Povežite se sa nama

FOKUS

Šta čekaju Čarapićeva i Veljović

Objavljeno prije

na

Policije i tužilaštva Srbije i Hrvatske uskoro bi trebalo da održe sastanak – tema će biti i optužbe Ratka Kneževića u umiješanost kontroverznog srpskog biznismena Stanka Subotića Caneta i duvanskog kartela u organizaciji više ubistava na Balkanu tokom proteklih skoro dvije decenije. „U sklopu istrage ubistva Pukanića koji se vodi u saradnji sa hrvatskim istražnim organima ispituje se uloga Stanka Subotića Caneta. Na stolu će se naći i navodi Ratka Kneževića”, kazao je sagovornik Blica koga beogradski dnevnik opisuje kao „dobro upućeni izvor” iz MUP-a Srbije. ĐUKANOVIĆ ĆUTI: Direktor crnogorske policije Veselin Veljović najavio je da će „shodno objektivnim mogućnostima, određeni navodi koje su Ratko Knežević i Stanko Subotić iznijeli u polemici biti predmet provjera”. Direktor Veljović je dodao da će „u okviru tih aktivnosti biti ostvarena saradnja sa srpskom, a po potrebi i sa policijama drugih država”. Glavni akter drame, premijer Milo Đukanović, ćuti.

Izvor Blica iz MUP Srbije je, međutim, kazao da se crnogorska policija „u posljednje vrijeme nije posebno interesovala” dokle se stiglo u istrazi ubistva Pukanića, niti se obraćala srpskom MUP-u sa nekim zahtjevima ili predlozima.

U Hrvatskoj je, takođe, već bilo pritužbi da crnogorski istražni organi nedovoljno sarađuju u istrazi ubistva Pukanića.

Glavni državni tužilac Crne Gore Ranka Čarapić dosad se nije oglasila povodom Kneževićevih optužbi, iako je on naveo da je tzv. duvanski kartel, koji su predvodili Stanko Subotić, Milo Đukanović i Jovica Stanišić, organizovao ubistva. ,,Niko me nije kontaktirao nakon izjava koje sam dao medijima”, izjavio je Knežević podgoričkom Danu.

„Provjerićemo navode Ratka Kneževića u kojima optužuje Stanka Subotića,” rečeno je Blicu u vrhu srpske policije. MUP Srbije u stalnom je kontaktu sa specijalnim tužiocem Miljkom Radisavljevićem. U policiji navode da se u konsultacijama sa tužilaštvom sve provjerava. Radisavljević je izjavio da će ta institucija ispitati sve Kneževićeve navode u kojima optužuje Subotića i druge za ubistva i šverc duvana.

Tužilac Radisavljević je za Blic iznio da tužilaštvo vodi istragu protiv još jednog kontroverznog srpskog biznismena – Sretena Jocića, poznatijeg kao „balkanski kralj kokaina” za ubistvo Pukanića i njegovog saradnika Nika Franića. „Sve relevantne činjenice vezane za to su predmet našeg interesovanja,” kazao je tužilac.

Prethodno je i republički javni tužilac Slobodan Radovanović kazao da Knežević svakako zavrjeđuje pažnju srpskog tužilaštva i da će sve „izjave Kneževića biti uzete u obzir i provjerene”.

KNEŽEVIĆEVO SVJEDOČENJE: Pred Specijalnim sudom se od maja 2008. odvija proces protiv Subotića (u odsustvu) i još 14 pripadnika njegove grupe optuženih da su od 1995. do kraja 1996. nelegalnim uvozom i prodajom cigareta na teritoriji Srbije pribavili imovinsku korist u iznosu od 56.211.303 njemačkih maraka i 7.859.123 američkih dolara. Opuženima prijeti im kazna od dvije do 12 godina zatvora. Srbija je za Subotićem raspisala Interpolovu potjernicu.

Dušan Davidović, direktor Centra za prevenciju kriminala Instituta za kriminološka istraživanja, kaže da za hapšenja vodećih ljudi iz duvanskog kartela moraju dobro da se prikupe dokazi, jer bi u suprotnom to bila sramota za istražne organe.

„To je razlog što se na primjer u Italiji te istrage vode obazrivo, jer se čeka da se sa čvrstim dokazima pritjeraju uza zid. Đukanović ima politički imunitet, a Subotić se sklonio u Švajcarsku, koja je poznata kao utočište za kriminalce, jer tamošnje vlasti teško odlučuju za ekstradiciju. Andrija Drašković (još jedna ličnost koju povezuju sa duvanskom mafijom) čeka italijansku optužnicu”, iznio je Davidović. On tvrdi da je istraga protiv duvanskog kartela evropski interes i da istražni organi u Italiji i Njemačkoj tačno znaju šta je radio Subotić, šta Milo Đukanović, a šta Andrija Drašković.

Prema procjenama u Beogradu značajnu pomoć srpskim pravosudnim organima mogu da predstavljaju dosadašnja Kneževićeva svjedočenja pred istražnim organima u inostranstvu. Naime, o svemu što mu je poznato o švercu cigareta, kanalima kojima su one prebacivane, tajnim računima, kao i o ljudima koji su bili uključeni u cio posao, Knežević je već dao izjavu italijanskoj Direkciji za borbu protiv mafije.

SUBOTIĆ I CRNOGORSKA VEZA: Specijalno tužilaštvo za borbu protiv mafije u Bariju optužnicom je obuhvatilo šverc cigareta koji se odvijao iz pravca Crne Gore ka Italiji. Osim Subotića, terete se i Branko Vujošević, Veselin Barović, Dušanka Pešić-Jeknić, Miroslav Ivanišević, ali i Andrija Drašković, koji je prošle godine u okviru ove istrage proveo dva mjeseca u italijanskom zatvoru, kao i Brano Mićunović, koji je označen kao šef mafije u Crnoj Gori.
Tužilaštvo u Bariju tereti Subotića da je osigurao specijalne avione kojima je iz Crne Gore prebacivan novac zarađen na švercu cigareta i da je preko svog preduzeća Dulwich prao novac duvanskog kartela.
Leo Sisti, novinar italijanskog nedjeljnika Espreso čiji je tekst početkom juna o švercu cigareta iz Crne Gore u Italiju izazvao svjetsku pažnju, smatra da je optužnica u Bariju dobro potkrijepljena dokazima s obzirom na to da je rezultat dugotrajne istrage u 12 zemalja. Nije se odvijala samo u Italiji i Crnoj Gori, već i u Srbiji, Hrvatskoj, Grčkoj, Njemačkoj, na Kipru, u Holandiji, Lihtenštajnu, Arubi i Sjedinjenim Državama. Tužilac Šelzi je, pozivajući se na postojeće ugovore i međunarodne konvencije, uputio zamolna pisma svim tim zemljama.

Sisti, koji je počeo da piše o „crnogorskoj vezi” krajem 1990-tih kada je i cio slučaj izbio na vidjelo, kaže da su, koliko zna, za istragu bile korisne i izjave novinara Pukanića.

„Ti članci su sada pripojeni sudskim dosijeima u Bariju, a to je pravo brdo dokumenata na više stotina hiljada stranica. Sudski dosijei obuhvataju zapise prisluškivanih razgovora, uglavnom preko mobilnog telefona, koje je Dušanka Pešić-Jeknić, bivša predstavnica crnogorske trgovinske misije u Milanu, vodila između 2000. i 2002, s ljudima umiješanim u šverc. Među njima i sa sadašnjim premijerom Crne Gore Milom Đukanovićem, kome ne može da se sudi zbog diplomatskog imuniteta, kao i sa drugim ljudima koji su učestvovali i u švercu i protiv kojih je podignuta optužnica, kao što je Miroslav Ivanišević, bivši crnogorski ministar, ili Veselin Barović zbog uloge koju je igrao dok je bio trgovinski direktor MTT,” iznio je Sisti u nedavnom intervjuu za Blic.

Prvo ročište u postupku za šverc cigareta. je održano 3. juna. Nijedan optuženi nije bio prisutan pred sudijom Rosom Kalijom di Pinto. Sljedeće ročište će biti održano 11. novembra 2009.

Za to vrijeme se odvija veoma intenzivna saradnja srpskog MUP-a sa nadležnima u Hrvatskoj, sa kojima se radi istraga ubistva Pukanića i Franića.

RANIJE PRIJETNJE: Krajem jula su direktori srpske i hrvatske policije Milorad Veljović i Oliver Grbić razgovarali u Bezdanu pri čemu je najznačajnija tema bilo ubistvo Pukanića i najnoviji podaci iz istrage atentata na vlasnika zagrebačkog Nacionala. Potom je u vrhu srpske policije nezvanično potvrđeno za Blic da je sa kolegama iz Hrvatske postignut najznačajniji dogovor – da se u istrazi Pukanićevog ubistva ide do kraja.

„Razotkrivanjem neposrednih ubica Ive Pukanića i njihovih logističara, kao i nalogodavca Sretena Jocića, zvanog Joca Amsterdam, i njegovog kuma Slobodana Đurovića otvorena je Pandorina kutija. U toj kutiji nije samo ubistvo Pukanića i njegovog saradnika Nike Franjića, već i mnoga druga krivična djela koja bi tek mogla da budu razotkrivena, kazao je izvor Blica.

Ubistvo Pukanića u oktobru prošle godine bio je ključna tačka uspostavljanja saradnje srpske i hrvatske policije. Mjesecima se i u hrvatskom i u srpskom MUP intenzivno radilo kako uhapsiti Sretena Jocića, osobu za koju se sve vrijeme znalo da je povezana sa ubistvom Pukanića i koja predstavlja sponu između izvršilaca ubistva i glavnih nalogodavaca zločina.

Kako piše Blic, srpska policija i tužilaštvo će u istrazi za ubistvo Pukanića i Franića, ispitivati i tvrdnje Ratka Kneževića. Knežević je tvrdio da se Pukaniću još ranije javio Veselin-Vesko Vukotić, Nikšićanin koji je u Crnoj Gori optužen za ubistvo u Kotoru. Navodno je Vukotić prenio kako mu je obećano da će, ukoliko ubije njih dvojicu (Pukanića i Kneževića), postupak u Kotoru biti obustavljen. Vukotić je odnedavno u pritvoru u Srbiji poslije izručenja iz Belgije i on može biti ispitan o tome.

SUSRET U BARU: Srpska policija posjeduje podatke po kojima su Stanko Subotić i Sreten Jocić intenzivno održavali kontakte od ljeta 2007. Posljednji njihov susret, prema pretpostavkama policije, odigrao se nekoliko nedjelja prije ubistva Ive Pukanića, i to u kući Slobodana Đurovića, kuma Sretena Jocića, u Baru.

Jocić je od aprila u Specijalnom zatvoru u Beogradu. Njegov kum, Đurović „Kardinal” je ubrzo poslije ubistva Pukanića uhapšen na hrvatskoj strani granice sa Srbijom. Subotić je demantovao da poznaje Jocića.

Jocić je u inostranstvo pobjegao 1995, pošto je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog sumnje da je dvojicu policajaca podstrekao na ubistvo Gorana Marjanovića, zvanog Goksi Bombaš. Upravo u to vrijeme počeo je Subotićev uspon u poslu sa cigaretama.

Zna se sigurno da je Jocić pretprošlog ljeta bio u Crnoj Gori jer je njegov boravak tada bio obilježen hapšenjem njegovog tjelohranitelja zbog nošenja oružja. S druge strane, vjeruje se da je u isto vrijeme i Subotić, za kojim je u junu te godine srpski Specijalni sud raspisao međunarodnu potjernicu zbog šverca cigareta, bio u Crnoj Gori.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo