Čim je ministar turizma Predrag Nenezić zaprijetio da će vlasnicima zapuštenih hotela država nametnuti posebne poreze, u Beranama se s pažnjom pratilo ko će se osjetiti pogođen, ne bi li se konačno saznalo ko je stvarni vlasnik hotela Berane, što je već godinama predmet kafanskih špekulacija.

Ministar je ovih dana saopštio da će vlasnici hotela, koji dugo vremena nijesu rekonstruisani i renovirani, novim zakonom o turizmu i izmjenama i dopunama zakona o porezu na nepokretnosti, biti „veoma poreski opterećeni”.

„Novim zakonom vlasnici hotela biće poreski jako opterećeni, tako da će investirati u hotele ili prodavati te objekte nekome ko će u njih ulagati, jer će im biti neisplativo održavati ih na tom nivou”, rekao je Nenezić.

ORGANIZOVANI LOPOVLUK: On je objasnio da će novi zakoni podrazumijevati definisanje lokacija na kojima se nalaze hoteli koji nijesu rekonstruisani i renovirani i čiji standard pružanja usluga nije na nivou kakav se očekuje na tim lokacijama.

Šta u kontekstu ministrove izjave reći za skoro urušeni hotel Berane, koji već godinama ne pruža nikakve usluge jer ne radi. Na najatraktivnijoj lokaciji u gradu. S najljepšom terasom u kontinetalnom dijelu Crne Gore. Pogledati ga i zaćutati. Neko lak na suzu zaplakao bi. Lak na psovku opsovao.

„Neviđen i nekažnjen organizovani lopovluk. Đe je tu država?” – najčešće je što kažu Beranci kada se pomene ovaj hotel i preduzeće u čijem je sastavu radio.

Hotel Berane je do 2003. godine bio najznačajniji objekat Hotelsko turističkog preduzeća u ovom gradu. Te godine je kompaniju privatizovala nepoznata firma Euroturist GMBH, i stvari su vrlo brzo počele da idu niz brdo. Za društvo okupljeno oko Euroturista, koje se sada vuče po sudovima, problemi su počeli već krajem 2004. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima nijesu isplaćivane. Tinjalo je nezadovoljstvo. Šlag na tortu bio je nevraćeni kredit zbog kojeg Atlasmont banka HTP-u oduzima hotel Berane.

Ovaj hotel, površine hiljadu kvadrata u osnovi puta tri sprata, sa 17 hiljada kvadratnih metara zemljišta nad obalom Lima, Atlasmont banka cijenila je 500 hiljada eura, a prodala tek iz trećeg puta za svega 200 hiljada. Prodaju je u ime banke potpisao direktor Mihailo Banjević a u ime kupca, preduzeća Monte invest, čiji je vlasnik Slovenac Matjaž Trtnik, izvjesna Snežana Perović. Prodaja je obavljena u Podgorici. Kupci se nikada nijesu pojavili u Beranama, ali je Trtnik ovlastio Monte nekretnine Berane da preuzme ključeve.

S veb sajta www.monte-invest.com može se saznati da je ovo društvo za razvoj i investicije registrovano u Podgorici, na adresi Steva Boljevića 29, za djelatnost konsalting i menadžment poslovi, sa matičnim i PIB brojem 02445425. Na istom sajtu, može se zaključiti, da su kao kćerke ovog društva ili samostalna preduzeća, osnovani još Monte nekretnine doo Berane, Afrika invest doo Berane, Monte holidays Igalo i Aqua club doo Berane. Na sajtovima se ne pominju imena, a za informacije su dati brojevi jednog telefona crnogorske mreže i jednog s pozivnim znakom za Sloveniju. Za Monte nekretnine, takođe, navodi se da je riječ o agenciji u slovenačko-crnogorskom privatnom vlasništvu „s velikim međunarodnim ambicijama”.

SABLAST NAD RIJEKOM: Naravno, ni novi vlasnici nijesu hotel Berane stavili u funkciju. I dalje je ostao da sablasno stoji nad rijekom, samo što je u međuvremenu nestao sav inventar, uključujući i veliki broj umjetničkih djela. Među tim umjetničkim slikama bio je i triptih slikara Uroša Toškovića, koji je mnogo ranije kupljen za 40 hiljada maraka, da bi kasnije bio procijenjen na nekoliko stotina hiljada eura. Bilo je i nekoliko slika beogradskog umjetnika Zorana Radovića, veliki broj slika drugih umjetnika, sklulptura od drveta i bronze… Kamioni su tovareni noću, pod velom mraka, i odlazili u nepoznatom pravcu. Monitor je ranije pisao da je u to vrijema nestala i čuvena bakarna skulptura Kupačica, rad akademskog vajara Dragana Mitrovića, čiji se drugi odlivak, ili kopija, nalazi na budvanskoj plaži Ričardova glava. Veliki salon hotela ostao je da krasi samo oklop starog i skupocjenog klavira Petrof, iz kojeg je, kažu, ukraden mehanizam.

Od tada malo ko zna čiji je Hotel Berane, koji do danas propada nad obalom Lima, dok se u njegovom, korovom zaraslom krugu, napasaju koze.

Ko je vlasnik ovog hotela ne znaju ni u Opštinskoj turističkoj organizaciji, gdje objašnjavaju da vlasništvo turističkih objekata nije u njihovom domenu.

„Mi se bavimo samo promocijom, a svakako bi bilo dobro da znamo ko je vlasnik ovog velikog hotela, koji ima kapacitete koliko svi ostali hoteli, moteli i pansioni zajedno”, kažu u TO Berane.

Interesovanje za tu informaciju ranije je pokazao potpredsjednik Opštine za privredu Radivoje Merdović (SDP), poznat kao otvoreni kritičar netransparentnih privatizacija. On se zalaže prije svega za reviziju privatizacije beranskog Hotelsko turističkog preduzeća i u sklopu njega, posebno hotela Berane.

„Vlasnike treba natjerati da hotel stave u funkciju u djelatnosti za koju su ga kupili. Da se ne bi desilo da dođe do daljeg rasparčavanja, betoniranja i nicanja nečeg drugog. Ako to nije moguće, država treba da se umiješa i da ga oduzme”, kaže za Monitor Merdović.

IZ LOŠE U GORU RUKU: Prema provjerenim saznanjima do kojih je Monitor uspio da dođe, hotel Berane je „domaćina” promijenio početkom 2008. godine. Od tada do danas nalazi se u vlasništvu preduzeća Berane SVVVP Group, s adresom Jasikovačka bb.

Kupoprodajni ugovor sklopljen je 31. januara te godine, a kao direktor Berane SVVVP Group potpisao ga je izvjesni Svetislav Lutovac. Ispred prodavca, Monte investa, ovoga puta se u funkciji direktora pojavljuje ime Ivice Ćulafića. Hotel je zvanično prodat po cijeni od 232 hiljade eura. Iz ugovora se saznaje da je Lutovac na svoje ime kupio 67 ari placa, dok su ostalih preko sto ari zemljišta i zgrada kupljeni za novoformirano SVVVP preduzeće čiji je direktor.

Hotel, očigledno, ni posljednji put nije kupljen da bi bio stavljen u funkciju. O tome bolje od svega svjedoči njegovo današnje stanje koje asocira na ratni Vukovar. To je, međutim, moralo biti jasno već prilikom kupovine, jer je Svetislav Lutovac vlasnik agencije za nekretnine u Budvi, što se može provjeriti na sajtu www.enekretnine.com. Hotel je, vjerovatno, trebalo ubrzo da pređe u četvrtu ruku, po većoj cijeni, ali su uslijedile krizne godine i nagli pad cijena na tržištu nekretnina.

Sada ministar turizma kao prijeti. Može biti i da se neko prepao, ali ne u ovom gradu. I đeca u prvom razredu osnovne, po reformisanom programu, znaju da su dosadašnji vlasnici bili samo izvođači radova na urušavanju zgrade hotela.

Nije bilo tako davno kada je isti ministar upravo iz ovog hotela, iz salona u kojem je do danas ostala samo ljuštura klavira, poslao poruku javnosti da je privatizacija uspješna. Pošao na Lokve i malo se skijao. Poslije toga je više puta svraćao u Berane, ali je glavni gradski hotel i pobunjene radnike zaobilazio u širokom luku. Možda bi trebalo da dođe danas i vidi na šta liči objekat odakle je početkom 2005. pohvalio lopovsku družinu. I javno saopšti koga će „poreski jako opteretiti”, i tako prisiliti da ga renovira ili konačno proda nekom ko će to učiniti. Od nekada domaćinske, hotel je nakon toga uglavnom išao iz loše u goru ruku. Do potpunog propadanja dovela ga je tajanstvena abeceda: GMBH, M-I, SVVVP i sl. Sa sve ministrovim znanjem.

Tufik SOFTIĆ