Vjerodostojna kontrola rada crnogorske policije, vojske i tajne službe, koja bi uključivala i opoziciju, izgleda kao teško dostižan cilj. Opozicija, ili barem jedan njen dio, zahtijeva da predstavnik Nove srpske demokratije (NSD) bude predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu. Andrija Mandić, lider NSD, kazao je da „u svim demokratskim državama mjesto predsjednika odbora za bezbjednost pripada predstavniku opozicije”. Iz vladajuće koalicije su poručili kako je to račun bez krčmara, te posredno najavili da će nasljednik Dragana Kujovića, dosadašnjeg šefa ovog odbora, biti iz njihovih redova. Od kako je formiran, Odbor je trebalo da obavlja parlamentarnu kontrolu rada policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), zatim da razmatra ostvarivanje Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina u primjeni ovlašćenja policije i ANB, prijedloge zakona, propisa i akata, strategiju i druga pitanja iz oblasti bezbjednosti i odbrane. Zakonski osnov za djelovanje Odbora bili su zakoni o policiji, odbrani i ANB.
NOVA OVLAŠĆENJA: U nekoliko godina postojanja, Odbor se nije u radu proslavio, niti je postao pouzdana adresa za nadzor.
Dva glavna opoziciona člana Odbora, Goran Batrićević i Dobrilo Dedeić, zimus su, uoči izborne kampanje, iznenada napustili svoje partije i formirali nove.
Krajem 2008. u skupštinsku proceduru je, u formi prijedloga, ušao zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane. Njime se preciznije definiše djelokrug rada Odbora i imenuju državni organi nad kojima se obavlja parlamentarni nadzor: Ministarstvo odbrane, Vojska Crne Gore, Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave, ANB i Uprava policije, ,,kao i druge organizacije i agencije koje djeluju samostalno ili u sastavu drugih ministarstava, a bave se poslovima bezbjednosti i odbrane”.
Parlamentarni nadzor bi se obavljao kroz konsultativna i kontrolna saslušanja i putem posebnih parlamentarnih istraga. Predviđeno je da predmet kontrolnog saslušanja i iniciranja parlamentarne istrage od strane Odbora može biti svako lice bez obzira na imunitet i funkciju koju obavlja. Odbor bi mogao vanredno zahtijevati obavezujuće dostavljanje posebnih informacija, te ostvariti uvid u dokumente i obaviti razgovore s ovlašćenim službenicima uz prethodnu najavu od 24 sata. Ali, zakonski prijedlog je, na inicijativu Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo i Vlade, navodno ,,zbog tehničke dorade” vraćen u formu nacrta – čime je usporena procedura usvajanja.
U istom intervalu, u proceduru su progurani amandmani na Zakon o odbrani kojim se, između ostalog, planira formiranje obavještajno-bezbjednosne službe (OBS) Ministarstva odbrane sa identičnim ili proširenim nadležnostima koje već ima ANB. Manji koalicioni partner, Socijaldemokratska partija je imala prigovor (ovlašćenja ministra odbrane identična onima koje ima direktor ANB), pa je formiranje OBS-a odloženo.
U centru pažnje i dalje ostaje ANB, za koju se vjeruje da djeluje kao supstitut političke policije iz doba jednoprtijskog sistema. Jedna od misterija odnosi se na efektivan novac koji stoji na raspolaganju tajnoj službi. Pripadnici ANB-a imaju najmanje 30 odsto veće plate od drugih službenika i namještenika.
Novim zakonskim rješenjem sada je predviđena i mogućnost da Odbor obavi i finansijsku kontrolu rada ANB, doduše posredno, preko izvještaja Državne revizorske institucije (DRI).
TAJNI NOVAC: Na takav doprinos DRI još treba čekati. Naime, iako od 2006. publikuje izvještaje o radu državnih organa, DRI nije izradila reviziju finansijskog poslovanja tajne službe.
Za rad ANB nije predviđen samo novac iz budžeta, već i ,,druga sredstva”. Direktor tajne službe Duško Marković, prema Zakonu o ANB, ,,odgovara za namjensko korišćenje budžetskih i drugih sredstava”. ANB se, nominalno, finansira iz budžeta (za 2009. je dobila 8,7 miliona eura), ali član 47 Zakona o ANB (usvojen 2005) predviđa i ,,dodatna sredstva za posebne namjene” koje obezbjeđuje Vlada. Nije poznat iznos tako odobrenih ,,dodatnih sredstava” za ANB.
Postoje dokazi da je tajna služba u prošlosti osnivala posebne firme preko povjerljivih lica, poput preduzeća MTT za ,,izdavanje licenci” za tranzit cigareta, čiji je direktor bio Veselin Barović.
Tu su kontroverze oko nekretnina tajne službe, od kojih je najveća zgrada centrale ANB u Podgorici, nekadašnja upravna zgrada propale državne Montenegrobanke.
ANB sa Agencijom za telekomunikacije, koja nadzire telefonski, internetski i poštanski saobraćaj, ne zbližava samo priroda posla tajne službe (prisluškivanje i kontrola poštanskih pošiljki), već dijele i istu zgradu (ANB ima vlasništvo nad 4/5 zgrade) na obodu parka Kruševac.
Postoje različiti podaci o cijeni koja je za nju plaćena. Ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović je objavio kako je zgrada 2005. koštala 3,3 miliona, dok su Vijesti tvrdile kako je ona koštala pet miliona eura.
,,Ta zgrada je plaćena tačno onoliko koliko je svojevremeno Vlada, kao većinski vlasnik, prodala istu zgradu Montenegrobanci”, kazao je Kalamperović listu Dan krajem 2005. godine i dodao kako je Montenegrobanka odobrila kredit za plaćanje ove zgrade na 15 godina sa pet odsto kamate”, odnosno, s mjesečnom ratom od ,,oko 20.000 eura”.
U Upravi nekretnina za centralu ANB je upisan teret (dug) od ukupno 2,75 miliona eura a kao dužnik, sa rokom otplate do 2020. godine, ne pominje se Agencija za telekomunikacije, već samo ANB.
Posao adaptacije centrale ANB, vrijedan tri miliona eura, bez javnog oglašavanja je povjeren kompaniji Tomislava Čelebića, partnera premijera Mila Đukanovića u preduzeću Univerzitas.
I druge veće ANB ,,nabavke” su netransparentne, jer se ,,pokrivaju” zakonskom odbredbom da se o nabavkama specijalne tehničke opreme i prostorija za ANB ,,ne primjenjuju propisi kojima je utvrđena obaveza javnog oglašavanja”.
Na primjer, sistem videonadzora i kontrole pristupa zgradi ANB je uradila firma Elteh Sekjuriti Sistems iz Podgorice, ali nije poznato koliko je to plaćeno.
Ugovore o nabavkama za ANB potpisuje direktor Marković. Kao ovlašćeni službenik za javne nabavke ANB je naveden Jovica Radonjić, a rukovodilac Sektora za finansije ANB je Dragan Sekulić.
Osim u Podgorici, ANB ima i druge interesantne nekretnine. Na primjer, manje je poznato da na Žabljaku ANB raspolaže hotelom Jelka (veličine 500 a s dvorištem 5.400 metara kvadratnih). ANB se u katastru navodi kao korisnik ove ,,zgrade u ugostiteljstvu i turizmu”, ali nema podataka o osnovu sticanja prava ANB nad Jelkom.
Vladimir JOVANOVIĆ