Šipčanik, nekadašnji vojni aerodrom, iako ga je NATO bombardovao prije petnaest godina, i dalje je u fokusu javnosti. Početkom prošlog mjeseca Vlada Crne Gore usvojila je godišnji izvještaj o sigurnosti upravljanja radioaktivnim otpadom u kojem se navodi da Crna Gora treba da izveze radioaktivne motore aviona uništenih u NATO bombardovanju 1999. godine. U izvještaju se ne navodi gdje su sada smješteni ti motori, a radi se o motorima aviona koji su izgoreli u podzemnom objektu aerodroma Šipčanik. Prema našim pouzdanim izvorima, motori, odnosno ostaci izgorelih aviona, nalaze se u kontejnerima lociranim na Ćemovskom polju.
Brdo Šipčanik nalazi se na istočnoj strani Podgorice i izdiže se iz Ćemovskog polja. Nekada je tu bilo utvrđenje koje je crnogorski prestolonasljednik Danilo 1912. preuzeo od Turaka. Za vrijeme bivše Jugoslavije tu je sagrađen vojni aerodrom, a danas umjesto aviona, kerozina, bombi i raketa u njemu su ,,prizemljena” burad puna raznih vina, koje proizvode Plantaže.
Za pretvaranje super tajne vojne baze u čuveni vinski podrum krivci su NATO i general avijacije Blagoje Grahovac.
NATO je 27. аprilа 1999. u tri nаvrаtа bombаrdovаo аerodrom Golubovci, a posebno mu je bio interesantan podzemni objekаt аerodromа u Šipčаniku.
“Tada se u njemu nаlаzilo 26 аvionа rаznih tipovа, među kojimа i svih sedаm аvionа G-4 super Galeb iz аkro-grupe Leteće zvijezde. Svi su izgoreli, zajedno sa gorivom i municijom, kada su avioni NATO-a uspjeli da probiju rupu na gornjem sloju zemlje i kamena specijalnim bombama za izazivanje tektonskih poremećaja”, kaže Grahovac.
Unutra je sve spaljeno, a tunel je ostao netaknut.
Pored aerodroma u Bihaću i Prištini, aviobaza u Šipčaniku bila je jedina u bivšoj Jugoslaviji iz koje su avioni polijetali bukvalno iz tunela izgrađenog usred brda!
U februaru 2001. godine, kao savjetnik Mila Đukanovića, tadašnjeg predsjednika Crne Gore, Grahovac je uradio idejni projekat po kojem bi se dio aerodroma (tada je bio vlasništvo vojske) ustupio preduzeću Aerodromi Crne Gore, a prostor poligona Tuzi i prostor oko pomoćne piste Plantažama za nove zasade loze i kao i dio brda Šipčanik na kome je bila ratna komandna infrastruktura, za turističko-ugostiteljsku namjenu, a podzemni objekat za podrum vina. Đukanović je to odobrio i projekat je upućen Vladi.
Nakon formiranja državne zajednice Srbija i Crna Gora Grahovac je imenovan za člana potkomisije za imovinu koju je koristila Vojska SCG.
,,Prvog oktobra 2004. godine, na moje insistiranje, komisija je odlučila da se taj prostor ustupi Crnoj Gori, odnosno preduzeću Plantaže. No,Vlada Crne Gore odlučuje da se taj prostor ustupi Fondu za reformu vojske radi prodaje. Uzalud sam se obraćao raznim institucijama objašnjavajući da je taj fond fantomska tvorevina, osnovana suprotno tada važećim zakonima. U Fondu su glavnu riječ vodili Svetozar Marovićev, predsjednik Savjeta ministara SCG, i Prvoslav Davinić, ministar odbrane SCG”, objašnjava Grahovac.
Njegovo uporno insistiranje da je sve to protivzakonito, jer država ne može prodavati svoju imovinu sama sebi – većinski vlasnik Plantaža bila je država, nije davalo nikakav rezultat.
,,Tada su operativno najagilniji bili predsjednik Crne Gore Filip Vujanović sa svojim savjetničkim timom i tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović. A sve, kobajagi, radi socijalnog zbrinjavanja pripadnika Vojske. Danas se dobro vidi kako su ih zbrinuli, iako je sve rasprodato. Smijenjen sam iz potkomisije za imovinu”, sjeća se Grahovac.
Sporenje oko Šipčanika, daleko od očiju javnosti, trajalo je preko dvije godine. Bilo je raznih ideja i namjera iz različitih interesa. U opticaju je bio i plan da se današnji vinski podrum pretvori u privatnu fabriku eksploziva. Logično, da bi zaokružili cjelinu: autoput – mehanizacija – eksplozivi. Ipak, Vlada je odlučila da se navedeni prostor ustupi Plantažama.
I, 2008. godine, u nekadašnjem podzemnom objektu aerodroma, zvanično je otvoren podrum Šipčanik. Podrum se nalazi na preko 30 metara ispod zemlje. U obliku je zavojitog tunela, dugog 356 metara, prosječne širine 13,5 i visine sedam metara. Temperatura je uvijek oko 18 stepeni. Na 7.000 metara kvadratnih, u drvenim buradima i bocama odležava dva miliona litara vina. U sklopu podruma je i vinoteka sa 28.000 boca vina, starih od tri do deset godina….
Grahovac je prisustvovao svečanom otvaranju podruma, a posebno se sjeća jednog detalja.
,,Protokol Plantaža odredio mi je mjesto neposredno ispred govornice zvaničnika. Zvanični govornik je bio predsjednik DPS-a, tada bez državne funkcije, Milo Đukanović. Tada je rekao i ovo: ‘Zahvaljujući vizionarskoj ideji predsjednika Odbora direktora vašeg preduzeća, prof. dr Veselina Vukotića, vi danas raspolažete ovako vrijednim objektom’. To izgovara, a mene u oči gleda. Tipična DPS kulturologija. Tada sam odlučio da ću o ovome obavijestiti javnost, ali sam to stalno odgađao nadajući se da će se oni konačno, bar malo, dozvati pameti. Očigledno neće. Umalo da Šipčanik nije završio kao Skočiđevojka, Platamuni, Kumbor, Luštica”, podsjeća Grahovac.
Do sedamdesetih godina prošlog vijeka Ćemovsko polje bilo je pustara. U nju je uloženo 62 miliona dolara. Nakon detaljnih istraživanja, kontrole i preporuka od strane FAO, Međunarodna banka je odobrila učešće u finansiranju projekta Ćemovsko polje (1977–1982). Tim projektom Crna Gora je dobila 1.500 hektara vinograda kao i moderan vinarski podrum kapaciteta 2000 vagona. Danas je to najveći vinograd u ovom dijelu Evrope, površine preko 2.300 hektara, sa 11,5 miliona čokota vinove loze.
Kada su eksperti Međunarodne banke iz Vašingtona 1977. godine razmatrali projekat Ćemovsko polje, u Podgoricu je došao francuski specijalista za vino i vinogradarstvo Patrik Evelin Simon, koji je obavio degustaciju, pravio analize, upoređivao vranac sa drugim vinima i zaključio: vino vranac zauzima mjesto uz sam bok najboljih francuskih vina koja se proizvode u okolini Bordoa.
Tako Šipčanik mijenja uloge: od turskog utvrđenja, pa vojnog aerodrome JNA, do podruma za čuvanje dobrih vina. I čuva mnoge male i velike tajne. Jedna od njih je i ova: ko i gdje čuva kontaminirane avionske motore.
Piloti Vidmari
General Blagoje Grahovac je prije nekoliko godina posjetio vinski podrum Šipčanik sa svojim prijateljem iz Slovenije Ljubom Vidmarom. Tada su otkrili da je prvi pilot koji je 1972. godine „urulao” borbeni avion u podzemni objekat Šipčanik, upravo bio mladi potporučnik-pilot Ljubo Vidmar. Još jedna zanimljivost. Prvim avionom, koji je 1913. godine sletio na teritoriju Crne Gore, na Obilića poljanu kod Cetinja, upravljao je pilot Đani Vidmar, rodom sa Krasa iz Slovenije, baš odakle je i njegov ,,klasić” Ljubo Vidmar.
Veseljko KOPRIVICA