Kada se na gugl ukuca gradonačelnik koji tuče novinare rezultat je jedan – Miomir Mugoša. Isto je i s pokušajem na nekim stranim jezicima. Kad uguglaš Miomir Mugoša, dobiješ podatke o ogromnom broju afera, nezakonitim i sumnjivim poslovima, i detalje iz političkog života jednog nasilnika koji je odbornicima govorio da su budale, psovao oca predsjedniku parlamenta u državnoj novini i nije dao slijepoj ženi da na poslu koristi pomoć psa vodiča. Detalje o tome kako je i zašto ovaj ljekar i humanista, i nadasve pripadnik demokratske vlasti, u centru Podgorice šamarao Mihaila Jovovića, urednika Vijesti i Borisa Pejovića, fotorepotera te novine, sud nažalost neće čuti lično od gradonačelnika. Mugoša je odlučio da iskoristi svoje zakonsko pravo i ne svjedoči pred sudom u procesu koji se vodi protiv njegovog sina Miljana i Mihaila Jovovića.
Gradonačelnik i njegov sin fizički su napali 2009. godine Jovovića i Pejovića, nakon što je Pejović fotografisao nepropisno parkirani automobil gradonačelnika u centru grada, ispred kafića Art. Gradonačelnik je kažnjen tek sa nekoliko stotina eura. Tužilaštvo je, ignorišući svjedočenja i mišljenja vještaka, na optuženičku klupu pored Miljana izvelo i Mihaila Jovovića, kojeg tereti za nanošenje lakše tjelesne povrede Draganu Radonjiću, gradonačelnikovom vozaču, čiji je mozak nekoliko puta vještačen u providnom pokušaju tužilaštva da dokaže da je Jovović nasilnik a ne žrtva.
Da li je na takvu vrstu politizacije procesa Mugoša mislio kada je kazao da neće svjedočiti jer ,,ne želi da se slučaj dodatno politizuje”, ne zna se. Prije tri godine gradonačelnik je saopštio da ,,jedva čeka suđenje da iznese dokaze”. Tvrdio je da se radilo o samoodbrani i da su on i njegov sin bili žrtve sačekuše, iz žbunja. Gradonačelnik je u maštariji otišao toliko daleko da je u državnoj novini izjavio da je te večeri vidio svježe zasađeno žbunje u blizini okala Art. Iz fotogarfija koje je Pejović pokazao sudu, jasno je da je gradonačelnikov nepropisno parkirani automobil fotografisan sa ulice, a žbunje ne raste na asfaltu. Čak ni u Mugilendu.
Miljan Mugoša je priznao pred sudom da se već tri godine brani lažima. Potvrdio je da je udario Jovovića, iako je ranije tvrdio da nije. Zbog toga ne može odgovarati, pojasnili su stručnjaci, jer je optuženi. Ali mogu svjedoci koji su lagali. Da li je tata zbog toga odustao od svjedočenja koje je željno iščekivao?
Bilo bi zanimljivo čuti šta ima da kaže na svjedočenje Pejovića da je njegov sin Miljan, diplomata, te večeri držao uperen pištolj u Jovovića u predjelu srca, i da ga je sklonio nakon tatinog naređenja. Policija nije ni tražila pištolj.
Laganje i kršenje zakona za gradonačelnika Podgorice su više od praktikovanja. Stil je u pitanju. Najsvježiji je njegov pokušaj da laganjem odbornika podgoričkog parlamenta pokuša da izbjegne posljedice nezakonitog posla sa firmom Carine. Gradonačelnik je preduzeću Carine 2007. godine prodao preko 15 hiljada kvadrata zemljišta na Starom aerodromu u Podgorici i tako, procjenjuje se, gradski budžet oštetio za oko 11 miliona eura. Taj posao poništio je Vrhovni sud, ali to nije omelo Mugošu da zemlju proda kako je namjerio.
Da je posao nezakonit ocijenilo je i tužilaštvo krajem aprila i saopštilo da je Mugoša prodajom zemljišta prekoračio ovlašćenja, te da zemlju nije mogao prodati bez većinske odluke gradske skupštine. Odluku je poništilo i Ministarstvo finansija, ali je gradonačelnik isposlovao da skupština stavi van snage već poništenu odluku, prethodno obmanjujući odbornike da je zemlja i dalje u vlasništvu grada i da s njom mogu raspolagati. Mugoša je tako napravio pravnu papazjaniju iz koje nije jasno kako će se izaći.
Branka Bošnjak, odbornica PzP u gradskom parlamentu pokušava da dobije podatke o tome kome i po kojim kriterijumima gradonačelnik dodjeljuje stanove, sumnjajući da je taj institut u Mugošinim rukama način da korumpira one koji će mu trebati.
Mugoša je rekorder u broju krivičnih prijava. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora podnijela je u aprillu ove godine protiv gradonačelnika prijavu jer je dva objekta firmi Kapacity i Pr inženjering Radenka Radojičića naknadno uklopio u plansku dokumentaciju, a nakon što je Branimir Gvozdenović, bivši ministar urbanizma, objektima izdao dozvolu mimo urbanističkih planovima.
Pored te, i prijave za posao sa Carinama, MANS je podnio još nekoliko krivičnih prijava protiv Mugoše. Prva je iz 2004. godine zbog sumnje da je sklopio štetne ugovore sa kompanijama koje se bave izdavanjem lokacija za bilborde. Prijava je odbačena. Kao i krivična prijava MANS-a iz juna 2007. godine, protiv građevinskog inspektora glavnog grada Zorana Jokića, zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja i propuštanje dužnosti nadzora u slučaju nelegalnih objekata gradonačelnika Mugoše na Marezi i u Tološima.
Dejan Milovac iz MANS-a najavio je nedavno da će od tužioca tražiti da ispita i odluku gradonačelnika da vrijednu gradsku zemlju, gdje se nalazi Pobjeda, proda kompaniji Cijevna komerc. On će tražiti da se, kao i slučaju Carine, ispita odnos Mugoše sa Danilom Petrovićem, vlasnikom Cijevne, ,,kako bi se utvrdilo da li je i na koji način Mugoša bio stimulisan da donosi odluke od kojih je samo Petrović imao direktnu finansijsku korist”.
MANS je gradonačelnika prozivao prije nekoliko godina i zbog višemilionskog posla sa kompanijom Čelebić kojoj je dodijeljen posao izgradnje mosta na Ribnici vrijedan deset miliona eura. Zanimljivo, na tender za tako vrijedan posao javio se samo Čelebić. Iz MANS-a su ukazali da je sporno što se iz ugovora grada i te kompanije ne vidi koliko košta posao, te da je riječ o kompaniji koja je prepoznata po nelegalnoj gradnji koju naknadno legalizuje izmjenama planske dokumentacije. Tomislav Čelebić, vlasnik kompanije Čelebić, poslovni je partener bivšeg premijera Mila Đukanovića sa kojim je suvlansik Univerziteta Donja Gorica.
Podaci Direkcije za javne nabavke pokazuju i da je česti partner grada u unosnim poslovima Republički zavod za urbanizam i projektovanje, kompanija Aca Đukanovića.
Mugošu optužuju da koristi moć da bi satirao one koji mu se nađu na putu. Veselin Šofranac, vlasnik kompanije Šofranac, koji je javno negodovao zbog Mugošinog posla sa Carinama, kazao je da je Mugoša – siledžija. ,,Na sve moje objekte Mugoša je slao inspekcije, na objekte na Zabjelu dvije dnevno. A nije slao inspekcije tu u blizini gdje je objekat od 16.000 kvadrata sa građevinskom dozvolom na 6.000 metara kvadratnih, dakle napravljeno je 10.000 kvadrata više”, izjavio je Šofranac. Njegovi objekti na Zabjelu još nijesu useljeni iako su davno završeni.
Selektivnost u gradonačelnikovom pristupu primjetna je i na primjeru njegove sopstvene imovine. Njegovu imovinu na Maerzi, Donjoj Gorici i Tolopšima, prema podacima Uprave za nekretnine, krasi nelegalna gradnja. Niko nije ni pomislio da je ruši.
Mugoša nije ni prijavio sve što ima Komisiji za sprječavanje konflikta interesa, što je dužan po zakonu. On prema imovinskom kartonu posjeduje stan od 137 kvadrata u centru Podgorice, tri naslijeđene kuće na Marezi od 260, 280 i 101 kvadratni metar, poslovni prostor od 44 kvadrata koji je poklonio sinu i dvije garaže od 35 kvadrata na Marezi i 19.123 kvadratna metra zemljišta, a nije prijavio zemlju i nekretnine koju je u uknjižio na osnovu ,,pravnih propisa” i ,,odluka državnih organa”. Gradonačelnik na Marezi, prema Upravi za nekretnine, ima još gotovo onoliko zemlje koliko je prijavio Komisiji. Na njegovo ime vodi se 37.001 kvadratnih metara zemlje uglavnom u Tološima, Donjoj Gorici i Marezi.
U ovogodišnjem imovinskom kartonu prijavio je da je od izdavanja nekretnina na Marezi lani zaradio – 110 000 eura. Godinama izdaje kuću na Marezi Leopoldu Maureru, šefu Evropske delegacije u Podgorici. TV Vijesti su 2009. godine objavile da Mugoša jednu od svojih kuća iznajmljuje i ambasadi Ukrajine, nakon čega su iz te ambasade saopštili da su raskinuli ugovor o zakupu sa gradonačelnikom. Nedavno je gradonačelnikov mlađi sin Marko prodao zemlju kineskoj ambasadi i zaradio milion eura.
Mugoša je zasad izvan izakona. Upućeni tvrde da će biti pravo mađioničarstvo sačuvati da ga u rubrici „krupne ribe” ne zakače poglavlja 23 i 24 u pregovrima sa EU. Sudbina podgoričkog vezira još zavisi od gospodara Crne Gore, kojeg se panično boji. Sa silnicima nikada ne znaš. Kada štite ono što su stekli silom, i sinove ostavljaju da se sami u sudnicama brane.
Milena PEROVIĆ KORAĆ