Ne bi se reklo da se dešava nešto naročito novo, samo je kreketanje u našoj maloj bari nešto glasnije nego obično. Možda nekoga zapadne kakav novi lokvanj, ali žabokrečina u kojoj decenijama živimo i dalje se čini neprikosnovenom. Evo je Ranko Krivokapić uočio da demokratija u Crnoj Gori može biti ugrožena. „Ukoliko gradonačelnik Podgorice bude izabran bez demokratskog legitimiteta, onda će to biti izazov za policiju i tužilaštvo da ispitaju da li je bilo političke korupcije”.
SDP tvrdi da neće glasati za jednoglasan predlog njihovih koalicionih partnera iz DPS-a da Miomir Mugoša ostane gradonačelnik Podgorice. Tako bi se koalicija u glavnom gradu, koji čini trećinu Crne Gore, raspala, a Mugoša bi svejedno bio izabran zlatnim glasom Slaviše Guberinića iz Narodne stranke.
,,Nije, u ovom slučaju, bitan izbor jednog funkcionera, posebno gradonačelnika. Bitno je da ne smijemo srušiti legalnost i legitimnost izbora. Ako se uvede princip da, nezavisno od izborne volje, pojedini djelovi izbornih lista mogu vršiti prebjege u konstituisanju izvršne vlasti onda to ruši temelj evropskih integracija, a to su demokratski izbori”, objasnio je Krivokapić. Principijelnost je njegovo drugo ime.
Iz SDP-a stižu i tihani glasovi da bi se koalicija mogla rasturiti i na državnom nivou. U to nije lako povjerovati, prije svega zbog trinaest godina dugog cementiranja zajedničkih interesa, sumnjivih poslova, nezasluženih privilegija.
Sa DPS-om i SDP-om živimo bolje od daleke 1998. Na tadašnjim izborima te dvije partije su, u koaliciji sa Narodnom strankom osvojile apsolutnu vlast. Prije sklapanja tog koalicionog sporazuma SDP je dvije godine bio vanparlamentarna stranka. Iz koalicije ,,Da živimo bolje” Narodna stranka je izašla 2001. Nakon izbora koji su uslijedili, DPS i SDP su izgubili apsolutnu vlast, njihovu vladu podržao je Liberalni savez. Nakon što je Milo Đukanović, tada predsjednik Crne Gore potpisao Beogradski sporazum, SDP je izašao iz vlade. To ih nije spriječilo da na, time izazvane, izbore 2002. ponovo izađu sa Đukanovićem. Tada osvojenu apsolutnu vlast do danas nijesu gubili.
Slijedile su godine rasprodaje antiratnog kredibiliteta socijaldemokrata. Veliki dio onoga što je DPS-u nedostajalo da bi se prikazao kao crnogorska, proevropska stranka kojoj je stalo do dobrih međunacionalnih odnosa, peglao je SDP. Uz solidnu naplatu i po svaku cijenu. Zato sad tako prazno zvuči kad Krivokapić poziva policiju i pravosuđe u boj protiv političke korupcije. On je svoju partiju učinio školskim primjerom te nemile pojave.
Kad ovih dana gradonačelnik Podgorice dr Miomir Mugoša, podsjeti kako u nekom od preduzeća kojima gazduje SDP godinama nema završnih računa, vrlo je vjerovatno da zna o čemu govori. Malecni koalicioni partner dobijao je fini dio tranzicionog kolača, ali ne treba sumnjati da je poneko u DPS-u pažljivo bilježio gdje i šta.
SDP, kaže, daje još vremena DPS-u da se predomisli i odustane od Mugoše, jer ne može da vjeruje da bi zbog jednog čovjeka, DPS‚ pogazila izbornu volju građana. Baš je nevjerovatno, svi znamo da DPS samo o dobru građana i njihovoj volji po vazdan misli.
Iz DPS-a se oglasio predsjednik Crne Gore i ocijenio kako bi izazivanje vanrednih izbora napuštanjem koalicije bilo neozbiljno.
,,Crna Gora se nalazi u osetljivom vremenu, u procesu gdje treba da obezbedi početak pristupnih pregovora…”, objasnio je Vujanović.
Odavno se zna da je mnogima u DPS-u dosta SDP-a. Smatraju ih nezajaživima, računaju da broj glasova koji ta partija koaliciji donosi nikako nije u skladu sa brojem funkcija u vlasti koje odnosi.
Profesor političke sociologije Filip Kovačević ocijenio je ovih dana da nije nemoguće da se desi raskid vladajuće koalicije. On smatra da je DPS već počela predizbornu kampanju za prijevremene parlamentarne izbore na kojima će nastupiti samostalno, sa željom da osvoji apsolutnu vlast.
Interes čelnika DPS-a, prema Kovačevićevim riječima je da zadrže sve monopole nad crnogorskim prirodnim i privrednim resursima kako bi profit od raspodaje tih resursa inostranim kolonijalistima išao samo u njihove džepove, i džepove sa njima porodično ili kumovski povezanih tajkuna. ,,Treba potopiti Moraču i Taru, devastirati nacionalne parkove kablom, a obalu naseliti dodatnim čudovištima od betona – za to im je potrebna apsolutna vlast. Na tu kartu će i zaigrati u narednim mjesecima”.
Eh, da, ovih je dana Miloš Bešić, politički analitičar, dokonao kako Crnoj Gori treba nova politička partija. To bi, u gorepomenutoj bari trebala biti zlatna ribica. Nova partija, sa jasnom ideološkom profilacijom i dobrim rukovodstvom, bez mnogo ulaganja u prvom ciklusu bi mogla da obezbijedi više od 15 odsto glasova, procijenio je.
Kao lider, smatra Bešić, treba da se pojavi osoba koja, prije svega, ima kvalitete i koja može da okupi ljude. ,,Mislim da treba to da bude neko ko nije potpuno anoniman, ali da za većinu javnosti bude anoniman”. Božemioprosti, zamislio ga je po sopstvenom liku.
Miodrag Vuković je normalno, ocijenio da ni za kakvom novom partijom nema potrebe. Podsjetio je na sudbinu Pokreta za promjene. ,,Za tom partijom potrčalo je deset do 15 odsto političkih birača. I šta se desilo sa tom partijom. Rasla je? Jačala je? Pa taman posla. Nova stranka bi završila još gore od PzP-a, ako je to uopšte moguće”.
Ne može se osporiti DPS-u nedostatak savršene organizacije. Ko joj treba, a nije preskup, kupi se. Ko traži previše, stavi se na led. Ko nije na prodaju, biva sistematski uništen. Kompletno očuvanim udbinim i sličnim mehanizmima, koji u Crnoj Gori ne samo da nijesu demontirani, nego su, u skladu sa modernim vremenima, napredovali. Tu neđe nam se napredak završava.
Kosara BEGOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice