Kako je prethodna vlast zloupotrebljavala bezbjednosne službe, nezakonito pratila nepodobne, kritičare, ali i one u utrobi režima, sve koji su mogli da poremete red u hobotnici, nećemo saznati bez oslobođenog tužilaštva. Nova vlast nema opravdanje što ono još nije reformisano
Afera nastala nakon što je objelodanjeno da je prisluškivan specijalni tužilac Milivoje Katnić, institucionalno, sve su prilike, vodi se tako da ne da odgovor na pravo pitanje: kako je prethodna vlast zloupotrebljavala bezbjednosne službe, nezakonito pratila nepodobne, kritičare, ali i one u utrobi režima. Sve koji su mogli da poremete red u hobotnici. I njen opstanak.
Zbog prisluškivanja specijalnog tužioca, tužilaštvo je privelo Dejana Peruničića, bivšeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost. Peruničić je smijenjen sa čela ANB sredinom decembra prošle godine, nakon smjene vlasti u Crnoj Gori.
Tužilaštvo, kako su saopštili, sumnja da je on naredio prisluškivanje Katnićevog kabineta. Prema saznanjima Monitora, direktor nije imao odobrenje suda za ovu akciju, a tužilaštvo, bar za javnost, još istražuje za čiji interes je Peruničić radio. Nakon saslušanja u tužilaštvu, bivši direktor ANB-a pušten je da se brani sa slobode.
„Prilikom iznošenja odbrane osumnjičeni se izjasnio na sve navode iz krivične prijave i odgovarao na pitanja specijalnog tužioca, pa je nakon saslušanja ocijenjeno da nema zakonskih osnova za zadržavanje navedenog lica“, saopštili su iz Specijalnog državnog tužilaštva.
Izvori Monitora tvrde da je Peruničić otkrio ko je sve prisluškivao glavnog specijalnog tužioca, ko je i kada postavio prislušni uređaj i gdje se čuvaju snimljeni razgovori. Agent koji je postavio uređaj ispričao je kada je to učinjeno i po čijim uputima, ali nije znao da radi nezakonito. Prema informacijama TV Vijesti bilo je pet prislušnih uređaja u kabinetu Katnića, od kojih je jedan ostavljen namjerno ili nenamjerno. Katnić nije želio da precizira ove detalje.
On je na konferenciji za novinare kazao da se u toj istrazi utvrđuje gdje su završavali materijali snimljeni prislušnim uređajem koji je pronađen u njegovom kabinetu. Naveo je da su se snimci slušali i u Rusiji.
„Utvrđuje se kome su prosljeđivani. Postoji osnovana sumnja da je to rađeno od Agencije za nacionalnu bezbjednost i da su oni koristili te materijale, a još uvijek ne znamo ko je još bio korisnik, odnosno konzument tih materijala. SDT vodi istragu u ovom pravcu”, rekao je Katnić.
Informacija koju je iznio predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost Milan Knežević da je Katnić prisluškivan iz prostorija koje se ne nalaze u ANB-u, dodatno je uznemirila javnost. To je iznio nakon sjednice tog skupštinskog tijela, na kojoj su u gluvoj sobi saslušavani Katnić i VD vrhovnog državnog tužioca Dražen Burić.
Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, zadužen za koordinaciju bezbjednosnih službi, saopštio je nakon sjednice da „ako je logika da je bivši šef Agencije za nacionalnu bezbjednost jedini krivac za prisluškivanje, on u to onda ne vjeruje”. Abazović je napomenuo: „Građani neka vrednuju da li ovo što neko radi ima elemenatarne logike“.
Potpredsjednik Vlade ocijenio je i da ga ne čudi ćutanje Demokratske partije socijalista o ovom slučaju. „Oni su politički saučesnici u tome. Nemojte aferu prisluškivanja ili zloupotreba u ANB-u da vezujemo za pojedince. Oni su izvođači radova. Nas je prisluškivao sistem, a sistem je bio njihov (DPS-ov)“, kazao je.
Kada je Dejan Vukšić postavljen na čelo Agencije početkom prošle godine, sa sastanka sa potpredsjednikom Abazovićem poručeno je da kreće reforma te institucije.
Utemeljen do 1945, sistem – tajna služba, policija, vojska – bio je odan vladajućoj Komunističkoj partiji koja je preko njega progonila, zastrašivala i eliminisala sve one koje su smatrali neprijateljima socijalizma i Partije, i iz bilo kojeg razloga nepodobnima. Te službe nikada nijesu suštinski reformisane, a Demokratska partija socijalista nastavila je da ih kontroliše i zloupotrebljava.
S vremena na vrijeme, u javnost bi isplivala neka afera, odnosno dokaz da se mjere tajnog nadzora koriste mimo zakona. Takođe, iz nekoliko afera koje su tokom proteklih decenija uznemirile javnost, a potom prekrivene zaboravom zahvaljujući politički kontrolisanim institucijama, bilo je jasno da su na meti prisluškivača ne samo opozicionari, novinari i kritičari, već i oni koji su služili režimu.
Analitičar i general u penziji Blagoje Grahovac, i prisluškivanje kabineta specijalnog tužioca, prokomentarisao je nedavno u tom smjeru. „Katnić je prisluškivan samo da bi se provjerilo da li je dosljedan u služenju politici Demokratske partije socijalista (DPS)”, ocijenio je on.
Nije bio jedini. U centru nekih ranijih afera prisluškivanja, poput afere Listing, našli su se, recimo, bivši premijer Igor Lukšić i dugogodišnji ministar vanjskih poslova Milan Roćen. U javnost su isplivali navodni telefonski razgovori Roćena i Lukšića sa osuđenim narko bosom, Pljevljakom Darkom Šarićem. Istraga je utvrdila da su ti listinzi bili navodno falsifikovani, a prema mnogim interpretacijama, zbog te afere je faktički smijenjen raniji šef ANB Vladan Joković. Zvanično, Joković je podnio ostavku.
Afera Listing je nedvosmisleno pokazala da se i u okviru režima odvijaju svirepe borbe za moć, koje se prelamaju preko bezbjednosnog sistema. Svojevremno, stizale su neslužbene dojave i tvrdnje da su postojale ozbiljne pukotine u odnosima Duška Markovića, dugogodišnjeg šefa tajne službe i bivšeg premijera, te Milana Roćena. Navodno, njih dvojica kontrolisali su dva različita „klana“ – mojkovački i Grand. Obojica su to više puta demantovali. Dio nekadašnje opozicije tvrdio je tada i da je Roćen inspirator ilegalne vojne obavještajne službe, koja je navodno negdje iz utrobe Ministarstva odbrane, u vrijeme kada je ministar bio Boro Vučinić, koristeći neevidentiranu prislušnu tehniku KOS-a, „pod mjerama” držala neke zapadne diplomate.
Kako god, da su i eventualni „prisluškivači“ meta „prisluškivanja“, pokazao je i slučaj kada su u javnosti dospjeli, preko portala IN4S, snimci razgovora Roćena, u vrijeme dok je bio ambasador u Moskvi, sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem, te Olegom Deripaskom, ruskim oligarhom kojeg je DPS uveo u poslove u Crnoj Gori, ali i razgovori Roćena sa domaćim akterima bliskim režimu. Roćen je posredno potvrdio autentičnost razgovora kada je uputio izvinjenje RTCG-u zbog saopštenih uvreda 2006. godine na račun tadašnjeg uredništva, što je bila tema jednog od objavljenih snimaka.
Do danas nema odgovora ko je prisluškivao Roćena, i sa kojim ciljem to lansirao deceniju kasnije. I ta afera poslužila je za političke obračune, pa i u okruženju. Srpski predsjednik Aleksandar Vučić optužio da je Roćena prisluškivala prethodnu srpsku vlast na čelu sa Borisem Tadićem, koji je to demantovao.
Da crnogorske bezbjednosne službe nezakonito prisluškuju ne samo domaću čeljad već i diplomate, konstatovano je svojevremeno stidljivo i u međunarodnim izvještajima. Iako se ne tvrdi da je zaista bilo nezakonitih prisluškivanja, američki Stejt dipartment u Izvještaju o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori za 2012. godinu konstatuje i da su „mnogi pojedinci, ambasade i organizacije radili pod sumnjom da su nadgledani”.
Vijesti su u decembru 2011, na osnovu informacija iz više diplomatskih izvora, objavile da su partnerske države tražile smjenu tadašnjeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Vladana Jokovića zbog prisluškivanja njihovih diplomata, tako da je i to, osim afere Listing, bio mogući razlog njegove ostavke. Prema tim izvorima, prisluškivanje je navodno počelo 2010, dok je na čelu ANB-a bio Duško Marković, a nastavljeno je i tokom 2011. godine. Joković je šefovao Agencijom za nacionalnu bezbjednost (ANB) u relativno kratkom periodu – od jula 2010. do decembra 2011.
Dejanu Peruničiću, njegovom nasljedniku, koji je sada uhapšen pa pušten da se brani sa slobode zbog prisluškivanja specijalnog tužioca, već se sudi zbog nezakonitog snimanja i praćenja građana, političara, novinara. Kao i bivšem agentu tajne pratnje Srđi Pavićeviću.
Odlukom sutkinje podgoričkog Višeg suda Dragice Vuković, a uvažavajući prijedlog branilaca optuženih, Peruničiću i Pavićeviću se sudi iza zatvorenih vrata. Tužilaštvo je podnijelo optužnicu po krivičnoj prijavi direktora Agencije Dejana Vukšića.
Među rijetkim slučajevima prisluškivanja, koji su se našli na sudu, bio je onaj kada je Osnovni sud u Podgorici 4. novembra 2011, po tužbi MANS-a, utvrdio da je „suprotno odredbama Ustava i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda”, na bazi sporazuma o tzv. povezivanju baza podataka sa M-telom od 27. septembra 2007, Uprava policije (UP) imala „jasnu mogućnost da samostalno i neograničeno krši pravo na privatnost i tajnost telefonskih razgovora i prepiske”. Upravom policije u tom periodu rukovodio je Veselin Veljović, sada savjetnik predsjednika države Mila Đukanovića.
Iako nijesu ni izbliza rasvijetlile utrobu režima i sve zloupotrebe bezbjednosnih službi od strane višedecenijskih političkih elita, ove afere jasno su pokazale da je reforma bezbjednosnih službi neophodna.
Iako je nakon smjene vlasti došlo do kadrovskih promjena na vrhu policije, te Agencije za nacionalnu bezbijednost, jasno je od početka da je Demokratska partija socijalista nastavila da kontroliše djelove sistema.
Nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju u septembru ove godine, te nereda na Cetinju, vidljivo je da su Đukanović i DPS izgubili ključnu kontrolu nad bezbjednosnim službama, ali je i očito da tog uticaja nije oslobođeno tužilaštvo. Koje je ključ reformi. Iako se nakon smjene DPS-a u avgustu prošle godine, znalo da je za reformu decenijama politički kontrolisanih institucija potrebno vrijeme, danas, nakon godinu dana od smjene prethodne vlasti, jasno je i da dio nove vlasti nema političku volju da reformiše tužilaštvo. Tačnije – ima volju da ga ne reformiše. Da je drugačije, to bi do danas bilo urađeno.
Nakon što je Demokratski front svojim zahtjevima uslovljavao i odlagao mnoge reforme, pa i u tužilaštvu, iz UR-e su optužili Demokratsku Crnu Goru da sada ona opstruira te reforme.
Kako god, jasno je i da se bez polički autonomnog i profesionalnog tužilaštva ne samo ne mogu postići rezultati u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, nego ni saznati puna istina o zloupotrebama i prirodi prethodnog režima.
Pa ni ko stoji iza prisluškivanja specijalnog tužioca. Ko ga kontroliše, valjda može i da ga prisluškuje.
SLUČAJ BULATOVIĆ
Specijalno tužilaštvo provjerava da li je slučaj prisluškivanja povezan sa smrću bivšeg visokog funkcionera ANB-a Luke Bulatovića. On je nekoliko dana nakon pronalaska prislušnog uređaja pronađen mrtav. Specijalni tužilac bio je na uviđaju i sumnja da je riječ o samoubistvu, ali još to ne mogu tvrditi sa sigurnošću.
„To je sprovedeno u skladu sa svim propisima, taj materijal se analizira i još se preduzimaju određene radnje. Na kraju će se utvrditi da li ima ikakve veze to samoubistvo, odnosno taj događaj, jer još ne možemo tvrditi da li je samoubistvo ili nešto drugo, sa slučajem prisluškivanja”, rekao je Katnić.
U oproštajnim porukama u formi video-snimaka, koje je ostavio Bulatović, kazao je da je moguće da su mogli biti spašeni životi onih koji su ih izgubili ili onih koji su ugroženi: „Mene i mojih saradnika, gospodina Dragana Radonjića i njegovog specijalnog policijskog odjeljenja i Enisa Bakovića i pripadnika njegove službe…To smo do sada mogli utvrditi”, rekao je on, ne precizirajući o čemu se radi.
Katnić nije odgovorio koliko je poruka ostavio dugogodišnji agent Bulatović, čije je beživotno tijelo pronađeno u stanu u podgoričkom naselju Momišići. Istakao je da su inspektori pronašli sve poruke, pa i one koje je Bulatović prethodno izbrisao iz računara. Prema informacijama Vijesti Bulatović na jednom od video-zapisa govori da nije znao za prisluškivanje kabineta Katnića. Navodno, sa drugog snimka bivšem policijskom funkcioneru Zoranu Lazoviću poručuje da se „ne sveti zbog izdaje”.
Bulatović je ostavio video-poruku u kojoj je najavio da će sebi oduzeti život. On je u video-poruci kazao da je njegov posao bio da zna, a da je zbog stvari koje nije saznao ugrozio kolege iz ANB i svoju porodicu.
„To što pojedine stvari nisam znao, dešavale su se, pribojavao se jesam, nije opravdanje, jer sam na taj način ugrozio i svoje ljude sa kojima sam radio, svoje prijatelje sa kojima sam radio i sarađivao, iz Agencije i drugih državnih organa, prije svega porodicu. U znak izvinjenja svima njima i znak da zbog činjenja ili nečinjenja osjećam ogroman stid i sramotu sa kojom više ne mogu da se nosim”, kazao je Bulatović u video-poruci, koju je objavila Televizija Crne Gore.
On je poručio da je skoro 30 godina svoga života i rada, profesionalno svaki svoj korak napravio u najdubljem ljudskom uvjerenju da radi u skladu sa Ustavom i zakonom, u najboljem interesu građana, u najboljem interesu svojih kolega, najboljem interesu svoje porodice.
„Danas vidim da to nije bilo tako. Danas sam zbog toga postiđen, danas zbog toga činim ovaj korak na koji nimalo nijesam ponosan, za koje sve one koji su me smatrali prijateljem, sve one koji su me smatrali neprijateljem, molim da mi oproste”, kazao je Bulatović.
ZAKONITO KORIŠĆENJE MJERA TAJNOG NADZORA
U Crnoj Gori danas mjere tajnog nadzora mogu da koriste pravosudni organi – tužioci uz odobrenje suda, Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) i vojna kontraobavještajna služba. Tužilačko prisluškivanje uređeno je Zakonom o krivičnom postupku. Prema tom propisu, procedura je da tužilac traži odobrenje od nadležnog sudije za istragu da primijeni mjere nadzora u predmetu u kojem postoji osnovana sumnja da je određeno djelo počinjeno, a drugačije se ne mogu prikupiti dokazi za te radnje. Akcijom prisluškivanja građana rukovodi tužilac, a sprovodi je nadležni policijski tim. O ovim mjerama tajnog nadzora najviše zna, jer većina njih, odnosno dokazi proistekli iz prisluškivanja, na kraju završe na javnim suđenjima kriminalcima na kojima su korištene takve metode.
Poslovi ANB-a su, sa druge strane, regulisani Zakonom o Agenciji za nacionalnu bezbjednost. Ona može tajno da prikuplja podatke u saradnji sa crnogorskim državljanima i strancima; praćenjem i osmatranjem, kupovinom dokumenata i predmeta; nadzorom nad elektronskim komunikacijama i poštanskim pošiljkama; i nadzorom unutrašnjosti objekata, zatvorenih prostora i predmeta uz korišćenje tehničkih sredstava (prislušnih uređaja). Sve tehnike mora da odobri predsjednik Vrhovnog suda, osim posljednjeg (nadzor unutrašnjosti objekta, zatvorenih prostora i predmeta) koje mora da odobri vijeće Vrhovnog suda.
Da bi službenici ANB-a vršili ovakve radnje potrebno je da postoji opasnost da se priprema oružani napad na državu, da postoje tajne aktivnosti usmjerene protiv teritorijalnog integriteta Republike, planiranje i vršenje priprema za izvođenje unutrašnjih i međunarodnih terorističkih akcija i drugih nasilnih akcija protiv državnih organa i nosilaca javnih funkcija u Republici ili inostranstvu. Može se vršiti i ako postoji opasnost da neko dostavlja tajne podatke neovlašćenom licu, opasnost od obavještajno-subverzivne djelatnosti pojedinaca, grupa i organizacija u korist drugih država ili organizovane kriminalne aktivnosti.
Milena PEROVIĆ
Ivan ČAĐENOVIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice