INTERVJU
TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA HRA: Suštinske promjene umjesto političkih poena

Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Pobjednici izbora bi trebalo da pokažu da su sposobni za evropsku ulogu i da im ona ne služi samo za politički marketing
MONITOR: Dvadeset osma je godišnjica genocida u Srebrenici. Zahtjev HRA, CGO i ANIMA da se 11. jul uspostavi kao Dan sjećanja na žrtve tog zločina, i dalje je na čekanju. Kako to komentarišete?
GORJANC PRELEVIĆ: Taktikom političara u Crnoj Gori da samo trenutno grabe političke poene, u ovom slučaju glasanjem za ili protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici 2021. godine. Jednom kad je usvojena, više se niko ne okreće na ono što je tu još ostalo da se uradi – kao što je primjena njenog člana koji kaže da će se uspostaviti i Dan sjećanja. Ne zaboravimo da bi se time usvojio i predlog rezolucije Evropskog parlamenta iz 2009. godine.
Sada očekujemo da se novi, mlađi poslanici dokažu kao proevropski, da i to predlože i usvoje. Oni su, nadam se, svjesni da 80% građana od njih očekuje da prihvataju evropske gradjanske vrijednosti i da ih uvedu u Evropsku Uniju.
MONITOR: A to što se i skoro tri decenije kasnije genocid u Srebrenici osporava od strane pojedinih ovdašnjih funkcionera ?
GORJANC PRELEVIĆ: Osporavanje tog genocida je mantra ljubitelja Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića. To su aveti iz prošlosti, čije su zablude i smrtonosne politike unazadile kompletan region. Procjena onih koji ih i danas slijede da je to put do sigurnih “srpskih” konzervativnih glasova, ipak se, u slučaju bivšeg ministra Leposavića, nije pokazala kao dovoljna garancija uspjeha na proteklim izborima.
MONITOR: Kako vidite slučaj – srednji prst gradonačelnika Nikšića, Marka Kovačevića, te činjenicu da njegovo razrešenje, pa i zbog negiranja genocida u Srebrenici, za sada traži samo DPS?
GORJANC PRELEVIĆ: Taj slučaj je primjer prostakluka koji je, nažalost ,obišao svijet. Svako vaspitan se toga stidi. Nažalost, dešava se i da na pozicije vlasti budu izabrani populisti kao što je Kovačević, čija su ciljna grupa ljudi koji opšte na iste načine kao on. Ako je tačno da njegovo postupanje smeta samo DPS-u onda to nije dobar znak. Pobjednici izbora bi trebalo da pokažu da su sposobni za evropsku ulogu i da im ona ne služi samo za politički marketing.
MONITOR: Pozvali ste Tužilački savjet da temeljno istraži rad tužilaca na slučaju ubistva Duška Jovanovića. Vjerujete li da će TS to uraditi, imajući u vidu nedavno zaustavljanje utvrđivanja odgovornosti rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva?
GORJANC PRELEVIĆ: Propust da se ozbiljno razmotri odgovornost gospođe Lepe Medenice je poražavajući jer su se ozbiljne optužbe o nedozvoljenom uticaju na tužioce okončale iz formalističkih razloga, iako je razlog postojanja Tužilačkog savjeta da, pored ostalog, obezbjeđuje samostalnost državnog tužilaštva. Medjutim, mi u Akciji za ljudska prava očekujemo da se nastavi ispitivanje tih optužbi jer za to i dalje ima opcija, koje uključuju i krivični postupak.
Propusti postupajućih tužilaca u slučaju ubistva Duška Jovanovića su očigledni i očekujemo da ih i Tužilački savjet registruje. Već skoro 20 godina nije istraženo ko je kupio automobil iz koga je Jovanović ubijen i vodio ga na zatamnjenje stakala, iako su to svjedoci vidjeli, a o tome nisu ispitani. A da ne pominjemo ponovo i nestanak famozne službene zabilješke s opisom svih učesnika atentata. Nikada nije temeljno istraženo jesu li osudjeni saizvršilac Mandić, i druga dvojica neposrednih učesnika u ubistvu radili za državnu bezbjednost ili nisu, je li Mandića pratila DB kao Slavka Ćuruviju itd. Sva ta pitanja na koja do danas nije odgovoreno je i Akcija postavila još 2016. godine, 12 godina poslije ubistva, a od tada je prošlo još 7 naših godina. Čovjek je ubijen prije zamalo 20 godina. To je bilo naručeno ubistvo. Crna Gora ima pravo da zna ko ga je naručio i da taj odgovara. Ali put do pravde je i da se uklone oni koji su ometali istragu umjesto da je sprovode. Još bolje bi bilo utvrditi za koga to nisu radili svoj posao.
MONITOR: Kako ocjenjujete rad novog sastava Tužilačkog savjeta?
GORJANC PRELEVIĆ: Za kritiku je neizjašnjavanje već tri mjeseca o ozbiljnim optužbama o nedozvoljenom uticaju rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva Lepe Medenice na tadašnjeg osnovnog državnog tužioca Vukasa Radonjića, izigravanje zakonske zabrane izbora članice Tužilačkog savjeta na rukovodeću funkciju odnosno funkciju vršiteljke dužnosti Vrhovnog državnog tužioca, netransparentno predlaganje izmjena zakona kojima bi se neograničeno produžio mandat vršiteljki dužnosti VDT-a do izbora VDT-a.
Za pohvalu je proaktivno djelovanje Tužilačkog savjeta u pravcu preispitivanja postupanja državnih tužilaca u predmetima poput istrage ubistva Duška Jovanovića, prijave nelegalne eksploatacije šljunka, predmeta formiranih povodom predsjedničkih izbora iz 2018. godine, inicijativa da se razmotre preporuke iz izvještaja HRA o primjeni Strategije za istraživanje ratnih zločina Državnog tužilaštva Crne Gore sa planom da se donese zaključak kojim bi se tražili izvještaji od SDT-a na svakih pola godine o broju predmeta ratnih zločina i preuzetim radnjima, preispitivanje procesa obrazovanja službe za poslove obezbjeđenja tužilaštva, poboljšanje obrazloženja odluka po pritužbama na rad državnih tužilaca i navođenje detaljnih informacija o preduzetim radnjama u postupku ispitivanja pritužbi u zapisnicima sa sjednica Tužilačkog savjeta.
Akcija za ljudska prava će sad nastaviti da prati i analizira rad i Tužilačkog i Sudskog savjeta i nadamo se da ćemo u narednom izvještaju zabilježiti pozitivan napredak. Za Sudski savjet je urgentno da Skupština hitno izabere nova tri člana da zamijene one koji u njemu sjede već devetu godinu.
MONITOR: Nedavno ste objavili izvještaj o primjeni Zakona o pravu na suđenje u razumnom roku. Izvještaj pokazuje da neažurnost sudova postaje sve veći problem. Kako to objašnjavate?
GORJANC PRELEVIĆ: Nedovoljnim brojem sudija i savjetnika i neadekvatnom organizacijom rada. Od ukupno 15 osnovnih sudova čak 14 radi sa manjim brojem sudija od predvidjenog, ukupno je 35 upražnjenih sudijskih mjesta. Sudije nemaju dovoljno sistemske podrške, na primjer, i dalje diktiraju zapisnike koji se kucaju umjesto da se tok sudjenja snima. Upravni sud, koji ima veliki zaostatak, opterećen je izuzetno velikim prilivom predmeta iz upravnih postupaka, dok upravni postupak nema sredstvo za ubrzanje i vodi se po pravilima koja u najdugotrajnijim postupcima i dalje omogućavaju “ping-pong” izmedju organa umjesto konačnog rješavanja. Mnogi još uvijek neopravdano dugo čekaju na sudsko rješavanje svojih životnih pitanja. Činjenica je da je okončanje predmeta starijih od tri godine (tzv. crvenih omota) znatno usporeno i da je broj takvih predmeta prošle godine porastao za čak 40% umjesto da opada. Crnoj Gori je potreban predsjednik ili predsjednica Vrhovnog suda koji će biti i dobar menadžer i moći da se izbori u Sudskom savjetu za hitno rasporedjivanje nedostajućih sudija, bolju organizaciju posla i uslove rada u sudovima. Nažalost, i na izbor predsjednika Vrhovnog suda se čeka već treću godinu, od kako je Vesna Medenica dala ostavku u decembru 2020.
MONITOR: Kritikovali ste nedavno i ministra policije Filipa Adžića zbog izjave da se ne moramo slijepo držati zakona, a u kontekstu odluke suda da je bivši direktor UP Zoran Brđanin nezakonito smijenjen. Dešavaju li se suštinske promjene odnosno reforma policije?
GORJANC PRELEVIĆ: Ne. U policiji napreduju ljudi osumnjičeni za torturu, ne otkrivaju se oni koji su je sprovodili. Ministar ne misli da je zakon bitna stvar. To su ozbiljne stvari koje ne može da maskira izuzetna aktivnost Specijalnog državnog tužilaštva i jednog policijskog odjeljenja koje sa njima radi. Državni službenici koji se suprotstavljaju poštovanju zakona ne mogu biti reformatori nego su za krivično procesuiranje. Bar tako piše u Krivičnom zakoniku Crne Gore i to nauči svaki student prava.
MONITOR: Upozorili ste da Vlada nepotpuno informiše Evropski komitet za sprječavanje torture. Mijenja li se odnos vlasti prema policijskoj torturi?
GORJANC PRELEVIĆ: Odnos izvršne vlasti se ili ne mijenja dovoljno, kao u slučaju ministra Kovača ili ide na gore, kao u slučaju ministra Adžića. Ministri prije Adzića bar nisu otvoreno podržavali okrivljene za torturu. Ne mijenja se dovoljno jer ni ministar pravde nije bio spreman da promijeni KZ i ZKP u skladu sa preporukama medjunarodnih organizacija. To očekujemo od nove vlade. Nadam se da će se držati zakonitosti, i da će umjeti da uvaži znanje međunarodnih eksperata iz Komiteta protiv torture UN-a i Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja, kao i očekivanja EU da se njihove preporuke primijene.
MONITOR: Policijska tortura jedan je aspekt onoga što čitamo u nedavno objavljenim skaj prepiskama bivšeg policajca Petra Lazovića. Kako komentarišete sadržinu tih prepiski?
GORJANC PRELEVIĆ: Suština je, kako izgleda, u tome da je policija, i to njen elitni dio, pripadala jednom kriminalnom klanu. Ako je tako, u izgledu su i dalja hapšenja, ali je primarna i bezbjednosna provjera ljudi koji su u policiji na istaknutim pozicijama. Ono što pouzdano znamo je da su mučitelji iz SAJ-a još uvek u policiji, da su i drugi koji su registrovani ili prijavljeni da su mučili ljude na fotografijama dobijenim putem Skaja i dalje u policiji, da su pripadnici klanova izuzetno bogati ljudi koji raspolažu ozbiljnim sredstvima za odbranu od pravde. Nadam se da će se dokazati da je Glavni specijalni tužilac Novović u rangu istorijskih boraca protiv kriminala. Ta borba je državi neophodna da opravda svoje postojanje kao samostalne demokratske države koja treba da bude članica Evropske unije.
Mnogi su govorili da je nezavisna samo da bi služila kao privatna država političkoj eliti. Ispostavlja se da se radilo o ozbiljnim vezama države sa mafijom. Sad je država na prekretnici. Te veze se moraju prekinuti i kazniti da bi se ispostavilo da je Crna Gora uspjela kao država, u kojoj vlada pravo a ne kriminal.
Milena PEROVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
KAKO PARTIJSKI KADROVI GOSPODARE DRŽAVNIM PREDUZEĆIMA: Dubinsko pranje
-
PRVA BANKA U POTRAZI ZA NOVIM VLASNIKOM: Ima neka tajna veza
-
NOVA VLADA U PREDNACRTU: Jedino je vlastoljublje očigledno
-
MEDENICA I JOVANIĆ U SUDNICI, ČAĐENOVIĆ ČEKA OPTUŽBE: Pravosuđe na ispitu
-
MONTENEGRO PETROL TUŽIO DRŽAVU: Traže četiri miliona zbog rušenja objekata
-
NOVE PRIJAVE I ISTRAGE PROTIV VESNE MEDENICE: Aminovala platu osuđenom sudiji
INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije
4 danana
28 Marta, 2025
Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a
MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?
ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.
MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?
ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.
Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.
MONITOR: Kako vidite političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da arbitriraju o pitanjima od javnog interesa?
ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.
Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA, ZAGREB: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku

Objavljeno prije
4 danana
28 Marta, 2025
Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona bila nekoherentna
MONITOR: Hrvatski ministar odbrane, Ivan Anušić, izjavio je da je prošlo vrijeme kada se za sve pitao Beograd. Ima li Hrvatska konzistentnu politiku prema zemljama Zapadnog Balkana ili je ona i dalje pod uticajem složenih odnosa iz prošlosti?
DVORNIK: To s pitanjem Beograda je već stereotipna nacionalistička fraza još iz stare retorike HDZ-a i sličnih s kraja 1980-ih. Anušić je proizvod primitivnog političkog mentaliteta koji je od tada slabo evoluirao. Međutim, tu mu je reakcija Srbije pomogla tj. servirala loptu na smeč, jer se pozvala na također nacionalistički stereotip u kojem je nezamislivo da Kosovo bude neovisno. “Beograd” se doista nema što pitati, jer je s gledišta država koje su priznale Kosovo nenadležan. Ono što bi se stvarno moglo pitati ne “leži’”dobro nijednoj od država u regiji, a to je: koliko istinski štite svoje etničke manjine od diskriminacije i zakidanja raznih vrsta?
Inače, ne zavaravajmo se: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku. Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona sama bila nekoherentna.
MONITOR: „Blokadna kuharica“ i navodna umiješanost hrvatskih tajnih službi u pobune u Srbiji, izgovor su za „osvetničke“ mjere iz Beograda. Za razliku od akademske zajednice i nekih djelova hrvatskog društva, vlast u Hrvatskoj – koja je oštro reagovala na nediplomatske mjere i napade srpskog režima, nije pokazala razumijevanje za protestante. Da li se Hrvatska ponaša u skladu sa distanciranom politikom zvaničnog Brisela?
DVORNIK: Da se u Srbiji nije oko toga dogodio neki smiješni pokušaj halabuke, „Blokadne kuharice” se ovdje nitko već odavno ne bi ni sjećao. Ako zagovornici ‘teorije’ o hrvatskom miješanju zaista kao dokaze nemaju ništa bolje od tog tekstuljka i nešto kontakata među studentima, koji su (i trebali bi biti) normalna stvar, smiješno je da o tome uopće razgovaramo.
Pogleda li se sadržaj i forma sadašnjih protesta u Srbiji i usporedi ih se s “plenumaškim” aktivnostima u Hrvatskoj prije deceniju i pol, jedino “zajedničko” jest što su akteri bili studenti i što su svoje skupove na fakultetu zvali plenumima. U Hrvatskoj se uglavnom radilo samo o jednom fakultetu, u Srbiji o gotovo svim fakultetima i univerzitetima. U Hrvatskoj se radilo o mnogo užim zahtjevima – da obrazovanje ne bude roba na tržištu – dok se u Srbiji traži da sistem općenito počne funkcionirati odgovorno, uz konsekvencije po sve koji zlorabe javne funkcije, i političke i krivične. Zahtjevi u Hrvatskoj bili su ljevičarski, a ovi u Srbiji naprosto liberalno-sistemski, dok u ikonografiji predstavljaju neku “općenarodnu” poziciju (što god to značilo) koja se izražava i velikim brojem nacionalnih zastava i pjesama. Hrvatski “pokret” zbog osebujnosti stila i uskih zahtjeva nikada nije mogao mobilizirati ni većinu studenata na jednom fakultetu, a ovaj srbijanski očito može mobilizirati cijelo društvo.
U hrvatskoj javnosti, bar liberalnoj, studentski protesti se prate sa simpatijom. Vlasti su distancirane dijelom zbog konformiranja s EK, a dijelom jer ne znaju što bi s njima i u što će se razviti.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije
2 sedmicena
21 Marta, 2025
Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?
BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.
Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.
I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.
Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.
Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…
To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.
Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.
MONITOR: Dio javnosti je razočaran što nijesu ispunjena njihova očekivanja, pa makar i po cijenu nasilja. Kako gledate na takvo ,,navijanje”?
BRKOVIĆ:Studenti u Srbiji ovih mjeseci pokazuju hrabrost, maštovitost, duhovitost, neustrašivost… Sve one osobine koje su na suprotnom polu od tuposti autokratije. I nije čudo da zadobijaju podršku na svim meridijanima – od balkanskog komšiluka do Amerike i Australije. Ćutanje EU je mnoge razočaralo, jer od Evrope ne očekujete one kalkulacije na koje vas naviknu lokalni buzdovani. Očekujete makar neku formu principijelnosti i emancipatorskog duha. Bez toga Evropa je kao bilo koja druga geografija… A ne bi smjelo biti tako.
Dok god su ovakvi kakvi su, pobunjeni studenti Srbije bude nadu ne samo u Srbiji već i na mnogim drugim mjestima.
Problem Srbije je što nema opoziciju na nivou pobunjenih studenata i građana. Vučić je godinama tako sistematično uništavao opozicioni prostor u Srbiji da su tamo ostale samo tužne ruine, čak ni podsjećanje na nekadašnji politički pejzaž ove države. To naravno ide Vučiću na ruku – bez solidne opozicije vi nemate političku snagu koja bi mogla da na pravi način isprati ovakvu pobunjenilčku energiju.
Na koncu, ne bih isključio mogućnost da Vučić napravi neku veliku glupost, a u ovakvim situacijama to znači veliko zlo po Srbiju i njene građane. Načinom kojim se beskrupulozni diktator bori protiv ovoga širokog pokreta je već opasno polarizovao Srbiju. Oni slučajevi kada su Vučićevi fanatici kolima udarali studentkinje i studente pokazuju realni efekat i dubinu njegovog satanizovanja druge strane. Vjerovatno svjedoče i njegov strah od probuđene Srbije. Diktatori su najopasniji kada se uplaše. Jednako kao i kada se – ničega ne boje. Sa nekim ko je osvojio neprirodno veliku moć u jednom društvu svakako se mora postupati oprezno. Čak, ili naročito, u situaciji gubljenja i silaska sa vlasti…
Posebno poglavlje ove sage je ogavno ponašanje Vučiću lojalnih i poslušnih intelektualaca i medija. Kao da ne postoji sjutra. A to ,,sjutra” će svakako jednom jasno pokazati kakvo beščašće je dominiralo srpskom medijskom i intelektualnom scenom svih ovih godina.
MONITOR: Šta bi kraj Vučićeve vladavine donio političkoj sceni u Crnoj Gori?
BRKOVIĆ: Ne bi trebalo da se zavaravamo. Odnos prema CG neće značajnije promijeniti ni pad Vučićev. Postoji u Srbiji svijest koja CG vidi isključivo kao politički plijen. A ta svijest neće nestati preko noći, čak ni Vučićevim porazom i silaskom sa vlasti. Takve političke ambicije može biti lišena samo evropska Srbija, posvećena sebi i sopstvenoj budućnosti. Te političke utvare već su napravile jezivu štetu i Srbiji i okolnim narodima. Onaj ko te utvare u Srbiji sahrani zaslužiće posebno poglavlje u istoriji južnoslovenskih i balkanskih naroda.
MONITOR: U Crnoj Gori oni koji su podržavali Đukanovića sada su uz studente u Srbiji, a dio onih koji su bili protiv našeg autokrate sada podržavaju srpskog. Kako to objašnjavate?
BRKOVIĆ:U Crnoj Gori govoriti o principijelnosti i političkoj logici jednako je kao da u bordelu pričate o vrlini… Možete pokušati, ali malo je vjerovatno da će vas razumjeti.
Parodičnu prirodu ovdašnje političke scene naročito ilustruju, ja ih zovem – Vučićeve političke pudlice u Crnoj Gori. Vrhunska je perverzija učestvovati u političkom životu zemlje kojoj želite nestanak.
Ako preživi aktuelnu vlast i posebno Vučićeve akcionare u njoj, Crna Gora će dokazati da je ozbiljna država.
Vučić je u mnogu čemu učio od Mila, doslovno kopirao modele vladanja i demagoškog manipulisanja, ali, oni nisu politički isto. Đukanović je od devedesetih evoluirao na način koji je Crnoj Gori donio civilizacijski napredak, bez obzira što on sam u mnogo čemu nije bio dostojan niti na visini tog emancipatorskog projekta. Vučić nije evoluirao politički, on Srbiju vraća u devedesete na najopasniji mogući način. Vraća duhove prošlosti tako što Srbiju dijeli osnažujući onu politiku koja je donijela tako mnogo poraza i padova…
U tom duhu je i ponašanje njegovih političkih pudlica u CG: povratak svoj tami i zlu devedesetih godina. Oni političku pobjedu od 30. avgusta 2020. doživljavaju ne kao izbornu pobjedu čiji su dio bili, već kao istorijsku pobjedu svojih osnovnih ideja, koje su poražene devedesetih godina. Jedna vrsta samoobmanjivanja ali koje je vrlo skupo i opasno za Crnu Goru.
MONITOR: Tragedija u Makedoniji nas je ponovo upozorila da korupcija ubija. Do kada će nas tragedije i ljudske žrtve upozoravati na pogubnost korupcije?
BRKOVIĆ: Kao i tragedija sa padom nadstrešnice u Novom Sadu, i ova tragedija u Makedoniji mnogo je više od jedne tragične priče. To su strašne dijagnoze opasnog vremena, a svako opasno vrijeme kreiraju pokvareni ljudi. I oni koji su spremni da prećute i previde takvu pokvarenost – otvarajući širom vrata pakla. To se i ovaj put dogodilo.
Sve su ovakve tragične priče u regionu slične, posebno kada je riječ o uzrocima i jednoj široj, političkoj genezi i pozadini događaja. Uvijek u temelju imate korupciju, odsustvo elementarne kontrole i razuma, pohlepu koja ignoriše sve što nalaže razboritost.
Pohlepa je vrhovno božanstvo ovog tranzicijskog polusvijeta…
Dodajte takvim događajima i beogradsku tragediju u školi Ribnikar, dva suluda cetinjska masakra i vidjećete istu matricu, istu vrstu zapuštenosti društva i koruptivnu i nesposobnu vlast.
Ali, u određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR: U romanu Aurora koji je i saga o šahu opisujete Podgoricu iz 30-ih godina prošlog vijeka. Koliko je poštovanje pravila, kao u šahu, bitno za društvo i da li smo nakon sto godina bliži poštvanju pravila i logike?
BRKOVIĆ:Toliko koliko je šah veličanstvena i savršena igra, toliko su ljudi kvarljivi i nesavršeni, tako da je šah moguć samo kao metafora za ono što je nemoguće – savršeno društvo. Ali, vrijedi toga biti svjestan.
A da li smo napravili neki korak ka poštovanju pravila? To je važno pitanje, ali odgovor je, vjerujem, sumoran. Promjena koja se u CG desila u velikoj mjeri je pokazala nedostojnost onih koji su pozivali na promjenu. To su činili vođeni željom da oni budu na mjestima koja su iznad kontrole, da kreiraju stvarnost bez odgovornosti. Teško možemo govoriti o promjenama. I dalje smo daleko od istinskog poštovanja pravila. Čak i od svijesti o pravilima i njihovom značaju. Plemenska logika naprosto ne ide sa duhom pravila. Građanski duh ga nasuprot tome podrazumijeva.
Aurora je priča o zametku građanske svijesti koji je, koliko god imaginaran, istovremeno i vjerodostojan. O prvim likovima koji su imali volje i snage da se suprotstave palanačkoj gomili…
MONITOR: Aurora govori i o nadi i vjeri u bolju budućnost u predvečerju rata, revolucije, stradanja. Koliko je sadašnja globalna i naša lokalna slika slična ili različita onoj iz međuratnog perioda prošlog vijeka?
BRKOVIĆ:Veći dio moga odrastanja i života to je izgledalo gotovo nemoguće, jednako koliko danas izgleda ne samo moguće već i izvjesno. Svijet na rubu potpunog rata, bez pravila i bez principa… Likovi i atmosfera Aurore svjedoče onaj društveni optimizam koji postoji uvijek uoči velikih društvenih kataklizmi poput svjetskih ratova. I koji naravno uvijek biva poražen u odmjeravanju sa ,,većinskom” voljom koja vodi prema propasti…
Pogledajte – ruši se na naše oči sva ona međunarodna arhitektonika koja je svijet decenijama držala u nekakvom poretku. Definitivno izgleda da borci protiv Novog svjetskog poretka uvode – novi svjetski poredak. Dakle. Moguća je katastrofa neslućenih razmjera. Čak i vjerovatna. Kako, nasuprot svemu tome, zamisliti političku pamet koja bi ovaj proces mogla zaustaviti ili preokrenuti? Globalna ljevica se posljednjih decenija samouništila, u svakom slučaju danas nije u stranju ponuditi izlaz ili bilo kakvu alternativu.
Ko bi to mogao? I kako. Odgovor na to pitanje trenutno teško da je moguć izvan naivnih ličnih projekcija, iracionalnih nada i prirodnih želja. A odgovor na to pitanje bojim se da je presudan.
Naravno, književnost ne može dati taj odgovor, ali može pomoći da se do njega dođe…
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama
-
Izdvojeno4 sedmice
SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu
-
DRUŠTVO4 sedmice
NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja
-
Izdvojeno4 sedmice
SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada i ovdje