Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA HRA: Suštinske promjene umjesto političkih poena

Objavljeno prije

na

Pobjednici izbora bi trebalo da pokažu da su sposobni za evropsku ulogu i da im ona ne služi samo za politički marketing

 

MONITOR:  Dvadeset osma je godišnjica genocida u Srebrenici. Zahtjev HRA, CGO i ANIMA  da se 11. jul uspostavi kao Dan sjećanja na žrtve tog zločina, i dalje je na čekanju. Kako to komentarišete?

GORJANC PRELEVIĆ: Taktikom političara u Crnoj Gori da samo trenutno grabe političke poene, u ovom slučaju glasanjem za ili protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici 2021. godine. Jednom kad je usvojena, više se niko ne okreće na ono što je tu još ostalo da se uradi – kao što je primjena njenog člana koji kaže da će se uspostaviti i Dan sjećanja. Ne zaboravimo da bi se time usvojio i predlog rezolucije Evropskog parlamenta iz 2009. godine.

Sada očekujemo da se novi, mlađi poslanici dokažu kao proevropski, da i to predlože i usvoje. Oni su, nadam se, svjesni da 80% građana od njih očekuje da prihvataju evropske gradjanske vrijednosti i da ih uvedu u Evropsku Uniju.

MONITOR:  A to što se i skoro tri decenije kasnije genocid u Srebrenici osporava od strane pojedinih ovdašnjih funkcionera ?

GORJANC PRELEVIĆ: Osporavanje tog genocida je mantra ljubitelja Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića. To su aveti iz prošlosti, čije su zablude i smrtonosne politike unazadile kompletan region. Procjena onih koji ih i danas slijede da je to put do sigurnih “srpskih” konzervativnih glasova, ipak se, u slučaju bivšeg ministra Leposavića, nije pokazala kao dovoljna garancija uspjeha na proteklim izborima.

MONITOR: Kako vidite slučaj – srednji prst gradonačelnika Nikšića, Marka Kovačevića, te činjenicu da njegovo razrešenje, pa i zbog negiranja genocida u Srebrenici, za sada traži samo DPS?

GORJANC PRELEVIĆ: Taj slučaj je primjer prostakluka koji je, nažalost ,obišao svijet. Svako vaspitan se toga stidi. Nažalost, dešava se i da na pozicije vlasti budu izabrani populisti kao što je Kovačević, čija su ciljna grupa ljudi koji opšte na iste načine kao on. Ako je tačno da njegovo postupanje smeta samo DPS-u onda to nije dobar znak. Pobjednici izbora bi trebalo da pokažu da su sposobni za evropsku ulogu i da im ona ne služi samo za politički marketing.

MONITOR: Pozvali ste Tužilački savjet da temeljno istraži rad tužilaca na slučaju ubistva Duška Jovanovića. Vjerujete li da će TS to uraditi, imajući u vidu nedavno zaustavljanje utvrđivanja odgovornosti rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva?

GORJANC PRELEVIĆ: Propust da se ozbiljno razmotri odgovornost gospođe Lepe Medenice je poražavajući jer su se ozbiljne optužbe o nedozvoljenom uticaju na tužioce okončale iz formalističkih razloga, iako je razlog postojanja Tužilačkog savjeta da, pored ostalog, obezbjeđuje samostalnost državnog tužilaštva. Medjutim, mi u Akciji za ljudska prava očekujemo da se nastavi ispitivanje tih optužbi jer za to i dalje ima opcija, koje uključuju i krivični postupak.

Propusti postupajućih tužilaca u slučaju ubistva Duška Jovanovića su očigledni i očekujemo da ih i Tužilački savjet registruje. Već skoro 20 godina nije istraženo ko je kupio automobil iz koga je Jovanović ubijen i vodio ga na zatamnjenje stakala, iako su to svjedoci vidjeli, a o tome nisu ispitani. A da ne pominjemo ponovo i nestanak famozne službene zabilješke s opisom svih učesnika atentata. Nikada nije temeljno istraženo jesu li osudjeni saizvršilac Mandić, i druga dvojica neposrednih učesnika u ubistvu radili za državnu bezbjednost ili nisu, je li Mandića pratila DB kao Slavka Ćuruviju itd. Sva ta pitanja na koja do danas nije odgovoreno je i Akcija postavila još 2016. godine, 12 godina poslije ubistva, a od tada je prošlo još 7 naših godina. Čovjek je ubijen prije zamalo 20 godina. To je bilo naručeno ubistvo. Crna Gora ima pravo da zna ko ga je naručio i da taj odgovara. Ali put do pravde je i da se uklone oni koji su ometali istragu umjesto da je sprovode. Još bolje bi bilo utvrditi za koga to nisu radili svoj posao.

MONITOR: Kako ocjenjujete rad novog sastava Tužilačkog savjeta?

GORJANC PRELEVIĆ: Za kritiku je neizjašnjavanje već tri mjeseca o ozbiljnim optužbama o nedozvoljenom uticaju rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva Lepe Medenice na tadašnjeg osnovnog državnog tužioca Vukasa Radonjića, izigravanje zakonske zabrane izbora članice Tužilačkog savjeta na rukovodeću funkciju odnosno funkciju vršiteljke dužnosti Vrhovnog državnog tužioca, netransparentno predlaganje izmjena zakona kojima bi se neograničeno produžio mandat vršiteljki dužnosti VDT-a do izbora VDT-a.

Za pohvalu je proaktivno djelovanje Tužilačkog savjeta u pravcu preispitivanja postupanja državnih tužilaca u predmetima poput istrage ubistva Duška Jovanovića, prijave nelegalne eksploatacije šljunka, predmeta formiranih povodom predsjedničkih izbora iz 2018. godine, inicijativa da se razmotre preporuke iz izvještaja HRA o primjeni Strategije za istraživanje ratnih zločina Državnog tužilaštva Crne Gore sa planom da se donese zaključak kojim bi se tražili izvještaji od SDT-a na svakih pola godine o broju predmeta ratnih zločina i preuzetim radnjima, preispitivanje procesa obrazovanja službe za poslove obezbjeđenja tužilaštva, poboljšanje obrazloženja odluka po pritužbama na rad državnih tužilaca i navođenje detaljnih informacija o preduzetim radnjama u postupku ispitivanja pritužbi u zapisnicima sa sjednica Tužilačkog savjeta.

Akcija za ljudska prava će sad nastaviti da prati i analizira rad i Tužilačkog i Sudskog savjeta i nadamo se da ćemo u narednom izvještaju zabilježiti pozitivan napredak. Za Sudski savjet je urgentno da Skupština hitno izabere nova tri člana da zamijene one koji u njemu sjede već devetu godinu.

MONITOR: Nedavno ste objavili izvještaj o primjeni Zakona o pravu na suđenje u razumnom roku. Izvještaj  pokazuje da neažurnost sudova postaje sve veći problem. Kako to objašnjavate?

GORJANC PRELEVIĆ: Nedovoljnim brojem sudija i savjetnika i neadekvatnom organizacijom rada. Od ukupno 15 osnovnih sudova čak 14 radi sa manjim brojem sudija od predvidjenog, ukupno je 35 upražnjenih sudijskih mjesta. Sudije nemaju dovoljno sistemske podrške, na primjer, i dalje diktiraju zapisnike koji se kucaju umjesto da se tok sudjenja snima. Upravni sud, koji ima veliki zaostatak, opterećen je izuzetno velikim prilivom predmeta iz upravnih postupaka, dok upravni postupak nema sredstvo za ubrzanje i vodi se po pravilima koja u najdugotrajnijim postupcima i dalje omogućavaju “ping-pong” izmedju organa umjesto konačnog rješavanja. Mnogi još uvijek neopravdano dugo čekaju na sudsko rješavanje svojih životnih pitanja. Činjenica je da je okončanje predmeta starijih od tri godine (tzv. crvenih omota) znatno usporeno i da je broj takvih predmeta prošle godine porastao za čak 40% umjesto da opada. Crnoj Gori je potreban predsjednik ili predsjednica Vrhovnog suda koji će biti i dobar menadžer i moći da se izbori u Sudskom savjetu za hitno rasporedjivanje nedostajućih sudija, bolju organizaciju posla i uslove rada u sudovima. Nažalost, i na izbor predsjednika Vrhovnog suda se čeka već treću godinu, od kako je Vesna Medenica dala ostavku u decembru 2020.

MONITOR: Kritikovali ste nedavno i ministra policije Filipa Adžića zbog izjave da se ne moramo slijepo držati zakona, a u kontekstu odluke suda da je bivši direktor UP Zoran Brđanin nezakonito smijenjen. Dešavaju li se suštinske promjene odnosno reforma policije?

GORJANC PRELEVIĆ: Ne. U policiji napreduju ljudi osumnjičeni za torturu, ne otkrivaju se oni koji su je sprovodili. Ministar ne misli da je zakon bitna stvar. To su ozbiljne stvari koje ne može da maskira izuzetna aktivnost Specijalnog državnog tužilaštva i jednog policijskog odjeljenja koje sa njima radi. Državni službenici koji se suprotstavljaju poštovanju zakona ne mogu biti reformatori nego su za krivično procesuiranje. Bar tako piše u Krivičnom zakoniku Crne Gore i to nauči svaki student prava.

MONITOR: Upozorili ste da Vlada nepotpuno informiše Evropski komitet za sprječavanje torture. Mijenja li se odnos vlasti prema policijskoj torturi?

GORJANC PRELEVIĆ: Odnos izvršne vlasti se ili ne mijenja dovoljno, kao u slučaju ministra Kovača ili ide na gore, kao u slučaju ministra Adžića. Ministri prije Adzića bar nisu otvoreno podržavali okrivljene za torturu. Ne mijenja se dovoljno jer ni ministar pravde nije bio spreman da promijeni KZ i ZKP u skladu sa preporukama medjunarodnih organizacija. To očekujemo od nove vlade. Nadam se da će se držati zakonitosti, i da će umjeti da uvaži znanje međunarodnih eksperata iz Komiteta protiv torture UN-a i Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja, kao i očekivanja EU da se njihove preporuke primijene.

MONITOR: Policijska tortura jedan je aspekt onoga što čitamo u nedavno objavljenim skaj prepiskama bivšeg policajca Petra Lazovića. Kako komentarišete sadržinu tih prepiski?  

GORJANC PRELEVIĆ: Suština je, kako izgleda, u tome da je policija, i to njen elitni dio, pripadala jednom kriminalnom klanu. Ako je tako, u izgledu su i dalja hapšenja, ali je primarna i bezbjednosna provjera ljudi koji su u policiji na istaknutim pozicijama. Ono što pouzdano znamo je da su mučitelji iz SAJ-a još uvek u policiji, da su i drugi koji su registrovani ili prijavljeni da su mučili ljude na fotografijama dobijenim putem Skaja i dalje u policiji, da su pripadnici klanova izuzetno bogati ljudi koji raspolažu ozbiljnim sredstvima za odbranu od pravde. Nadam se da će se dokazati da je Glavni specijalni tužilac Novović u rangu istorijskih boraca protiv kriminala. Ta borba je državi neophodna da opravda svoje postojanje kao samostalne demokratske države koja treba da bude članica Evropske unije.

Mnogi su govorili da je nezavisna samo da bi služila kao privatna država političkoj eliti. Ispostavlja se da se radilo o ozbiljnim vezama države sa mafijom. Sad je država na prekretnici. Te veze se moraju prekinuti i kazniti da bi se ispostavilo da je Crna Gora uspjela kao država, u kojoj vlada pravo a ne kriminal.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA RAŠOVIĆ, REDITELJ: U svaki segment predstave utkana je ljubav i iskrenost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu

 

 

Na Velikoj sceni KIC-a Budo Tomović, podgorička publika imala je priliku da uživa u predstavi Magareće godine, novom ostvaraju Dramske scene za djecu Gradskog pozorišta. Inspirisana motivima romana Branka Ćopića, predstava donosi toplu priču o odrastanju i prijateljstvu, u režiji talentovanog Andrije Rašovića i dramaturgiji Vuka Draganića.

Za vizuelni identitet predstave pobrinule su se Smiljka Šeparović, koja potpisuje scenografiju, i Mia Đurović, čiji su kostimi oživjeli duh Ćopićevog svijeta. Na sceni, likove tumače glumci: Luka Stanković, Božidar Zuber, Dejan Đonović, Marija Đurić, Zoran Dragićević, Željko Radunović i Nevena Penava.

Šta se krije iza procesa nastanka ovog komada, kakve poruke nosi i kako je izgledalo prenijeti Ćopićevu magiju na scenu – o svemu ovome razgovaramo s rediteljem Andrijom Rašovićem.

MONITOR: Na koji način je iskustvo iz djetinjstva, kada Vam je majka čitala Ćopićeve romane, oblikovalo Vaš pristup režiranju „Magarećih godina“ i koliko je taj intimni odnos sa Ćopićevim djelom uticao na ton i atmosferu predstave?

RAŠOVIĆ: Kad sam bio mali, bio sam neobičan dječak. Do svoje osme godine bio sam jedino dijete, kada se rodila moja sestra. Moje rano djetinjstvo provodio sam sam. Šetajući prirodom, sa svojim psom, omiljena igračka bila mi je nekakva grana. Iako sam naučio da čitam prije osnovne škole, lektire mi je čitala majka. Prvi zimski raspust, dobijam nekoliko knjiga, prvi put čujem za riječ lektira. Među njima su i Doživljaji mačka Toše. Pamtim samo da sam majki postavljao mnogo pitanja, i da sam odlagao kraj čitanja.

Od početka sam znao da je predstava o pojedincima, jednim od onih kakav sam ja bio, i kakvi smo svi mi u svom djetinjstvu. Kroz jarke karaktere iz Ćopićevog romana, ali i pojedinca kakav je sam Ćopić, poseban, a opet univerzalan. Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN U PENZIJI, BEOGRAD: Demokratska opozicija u Srbiji mora biti politički kišobran za promjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno  je i da postojeći i neki novi eventualni politički akteri ne pristanu da olako-pod neroformisanim uslovima i razjedinjeni, uđu  u polje politike

 

 

MONITOR: Već blizu dva mjeseca studenti u Srbiji protestuju blokadama. Kako ocjenjujete njihovu taktiku, u namjeri da im institucije ispune zahtjeve?

STOJILJKOVIĆ: Ključna stvar koju su studenti u blokadi uradili za povratak u normalnost i život u Srbiji kao pristojnom društvu u kome vlasti ne unižavaju  građanke i građane a oni se ne samoponižavaju strahom i udvorištvom, je što su “stavili na ignor“ Predsednika Vučića – odbili da sa njim kao nenadležnim pregovaraju o svojim zahtevima. Mit o sveprisutnom vođi kao poslednjoj sverešavajućoj instanci se ruši, čime se i otvara mogućnost za demokratski restart Srbije. Nepristajanje na batinjanje od strane “anonimnih prolaznika nezadovoljnih gužvama zbog blokada“ i dokazi da se radi o organizovanim provokacijama stranačkih pristalica i funkcionera vlasti, koji su potom delom i podnosili ostavke-je dalji, važan  udar u koruptivnu, klijentelističku i kriminalizovanu mrežu i unutrašnji prsten režima. Time su protesti galvanizovani a blokada se proširila na sve univerzitete. Frustrirani,  nezadovoljni i već višestruko razočarani građani  lišeni poverenja u civilne i političke aktere logično su onda  u studentima prepoznali one koji su istrajni, nepotkupljivi, kojima kao našoj deci i unucima pripada budućnost i koje treba aktivno podržati jer bude naše uspavane savesti. A onda su krenuli da sa njima propituju adrese poput Tužilaštva,Ustavnog suda, Javnog medijskoig servisa…

MONITOR: Ima li ih i kakve su razlike i sličnosti ove studentske pobune i onih iz 1992., 1996-97., 1999-2000. i „Jedan od pet miliona“. Najviše uspjeha su imale one kojima su se branili izborni rezultati i koje su bile reakcije na građanske demonstracije ili su poprimile opštenarodni karakter. Mogu li studenti danas sve gotovo sami?

STOJILJKOVIĆ: Protesti nakon povratka 2014. godine u autokratski i populistički režim sa dominantnom strankom, ne mogu se porediti sa protestima iz Miloševićevih vremena jer ne uživaju jasnu podršku kolektivnog političkog Zapada koji je sada dominantno orijentisan na svoje procenjene geostrateške interese i lojalne lokalne saveznike.   U poslednjoj deceniji protesti  su motivisani izbornim prevarama, ali još pre suprostavljanjem  prisutnom urbicidu i ekocidu, pri čemu protesti protiv Rio Tinta prodiru i u biračko telo vlasti. Kao i  tragičnim događajima  iza kojih stoji neodgovarajuća reakcija vladajućih. Neke od njih karakterisao je paralelni nastup pobunjenih građana i opozicije ,a neke ,poput aktuelnih, upadljivo distanciranje od podeljene opozicije koja nije uspela da odgovarajućim izbornim nastupom i formulom kapitalizuje prethodne proteste.  Studenti naravno ne mogu sve sami ali ovoga puta čini se da svoje saveznike traže šire unutar civilnog društva – profesionalnih udruženja, sindikata, poljoprivrednika, kampanja poput ProGlasa. Starinskim, socijalističkim vokabularom rečeno, studenti bi da okupe “savez seljaka, radnika i poštene inteligencije”.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo