, preko Božidara Vuksanovića do Slobodana Stojanovića. Ako je ranije „problem” u očekivanju donošenja novog Zakona o unutrašnjim poslovima – koji je jedino i zavisio od DPS-SDP većine – u čemu je sada?
Januarski konkurs za novog direktora je propao pod poznatim okolnostima. Ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević je tipovao na Vladana Jokovića, no on je „odustao”.
Za razliku od prošlih vremena, kada je resorni ministar imao simboličnu kontrolu, sada je najveća odgovornost za učinak UP-a na njemu. No, Konjević se ponaša kao da je v.d. opcija sa Stojanovićem trajno rješenje. Ne pominje novi konkurs. Nije se javno izjasnio ni kakve tačno promjene su potrebne u policiji – ako uopšte i želi nešto da mijenja.
Vladimir JOVANOVIĆ
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice