Do droge mladi u Crnoj Gori mogu da dođu i za pola sata. Nerijetko je konzumiraju i u dvorištu škola, najčešće marihuanu, a u porastu je i upotreba teških psihoaktivnih supstanci. Mnogi od njih uporedo pate i od psihičkih poremećaja. O tome se nedovoljno govori, a fali i podrška cjelokupnog društva, saglasni su sagovornici Monitora
,,Konzumiraju drogu gdje stignu, uglavnom u školskom dvorištu. Biraju mjesta gdje ih kamere ne mogu usnimiti, a oni koji žele da dođu do „robe“ njima prilaze. U većini slučajeva radi se o marihuani“, tvrdi učenik A.S. iz Elektrotehničke škole Vaso Aligrudić u Podgorici.
Da je narkomanija jedan od gorućih problema mladih u Crnoj Gori pokazalo je i prošlogodišnje istraživanje Ombudsmana Djeca i bolesti zavisnosti u Crnoj Gori. Prema tom istraživanju, koje je obuhvatilo 37 osnovnih i 25 srednjih škola, marihuanu koristi više od 11 odsto učenika, dok u prosjeku preko osam učenika konzumira teške droge. ,,Polovina zavisnika od teških droga koristi jednu supstancu, a druga polovina dvije i više supstanci. Učenici u Crnoj Gori u značajno većoj mjeri od prosjeka EU zemalja koriste ilegalne (teške) droge”, navodi se u istraživanju. Čak 16 odsto učenika tvrdi da se nedozvoljene supstance često konzumiraju u školi, a pored ovoga, u porastu je i upotreba sintetičkih droga, koje su jeftine i lako dostupne.
,,Oni za koje znam da koriste marihanu to rade iza škole. A ranije i kod požarnih stepenica. Najproblematičnija je laka dostupnost droga”, kaže učenik Ž.K. iz Ekonomske škole Mirko Vešović u Podgorici. Preko 25 odsto učenika koje je obuhvatilo istraživanje Ombudsmana iznosi sličan stav. Do droge, ukoliko se želi doći, potrebno je zabrinjavajućih od pola do nekoliko sati.
Dijana Milošević iz JU Kakaricka Gora, ustanove za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci u Podgorici, za Monitor kaže da od marihuane uglavnom sve počinje: ,,Period adolescencije je sam po sebi najveći krizni period svakog pojedinca kada se prirodno javlja problem identiteta, poteškoće u prihvatanju autoriteta, kao i sklonost eksperimentisanju sa „zabranjenim stvarima”. Sve ovo pogoduje da adolescent dođe u kontakt sa psihoaktivnim supstancama. Uporno opstaje zabluda među mladima da marihuana nije droga ili je „laka droga” olakšava ulazak u ovaj problem, zato što je najčešće upravo marihuana prva supstanca koju zavisnici konzumiraju. Osim što ostavlja posljedice na psihu konzumenta, ovo je zabluda koja ih može koštati života”.
Prema njenim riječima, razlozi zašto se mladi upuštaju u narkomaniju su uglavnom nezadovoljstvo, zabrinutost ili pobuna protiv autoriteta, dosada, porodični problemi, vršnjačko nasilje kao i to što smatraju da su im cigarete, alkohol ili droga neka vrsta „pristupnice” određenoj grupi vršnjaka.
,,Iza sale naše škole često možete vidjeti starije momke koji djeci daju marihuanu. To je gotovo svakodnevica i omiljeno mjesto za okupljanje”, kaže još jedan učenik Elektrotehničke škole Vaso Aligrudić.
Monitor se ovim povodom obratio većini srednjih škola u Podgorici. Na pitanje na koji način rade na suzbijanju ovog problema, ni poslije više nedjelja čekanja, nije stigao odgovor.
,,Ne radi se dovoljno sa adolescentima u školama kada je riječ o narkomaniji, ali razlog za to nije u školama, već u nedovoljnoj uključenosti institucija, koje bi trebalo više da se bave ovim problemom. Ne možemo očekivati da se škola bavi i obrazovanjem djece i da bude policajac i neko ko će pored ostalih obaveza raditi sa djecom na suzbijanju ove pojave. Zato im treba pomoć i od institucija, kao i od civilnog sektora. Ovom pojavom se moraju se svi zajedno baviti, a svake godine sve je više izražena u obrazovnim ustanovama”, kažu za Monitor iz NVO Euromost, čiji je jedan od glavnih ciljeva doprinos u borbi protiv droge i svih oblika zavisnosti.
Zloupotreba droga raste svuda u svijetu, pa tako i u našoj zemlji, bez obzira na akcije koje se sprovode i kroz zdravstveni, obrazovni, pravni sistem, ističe psihološkinja Nataša Vuković, koja u sklopu akcija NVO Euromost radi sa vršnjačkim edukatorima. ,,Broj uživaoca droga postaje naročito izražen među mladima, među srednjoškolcima, pa i starijim osnovcima. Nijedna droga nije bezopasna. Neophodna je kontinuirana, sistemska i sistematska akcija cjelokupnog društva. Cilj prije svega mora biti da djeca i mladi nikada ne posegnu za drogom”.
Prema njenim riječima, neadekvatna pomoć i nedostatak oslonca porodice, prvenstveno roditelja koji nisu uspjeli da ostvare odnos povjerenja sa svojom djecom, i koji nisu uspjeli da „nametnu“ poželjne uzore, čine da mladi postanu „laka meta“.
„Proslave osamnaestih rođendana su posebno problematične. Dešava se da se iznajme stanovi, gdje se miješaju i po dvije ili tri vrste droga i velike količine alkohola. Uglavnom se radi o maturantima iz gimnazije. Moja kćerka je otišla na jedan takav rođendan i zvala me u šoku i strahu da je pokupim. Nije znala šta se dešava tamo. A tek roditelji o tome nemaju pojma”, kaže za Monitor Patricija Pobrić, direktorka NVO Naša Akcija.
Ona tvrdi da dubljem ulasku u narkomaniju nerijetko prethode već neke kriminalne radnje: ,,Obično se još u trećem razredu srednje škole mladi regrutuju da kupuju lične karte za glasanje od strane starijih učenika. Ta djeca krenu poslije i u narkomaniju. Oni su „nosilje“ i lako ih je uloviti za sitni kriminal. Od tog novca kasnije kupuju motore i automobile”.
Mnogi u narkomaniju uđu jer očekuju da će im droga olakšati svakodnevno suočavanje sa problemima. Mnogi i iz radoznalosti, sa onim, dobro poznatim – ‘samo da probam’. Na pitanje zašto neko postaje zavisnik, a neko ne, naročito ako su osobe rasle u sličnim okolnostima ili čak u istoj porodici, Nataša Vuković kaže da nema jasnog i sigurnog odgovora: ,,Jedini siguran zaključak je da jasno treba savjetovati svakog da i ne proba psihoaktivnu supstancu jer se unaprijed ne zna da li je neko osjetljiv na nju, što bi značilo da i jednokratno unošenje već stvara psihičku potrebu za ponovnim uzimanjem supstance. Takvi pacijenti u praksi postoje i za njih je zajednička karakteristika da im se „droga odmah dopala”.
Iz Euromosta kažu da se, pored suzbijanja preprodaje droga, mora raditi i na unapređivanju prevencije narkomanije kod mladih: ,,Euromost je nakon obuke prvih vršnjačkih edukatora, sada proširio radionice, osim u Bijelom Polju, i u drugim opštinama na sjeveru, kao što su Plav, Gusinje i Rožaje. Brojnost učesnika najbolje pokazuje kolika je njihova zainteresovanost. Ali, da bi u tome bilo nekog uspjeha, potrebno non-stop komunicirati sa mladima i slušati šta oni govore. Nema prevelike vajde u tome da dođe neko od stručnjaka i da im objašnjava šta je droga i kako izgleda”.
Nataša Vuković za Monitor ističe da su za narkomaniju usko vezani mentalni problemi kod mladih osoba. Njega uma i mentalnog zdravlja je još uvijek tabu tema u Crnoj Gori. ,,Istina je da posljednjih godina sve više mladih ljudi traži pomoć i savjet psihologa, ali još uvijek stidljivo, skoro uvijek uz molbu da se nigdje ne evidentira posjeta i da roditelji ne saznaju, jer je njima, najčešće, vrlo teško da prihvate činjenicu da im dijete ide kod psihologa ili psihijatra”, kaže ona.
I odnos države je sličan. ,,U našoj zemlji ne postoji ustanova u kojoj bi se liječili mladi ljudi koji imaju neku duševnu bolest”, upozorava Vuković.
U Crnoj Gori se u Institutu za javno zdravlje (IJZ) od 2013. godine vodi Nacionalni registar za narkomaniju, ali on funkcioniše samo na osnovu podataka iz zdravstvenih ustanova. O onima koji nisu prijavljeni nema informacija. Prema posljednjim procjenama, u Crnoj Gori ima više od 15.000 zavisnika od droga.
Koliko je od toga mladih i djece, ne zna se precizno. Rezultati istraživanja obeshrabruju. Sagovornici Monitora saglasni su u jednom – nedostaje komunikacije i saradnje između institucija, škola, roditelja i mladih. A problem zavisnosti nije problem pojedinca, već čitavog društva.
Milo POPOVIĆ
Andrea JELIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice