Povežite se sa nama

MONITORING

Tajne oficirskih dosijea

Objavljeno prije

16 godina

na

vujanovic-vijenac-003

Ministarstvu odbrane Crne Gore na raspolaganju su pet aktivnih generala, od kojih dvojica na službi u Generalštabu, dok su trojica u vojno-diplomatskim misijama.
Toliki broj generala, kao i ostalog oficirskog personala – uključujući i aktivne pukovnike – nesrazmjeran je planiranoj formaciji Vojske Crne Gore (VCG) od 2.400 pripadnika. Objavljen je deficit podoficira, kao i profesionalnih vojnika (loše plate), ali, s generalima – da kucnemo u drvo – dobro stojimo.
Na jednog crnogorskog generala tako dolazi svega po 500 oficira, podoficira i vojnika, što je red veličina jednog pješadijskog bataljona.
U odnosu na 1990-te pa nadalje, brojnost profesionalnih pripadnika oružanih snaga u Crnoj Gori je prepolovljena. Bivši operativno-strategijski nivoi komandovanja Vojske Jugoslavije instaliralni od 1992. godine – poput armije, korpusa ili komande ratne mornarice – ukinuti su, ali je, paradoksalno, broj aktivnih generala u VCG, odnosno, u Ministarstvu odbrane povećan. Ranije su obično bila najviše tri jugoslovenska generala, dva su sjedjela u Podgorici a jedan u Kumboru (komandi ratne mornarice) – i njihov broj je bio neracionalan.

KO JE KO: Viceadmiral Dragan Samardžić, načelnik Generalštaba VCG, ima dvije generalske zvjezdice, jednu manje načelnik štaba Generalštaba VCG general-major Dragan Milosavljević.
Ukupno trojica drugih general-potpukovnika (dvije zvjezdice) podnose izvještaje o radu mninistru odbrane Boru Vučiniću. General-potpukovnik Ljubiša Jokić je šef vojnog dijela misije Crne Gore pri NATO-u u Briselu, general-potpukovnik Jovan Lakčević vojni ataše u Sloveniji a general-potukovnik Radosav Martinović vojni ataše i u Austriji i pri OEBS-u.
Vazduhoplovac Jokić je bio posljednji načelnik Generalštaba Vojske Srbije i Crne Gore, inženjerac Lakčević komandant Podgoričkog korpusa i prvi načelnik Generalštaba VCG; artiljerac Martinović je sredinom 1990-ih bio pomoćnik načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije a 1999. komandant 2. armije (Podgorica).
Svi oni, uključujući Samardžića i Milosavljevića, u generale su promovisani odlukama iz Beograda, za doba „saveznih država”. Bez izuzetka, završili su jugoslovenske vojne akademije i sva komadno-štabna usavršavanja i bili učesnici slavnog vojevanja na prostoru SFRJ; tokom karijera na šapkama su promijenili po tri-četiri i državnih i ideoloških amblema.
Od crnogorskog referenduma, jedina unaprijeđenja u viši generalski čin su uslijedila kada je, predsjednik Filip Vujanović, 9. juna 2006. u čin general-potpukovnika unaprijedio general-majora Lakčevića a kontraadmirala Samardžića u viceadmirala – oba unaprjeđenja bila su vanredna.
Karijera Samardžića, sadašnjeg šefa Generalštaba, uglavnom i jeste hronologija vanrednih unaprijeđenja. Izgleda kako se Samardžić istakao kao oficir 18. mornaričke brigade raketnih čamaca i topovnjača Jugoslovenske narodne armije (JNA) tokom borbenih dejstava u Hrvatskoj. Od ratne 1992, kada je nagrađen činom poručnika bojnog broda, unaprijedili su Samardžića ukupno šest puta – od toga čak pet puta vanredno.
Nakon referenduma, Samardžić je najprije bio Lakčevićev zamjenik, zatim je – navodno, uzburkale su se generalske pizme – privremeno skinuo uniformu, obukao građansko odijelo, stavio kravatu i postao, kao civil, pomoćnik ministra Vučinića za materijalne resurse. Samardžić je u uniformu opet uskočio kada je Lakčević februara 2008, odlukom Savjeta za odbranu i bezbjednost, razriješen dužnosti šefa Generalštaba.
U Generalštabu drugi po činu, pješadijski general Milosavljević, od 1992. vanredno je proizvođen u sve činove. Kao pripadnik jedinica i operativnih štabova bivšeg 2. korpusa (Titograd) JNA, on je, takođe, učesnik ratnih dejstava.

KABINET: Autorizacija kadrovske politike, ne samo zbog Ustavnih i zakonskih ovlašćenja, pripisuje se predsjedniku Vujanoviću.
Šef njegovog vojnog kabineta, Rajko Pešić, postavljen je prošle godine za vojnog atašea u SAD. Pešić je samo potpukovnik, što je upadljiv hijerarhijski kontrast u odnosu na trojicu drugih vojnih atašea – general-potpukovnike Jokića, Lakčevića i Martinovića.
Upravo intervencijom iz Vujanovićevog kabineta, na službu je 2006. primljen pukovnik Zoran Bošković, sada šef Odsjeka za međunarodnu odbrambenu saradnju Ministarstva odbrane. Bošković se u propisanom roku da se oficiri bivše ,,savezne vojske”, nakon crnogorskog referenduma, po slobodnoj volji izjasne da li će biti pripadnici oružanih snaga Crne Gore ili Srbije – najprije opredijelio da ostane u Srbiji. Naknadno, predomislio se, perspektiva daljeg napredovanja u Beogradu mu se izjalovila.
Pukovnik Bošković je rođak Vuka Boškovića, Vujanovićevog savjetnika za nacionalnu bezbjednost. Prema pisanju štampe, Bošković je viđen za budućeg vojnog atašea u Njemačkoj.

Iz akta Vujanovićevog kabineta Br.02-728/2 od 7. juna 2007. godine, potpisao generalni sekretar Milan Brajević, saznajemo da su i dokumenti oko unaprjeđenja i postavljenja najodgovornijih u vojnom vrhu – nedostupni! Vujanovićev kabinet je odbio zahtjev za pristup informacijama o unaprjeđenjima i postavljenjima za general-potpukovnika Lakčevića i viceadmirala Samardžića. Iako je ta informacija objavljena u svim medijima, iz Vujanovićevog kabineta su se pozvali na odredbe o ograničavanju slobodnog pristupa informacijama jer ,,dokumenta koja se traže predstavljaju sastavni dio personalnog dosijea” čijim bi se ,,objelodanjivanjem značajno ugrozili privatnost i druga lična prava pojedinaca”.

Vujanović je Lakčevića i Samardžića, unaprijedio i postavio na dužnosti u Generalštabu VCG na osnovu zakonskih propisa ,,savezne države” a da akti o tim unaprjeđenjima nijesu objavljeni u Službenom listu RCG – samim tim akti formalno i nijesu stupili na snagu. I to se zove: vojna tajna!

TAJNE: Male države, po običaju, imaju najveće vojne tajne. Na crnogorskom primjeru vojne tajne nijesu vrste i obim ubojnih ratnih materijala, već domen zakulisne kadrovske politike.
Markantan primjer je ,,razrješenje” general-potpukovnika Lakčevića s dužnosti načelnika Generalštaba koje je uslijedilo par mjeseci nakon hapšenja mornaričkog pukovnika Ilije Brčića u Italiji. Javnost sa službene adrese nikada nije upoznata o stvarnim razlozima sklanjanja Lakčevića.
Brčićev ,,personalni dosije” imao je neprijatnu činjenicu – krivičnu presudu hrvatskog suda, izrečenu u odsustvu, ali za nju se, na vrijeme, znalo i u Generalštabu i u Ministarstvu odbrane!

U Crnoj Gori, nekada mnogopoštovana oficirska uniforma, sada je i zgodna mimikrija. Na primjer, komandant Vazduhoplovne baze VCG u Golubovcima, pukovnik Vladislav Vlahović, službeno – helikopterski pilot, bio je zapravo pripadnik vojno-obavještajne službe, te raniji šef 123. obavještajnog centra VJ u Podgorici i vojni ataše zvaničnog Beograda na povjerljivim zadacima u Velikoj Britaniji.

Niz neprijatnih ili manje prijatnih činjenica iz biografija mnogih aktivnih oficira VCG su arhivirane u ,,personalnim dosijeima” i mogu – daleko od javnosti i stvarnih potreba oružanih snaga – našim glavarima poslužiti kao delikatno sredstvo selektiranja vojnog vrha, po modelu: Ja tebi serdare, ti meni vojvodo.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

2 dana

na

22 Novembra, 2024

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

2 dana

na

22 Novembra, 2024

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

1 sedmica

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj naležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunovićće u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Radunović je jedini procijenio koliko će nas koštati ovaj njegov službeni put. Za razliku, u ostalim novembarskim predlozima platformi putovanja, takvih podataka – nema.  Sigurno je, međutim, da će građane Boga oca koštati odlazak naše četrnaestočlane delegacije u Baku.

Delegacija Vlade putuje 17. novembra na  29. Konferenciju Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama. Njih 14. Osim ministra ekologije Damjana Ćulafića i Radunovića, u Baku idu i ministarka turizma Simonida Kordić i ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić.

Spisak onih koji ih prate je podugačak. Sve u svemu: dva državna sekretara ministarstva turizma, po jedan iz drugih ministarstava, pravni savjetnici, piarovi, koordinatori, samostalni savjetnici…Koliko će ovo masovno putovanje koštati građane, posebno je pitanje, na koje za sada nema odgovora. U Platformi se samo navodi da će troškovi puta pasti na teret ova četiri ministarstva.

Interesantno je, takođe, da se detaljno preciziraju aktivnosti troje ministara/ki – sa kim će se susresti, kojim će panelima prisustvovati i slično,  dok u slučaju ministarke Nišić,  pisac Platforme pokazuje posebnu kreativnost. Osim što nema podataka o tome šta će tačno ministarka raditi u Bakuu, konstatuje se: „Ova posjeta predstavlja korak ka osiguravanju da Crna Gora bude dio globalnih napora u stvaranju radne snage spremne za izazove klimatskih promjena i razvoja tržišta rada usklađenog sa ciljevima održivog razvoja”.  Baš.

Nije tu kraj novembarskim putovanjima. Ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović i ministar pravde Bojan Božović, istog su dana, 10. novembra, napustili zemlju. Svako svojim putem.

Ministar Božović, sa dvojicom direktora direktorata, u Budimpšetu na  međunarodnu konferenciju pod nazivom Pravna konkurentnost – instrument prava za konkurentniju Evropu. Zvanično pojašnjenje: “Konferencija ima za cilj da analizira dva odlučujuća aspekta pravne konkurentnosti, a to su unaprijeđeno zakonodavstvo i deregulacija, te odnos novih tehnologija i građanskog prava”.  Zvuči interesantno.

Ministar će se  tom prilikom “na marginama događaja“, sastati sa  ministrom pravde Mađarske, Bencom Tuzsonom i ministrom evropskih poslova Mađarske, Jánosem Bókom.“ Sastanci će biti dobra prilika za razmjenu mišljenja sa zvaničnicima evropskih institucija i drugim partnerima, koji će biti od značaja za osiguranje dalje podrške pregovaračkom procesu Crne Gore s EU“,  navodi se. Šta će raditi dva direktora direktorata ne piše. Ni koliko nas  koštaju.

Ministarka Jakšić Stojanovć odlazi u Italiju da potpiše  Sporazum o naučnoj saradnji između  Ministarstva  i Nacionalnog istraživačkog savjeta Italije (CNR). U Platformi se navodi da smo takav sporazum  potpisali u julu  2013. godine u Podgorici.“Od 2015. godine, zaključno sa 2020. godinom realizovano je 16 projekata”, navodi se. I taj je put o trošku građana, ali možda donese neku dobrobit.

U Budimpešti će se ukrstiti putevi ministra pravde i minstra policije Danila Šaranovića, koji je 12. novembra na VII Ministarskoj konferenciji Budimpešta procesa.

“ Učešće na konferenciji je prilika da se  razmijene mišljenja i iskustva u oblasti migracione politike, i trenutne situacije po pitanju migratornih tokova,” navodi se u Šaranovićevoj Platformi.  Ministru su u Budimpešti srpske vlasti saopštile i da ubica Alija Balijagić, bjegunac za kojim se duže od dvije sedmce bezuspješno traga,  trenutno “migrira” iz Srbije nazad u Crnu Goru. Sad zna.

Ministar odbrane Dragan Krapović biće u radnoj posjeti državi Mejn od 18 do 24. novembra na međunarodnom bezbjednosnom forumu Halifax.

Kad ovaj broj Monitora bude na kioscima, većina ministara biće kod kuće. Vratio se i premijer Spajić iz Bahreina. Gdje je potpisao „Memorandum o razumijevanju između Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore i Fonda rada (Tamkeen) Kraljevine Bahrein”. Morao je neko. Ministarka je bila u Italiji. U Spajićevoj Patformi navodi se i da je premijer predstavnicima Bahreina predstavio “aktivnosti Crne Gore na planu evropskih integracija”. Na pravu adresu.

S premijerom su bili i Branko Krvavac, njegov šef kabineta, Milena Milović, savjetnica za ekonomsku politiku i Jovana Bojović, savjetnica  i rukovoditeljka službe za odnose s javnošću. Koliko nas je koštao Bahrein, opet – ne znamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo