Novoustoličeni ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Tarzan Milošević obećao je ovih dana da više nećemo uvoziti hranu. ,,Crna Gora za tri do četiri godine neće imati potrebu da uvozi većinu proizvoda, posebno mliječnih, kao ni goveđeg, jagnjećeg mesa i ribe. Ne kažem da ćemo uspjeti da riješimo uvoz svinjskog mesa, ali većinu drugih proizvoda da. Naše tržište postaće malo za domaće proizvođače”. Tarzan dakle, postaje Supermen. Naš je život Holivud.
Nije mali posao pred našim novim herojem. Od januara do novembra 2010. uvezli smo hranu vrijednu oko trista milona eura, izvezli 22 miliona. Prema podacima Monstata, u prvih deset mjeseci prošle godine, Crna Gora je za uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda potrošila 38 miliona eura, izvezli smo hranu te vrste u vrijednosti od sedam hiljada eura. Za uvoz mesa i mesnih prerađevina utrošeno je 68 miliona, izvoz je vrijedio manje od pet. Uvoz ribe i sličnih prerađevina koštao nas je blizu devet miliona, vrijednost izvoza tih proizvoda bila je 471 hiljadu eura. Za uvezene žitarice data su skoro 42 miliona, izvezli smo malo preko dva.
Optimizma ni ranije nije falilo. Pred kraj prošloga ljeta Ministarstvo poljoprivrede je objavilo ohrabrujuće podatke: Crna Gora je ove godine izvezla više nego dvostruko povrća i voća u odnosu na prošlu godinu, tačnije 7.650 tona. Pohvalili su se da je najviše robe izvezeno u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, na Kosovo i Albaniju, ali i da je stigla do tržišta u Slovačkoj, Austriji, Rumuniji i Rusiji. Od januara do novembra 2010. za uvoz voća i povrća Crna Gora je potrošila 31 milion eura, te vrste proizvoda izvezeno je u vrijednosti od devet miliona.
,,Raduje vjerovanje ministra Miloševića da Crna Gora neće imati potrebu za uvozom poljoprivrednih proizvoda, ali moram napomenuti da je recimo Austriji trebalo preko 30 godina kvalitetne državne politike da od neto uvoznika hrane, postane neto izvoznik hrane”, kaže za Monitor Dragoljub Nenezić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Crne Gore. On napominje da se Austrija sa nedostatkom hrane borila od 1967. do 1997. godine i da su tada izdvajanja za poljoprivredu bila znatno veća nego danas.
Pored podataka o izvozu i uvozu, tužnu sliku o poljoprivredi u Crnoj Gori daju i podaci o proizvodnji mlijeka, broju stoke, proizvodnji žita i tako dalje. U 2004. godini proizvodili smo 182 milona litara mlijeka, potom iz godine u godinu sve manje. U 2009. proizvedena su 152 miliona litara.
U Udruženju poljoprivrednih proizvođača ukazuju da, i pored smanjenja, Crna Gora proizvodi najviše mlijeka po glavi stanovnika u regionu – oko 250 litara – više i od Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Rumunije, Španije i mnogih drugih zemalja. Od tog se mlijeka, međutim, mljekarama isporuči nepunih 20 odsto. ,,Kada bi se plasman mlijeka prema mljekarama povećao do 50 procenata, bile bi zadovoljene bilansne potrebe Crne Gore za mlijekom”, kaže Dragoljub Nenezić.
Proizvodnja jaja takođe opada. Prije šest godina proizvodili smo blizu šezdeset miliona komada, 2009. – 56 miliona. Meda 2009. nije bilo ni upola koliko 2004. – sa 523 tone proizvodnja je opala na 251 tonu. U isto vrijeme vuna je spala sa 345 na oko 300 tona. Što i nije neka šteta, budući da nam je glavni problem sa vunom – kako da je uništimo.
I stoke je, osim svinja, u Crnoj Gori, kaže Monstat, sve manje. Goveda je između 2004. i 2009. za oko 15 hiljada grla manje, konja je bilo 7.668, spali su na manje od pet hiljada, ovaca je manje za oko 50 hiljada, koza je bilo preko 30 hiljada, ostalo je oko 18. U 2009. bilo je 12.377 hiljada svinja – za oko dvjesta više nego šest godina prije. Broj košnica smanjen je sa 38 na 18 hiljada.
,,Poljoprivreda i agro-industrija učestvuju sa oko 10 odsto u BDP-u , a za poljoprivredu se iz budžeta izdvaja oko 1,2 odsto. Budžet za poljoprivredu je veoma mali”, ocjenjuje Dragoljub Nenezić. On objašnjava da su sve zemlje regiona u 2011. godini povećale budžet za poljoprivredu u odnosu na 2010. godinu, jedino je u Crnoj Gori došlo do smanjenja. ,,Hrvatska izdvaja za poljoprivredu preko 800 miliona eura, dok je Crna Gora za istu granu u 2011. godini izdvojila ispod 15 miliona. Sa takvim ulaganjem u poljoprivredu je nemoguće očekivati rast proizvodnje i smanjenje spoljno trgovinskog deficita.”
Na pitanje da li smatra da je agrobudžet dovoljan ministar Milošević je Pobjedi rekao kako ,,premijer Crne Gore zna koji je značaj poljoprivrede za razvoj Crne Gore”, te da je, pošto Evropa traži mnogo veća ulaganja u poljoprivredu, siguran da će ona u idućoj godini biti mnogo veća. U međuvremenu će, kaže novac tražiti od međunarodnih organizacija i ,,pružiti šansu” lokalnim zajednicama, poljoprivrednim proizvođačima, bankama i Razvojno investicionom fondu da ulože dio novca. Reklo bi se – fala na šansi – ali ovdje opštine para nemaju, poljoprivrednici još manje, banke već tradicionalno i principijelno ne daju novac za poljoprivredne kredite.
O zainteresovanosti lokalnih uprava da brinu o poljoprivredi svjedoči podatak da je za prošlu godinu agrobudžet Podgorice bio 120 hiljada eura. Jedan od opozicionih odbornika posavjetovao je tada Zećane da se preorjentišu na uzgoj palmi: ,,Znatno je veća mogućnost da Mugoša dr Miomir od Zećana otkupi palme za potrebe Glavnog grada, pošto je slab na njih, nego paradajz i paprike koje ionako kupuje iz uvoza”.
Priznati treba, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja zna šta treba. ,,Moramo povećati produktivnost i povećati standard stanovnika ruralnih područja, stabilizovati poljoprivredno tržište i obezbijediti hranu po prihvatljivim cijenama”. Doduše, u ovoj se zemlji ne zna šta su to i koja su to ,,ruralna područja” i tek će se vidjeti da li će kriterijum za njihovo određivanje biti gustina naseljenosti ili eventualno nadmorska visina. Uglavnom će biti na sjeveru, ali može i na primorju. Važna je, valjda, dobra volja.
Ministar takođe zna da je bitno napraviti kvalitetne projekte i kandidovati ih prema finansijskim institucijama i evropskim fondovima te da je, da bi se privuklo što više novca, potrebno povećati ,,ljudske potencijale u ovom sektoru”. Svako zna da su nam sela uglavnom pusta, a da ona koja nijesu, u tom pravcu, napreduju. Nada u ministarskim kabinetima umire posljednja.
Kad su ministri carstva dijelili, posvjedočio je Milošević, neki su zapećci ostali nepodijeljeni. Ne zna se kome pripadaju šumarstvo i vodoprivreda. ,,Očekujem da ćemo to i definitivno usaglasiti tokom sljedeće nedjelje. Kad je šumarstvo u pitanju, tu nema nikakvih dilema, a kad je riječ o vodoprivredi još treba da se usaglasim sa ministrom Sekulićem”, rekao je Tarzan Milošević. Kad budu razmatrali šta će sa šumarstvom, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja i ministar održivog razvoja i turizma mogli bi uočiti da nam izvoz sirovog drveta vrijedi oko 14 i po miliona eura, a da proizvode od drveta uvozimo u vrijednosti od 15 miliona. Premda za nemilosrdnu sječu šuma i izvoz sirovog drveta moglo bi biti formirano i ministarstvo za razvoj kolonijalnog statusa.
Supermenu nije lako.
Kosara BEGOVIĆ