Povežite se sa nama

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

12 mjeseci

na

foto: kossev

“Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ’99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

MONITOR: Najnoviji krupan incident je događaj u Banjskoj koji je od dijela međunarodne zajednice i Prištine okarakterisan kao teroristički akt, a neki smatraju da je to i dio plana da se intervencijom Srbije odvoji sjever Kosova-metodom „svršenog čina“. Ima i onih koji smatraju da je incident izuzetno štetan za vlast u Beogradu, pa da je nemoguće da je tu planiran. Da li je priznanje Milana Radoičića pomoglo jednom ili drugom tumačenju?

LAZAREVIĆ: U slučaju Banjska postoje očigledne činjenice i otvorena pitanja. Osim gubitka četiri života, pretrpljenog stresa, posledice po srpsku stranu biće teške i dugoročne. Za kosovsku vladu, koja se neposredno pred slučaj Banjska, našla na meti osnaženih kritika zapada – napad, ubistvo kosovskog policajca u zasedi i očiglednosti materijalnih dokaza (poput vojnog naoružanja i opreme, video i foto materijala, dokumentacije itd.), poslužili su da u potpunosti opravdaju raspoređivanje i prisustvo jakih specijalnih snaga kosovske policije na Severu (pre svega preko 7 baza, koje su na Severu podignute od početka ruske invazije na Ukrajinu). Banjska, je dakle, obrnula uloge ‘dobrog’ i ‘lošeg’ momka. Uvertiru toga smo već imali u maju, 26., odnosno 29. maja, kada se kosovska vlada našla na udaru snažnih reakcija osude zbog jednostranog uvođenja gradonačelnika u severne opštine, da bi se tri dana kasnije grupa Srba sukobila sa KFOR-om. Taj 29. maj je zvanično okvalifikovan kao najveći broj povređenih vojnika KFOR-a od dolaska ove vojne misije na Kosovo. Ovaj datum ostaće kao protivteg. Činjenica je i da Beograd nastoji da zatvori slučaj, uprkos priznanju Milana Radoičića, kao i to da Priština tvrdi da je sve poznato.

Ovaj slučaj  postavlja niz otvorenih pitanja i otvara niz nelogičnosti: Šta je bio stvarni cilj ulaska ove grupe? Šta se događalo od trenutka ubistva policijskog narednika do prvih likvidacija pripadnika ove naoružane grupe? Kakva je bila uloga KFOR-a, EULEX-a i drugih međunarodnih aktera? Kada je lagerovano oružje koje je kosovska policija zaplenila? Kako je moguće da vojno oružje i oprema, vrednosti pet miliona evra, promakne NATO-u, kao i Vojsci Srbije? Kako je ova grupa došla do Banjske i kako se vratila? Zašto je tolerisan prethodni dolazak uniformisane grupe na Sever u najamnje dva navrata – krajem jula 2022. i u decembru 2022? Koliko je stvarnih žrtava? Koliko je ranjenih? Gde su oni zbrinuti? U kojoj je meri ovaj slučaj autentičan odgovor Srba sa Severa, kako je mesecima  upozoravano i kako je prvobitno predsednik predstavio? U kojoj meri je događaj planiran i navođen i koja je strana to učinila?

MONITOR: Na potjernicama Interpola je 20 osoba u vezi sa Banjskom. Prema pravilima te međunarodne organizacije, Srbija nije u obavezi da kao članica izruči one koji su na njenoj teritoriji. Na djelu su i politički pritisci da Srbija sprovede potpunu istragu. Da li će se sve svesti na političku trgovinu „pod okriljem međunarodne zajednice“?

LAZAREVIĆ: Ne postoji zvanično potvrđen podatak da je na poternici Interpola 20 lica u vezi sa slučajem Banjska, iako ima natpisa o tome i više strana ukazuje na to da je to tako. Očekuje se da to Interpol i potvrdi ili UNMIK, koji je trebalo u ime Kosova da takav zahtev odnosno informaciju, i pošalje. Odgovor na ovo pitanje se nalazi u prethodnom setu nepoznanica koje sam navela. No, nije realno za očekivati da srpske vlasti isporuče Radoičića na zahtev Prištine.

MONITOR: Na izborima 2021-e, Kurtijevo Samoopredeljenje je osvojilo 50,28 odsto glasova. Kakva je sada podrška Kurtijevoj vladi i koliko na nju mogu uticati njegovi politički potezi?”

LAZAREVIĆ: Moj je utisak da se stvara novo političko “božanstvo”, da ne upotrebim težu reč. Videli smo kuda idelopoklonstvo vodi, posebno na Balkanu. Aljbin Kurti sa svojim “jastrebovima” generiše sve snažniju podršku. Osovina je njegova politika prema Srbiji i Srbima i “osvajanju” Severa i čišćenja od Srbije, čak i od uticaja Srba kao većinske zajednice na toj teritoriji. I to je ono što treba da plaši. Posebno kada se etnocentričnost, nacionalizam, ogrnut plaštom enverizma, spakuje kao socijal-demokratija, ili borba protiv organizovanog kriminala i uvođenje reda. Možda i ovih četiri do sedam posto preostalih Srba koji se zvanično na Zapadu računaju kao procenat koji Kosovo čini “multietničkom državom”, odnosno društvom, sutra nestane. No, većinsko društvo na Kosovu, ako ne njegova vlast, treba tek da se suoče sa sopstvenim kosturima iz ormara, odnosno sa svojom vizijom demokratije, i istine o demokratičnosti, vladavini prava i građanskih sloboda, kakvom svetu teže.

MONITOR: Kao da su Vučićevi i Kurtijevi potezi „komplementarni“ i da-htjeli oni to ili ne, dosadašnjim ponašanjem pomažu jedan drugom u zataškavanju unutrašnjih kriza?

LAZAREVIĆ: Vaše pitanje je sublimacija svakodnevnih  utisaka koje slušam i od sugrađana i od sagovornika. Ne mislim da sad njih dvojica tu nešto dogovaraju i pregovaraju. Ali vidim komplementarnost poteza, odnosno političkih interesa i koristi. Oba lidera izvlače maksimalnu korist po svoj rejting, Kurti i po svoje ideje. Ja sam to svojevremeno nazvala “prljavi tango”. Interesantno je koliko se slika svojevrsne usaglašenosti ovih politika širi regionom poput koncentričnih. Sve je više onih koji upoređuju ova dva lidera prema tehnici vladanja – prepoznajući autokratsku crtu kod obojice. Ja ću ipak ovde istaći jednu suštinsku razliku. Za kosovskog premijera je sprovođenje politike instrument primene ideologije Samoopredeljenja – etnička Albanija. On nije preumljeni demokrata, već nacionalni radnik koji ispravlja ono što vidi kao istorijsku nacionalnu nepravdu i umišljeni socijaldemokrata. Međutim, ne zagovaraju se vrednosti socijaldemokratije na krilima nacionalizma. Ne opravdava se sopstveno nasilje kao “pravedan odgovor naroda”. Aktuelni predsednik Srbije, sa druge strane, nije čovek ideološke potpore, vrednosnih opredeljenja, te u takvom smislu čuvar nacije. Njegovo božanstvo je samo rejting preko medija i možda još ponešto.

 

Cementira se izostanak zadovoljenja pravde za ubistvo Olivera Ivanovića

MONITOR: Ubistvo Olivera Ivanovića je postalo simbolom situacije na Kosovu, od 1999-e, a posebno od 2008-e. I u Prištini i u Beogradu je pokrenuta istraga. Među optuženima nema nalogodavaca i izvršilaca, ali ni u optužnici pomenutih kao organizatora kriminalne grupe-Milana Radoičića i Zvonka Veselinovića. Ima li pravog interesa da se ovo političko ubistvo rasvijetli?

LAZAREVIĆ: Nema. Kako vreme odmiče, da je u pitanju politički atentat, paradoksalno se otkriva u punom svetlu, upravo zato jer približavanje kraja suđenja zapravo cementira epilog izostanka zadovoljenja pravde. Stiče se utisak da se sudski proces odvija, odnosno da je optužnica postavljena na takav način da se upravo kroz sud ‘opere’ i svaka sumnja u moguću adresu egzekutora i nalogodavca. Da se razumemo, ovakav način vođenja sudskog postupka, a pre toga istrage, da ne spominjem sam čin ubistva i pripreme, ne može da se vodi a da se ne pretpostavi ili primeti preplitanje sistema i strana.

 

Rijetkost je sresti Srbina na Kosovu koji vjeruje Vučiću

MONITOR: Postoji podatak da je od skoro, Kosovo napustilo više od 10 posto  Srba i da se djeca sve češće upisuju u škole u Srbiji…Aleksandar Vučić je nedavno najavio da će posjetiti kosovske Srbe, malo kasnije je dodao da ga možda neće pustiti, iako za njega ništa od toga nije važnije…Kakav je danas odnos predsjednika Srbije i kosovskih Srba?

LAZAREVIĆ: Popularnost Aleksandra Vučića na Kosovu je na najnižem stepenu od njegovog dolaska na vlast pre više od 10 godina. Retkost je danas sresti Srbina na Kosovu, pre svega na Severu koji mu bezuslovno veruje, kakvih je bilo do pre godinu. Tako snažnu promenu stvarnosti na terenu, na gore, kako to ocenjuju Srbi na Kosovu, ne može da nadjača nijedan Pink, Informer, Happy, RTS ili Prva… Tope se poslednje ružičaste naočare Srba sa Kosova ka Aleksandru Vučiću. No ovo opšte razočaranje, jed, nesreća, tuga, poniženje i opšta mizerija u kojoj su se našli Srbi sa Kosova ne znači još uvek njihovu slobodu da podignu glas, da se samoorganizuju, osveste i preduzmu nešto da razgrnu pomrčinu koja se poput olujnog oblaka nadvila nad njima. Naprotiv, vlast Aleksandra Vučića i dalje ima nesmanjen uticaj na Srbe na Kosovu. Srpsko je političko biće sistematski uništavano proteklih 12 godina – egzekucija je izvršena 16. januara 2018, overena je 24. septembra u Banjskoj. Srbe na Kosovu dvostruko šibaju i Priština i Beograd. Za jedne su nepoželjni, za druge neugodni svedoci. Jedni ih obesmišljavaju nazivajući ih življem i čineći ih radnim invalidima, drugi diskriminišu proglašavajući ih uljezima i otimačima.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

12 sati

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Cirkus ide dalje

Objavljeno prije

12 sati

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije

 

 

MONITOR: U ovonedjeljnom saopštenju ocijenili ste da Crnu Goru vuku unazad parlamentarne političke stranke, kriminalne grupe i korumpirane ustanove, parapolitička crkva, vladina politika, predsjednik države, predsjednik parlamenta, birači koji glasaju za ovakve partije…Nije, čini se, ostao gotovo niko od onih koji imaju političku moć?

BOJOVIĆ:  Riječ je o saopštenju GI „21.maj“ i odražava naše mišljenje o političkim i društvenim prilikama u Crnoj Gori. Crnogorsku državu i društvo decenijama guši samoživa, kleptokratska i  kolaborantska politička klasa. Kada tome dodamo SPC koja je bila i ostala političko i asimilatorsko oruđe srpskog nacionalizma, kao i većinski dio političke javnosti koja je po pravilu objekat stranačkih, tuđih ili klerikalnih interesa, onda je jasno da je tamo gdje stanuje aktuelna „politička moć“ najtanji oslonac za progresivne, pravedne i prosvijećene društvene politike. Ipak, ohrabruje činjenica da su političke stranke sve više delegitimizovane o čemu svjedoči i istorijski najniži odziv birača na proteklim parlamentarnim izborima.

MONITOR: U posljednjim javnim istupima oštro kritikujete i vlast i opoziciju. Gdje je onda rješenje?

BOJOVIĆ: Decenijama u svojim javnim nastupima govorim o pogubnoj crnogorskoj partitokratiji koja je nakon smjene DPSovog režima dodatno eskalirala. Istovremeno, dugi niz godina su vlast i opozicija dio istog problema i on se uvijek svodi na partijsku okupaciju države i marginalizaciju civilnog društva i slobodnog nestranačkog mišljenja. DPS i njegovi sateliti su tokom dugotrajne vladavine sve činili da državu prisvoje i materijalizuju, dok je današnja vlast ili dojučerašnja opozicija postala čuvar gramzivih tekovina prethodnog režima. Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

1 sedmica

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

MONITOR: Šta tu može da se uradi?

SOŠIĆ: Započet je rad na nekoliko važnih zakona – prije svega mislim na Zakon o javnim ustanovama i Zakon o javnim preduzećima. Valjalo bi iskoristiti tu šansu da se stvore temelji za reformu tih sektora.

Zakon o javnim ustanovama je možda važniji jer će se odnositi na naveći broj zaposlenih u javnom sektoru. Da pojasnim: Zakon o državnim službenicima i namještenicima, sa svojim procedurama kadrovskog planiranja te zapošljavanje uz testiranje i transparentnost, odnosi se tek na oko 10 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru, ili 10.200 službenika i namještenika. Svi ostali se zapošljavaju i rade primarno na osnovu opštih propisa o radu (Zakona o radu).

Tako, od 47.284 zaposlenih na centralnom nivou, 30.700 rade u javnim ustanovama (zdravstvo, prosvjeta, kultura…). Svi oni zasnivaju radni odnos u skladu sa Zakonom o radu, kao i zaposleni u privatnom sektoru. To znači da nema procedura javnih konkursa, kadrovskih planova, testiranja, kategorisanja radnih mjesta, precizno definisanih uslova… Najveći dio zapošljavanja obavlja se po pojednostavljenim procedurama koje su podložne zloupotrebama.

Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema ili zakon o javnim ustanovama ili propis kojim je definisano zapošljavanje u ovom sektoru na detaljniji način od opštih propisa o radu.

MONITOR: To nas dovodi do sistema obračuna zarada u javnom sektoru i pitanja njegove pravičnosti?

SOŠIĆ: Tražiti logiku u sistemu zarada u javnom sektoru Crne Gore je uzaludan posao. A stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti.

Spajić  je krajem godine objavio da se odustalo od izmjena zakona o zaradama u javnom sektoru, dok se ne sprovedu analiza svih primanja u javnom sektoru. Mi smo mislili da to rade još od kada su prije godinu dana formirali radnu grupu za izmjenu ovog zakona. Iako su gotovo svi članovi Vlade početkom prošle godine najavljivali radikalne izmjene koje bi zauzdale prohtjeve sinidkata javnog sektora, na kraju je objavljen nacrt zakona koji se, gotovo u potpunosti, bavi samo povećanjima zarada rukovodnog kadra i javnih funkcionera.

Kako će se odraditi analiza koju najavljuju ja nisam siguran – Ministarstvo finansija ne vodi registar zarada svih zaposlenih u javnom sektoru, iako mu je to zakonska obaveza. Istovremeno, projekat centralizovanog obračuna zarada nije zaživio – još uvijek su čak i neka ministarstva van ovog sistema, a ustanove nisu ni krenule da se integrišu (na primjer, svaka od oko 250 obrazovnih javnih ustanova sama obračunava zarade za svojih oko 20 hiljada zaposlenih). Sem što ovo dovodi do grešaka, nepotpune evidencije, tužbi protiv države, to onemogućava da se donose razumne, podacima potkrijepljene, odluke jer da bismo reformisali sistem prvo bi valjalo da znamo osnovne podatke o njemu, a to sada nije slučaj.

MONITOR: Da pređemo onda na bolje vijesti – nedavno smo dobili budžet za ovu godinu. Šta nam on donosi?

SOŠIĆ: Budžet je samo odraz politika Vlade – ništa se u njemu ne odlučuje nego se pravi plan za finansiranje već donijetih odluka. Stoga je sada glavno pokrenuti mjere koje će učiniti da budžet za 2026. godinu izgleda drugačije.

Tu prije svega mislim na potrebu da se na osnovu analiza potrošnje uđe u hrabrije rezove tekućeg budžeta i troškova adminstrativnog aparata. Predlagali smo analize potrošnje (spending reviews) za fiskalnu strategiju i tada nam je rečeno da prijedlog nije prihvaćen, ali da će oni svakako raditi nešto slično. Čekamo na takvu inicijativu već godinama ali, iako može zvučati čudno, Ministarstvo finansija se mnogo ne obazire na štednju i čuvanje novca.

Nema boljeg primjera od informacija koje Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa kvartalno dostavlja i koje niko ne čita. Gotovo 20 miliona našeg novca je u 2024. godini otišlo za izgubljene sporove i troškove sudskih postupaka. U posljednjem Izvještaju podvukli su i boldovali da se uporno obraćaju institucijama, ali ih svi ignorišu i direktno proizvode štetu po budžet bez ikakve odgovornosti. Da bi se taj problem riješio nije dovoljno da neko smanji potrošnju. Potrebno je da se cijeli  proces okrene naglavačke i vrati u normalu.

To nisu jednostavne radnje u kojima će neko da odluči i kroz prijedlog budžeta predvidi da će se u narednoj godini trošiti manje na nekoj poziciji. Ovdje se radi o potrebi iskorjenjivanja dubokih problema koji su metastazirali i zahtijevaju sistemski rad – novi propisi, novi ljudi, nove prakse.

Osim ovoga, nadam se da će se nešto raditi i na nadzoru budžetske potrošnje.

MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?

SOŠIĆ: Mislim da je jedna od ključnih stvari na dnevnom redu reforma kapitalnog budžeta. Vrijeme je da se podvuče crta i da se jasno kaže da je način na koji se do sada radilo besmislen – skup, komplikovan, nedjelotvoran, pa građani treba da budu ljuti što decenije prolaze od ideje do realizacije.

U kapitalnom budžetu za ovu godinu evidentiramo dodatno pogoršanje situacije. Imamo ogroman broj projekata – 346 projekata (prošle godine ih je bilo 332), a tome treba dodati i čak 180 manjih projekata koje su poslanici u posljednjem trenutku dodali kroz zaključak budžeta. I sve to treba da sprovode dvije Uprave i da o tome izvještavaju.

Ove godine uz kapitalni budžet nije usvojen zaključak Skupštine koji smo imali u 2024. godini, a obavezivao je Vladu da kvartalno izvještava o izvedenom stanju po pojedinačnim projektima. Nadam se da će, pored toga, poslanici naći način da razmotre potrošnju i da će se usredsrediti na sistemske promjene – kako učiniti da sa ograničenim sredstvima koja imamo gradimo brže i bolje i da građani što prije osjete korist od tih ulaganja.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo