Povežite se sa nama

MONITORING

Svijet drhti

Objavljeno prije

14 godina

na

uob-japan-earthquake

Olupina aviona leži nosom zarivenim u gomilu ostataka drvenih kuća u luci Sendai. Sat vožnje dalje, radnici u bijelim maskama i zaštitnoj odjeći skeniraju hiljade ljudi zbog radijacije.

Sedmicu poslije opakog zemljotresa i cunamija koji je podrio sjeveroistočnu obalu Japana, ubijajući hiljade i ostavljajući milione ljudi bez struje i tekuće vode, mnogi se bore kako bi shvatili razmjere nesreće.

 

„Da li je to san? “, izustio je Ićiro Sakamoto, 50 godina, u Hitačiju, gradu u Ibaraki prefekturi.

Niko još ne zna koliko je ljudi poginulo u zemljotresu jačine devet stepeni, najjačem koji je ikada pogodio Japan i petom najsnažnijem u svijetu, kao i u sljedstvenom, 10 metara visokom cunamiju.

Prema, u četvrtak, objavljenim podacima japanska Agencija za državnu sigurnost u potresu i cunamiju poginulo je 5.178 osoba, a 8.606 osoba se vodi kao nestalo.

Dok se snažni zemljotresi i dalje osjećaju, širom zemlje je evakuisano preko 500.000 ljudi, povrh 80.000 iz zone oko dviju nuklearnih elektrana na sjeveroistoku zemlje. Oko 850.000 domaćinstava je bez struje, uključujući velike fabrike. Stotine hiljada domaćinstava nema pijaću vodu.

Premijer Naoto Kan izjavio je da se Japan suočava sa najvećom krizom poslije poraza u Drugom svjetskom ratu, kada su Sjedinjene Američke Države bacile atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, i usmrtile više od 160.000 ljudi. ,,Danas se nalazimo pred dilemom da li mi, narod Japana, možemo da prevaziđemo ovu krizu”, emotivno je progovorio Kan poslije tragedije.

U srijedu se naciji od 127 miliona obratio i car Akihito, koji je na čelu blizu 2.700 godina duge dinastije, najstarije na svijetu. Imperator Akihito je pozvao sunarodnike da pruže ruku pomoći jedni drugima. Akihito je kazao da je duboko zabrinut zbog situacije u nuklearnoj elektrani Daići u Fukušimi 240 km sjeverno od Tokija. Tu radnici očajnički pokušavaju da preduprijede izbijanje najgore nuklearne krize od nesreće u Černobilju u Ukrajini 1986.

Iz nuklearke koju je oštetio cunami, curi radioaktivni materijal. U Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), specijalnizovanom tijelu Ujedinjenih nacija, potvrdili su u srijedu da je ,,situacija veoma ozbiljna.” Svjetska zdravstvena agencija (SZO) je, međutim, konstatovala kako nema podataka o značajnom širenju radijacije iz postojenja. Japanski Crveni krst je poručio da u 12-milionskom Tokiju radijacija koja je u srijedu bila 10 puta veća od normalne, ne predstavlja opasnost po zdravlje ljudi. Neke zemlje su, međutim, poručile svojim državljanima da napuste Tokio ka mjestima na jugu, da odu iz Japana ili da ne putuju u tu zemlju.

U postrojenju grupa tehničara pokušava da ohladi oštećeni reaktor. Razmišlja se i o upotrebi vojnog helikoptera koji bi iz kanistera prolivao vodu ili da vojska i policija pomognu sa vodenim topovima.

Sve se to događa u jednoj od najrazvijenijih zemalja svijeta, koja spada među najspremnije da izađe na kraj sa zemljotresom. Zemljotresi su sastavni dio života u Japanu, do njih dolazi u prosjeku svakih pet minuta. Prema zakonu, zgrade su građene da izdrže snažne potrese. Đaci su obučeni šta treba da rade kada dođe do zemljotresa. Mnoga domaćinstva imaju opremu za preživljavanje. Međutim, poslije ovog zemljotresa država je ošamućena i pometena.

Procjene o ekonomskoj šteti tek se pomaljaju. Hiromiči Širakava, glavni ekonomista za Japan u Credit Suisse, ocijenio je da će ekonomski gubitak iznositi između 171 do 183 milijarde američkih dolara, samo u regionu koji je pogodio zemljotres i cunami.

Zbog zemljotresa se Honšu, najveće japansko ostrvo pomjerilo za 2,5 metara, a Zemljina osa 10 centimetara kazali su geolozi. Postavlja se pitanje – da li će katastrofa podstaći druge seizmičke promjene u Japanu i svijetu?

Drama u nuklearki Fukušima Daići, će poljuljati vjeru mnogih Japanaca u bezbjednost atomskih postrojenja. Nuklearna energija čini 26 procenata ukupne potrošnje energije u Japanu. Prefektura Fukušima je oblast vjerna nuklearkama: Ukoliko se izuzmu postrojenja nuklearne energije, region sjeverno od Tokija uglavnom karakterišu ruralne i ribarske zajednice sa nešto lake industrije. Ovdje, nuklearna energija plaća većinu računa. Mnogi u toj kompaniji zarađuju za život i u prvi mah su stoički podnosili ono što se u ostalom dijelu svijeta činilo kao neminovna nuklearna katastrofa. Sada i neki iz lojalne armije radnika u nuklearnim postrojenjima i članovi njihovih porodica imaju dileme.

Borba Japana da izbjegne potpuno topljenje jezgra reaktora može zaustaviti planove za izgradnju desetina novih elektrana, procjenjuju analitičari. Stručnjaci kažu kako nuklearna havarija u Japanu otkriva dilemu da li treba graditi nuklearke na cunamiju izloženoj obali ili u unutrašnjosti gdje je snabdijevanje vodom nepouzdano, što je problem koji će vjerovatno biti pogoršan klimatskim promjenama.

Mnogi od 442 nuklearnih reaktora u svijetu nalaze se u blizini mora, kako bi se obezbijedile ogromne zalihe vode za hlađenje nuklearnih štapina u vanrednim situacijama. Na kopnu, zalihe vode mogu biti više podložne talasima toplote, poplavama, promjenama temperature i pucanju brana.

Podizanje nivoa mora takođe se razmatra kada su u pitanju lokacije nuklearnih elektrana. Viši nivoi mora bi značili učestalije oluje ili udare cunamija. Na diskusiji naučnika u UN 2007, zaključeno je da će nivo mora vjerovatno porasti između 18 i 59 centimetara tokom ovog vijeka. Porast bi mogao biti i veći ukoliko dođe do velikog topljenja leda na Grenlandu i/ili Antarktiku.

Njemački ministar spoljnih poslova, Gvido Vestervele je izjavio da dalje operacije svake pojedinačne elektrane ne mogu biti garantovane. U tajvanskom državnom postrojenju Taipauer su izjavili da proučavaju planove za smanjenje proizvodnje nuklearne energije.

Švajcarska je zaustavila izdavanje dozvola za izgradnju nekih od nuklearki. Vjerovatno će biti ojačano protivljenje većoj nuklearnoj ekspanziji u Evropi (u Francuskoj ono premašuje 50 odsto) i nauditi preporodu sektora u SAD, u kojima već ima više od 100 reaktora.

Protivnici izgradnje nuklearki smatraju kako je katastrofa u Fukušimi još jednom podsjetila svijet na opasnosti atomske energije. Po njima nuklearna energija je savršena metafora za trenutnu fazu monopolističkog kapitalizma – neoliberalizam.

Neoliberalizam podrazumijeva koncentraciju moći. Zahvaljujući zakonima koje je progurala energetska industrija, ukoliko se desi katastrofa zbog nuklearne nesreće, vlada ograničava odgovornost korporacije za štetu i mogući gubitak života.

Aktivisti podsjećaju da je u „Deklaraciji nuklearnog otpora” anti-nuklearne grupe Klemšel Alijanse, iz Nove Engleske, u SAD zapisano još 1977. godine: „Nuklearna energija je opasna za sva živa bića i njihovu prirodnu okolinu. Nuklearna energija je dizajnirana tako da koncentriše profit i kontrolu nad energetskim resursima u rukama moćne nekolicine, podrivajući osnovne principe ljudske slobode…”

Ovi aktivisti smatraju da je izjava tačna i danas. Nuklearna energija je opasna forma proizvodnje energije. Ona je neefikasna ukoliko se uporede građevinski i bezbjednosni troškovi i problemi odlaganja otpada sa relativno kratkim životom nuklearnih elektrana i povećanjem energetskih troškova za potrošače koju takve elektrane iziskuju u industriji vođenoj profitom.

Protivnici podsjećaju da dnevne operacije nuklearnih elektrana mijenjaju ekologiju u blizini. Ukoliko se desi nesreća, ekološka devastacija je nemjerljiva i traje generacijama. Nuklearna elektrana od 1000 megavata proizvodi svake godine oko 27 tona potrošenog nuklearnog goriva. Problemi vezani za odlaganje i skladištenje potrošenog goriva su skupi, opasni i mogu trajati vjekovima.

Ipak, alternativni oblici energije – poput solarne i energije vjetra- ne dobijaju istu pažnju kao nuklearna energija. Protivnici nuklearki i neoliberalnog kapitalizma su uvjereni da se to događa zato što se energetska industrija plaši gubitka nevjerovatnih profita, a ne zbog želje da se zadovolje energetske potrebe čovječanstva.

Rizici u komšiluku

Mnogi Evropljani su zabrinuti za bezbjednost reaktora po sovjetskim nacrtima u Istočnoj Evropi, kao što je nuklearka Kozloduj u Bugarskoj. Rizik od zemljotresa ne može se isključiti u Evropi, pogotovo u blizini kritične linije Skoplje-Razgrad u Bugarskoj, koja razmatra izgradnju nuklearke u mjestu Belene.

Jan Haverkamp, aktivista nevladine organizacije Grinpis koja se protivi izgradnji nuklearki tvrdi kako se Evropska komisija, ,,u slučaju Belena oslanja na loše podatke i da je prihvatila izjavu u kojoj se tvrdi da ne postoji rizik od seizmičkih udara u sjevernoj Bugarskoj”. No, 14 km od mjesta na kom se planira izgradnja Belene nuklearke, je u zemljotresu 1977. poginulo 120 ljudi, naveo je Haverkamp.

Predsjedavajući regulacionog tijela za nuklearke u Bugarskoj Sergej Čočev je priznao da postoje sporna pitanja koja je potrebno razmotriti. ,,Nema toliko seizmičkih problema kao u Japanu, ali postoje neki problemi u tom smislu”, izjavio je on novinarima u Briselu.

I Italija, koja planira da počne nuklearni program, takođe je sklona zemljotresima. ,,EK mora biti opreznija kada se radi o nuklearnoj bezbjednosti”, upozorio je Haverkamp.

Sve za profit

Juli Andrejev, stručnjak koji je učestvovao u čišćenju poslije nuklearne katastrofe u Černobilju izjavio je da su pohlepa industrije atomske energije i uticaj biznisa na IAEA krivi za moguću nuklearnu katastrofu u Japanu. Po ruskom stručnjaku, poslovne korporacije i IAEA su namjerno ignorisali lekcije iz najgore svjetske nuklearne katastrofe od prije 25 godina, kako bi zaštitili širenje industrije. ,,Poslije Černobilja sve snage nuklearne industrije su bile usmjerene na prikrivanje tog događaja kako bi zaštitila vlastiti ugled. Černobilj nije na pravi način proučavan, jer ko ima novac za istraživanja sem industrije”, primijetio je Andrejev. Andrejev tvrdi i da je IAEA prebliska korporacijama i nuklearnoj industriji. ,,Ona je lažna organizacija. Svaka organizacija koja zavisi od nuklearne industrije – a IAEA zavisi od nuklearne industrije – ne može da radi kako treba. Uvijek će nastojati da prikrije realno stanje”, smatra ovaj stručnjak.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

5 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

5 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

3 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo