Nikada inauguracija nekog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država nije u svijetu praćena sa toliko radoznalosti i sumnje kao ona 20. januara Donalda Trampa. To se odnosi kako na političare tako i na obične ljude. Samo su privrednici nešto optimističniji.
Prvi govor 45. predsjednika SAD ne ostavlja prostora za špekulacije. Trampu, na najuticajnijoj političkoj funkciji u svijetu, ne pada na pamet da ublaži svoju predizbornu retoriku. Širom svijeta mnogi su zaprepašćeni da je on postao predsjednik najmoćnije sile na svijetu. Trampov uspon je obnovio suštinska pitanja ne samo budućnosti demokratije u SAD, već i globalnog poretka od kraja Drugog svetskog rata.
Poslije izbora bilo je i onih, uključujući bivšeg predsjednika Baraka Obamu, koji su izražavali uvjerenje da će poslije ulaska u Bijelu kuću Tramp postati umjereniji.
Vejn Baret, istraživač korupcije u njujorškom nedeljniku Vilidž Vois, koji je umro dan pred inauguraciju, dugo je pratio Trampa i 1992. je objavio knjigu o njemu. Poslije predsjedničkih izbora on je rekao za Trampa: „Njegovo interesovanje za politiku nije autentično. On se rukovodi impulsom”.
Kada je nedavno glavni urednik njemačkog magazina Bild upitao Trampa u vezi njegovog škotsko-njemačkog nasljeđa ima li u njemu ičega „tipično njemačkog”, Tramp je odgovorio: „Volim red i snagu.”
Dan uoči inauguracije dnevnik Hafington post izvijestio da je Trampov tim zatražio da tenkovi i rakete budu dio parade, ali da je Pentagon to odbio.
„Predsjednik Donald Tramp je, prema mišljenju istoričara i pisaca govora, izgovorio jedan od najzlokobnijih govora u istoriji, pribjegavajući temama standardnim za njegovu kampanju o propadanju Amerike i istovremeno postavljajući sebe kao zaštitnika ‘zaboravljenih’ muškaraca i žena u ovoj zemlji”, napisano je u Vol strit džurnalu.
List Vašington post je mišljenja da je „Donald Tramp počeo predsjednički mandat oštrim i surovim riječima o osakaćenoj naciji kojoj su prijeko potrebne hrabre, hitne akcije”. ,,Prekidajući više od dva vijeka dugu istoriju inauguracionih govora, novi predsjednik stavio je do znanja svima koji to još nisu shvatili da će ovo biti posve drugačiji predsjednički mandat”, objavio je Vašington post .
Hafington post navodi da je Trampov govor zvučao kao da je vojni udar: „Petak je bio dan trijumfa za novog predsjednika, ali po njegovom gnjevnom, zavjereničkom govoru to nije moglo da se kaže”.
Pored inauguracije i slavlja pristalica novoizabranog predsjednika SAD, tim povodom su petak i naredne dane obilježili brojni protesti. Demonstracije su priređene u Vašingtonu (kažu da se okupilo oko pola miliona ljudi), Njujorku, Denveru… „Marširalo” se protiv Trampa i u Londonu, Berlinu, na Filipinima, u Japanu, pa čak i u Beogradu i Prištini.
Ogroman broj ljudi se okupio na ulicama mnogih gradova sa transparentima i porukama uperenim protiv novog predsjednika SAD, Organizatori su rekli da žele poslati poruku svijetu ,,da su prava žena ljudska prava”. Demonstranti su, takođe, željeli da odbrane marginalizovane grupe, uključujući ljude iz rasnih, etničkih i religijskih manjina, ljude sa invaliditetom i LGBT zajednicu.
Ocjene su da su demonstracije pokazale borbu dviju Amerika i da je zemlja podijeljena po novoj liniji političko-kulturne segregacije: Trampova Amerika protiv ne-Trampove Amerike.
Njemački list Velt je ocijenio: „Ovo je poduhvat civilnog društva protiv jednog predsjednika kojeg mnogi u zemlji i inostranstvu smatraju nepodnošljivim”.
SAD su 70 godina predvodile globalni poredak, jačanje trgovine i svoje uloge kao hegemona, odnosno do 1989. jednog od dva hegemona. Makar retorički, Trampov dolazak na vlast označava prekid sa tim poretkom.
Opisavši sebe kao pristalicu ideje „na prvom mjestu Amerika”, sarkastično je Tramp govorio o mnogim institucijama koje podržavaju Pax Americana. Među njima su NATO, Evropska unija i Svjetska trgovinska organizacija. Kritikovao je američke vojne intervencije. Obećao je da će ponovo pregovarati o trgovinskim sporazumima i, ukoliko ocijeni da je to potrebno, nametnuti velike carine za robu iz Meksika, Kine i drugih zemalja.
U inauguracionom govoru Tramp je jasno rekao da će barem pokušati da okrene globalizaciju u korist američkih radnika: „Bogatstvo srednje klase oteto je iz domova njenih pripadnika i preraspodijeljeno širom svijeta”. Poručio je: „Od danas nadalje na prvom mjestu biće Amerika. Svaka odluka će biti donijeta da se zaštite američki radnici i američke porodice”.
Šta će Tramp uraditi na geopolitičkom frontu najveća je briga mnogih ljudi širom svijeta. Uprkos njegovim tvrdnjama da su američke vojne službe oronule, SAD ostaju daleko najveća vojna sila svijeta, jedina zemlja sposobna da projektuje svoju volju na svaki dio zemaljske kugle.
No, kako će Tramp nositi tu odgovornost? U govoru se zakleo da će „ojačati stare saveze i stvoriti nove” i da će „zbrisati” islamski terorizam „s lica zemlje”.
Tramp se osvrnuo i na neke neoizolacionističke teme koje je isticao u prvi plan tokom kampanje, rekavši da je Amerika „finansirala vojske drugih zemalja” i „branila granice drugih nacija zapostavljajući svoje”. Njegov jezik i ton nagovijestili su kraj perioda u kome je Amerika sebe vidjela kao blagonaklonog svjetskog lidera, voljnog da se žrtvuje za uzajamnu korist svih zemalja.
Sve su to, naravno, bile samo riječi. U ovoj kao i u drugim sferama postoje ogromne neizvjesnosti o tome šta će stvarno uraditi predsjednik Tramp i njegova nova administracija.
U dijelu medija, posebno televizijskim mrežama, postojaće tendencija da se Tramp pokriva sa pažnjom i poštovanjem koji obično idu uz predsjednički položaj. No, Tramp je već u ratu sa CNN i izvjesno je da će se obrušiti na svakoga ko objavi priču koja mu se ne dopada.
Mnogi novinari Trampov napad već doživljavaju kao odlikovanje. A broj pretplatnika mnogih štampanih medija naglo je porastao poslije 8. novembra. Očigledno da je povećan apetit javnosti za ozbiljnim kritičkim novinarstvom.
Zabrinutost zbog dvosmislenih obećanja
,,Sa izborom Donalda Trampa, svijet 20. vijeka je definitivno prevaziđen”, napisao je njemački ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer. Po Štajnmajeru, ,,koji će se koncepti svjetskog poretka nametnuti u 21. vijeku, kako će izgledati sutrašnji svijet, ništa se ne zna, sve je potpuno otvoreno”. Štajnmajer, oštar kritičar Trampa tokom izborne kampanje u SAD, kazao je i da prilikom svake političke tranzicije ima neizvjesnosti, ali da u ovim vremenima ,,novog globalnog nereda” to ide dalje i da je ,,mnogo toga u igri”. Taj socijaldemokratski političar sredinom februara trebao bi biti izabran za predsjednika Njemačke. Štajnmajer je kazao i da je zabrinut povodom, kako je naveo, Trampovih dvosmislenih obećanja da će ,,ponovo učiniti Ameriku snažnom”, dok istovremeno najavljuje smanjenje broja vojnika stacioniranih u inostranstvu. ,,To je kontradiktorno i brine me. Politika straha i izolacije će donijeti manje, a ne više bezbjednosti, i biće opasna, ne samo za Sjedinjene Američke Države, već i za Evropu, kao i za ostatak svijeta”, istakao je njemački šef diplomatije. Budimir Lončar, posljednji šef inostranih poslova nekadašnje SFRJ i savjetnik hrvatskih predsjednika Stjepana Mesića i Iva Josipovića, dopušta da bi Trampova nova politika možda mogla produbiti krizu u cijelom svjetskom sistemu, ali misli ,,da može biti i začetak jednog novog, realnijeg pogleda na svijet.” Po Lončaru, Trampova politika je nejasna, ali Tramp je najavio reviziju dosadašnje spoljnopolitičke aktivnosti SAD. Prije svega postavio je na dnevni red svrsishodnost širokog vojnog angažmana i rekao da je NATO prevaziđen danas. ,,Sigurno time hoće da korigira američku politiku što se tiče njene težnje da vojnim putem kontrolira svjetsku stabilnost,” rekao je Lončar. ,,U tom kontekstu i na tim pravcima mora naći razumijevanje sa dvije druge velike sile, prije svega sa Rusijom, kao drugom po snazi vojnom nuklearnom snagom, i sa Kinom, koja sve više postaje svjetski faktor, pogotovo kao druga ekonomija svijeta”, ocijenio je Lončar.
SAD, Rusija i Zapadni Balkan
Ima mišljenja da bi i Vladimir Putin i Donald Tramp, u nekoj vrsti podjele interesnih sfera, mogli da dovedu do povlačenja SAD sa dijela tih sfera i da u regionu bude vidljivije prisustvo Rusije. Njemački politikolog Zibo Jansen ocijenio je da Donald Tramp neće biti zainteresovan za Zapadni Balkan. Jansen smatra da je moguće čak i potpuno povlačenje američkih trupa iz regiona. Budimir Lončar smatra da je to moguće, ali ne ,,baš potpuno realno”. ,,Rusija i SAD nemaju potrebu da se na balkanskom prostoru sučeljavaju, nego da i tu nađu neku vrstu zajedničkog interesa”, ocijenio je Lončar. Lončar je mišljenja da se Tramp neće baviti Zapadnim Balkanom: ,,On će to proglasiti evropskim pitanjem, a s obzirom na to da Evropljani i sami u tome nisu jedinstveni – recimo, Kosovo nisu priznale sve članice EU – to će, prema mom mišljenju, vrlo jasno ići u pravcu da će Rusija faktički tamo igrati ubuduće vrlo jaku ulogu ili imati uticaj”. ,,To bi bilo onda kad bi bilo njihovo partnerstvo, koje oni najavljuju, a koje bi trebalo da se zasniva na ravnoteži interesa, u skladu sa podjelom interesnih sfera”, kazao je Lončar. Lončar je stanovišta i da su očekivanja u Srbiji da će Tramp biti naklonjeniji srpskim interesima, kada je riječ o Kosovu ili Republici Srpskoj, ,,priželjkivanja, koja nemaju realnu osnovu”. ,,Mislim da se Tramp, niti Putin neće upuštati u svojoj suradnji i svojim pregovorima na mijenjanje geografije, postojećeg stanja u svijetu, što se tiče granica i što se tiče država”, zaključio je Budimir Lončar.
Milan BOŠKOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice