Povežite se sa nama

FOKUS

Tajne pare za tajnu policiju

Objavljeno prije

na

Vjerodostojna kontrola rada crnogorske policije, vojske i tajne službe, koja bi uključivala i opoziciju, izgleda kao teško dostižan cilj. Opozicija, ili barem jedan njen dio, zahtijeva da predstavnik Nove srpske demokratije (NSD) bude predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu. Andrija Mandić, lider NSD, kazao je da „u svim demokratskim državama mjesto predsjednika odbora za bezbjednost pripada predstavniku opozicije”. Iz vladajuće koalicije su poručili kako je to račun bez krčmara, te posredno najavili da će nasljednik Dragana Kujovića, dosadašnjeg šefa ovog odbora, biti iz njihovih redova. Od kako je formiran, Odbor je trebalo da obavlja parlamentarnu kontrolu rada policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), zatim da razmatra ostvarivanje Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina u primjeni ovlašćenja policije i ANB, prijedloge zakona, propisa i akata, strategiju i druga pitanja iz oblasti bezbjednosti i odbrane. Zakonski osnov za djelovanje Odbora bili su zakoni o policiji, odbrani i ANB.

NOVA OVLAŠĆENJA: U nekoliko godina postojanja, Odbor se nije u radu proslavio, niti je postao pouzdana adresa za nadzor.

Dva glavna opoziciona člana Odbora, Goran Batrićević i Dobrilo Dedeić, zimus su, uoči izborne kampanje, iznenada napustili svoje partije i formirali nove.

Krajem 2008. u skupštinsku proceduru je, u formi prijedloga, ušao zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane. Njime se preciznije definiše djelokrug rada Odbora i imenuju državni organi nad kojima se obavlja parlamentarni nadzor: Ministarstvo odbrane, Vojska Crne Gore, Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave, ANB i Uprava policije, ,,kao i druge organizacije i agencije koje djeluju samostalno ili u sastavu drugih ministarstava, a bave se poslovima bezbjednosti i odbrane”.

Parlamentarni nadzor bi se obavljao kroz konsultativna i kontrolna saslušanja i putem posebnih parlamentarnih istraga. Predviđeno je da predmet kontrolnog saslušanja i iniciranja parlamentarne istrage od strane Odbora može biti svako lice bez obzira na imunitet i funkciju koju obavlja. Odbor bi mogao vanredno zahtijevati obavezujuće dostavljanje posebnih informacija, te ostvariti uvid u dokumente i obaviti razgovore s ovlašćenim službenicima uz prethodnu najavu od 24 sata. Ali, zakonski prijedlog je, na inicijativu Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo i Vlade, navodno ,,zbog tehničke dorade” vraćen u formu nacrta – čime je usporena procedura usvajanja.

U istom intervalu, u proceduru su progurani amandmani na Zakon o odbrani kojim se, između ostalog, planira formiranje obavještajno-bezbjednosne službe (OBS) Ministarstva odbrane sa identičnim ili proširenim nadležnostima koje već ima ANB. Manji koalicioni partner, Socijaldemokratska partija je imala prigovor (ovlašćenja ministra odbrane identična onima koje ima direktor ANB), pa je formiranje OBS-a odloženo.

U centru pažnje i dalje ostaje ANB, za koju se vjeruje da djeluje kao supstitut političke policije iz doba jednoprtijskog sistema. Jedna od misterija odnosi se na efektivan novac koji stoji na raspolaganju tajnoj službi. Pripadnici ANB-a imaju najmanje 30 odsto veće plate od drugih službenika i namještenika.

Novim zakonskim rješenjem sada je predviđena i mogućnost da Odbor obavi i finansijsku kontrolu rada ANB, doduše posredno, preko izvještaja Državne revizorske institucije (DRI).

TAJNI NOVAC: Na takav doprinos DRI još treba čekati. Naime, iako od 2006. publikuje izvještaje o radu državnih organa, DRI nije izradila reviziju finansijskog poslovanja tajne službe.

Za rad ANB nije predviđen samo novac iz budžeta, već i ,,druga sredstva”. Direktor tajne službe Duško Marković, prema Zakonu o ANB, ,,odgovara za namjensko korišćenje budžetskih i drugih sredstava”. ANB se, nominalno, finansira iz budžeta (za 2009. je dobila 8,7 miliona eura), ali član 47 Zakona o ANB (usvojen 2005) predviđa i ,,dodatna sredstva za posebne namjene” koje obezbjeđuje Vlada. Nije poznat iznos tako odobrenih ,,dodatnih sredstava” za ANB.

Postoje dokazi da je tajna služba u prošlosti osnivala posebne firme preko povjerljivih lica, poput preduzeća MTT za ,,izdavanje licenci” za tranzit cigareta, čiji je direktor bio Veselin Barović.

Tu su kontroverze oko nekretnina tajne službe, od kojih je najveća zgrada centrale ANB u Podgorici, nekadašnja upravna zgrada propale državne Montenegrobanke.

ANB sa Agencijom za telekomunikacije, koja nadzire telefonski, internetski i poštanski saobraćaj, ne zbližava samo priroda posla tajne službe (prisluškivanje i kontrola poštanskih pošiljki), već dijele i istu zgradu (ANB ima vlasništvo nad 4/5 zgrade) na obodu parka Kruševac.

Postoje različiti podaci o cijeni koja je za nju plaćena. Ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović je objavio kako je zgrada 2005. koštala 3,3 miliona, dok su Vijesti tvrdile kako je ona koštala pet miliona eura.

,,Ta zgrada je plaćena tačno onoliko koliko je svojevremeno Vlada, kao većinski vlasnik, prodala istu zgradu Montenegrobanci”, kazao je Kalamperović listu Dan krajem 2005. godine i dodao kako je Montenegrobanka odobrila kredit za plaćanje ove zgrade na 15 godina sa pet odsto kamate”, odnosno, s mjesečnom ratom od ,,oko 20.000 eura”.

U Upravi nekretnina za centralu ANB je upisan teret (dug) od ukupno 2,75 miliona eura a kao dužnik, sa rokom otplate do 2020. godine, ne pominje se Agencija za telekomunikacije, već samo ANB.

Posao adaptacije centrale ANB, vrijedan tri miliona eura, bez javnog oglašavanja je povjeren kompaniji Tomislava Čelebića, partnera premijera Mila Đukanovića u preduzeću Univerzitas.

I druge veće ANB ,,nabavke” su netransparentne, jer se ,,pokrivaju” zakonskom odbredbom da se o nabavkama specijalne tehničke opreme i prostorija za ANB ,,ne primjenjuju propisi kojima je utvrđena obaveza javnog oglašavanja”.

Na primjer, sistem videonadzora i kontrole pristupa zgradi ANB je uradila firma Elteh Sekjuriti Sistems iz Podgorice, ali nije poznato koliko je to plaćeno.

Ugovore o nabavkama za ANB potpisuje direktor Marković. Kao ovlašćeni službenik za javne nabavke ANB je naveden Jovica Radonjić, a rukovodilac Sektora za finansije ANB je Dragan Sekulić.

Osim u Podgorici, ANB ima i druge interesantne nekretnine. Na primjer, manje je poznato da na Žabljaku ANB raspolaže hotelom Jelka (veličine 500 a s dvorištem 5.400 metara kvadratnih). ANB se u katastru navodi kao korisnik ove ,,zgrade u ugostiteljstvu i turizmu”, ali nema podataka o osnovu sticanja prava ANB nad Jelkom.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo