Povežite se sa nama

MONITORING

Tatinim stopama

Objavljeno prije

na

Imao je u novogodišnjoj noći čemu raspravljati Marko Mugoša, sin gradonačelnika Podgorice. Prvog dana ove godine, objavile su Vijesti, mladom Mugoši je na bankovni račun leglo ravno – milion eura. Taj je novac gradonačelnikovom mlađem sinu uplatila ambasada NR Kine u Podgorici, koja je od njega kupila zemljište. Marko Mugoša je, prema pisanju Vijesti, istog dana vratio kredit od 200.000 eura, a već sljedećeg dana podigao pola miliona eura u kešu.

Evidencija Uprave za nekretnine u koju je Monitor imao uvid pokazuje da je Marko Mugoša kineskoj ambasadi prodao svoju parcelu u Tološima, od 10.121 kvadratnih metara. Ta parcela je bila u njegovom vlasništvu u aprilu prošle godine, kada je Monitor pisao o imovini gradonačelnika. Ta parcela se, prema podacima iz katastra, sada vodi kao vlasništvo ambasade NR Kine. To zemljište je, prema evidenciji Uprave za nekretnine, mladi Mugoša stekao kupovinom, ali nema podataka o tome kada je uknjižio vlasništvo. Zemljište nije bilo opterećeno kreditima, odnosno hipotekom, niti je imalo drugih tereta. Na njegovo ime sada se u katastru vodi stan od 107 kvadrata u Budvi, koji je dobio na poklon. U istoj zgradi stan posjeduje i Markova majka Ljiljana Mugoša. Marko Mugoša ima i poslovni prostor od 82 kvadrata u podgoričkoj Vektri, kao i njegov stariji brat Miljan, diplomata koji se iz službe bio povukao nakon incidenta kada je sa ocem fizički napao urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera tog list Borisa Pejovića. Ministar inostranih poslova Milan Roćen vratio ga je u diplomatsku službu.

Marko Mugoša je kineskoj ambasadi prodao zemljište u Tološima po najboljoj tržišnoj cijeni – 100 eura po kvadratu. Tržišna cijena zemljišta u tom dijelu grada kreće se od 50 do 100 eura.

Interesantno je, međutim, da je ambasada NR Kine od opštine 2009. godine već kupila zemljište u Zagoriču, nešto manje od 3500 kvadratnih metara, koje je platila oko 730 hiljada eura. Prema Upravi za nekretnine kineska ambasada je u Zagoriču u međuvremenu uduplala vlasništvo, kupivši još četiri parcele na istoj lokaciji, od ukupno oko 4500 kvadratnih metara. Ambasada tako u Zagoriču sada ima oko osam hiljada kvadratnih metara. Prema Upravi za nekretnine, na toj lokaciji nema objekata, a ambasada NR Kine i dalje iznajmljuje objekat u ulici Radosava Burića na Zabjelu.

Zašto je kineska ambasada pored ogromnog zemljišta u Zagoriču, odlučila da kupi i zemlju u Tološima nijesmo uspjeli saznati. Iz ambasade nijesu odgovorili na ranija pitanja novinara zainteresovanih za detalje ovog posla.

Nije, otuda, poznato ni kome se kineska ambasada obratila nakon odluke da kupi zemljište. Da li je kao i 2009. godine možda od opštine htjela da otkupi zemljište, pa je gradonačelnik imao bolje rješenje. Ili se mladi Mugoša samo javio na oglas?

Ne zna se ni da li je na ovu milionsku transakciju reagovala Uprava za sprečavanje pranje novca, jer ni oni nijesu željeli da odgovore na novinarska pitanja, pozivajući se na tajnost podataka. Zakon predviđa i da je banka dužna Upravi da dostavi podatke o svakoj transakciji koja se izvršava u gotovom novcu u iznosu od najmanje 15 000 eura i da je banka dužna da ,,analizira sve neuobičajeno velike transakcije koje nemaju očiglednu ekonomsku ili pravnu svrhu”.

Sigurno je: gradonačelnik Mugoša je nekretnine u porodičnom vlasništvu dobro naplatio diplomatama u Podgorici. On je u ovogodišnjem imovinskom kartonu prijavio da je od izdavanja nekretnina na Marezi prošle godine zaradio – 110 000 eura, što je 14 000 eura više nego što je gradonačelnik Podgorice prijavio da je od izdavanja zaradio prethodne 2010. godine. Poznato je da Mugoša godinama izdaje kuću na Marezi Leopoldu Maureru, šefu Evropske delegacije u Podgorici. TV Vijesti su 2009. godine objavile da Mugoša jednu od svojih kuća iznajmljuje i ambasadi Ukrajine, nakon čega su iz te ambasade saopštili da su raskinuli ugovor o zakupu sa gradonačelnikom.

Dejan Milovac iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, kada se saznalo da Mugoša iznajmljuje kuću šefu evropske delegacije, kazao da se „postavlja pitanje da li je gospodin Mugoša bio u poziciji da upotrijebi svoj položaj, prvenstveno kao gradonačelnik Podgorice, a zatim kao visoki funkcioner DPS, da tu svoju nekretninu bolje ponudi delegaciji EK, odnosno samom gospodinu Maureru”.

Većina definicija korupcije insistira da je korupcija zloupotreba službenog položaja kako bi se stekla lična dobit. Prema definiciji Ujedinjenih nacija, koju je i naša Uprava za antikorupcijsku inicijativu objavila na svom sajtu, navodi se da je korupcija – „ponašanje pojedinca i/ili nosilaca javnih funkcija koji, kršeći odgovarajuća prava i obaveze, koriste svoju poziciju u privatne svrhe, tj. radi ostvarenja lične koristi”.

Da li bi Marko Mugoša da nije tatinog položaja bio u prilici da proda nekretninu diplomatskim predstavnicima za milion eura? Kada je prije nekoliko godina u diplomatiju zapošljen gradonačelnikov stariji sin Miljan, ministar inostranih poslova Milan Roćen objašnjavao je da smo mi „srećni jer smo ga ugrabili”. Slično objašnjenje Roćen ili neki od drugih gradonačelnikovih partijskih kolega imaće, moguće, i u ovom slučaju – da je Marko Mugoša tek sposoban trgovac. Mogli bismo i da ga ugrabimo da postane ministar ekonomije, ili bar zamijeni tatu. Kad već gajimo i nepotizam.

Tatino radno mjesto, doduše, već decenijama nije dostupno. No, sve se češće gradonačelnik Podgorice pominje kao ,,krupna riba” koju će partijske kolege i vrh vlasti pustiti niz vodu.

Mugoša je depees rekorder u broju krivičnih prijava. Bar nekoliko ih je podnijela Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Posljednju tužbu protiv gradonačelnika Podgorice podnijela je nedavno SNP zbog, kako su naveli, nezakonite odluke o prodaji građevinskog zemljišta neposrednom pogodbom preduzeću Carine.Tužilaštvo inače godinama ignoriše brojne prijave protiv Mugoše, a vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić tek je sada reagovala i uputila Ministarstvu finansija zahtjev da poništi odluku gradonačelnika o prodaji 15.000 metara kvadratnih državnog zemljišta na Starom aerodromu za 2,5 miliona eura preduzeću Carine.

Gradonačelnik je tu zemlju prodao bez tendera i ispod cijene, a bez odluke i znanja Skupštine glavnog grada, i uprkos odluci Vrhovnog suda da se suštinski isti ugovor između Carina i Glavnog grada iz 2007. godine proglasi ništavnim. Čak je i iz koalicionog SDP-a stigla inicijativa da se na opštinskim internet stranicama moraju objaviti višemilionski ugovori koje samouprave potpisuju. Zbog istog posla protiv Mugoše i vlasnika Carina Čedomira Popovića podnijela je krivičnu prijavu tužilaštvu i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora, nakon čega je Mugoša uzvratio kontratužbom zbog „lažnog prijavljivanja”.

Jedna od prvih prijava koju je MANS podnio protiv gradonačelnika datira iz 2004. godine, zbog sumnje da je sklopio štetne ugovore sa kompanijama koje se bave izdavanjem lokacija za bilborde. Tu prijavu odbacio je tadašnji osnovni tužilac Veselin Vučković, a ugovori su u međuvremenu promijenjeni. MANS je naredne godine podnio prijavu i protiv Vučkovića, koju je po informacijama MANS- a, tadašnja vrhovna tužiteljka Vesna Medenica odbacila je u roku od 24 sata.

Odbačena je i prijava iz oktobra 2006. protiv Mugošine sestre i zeta Mileve i Jovana Vukadinovića, koja je podnijeta zbog uzurpacije opštinskog zemljišta površine 3.056 kvadrata u Tološima, kao i krivična prijava iz juna 2007. godine, protiv građevinskog inspektora glavnog grada Zorana Jokića, zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja i propuštanje dužnosti nadzora u slučaju nelegalnih objekata gradonačelnika Mugoše na Marezi i u Tološima.

Dobar dio nekretnina koje se u katastru vode na gradonačelnikovo ime, o čemu je Monitor već pisao, ili nema dozvolu, ili su prekoračeni gabariti dozvoljene gradnje, ili je pod nekim drugim sporom. Gradonačelnik u Podgorici inače posjeduje impresivnu imovinu. Na Mugošino ime vodi se 37.001 kvadratnih metara zemlje uglavnom u Tološima, Donjoj Gorici i Marezi. Od toga je oko 35.000 kvadratnih metara gradonačelnikovo vlasništvo jedan kroz jedan, a oko dvije hiljade kvadrata je susvojina. Od te je imovine više hiljada kvadrata Mugoša dobio na „osnovu odluke državnih organa” i ,,pravnih propisa”, dok za jedan dio imovine u katastru piše da ,,nema podataka” o načinu sticanja svojine.

U svoj je si vi gradonačelnik uknjižio i fizičko nasilje nad urednikom i reporterom Vijesti koje je Mugoša platio tek nekoliko stotina eura. Verbalno nasilje pravosuđe ovdje ni ne računa.

Za korupciju se u Crnoj Gori kažnjavaju carinici i policajci koji su službeni položaj iskoristili da pribave 10 eura.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo