Čak je i zvanična statistika utvrdila ozbiljno poskupljenje života u Crnoj Gori. U realnosti je još gore. No, o tome, nažalost, nema ko da brine. Za sada nema adekvatinih mjera da se umanji šteta od divljanja cijena, nakon početka rata u Ukrajini
Briga države za građane pred naletima poskupljenja u Crnoj Gori zabilježena je krajem juna, kada je hljeb sa 80 pojeftinjen na 75 centi. Tačno prije godinu dana, krajem avgusta 2021, tadašnja vlada je ograničila cijenu pola kile hljeba na 50 centi.
Ali zato Monstat uvijek brine. Divljanje cijena, koje je počelo u martu ratom u Ukrajini, prevedeno u zvaničnu statistiku, izgleda manje strašno nego što jeste. Državna ustanova za statistiku, uostalom, oduvijek uspijeva da nam stvarnost predstavi manje crnom.
Prema najnovijim podacima Monstata, cijene proizvoda i usluga lične potrošnje u julu 2022, u odnosu na isti mjesec prošle godine, više su za – 14,9 odsto. Navodi se da je najviše porasla cijena čvrstih goriva i to za 50 odsto, dok je cijena goriva i maziva za motorna vozila veća za 32,2 odsto. Od prehrambenih proizvoda najviše je, prema Monstatu, porasla cijena ulja i masti – čak 37,6 odsto. Biće da je više, ako se sjetimo da je litar ulja početkom 2021. koštao jedan euro, januara ove godine 1,40 eura, a cijena tog proizvoda se sada u crnogorskim marketima kreće između 2,30 i 2,40 eura. Kilogram brašna (tip 400) u januaru 2021. je koštao 40 centi, godinu dana kasnije je došlo do poskupljenja od 50 odsto, a sada se cijene brašna kreću oko 80 centi.
Zvanična statistika tvrdi drugačije: cijene povrća su za godinu porasle 35,8 odsto, a hljeba i žitarica za 33,3 odsto. Godišnja inflacija kada su u pitanju mlijeko, sir i jaja je 29,3 odsto, šećer, džem, med, čokolada i slatkiši su skuplji 22,6 odsto, meso je skuplje za 16,6 odsto, a voće 14,1 odsto.
No Monstat uvijek nađe svjetlo u tami. Pa su tako u odnosu na prošlu godinu cijene odjeće i obuće ostale nepromijenjene, a čak su u odnosu na jun ove godine niže za 4,2 odsto. Po onoj da se valja lijepo obući pa sve da stomak krči od gladi.
Vrijednost minimalne potrošačke korpe za jul je, prema podacima Monstata, iznosila 761,2 eura, što je 1,4 odsto više u odnosu na jun. „Od ukupne vrijednosti minimalne potrošačke korpe, izdaci za hranu i bezalkoholna pića su iznosili 349 eura, što je 1,6 odsto više u odnosu na jun”, navodi se u saopštenju. Statističari su kazali da su izdaci za neprehrambene proizvode i usluge iznosili 412,2 eura, što je 1,3 odsto više u odnosu na jun.
„Prosječna“ plata nam je manja od potrošačke korpe i iznosi 708 eura, a minimalna, koju većina prima, je mizerna – 450 eura. Da ne pominjemo penzionere, od kojih većina živi sa manje od 300 eura mjesečno.
Svaki put iz Monstata uredno obavijeste da se minimalna potrošačka korpa odnosi na potrošnju domaćinstva koja uključuje hranu i neprehrambene proizvode i usluge, kojom se omogućava održavanje života i radne sposobnosti članova domaćinstva. Poenta je na održavanju, kakvom takvom.
„Da preživimo, treba nam 2211 kcal, odnosno 2,9 eura na dan kaže MONSTAT“, napisala je nakon objavljivanja najnovije cijene potrošačke korpe na Fejsbuku Marina Medojević iz Banke hrane. Iz ove organizacije navode da je broj evidentiranih nezaposlenih (javljaju se na 40 dana Zavodu za zapošljavanje) u Crnoj Gori – 45.116. „Oko 50.000 je broj lica koji koriste socijalnu pomoć, a svega 10 odsto i manje je među njima onih koji su stvarno siromašni što znači da država najmanje pomaže one koji žive u stvarnom siromaštvu. Među korosnicima MOP-a su većinski radno sposobni ljudi za koje drzava ne nalazi način da ih zaposli. Broj penzionera koji primaju do 300 eura penzije je oko 60.000. Ti ljudi nisu u mogućnosti ni lijekove da kupe koje im ljekari prepišu a kamoli kvalitetnu hranu“, napisala je Medojević.
Neki proizvodi kao što su kafa, toalet papir, pirinač, skuplji su u Crnoj Gori nego u Sloveniji i Hrvatskoj, koje su u EU. Uz napomenu da je prosječna plata u Sloviniji 1.022, a u Hrvatskoj 1.364 eura.
Političari ophrvani brigom za državu, crkvu, svoje fotelje, ipak su početkom maja u Skupštini usvojili izmjene zakona o PDV-u, kojim je porez na brašno i ulje smanjen sa sedam na nula odsto, a na so sa 21 na sedam odsto.
Zalud. Do smanjenja nije došlo. Uz uobičajenu potvrdu da kad se radi o građanima, sistem jednostavno ne funkcionie – tržišna inspekcija nije imala nadležnost da kontroliše da li su trgovci smanjili cijene namirnica, a poreska inspekcija nadležna za kontrole obračuna i naplete PDV-a, ali ne i umanjenja cijena.
Vlada je početkom jula donijela odluku kojom se maksimalna visina marži u trgovinama na veliko ograničava na 5 odsto, za pšenično bračno (tip 400 i 500), šećer, ulje i so, dok maksimalna marža na ove namirnice za male trgovine iznosi 7 odsto. Koliko je nepovjerenje u mogućnost da trgovci snize cijene, govori i to da su mediji ovu vijest završavali sa „ograničenjem marži ove životne namirnice bi trebalo da budu jeftinije“. Ipak nijesu pojeftinile.
Ono što potrošačima niko još nije objasnio je kako to da cijene goriva padaju a cijene namirnica ne, iako su trgovci povećanje umnogome bazirali na povećanju cijena prevoza. Uz to, već mjesecima na berzama padaju cijene žitarica, kukuruza, ulja, šećera, a u Crnoj Gori sve po novom, skupljem.
Iz Ministarstva poljoprivrede su nedavno poručili da sačekamo još malo. Tačnije završetak turističke sezone. Pa kad turisti odu, i mi domoroci možemo očekivati pad cijena, bar na artiklima osnovnih životnih namirnica
„Pad cijena se može očekivati kada se potroše rezerve uvezene po većim cijenama. Imali smo veliku propagandu, koja je bila i realna, a to je da nam prijeti nestašica hrane tokom ljeta i jeseni. Iz tog razloga su trgovački lanci i prerađivači obezbijedili znatne količine robe po cijenama, koje su bile i do 20 procenata veće nego što su u ovom trenutku“, objasnio je Miroslav Cimbaljević iz Ministarstva poljoprivrede.
On je za TV Vijesti kazao da se upravo iz tog razloga kod nas ne može reflektovati pad cijena na svjetskom tržištu i na berzi, te istakao da je potreban određeni vremenski period kako bi trgovački lanci i prerađivači rasprodali količine koje su nabavili u tom periodu. A kada se rezerve potroše, realan je pad cijena: „U ovom trenutku uvozna cijena ulja bez PDV-a je 1,70 eura, a prije tri mjeseca trgovački lanci su isto to ulje uvozili za 2,20 ili 2,30 eura. To je veoma značajan pad cijena“.
Ko zna koliko su ulja trgovački lanci uvezli po većoj cijeni i kada će i hoće li te zalihe iscrpiti. Radovan Tošković iz NVO Borba protiv siromaštva izjavio je da ne vjeruje da će trgovci odustati od dodatnog profita i podsjeća da cene nisu snizili ni nakon što je država smanjila ili ukinula PDV na većinu osnovnih životnih namirnica.
„Dok god nema konkurencije sa strane, crnogorski trgovci će koristiti svaku priliku za ekstraprofit. Čak i ako cijene budu niže, ne vjerujem da će to biti neka značajna razlika, posebno ako uzmemo u obzir da su cijene u proteklom periodu drastično uvećane, te da su pojedini proizvodi skuplji i za 100 odsto“, kazao je Tošković.
Dok građani ćute i trpe, pojedini trgovački lanci, i pored zaliha, pospješuju strah od turobne jeseni ograničavanjem prodaje osnovnih životnih namirnica na pet komada po artiklu.
O poskupljenjima nema ko da misli. Političare te muke ne muče. Sjetimo se samo kako su se jednoglasno zabrinuli za budžet zbog najavljenog povećanja plata građanima. Pa su, za svaki slučaj, sebi i ostalim najvišim državnim funkcionerima, početkom ove godine, povećali plate za 200 eura. Nek se nađe.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice