Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Svjedok Žute kuće

Objavljeno prije

na

Važan svjedok UNMIK istrage o mogućim egzekucijama nad civilima Srbima, te manjim dijelom i Albancima za vrijeme i nakon rata na Kosovu, uključujući i podatke o Žutoj kući, Pren P. Tači iz Prizrena (star 36 godina, nastanjen u Kutini, Hrvatska), sada se nalazi u zatvoru Spuž, u Crnoj Gori – saznaje Monitor. Žuta kuća je locirana na teritoriji centralne Albanije, u selu Ribe kod grada Burelja. U njoj su se, navodno, nad zarobljenim kosovskim Srbima poslije rata 1999. obavljale nasilne „operacije” vađenja ljudskih organa – nakon čega su pobijeni. Prema još nedokazanim tvrdnjama, ljudski organi iz Žute kuće su avionom s aerodroma pokraj Tirane transportovani do neimenovane klinike u Turskoj radi transplatacija pacijentima za novac.
Knjiga Lov, ja i ratni zločinci bivše glavne haške tužiteljice Karle del Ponte pokrenula je lavinu kontroverznih izvještaja o Žutoj kući (naziv je kuća dobila po prvobitno u žuto okrečenoj fasadi). Vjeruje se da su svjedoci Albanci, poput Tačija, dali inicijalna obavještenja o tome što se dešavalo.

TRAGOVI: Unutar Žute kuće istražitelji su pronašli tragove tkiva (krvi). Dalji postupci – poput vještačenja da li je riječ o forenzičarskom materijalu ljudskog ili životinjskog porijekla – izostali su. Stanari Žute kuće, mnogočlana porodica Katuci, veliki broj tragova krvi u sobama objasnili su tradicionalnim klanjem jagnjadi za islamski praznik, kao i jednim porođajem. Još manje ubjedljivo objašnjenje od njh je dobijeno za specifičan medicinski materijal – poput praznih flaša od infuzione tečnosti sa sredstvima za opuštanje mišića, zavoja i igala – koji je pronađen nedaleko od Žute kuće.
Ipak, mnogi medicinski autoriteti su izrazili skepsu prema mogućnostima visokoprofesionalnih zahvata odstranjenja ljudskih organa u primitivnim uslovima zabačene seoske kuće.
Del Ponteova se u svojoj knjizi Lov poziva na ukupno osam svjedoka koji su, nezavisno jedan od drugog, dali iskaze o Žutoj kući, u čijem podrumu su navodno odstranjeni organi pedesetorici zarobljenika. ,,Postoji sumnja da su i na seoskom groblju, u blizini Žute kuće, sahranjivani kidnapovani nealbanci”, piše Del Ponteova.
Svjedok Tači je, upravo u Crnoj Gori, o Žutoj kući i drugim mogućim povezanim zločinima još 2003. imao povjerljiv razgovor sa forenzičarom-antropologom Hoze Pablom Barjabarom, šefom Kancelarije za nestala lica i forenzičare UNMIK-a. Skupa s još jednim mlađim Albancem, svjedokom iz Prizrena Eksidorom Bisakuom, zatražio je Tači da – u zamjenu za pisano regulisanje statusa zaštićenog svjedoka – pruži cjelovite iskaze.
Barjabar je centrali UNMIK-a u Prištini najkasnije do septembra 2003. dostavio povjerljive informacije o sadržaju razgovora sa svjedocima u Crnoj Gori.
Tri mjeseca kasnije, u decembru 2003, prvi istražitelji iz Haga i UNMIK-a locirali su i obišli Žutu kuću – izvještava Del Ponteova u svojoj knjizi. Prema njemačkom nedjeljniku Špigl, približno oko 300 zarobljenih Srba pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) su u ljeto 1999. odvukli u logore na sjeveru Albanije, uključujući i onaj u Kukešu, a ,,zatim najmlađe i najsnažnije prebacili u selo Ribe”.

IZVJEŠTAJ: Svjedoci Tači i Bisaku su u svojim iskazima Barjabaru teretili Sabita Gecija, šefa vojne policije OVK-a, Dževdeta Krasnićija, glavnog logističara OVK-a za sjevernu Albaniju i navodnog komandanta logora u Kukešu, zatim njegovog zamjenika Pjetra Šalju, te komandanta 126. brigade OVK Ruždija Saramatija, navodno zapovjednika logora Brodoslavci iz kojeg su zarobljenici odvođeni u Žutu kuću. Dvojica svjedoka su, tvrdi se, ponudili i iskaze o ,,mnogim lokacijama masovnih grobnica na Kosovu i u Albaniji”.
Prema izvještaju UNMIK-a (reg. br. 2003-00063, potpisali ga istražitelji za ratne zločine Prabat Kumar i Dojl Pots i proslijedili Andžeju Jozefeckom, šefu tima UNMIK-a za istragu ratnih zločina), Tači je ponudio i „usluge još nekoliko svjedoka zločina na Kosovu i u Albaniji”. Izvještaj UNMIK-a je sastavljen „u vezi s povjerljivim informacijama” koje je iz Crne Gore dostavio Barjabar.
„Pren i Eksidor su željeli pisanu saglasnost za status zaštićenog svjedoka”, navodi se u izvještaju UNMIK-a, čije je izvode 23. januara ove godine objavilo srpsko Tužilaštvo za ratne zločine. UNMIK je, međutim, odbio prijedlog da im reguliše status zaštićenog svjedoka jer „nijesu pružili dovoljno ubjedljive dokaze”.
Prema tvrdnjama Bruna Vekarića, portparola srpskog Tužilaštva, što se istrage UNMIK-a tiče ,,suštinske stvari, u smislu otkrivanja činjenica o zločinima, nijesu urađene”.
„Poslije tajnog sastanka u Crnoj Gori, ignorisana je ponuda dvojice Albanaca da svjedoče protiv visokih oficira OVK i postojanju masovnih grobnica na sjeveru Albanije”, rekao je Vekarić. Del Ponteova u knjizi Lov navodi kako su neki od svjedoka tražili po 50.000 eura za svaku od masovnih grobnica u Albaniji do koje bi lično doveli istražitelje.
Srpsko Tužilaštvo, koje je izvještaj UNMIK-a (ili djelove izvještaja; navodno, nedostaju neke stranice originalnog izvještaja) „prikupilo neformalnim putem”, tvrdi da nad materijalom iz kontejnera za medicinski otpad, navodno iz Žute kuće, nije obavljena „DNK analiza”. Istragu u Žutoj kući je februara 2004. vodio upravo forenzičar-antropolog Barjabar, koji je prije toga imao povjerljiv razgovor s Tačijem u Crnoj Gori.
Za oko 3.000 drugih dokaza, koje su u Žutoj kući prikupili istražitelji, tvrdi se kako su „iz higijenskih razloga uništeni”, zapravo spaljeni, dok je dio drugih dokaza, pristiglih u forenzičarski centar u Orahovcu (Kosovo) navodno nestao. Zbog svega toga, iskazi svjedoka, poput Tačija, sada su možda jedina preostala kopča utvrđivanja istine o Žutoj kući.

DROGA: U međuvremenu, svjedok Tači je avgusta prošle godine uhapšen u okolini Budve, kod Buljarice.
Uprava policije Crne Gore objavila je 10. avgusta 2008. kako su albanski državljani Ernad Duljaj i Albert Đonaj, putujući mercedesom 124, preko graničnog prijelaza Božaj kod Tuzi, u Crnu Goru, navodno, unijeli četiri kilograma i 700 grama heroina.
,,Oni su, kako se sumnja, imali namjeru da, po prethodnom dogovoru, heroin predaju Tačiju, iz Prizrena, za koga se vjeruje da je jedan od organizatora ovog krijumčarskog lanca”, saopštila je crnogorska policija.
Protiv Tačija i dvojice albanskih državljana, kao i Vladana Pavkovića iz Podgorice, podignuta je optužnca. Na prvom pojavljivanju pred krivičnim vijećem sudije Dragice Vuković u Višem sudu u Podgorici, 9. februara ove godine, Tači je izjavio da se ne osjeća krivim za šverc heroina.
Tači je avgusta prošle godine bio u Draču (Albanija), gdje mu je u jednom lokalu ,,izvjesni Enver, koji je poznati kriminalac i ima nekoliko ubistava” ponudio da u Hrvatsku prebaci dva kilograma hašiša za 700 eura. Tači je objasnio da je tokom razgovora s Enverom bio pod uticajem opijata.
,,Taj Enver mi je rekao da nije u pitanju samo moja glava, već i čitava moja porodica”, kazao je Tači koji je uhapšen dok je navodno tek trebalo da preuzme drogu. Tači je dodao: ,,Nemam finansijskih problema, jer imam tri pekare, i to u Splitu, Podgorici i Buljarici”.
,,Plašio sam se špijuna iz Albanije”, rekao je Tači na suđenju.

STRAH: Osim u kontekstu Žute kuće, Tači je u UNMIK-ovom izvještaju iz 2003, naveden i kao važan svjedok egzekucija u okolini Kline (Kosovo) gdje je grupa od 12 Srba i Albanaca ubijena od strane pripadnika OVK-a maja 1999. godine.
,,Tači navodno ima dvojicu svjedoka, od kojih je jedan majka albanske žrtve. Ona je gledala pucanje streljačkog voda sa daljine, vidjela ubistva i mjesta gdje su ubijeni sahranjeni. Tači nije želio da kaže imena ljudi koji su umiješani jer, kako kaže, rizikuje svoj život”, navodi se u UNMIK-ovom izvještaju.
Nedjeljnik Špigl je prošle godine pisao da svjedoci Žute kuće kao da su ,,u zemlju propali”.
,,Zbog straha od vođa OVK i današnjih visokih kosovskih političara, svjedoci se ne usuđuju da daju izjave, jer bi sebi potpisali smrtnu presudu”, izjavio je Špiglu neimenovani haški istražitelj.
Jedan svjedok ili potencijalni svjedok optužnice u procesu protiv Ramuša Haradinaja (bivši komandant operativne zone OVK uz kosovsko-albansku granicu) pred Tribunalom u Hagu, Rom s Kosova Kujtim Beriša, ubijen je 15. februara 2007. u podgoričkom naselju Konik. Na njega je naletio automobil u slabo osvijetljenoj ulici isti dan, kako je tvrdio njegov rođak, nakon što je s predstavnikom jedne međunarodne institucije ili strane države razgovarao o Haradinaju; službeno je demantovano da je Berišina smrt u vezi sa ,,slučajem Haradinaj”.
Srpsko Tužilaštvo je, u međuvremenu, na sva zvona, otkrilo identitet svjedoka Tačija objavljujući 23. januara ove godine preko nacionalne televizije izvode izvještaja UNIMK-a pod naslovom ,,Dosije Žuta kuća”.
Specijalni istraživač Savjeta Evrope, Dik Marti, u roku do naredne godine treba da ispita slučaj Žute kuće. Marti iza sebe ima uspješnu istragu o tajnim letovima i zatvorima CIA u Evropi.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo