FOKUS
SVI PREMIJEROVI KUMOVI: Gospodar prstenova

Objavljeno prije
11 godinana
Objavio:
Monitor online
Narodno predanje kazuje da je kumstvo duhovna svetinja od koje zavisi porodični i domaći napredak. Prelista li se podugačak spisak kumova sedmostrukog premijera Crne Gore Mila Đukanovića predanje se pokazuje kao istinito: svi Đukanovićevi kumovi, uporedo sa njim, napreduju. I to – materijalno i statusno. Kako je takođe po predanju, kumstvo često jače i od srodstva po krvi, Crna Gora je premrežena familijom od kumova. Bog na nebu, kum Milo na zemlji.
Svuda ih ima. Prije neki dan, recimo, bio je aktuelan Odbor za odbranu i bezbjednost, povodom sve češćih napada na novinare. Na njegovom čelu je Mevludin Nuhodžić. Đukanovićev kum. Klicu kumstva odavno je posijao, za vrijeme socijalističkog samoupravljanja. Dok je Đukanović, kao plaćeni omladinski funkcioner KP, boravio u Beogradu, Nuhodžić mu se, osamdesetih, pridružio u traženju karijere. U glavnom gradu Srbije, vodio je komisiju za opštenarodnu odbranu i društvenu samozaštitu.
Kada su junoše zauzele dizgine moći, Nuhodžić je, uz budućeg kuma, napredovao: poslanik u Skupštini sa početka devedesetih, ministar bez portfelja, ponovo poslanik, član predsjedništva DPS-a sa početka dvijehiljaditih, direktor Uprave za imovinu, opet poslanik… Nuhodžić sada zarađuje 1.500 eura mjesečno samo po osnovu poslaničke plate; supruga Aida vozi mercedes A klase; mladi sin Amar ima ključeve od luksuznog automobila range rover… Nije kum dugme.
Dok je sa Nuhodžićem razbirao politiku socijalizma sa drugim kumom, Vukom Rajkovićem, Đukanović je studirao ekonomiju. Pod dirigentskom palicom profesora Veselina Vukotića. Po završetku studija uslijedio je uspon uz ljestvice vlasti u čemu mu je, iz duboke pozadine, pripomogao i Rajković. Ispostaviće se: budući kum i biznismen. Onda je i on krenuo ka gore.
Pisali smo: u podgoričkom hotelu Ljubović, tokom sankcija, Rajković je imao kancelariju iz koje je kontrolisao poslove s naftom. Potom, nakon privatizacije, postaje član UO Jugopetrola, pa vlasnik festivala Sunčane skale, pa pokreće Radio Gorica, pa lansira cigarete Yes. Koncem devedesetih direktor je Trećeg kanala TVCG. Nešto kasnije, početkom dvijehiljaditih, direktor dnevnika Publika.
Do polovine dvijehiljaditih kum Rajković bio je sekretar Nadzornog odbora Eurofonda (još jednog kuma, Veselina Barovića), a do 2008. godine i predsjednik UO Prve banke. Mreža istraživačkih novinara objavila je 2012. godine podatke o sumnjivom poslovanju Prve Aca Đukanovića – nezakonitostima u slučaju milionskog kreditiranja firmi (Kia Montenegro i još tri) bratovog kuma Vuka.
Zajedno sa kumom Đukanovićem (pola-pola), Rajković je vlasnik preduzeća Global Montenegro koje je osnovalo firmu T-Mobile, čiji je jedan od vlasnika bio sadašnji direktor TVCG-a Rade Vojvodić, veoma blizak Đukanoviću. Kumovi su, onda, preko Global Montenegra u katastru zaveli imovinu u Podkošljunu, Budva, površine 20.229 m2. To je prostor na kojem, od starta, pod sumnjivim okolnostima, namjeravaju izgraditi turističko-stambeni kompleks.
Još jedan biznismen je kum. Dragan Brković. Čovjek čija je poslovna imovina u stečaju, kroz dvije decenije uz Đukanovića uzeo je stotine miliona eura, stotine hiljada kvadrata zemlje, od planina do mora, desetine hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora, podigao stotine miliona kredita. Vlasnik je mnogo čega: od Vektre Montenergo do Vektre Jakić, a privatizovao je nekoliko firmi – od HTP Boke, preko Rumijatransa i Moračatransa do Korporacije Jakić. Imperija.
Nekada nije bilo tako. Počeo je kao prodavac auto djelova. Onda su došle devedesete i sankcije tokom kojih je ,,otkrio” aluminijum. Logika biznisa bila je odveć prosta, i odveć podržana sa vrha: plaćao je KAP-u obezvrijeđenim dinarima iz primarne emisije, a aluminijum prodavao za dolare, po tržišnoj cijeni. Posao je predstavljan kao herojsko djelo (pisali smo detaljno u tekstu Kamioni, avioni, milioni), jer se tako, kršeći sankcije, navodno, spašavao KAP. Spašavali su se, ipak, kumovi.
Danas, Đukanovićevo kumče Bojan Brković zna da kaže kako je „navikao da se u Sent Moricu sretne sa Monikom Beluči, u Rimu sa Staloneom, a da sa Valentinom Rosijem ne priča samo o moto-trkama, već i o biznisu”.
Tu je i Đukanovićev drug sa košarke, ali i, kasnije, italijanske optužnice za šverc cigaretama, gdje su (uz znamenito učešće još jednog Đukanovićevog intimusa, Branka Vujoševića) ,,kapnuli” prvi kumovski milioni. Jedan od najodanijih intimusa, Veselin Barović. Njegov je gorepomenuti Eurofond preko kojeg posjeduje veliki broj preduzeća: Solanu Bajo Sekulić, Izbor Bar, Montepranzo, Fjord, HTP Mimozu, Jugopetrol, Crnogorski elektroprenosni sistem, Bjelasicu Rada… Posjeduje nekretnine, zemljište, poslovne prostore. Svuda po Crnoj Gori.
Samo njegova Solana (15 miliona kvadrata zemljišta), prema računici MANS-a, vrijedi oko milijardu! Tako to rade premijeru bliski: prostornim planom od 2008. godine, jednim jedinim dokumentom, to zemljište je od industrijskog preimenovano u građevinsko. Time je zemljište koje je Barović platio 30 centi po kvadratu dostiglo cijenu od 100 eura po kvadratu!
Kum je i Duško Ban. Prema izvorima Monitora Ban je jedan od najodanijih Đukanovićevih kumova. Njegova kompanija ProHous (udio ima i rođeni brat Dejan) većinski je vlasnik Pomorskog saobraćaja, trajektne firme iz Kamenara, koja ima monopol na frekventnoj liniji Lepetane-Kamenari u Boki. Rudnik novca. Preduzeće je 2004. godine privatizovano: bez tendera, prodajom državnih akcija na berzi. Kada kum kupuje.
Kum Ban nedavno je ,,uslikan” kako u podgoričkom lokalu sjedi zajedno sa Đukanovićevom ekipom za, između ostaloga, diskreditovanje kritičkih medija. Ban je bio sa kontroverznim biznismenom Stankom Subotićem Canetom, kojem se sudi zbog sumnje da je švercom cigareta oštetio srpski budžet, i direktorom NVO Institut za javnu politiku Vladimirom Bebom Popovićem. Čuvao ih je Zoran Jovanović, Đukanovićev tjelohranitelj.
Đukanović je bio kum i na vjenčanju Gorana Rakočevića Sita kada se, prije nekoliko godina, u luksuznom hotelu na sjeveru Crne Gore, vjenčao sa glumicom Jelenom Nenezić. Rakočević se, koncem devedesetih, obreo na poziciji ministra kulture. Bio je u kabinetima sadašnjeg kuma Đukanovića, ali i ,,predsjednika” Filipa Vujanovića. Obavljao funkciju direktora TVCG, kada su napravljeni milionski gubici. Dužnost ambasadora u Zagrebu preuzeo je juna 2009. godine.
Bio je Rakočević i u upravi kumovske Prve banke, ali ga je taj poslovni angažman koštao prijateljstva sa vlasnikom Acom. U jednom trenutku menadžment Prve čak je i tužio Rakočevića, zbog zloupotrebe službenog položaja. Klica nepovjerenja: dok je bio u upravi, Sito je s bankom sklopio ugovor po kojem joj iznajmljuje prizemlje porodične kuće u Kolašinu. Rakočević je 300 hiljada eura od zakupnine naplatio unaprijed, a novac je deponovao na račun. U konkurentsku banku. To se nikako nije svidjelo Acu.
Netrpeljivost među njima prerasla je u sukob, zbog čega je, prema izvorima Monitora, premijer i skrajnuo kuma Rakočevića u ambasadu u Hrvatskoj. Dok se strasti mlađeg Đukanovića ne smire. Sve je bilo jasno na svadbi Gorana i Jelene, kada je Aco uzeo riječ i osuo po Milovom kumu, ali i drugim kumovima koji su zahvaljujući njegovom bratu stekli sve što imaju. Video klip sa narečenim pojavio se i na YouTubu, ali samo na kratko. Dok nije primijećen, u vrhu.
Još gore prošlo je Đukanovićevo kumstvo sa nekadašnjim šefom trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu Ratkom Kneževićem. On je u Zagrebu svjedočio u procesu optuženima za ubistvo vlasnika Nacionala Iva Pukanića i saradnika Nika Franića. Direktno je za ubistva optužio ,,duvansku mafiju”, Mila Đukanovića i Stanka Subotića Caneta. Đukanović je u javnoj razmjeni optužbi, poručio da je ,,bio svjedok na vjenčanju Ratka Kneževića, na njegov poziv. A takav poziv se, po starom crnogorskom običaju, ne odbija.”
Sa biznismenom Draganom Perovićem, kumom, nema trzavica. Perović je skupa sa kompanijama iz grčkog konzorcijuma ETL bio suosnivač kompanije Promonte, prvog mobilnog operatera u zemlji. Društvo je svoje akcije prodalo Telenoru za 64,8 miliona eura. Prema pisanju medija, Perović je sa grčkim biznismenima, među kojima je najpoznatiji milioner Viktor Restis, prije dvije godine ušao u brojne poslove u Crnoj Gori.
Perović koji posjeduje lanac hotela i restorana Astoria u Budvi, Kotoru i Podgorici, nedavno je u glavnom gradu otvorio još jedan ugostiteljski objekat u centru, luksuzni hotel Hemera. Otvaranju je prisustvovao državni vrh. Među gostima su, osim kuma sa suprugom Lidijom, bili ministri Branimir Gvozdenović i Ivan Brajović, direktor Uprave za inspekcijske poslove Božidar Vuksanović…
Nasuprot Hemere, personifikacije dana, jedne noći, koncem devedesetih, prema izvoru Monitora iz DPS-a, žena iz regiona, medicinska sestra, usnila je da joj prvi čovjek susjedne države, Milo Đukanović, kumuje ženskom djetetu. Zaputila se u Podgoricu, i nekako došla do njega. I desilo se: Đukanović je, prema običajima pridošlih, ošišao pramen djevojčicine kose. Ubrzo je napredovala zajedno sa suprugom – dobili stan, zaposlila se u Domu Zdravlja… Đukanovićevo kumstvo, daleko se čuje.
Sve narečeno primijetio je i prvi Njemački ambasador u Crnoj Gori Tomas Šmit. Nakon referenduma, na predavanju koje je održao na Pravnom fakultetu, kazao je da su u Crnoj Gori, zbog istorijskog nasljeđa državne institucije bile zamijenjene plemenskim i kumovskim vezama, te da i danas pleme, kumstvo i bratstvo na skriven, ali efikasan način utiču na donošenje odluka – ,,Nekada čak i dominantno”.
Milo Đukanović, gospodar prstenova.
Kumovi vedre i oblače
U Crnoj Gori, je nezakonito i nelegitimno instalirana paradržavna mreža kojom su vladajući funkcioneri, uz pomoć bliskih osoba, najčešće kumova ili rodbine, preuzeli u lični posjed veliki dio državnih privrednih i prirodnih resursa, kaže za Monitor profesor UCG Filip Kovačević. ,,Tako su stvoreni koruptivni, a u mnogim segmentima i kriminogeni odnosi u društvenom životu Crne Gore koji traju do današnjeg dana. Način vladanja Mila Đukanovića je od samog početka bio zasnovan na ekstremnoj neodgovornosti po pitanjima javnog interesa, fanatičnom klijentelizmu i promociji sopstvene familije i bliskih, kao i besomučnom progonu političkih i privrednih neistomišljenika. Tako se stvorio sistem u kome su njegovi kumovi koji bi, imajući u vidu njihove sposobnosti i sklonosti, u nekom demokratskom sistemu najvjerovatnije bili predmet brige socijalnih službi, sada milioneri i imaju moć da vedre i oblače nad sudbinama stotina crnogorskih porodica. Iako je nakaradnost takvog sistema društveno-ekonomskih odnosa očigledna, to ne znači da njegova promjena neće zahtijevati korijenitu i tešku političku borbu koja se može nadati uspjehu samo kroz zajedničko djelovanje svih neoligarhijskih faktora.”
Poslovni kumovi
Osim kumova po prstenu, u arhitekturi Đukanovićevih odnosa, nalaze se oni koji imaju status veoma blizak kumovskom. Punopravni su članovi familije. Jedan od takvih je Tomislav Čelebić. Sa njim je Đukanović izgradio Univerzitetski kompleks u Donjoj Gorici. Uz vlasnika građevinske kompanije Čelebić, i Đukanovića, tu su i profesori Dragan Vukčević i Veselin Vukotić. Izgradnja univerzitetske zgrade krenula je bez potrebnih dozvola. Ne samo to: i upis prve generacije studenata započet je prije nego što je Ministarstvo izdalo sve potrebne papire. Čelebić, nekadašnji predsjednik FK Budućnost, početne milione, kako kažu upućeni, zaradio na taj način što je nekoliko zgrada, na atraktivnim mjestima u glavnom gradu izgradio po sistemu – uradi dva-tri sprata više, poslije će biti legalizovani. Kumovski. Čelebić se bavi i opremom poslovnih prostora. Osim nove zgrade Vlade dotjerivao je i kancelarije Uprave za nekretnine, Komisije za hartije od vrijednosti i ANB… Interesantan detalj s tim u vezi: Komisija za hartije od vrijednosti kupila je prostor u Čelebićevoj poslovnoj zgradi koji je potom izdavala UDG-ju, na kojem je direktor Komisije Zoran Đikanović predavao. U tom prstenu je i Zoran Ćoćo Bećirović, biznismen, a ozbiljni izvori tvrde i paravan za poslove porodice Đukanović. O Ćoćovim aktivnostima od mora do Kolašina, od Avale do Bjanke, Monitor je u više navrata pisao. Mimo svih Đukanovićevih prijateljstava ipak je ono sa Branom Mićunovićem. Jedino se tu, tvrde upućeni, sa sigurnošću ne zna ko je kome – KUM.
Marko MILAČIĆ
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije
6 danana
7 Marta, 2025
Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju
Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.
Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.
Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.
Kako?
Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.
“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije
2 sedmicena
28 Februara, 2025
Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe
Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal, dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.
Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.
Sve u svemu, trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.
Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka. Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.
Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
KONGRES, REFORMA DPS-A I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije
3 sedmicena
21 Februara, 2025
Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina
„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer je novo rukovostvo DPS –a dvije sedmice uoči Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju. Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.
“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika. Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.
Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković, zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović, policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović. Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.
Živković je na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.
Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena: Milutin Simović, Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …
Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.
Živković se ovako osvrnuo na minule dane: “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”. Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….
Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.
Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.
Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za promjene i dijalog. Odnosno da Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog zagrljaja partije koju je decenijama vodio je još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.
Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.
“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.
Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada. Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima Abdića, bili su neporedivi sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.
Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front. Samo jedan detalj. Dovoljno je da Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.
Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.
„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.
Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije. Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju.
Ne valja se zavaravati: ako bude Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne
-
Izdvojeno / prije 2 sedmice
EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini
Kenet Morison
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Vatre
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Odisej u Gazi
Ferid Muhić
-
ALTERVIZIJA / prije 3 sedmice
Koncentraciona vlast
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Dekoracija
Milena Perović

Novi broj


VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
SVE DUŽI SPISAK OSUMNJIČENIH ZA UBISTVO SRPSKIH DRŽAVLJANA ČIJA TIJELA DO DANAS NIJESU PRONAĐENA: Uhapšen Sekulović,potraga za Čarapićem
-
Izdvojeno3 sedmice
SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku
-
DRUŠTVO4 sedmice
CRNA GORA, NAJBIROKRATSKIJA ZEMLJA NA SVIJETU: Svaki četvrti radi za državu
-
INTERVJU4 sedmice
BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija
-
Izdvojeno4 sedmice
TRAMP, NETANJAHU, GAZA: Pakao sa pogledom na rivijeru
-
Izdvojeno3 sedmice
ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak
-
Izdvojeno4 sedmice
NOVAK ĐOKOVIĆ NA SVETOM STEFANU: Novi zakupac ili pregovarač
-
SVIJET3 sedmice
ODJECI SASTANKA TRAMPOVIH I PUTNOVIH TIMOVA O UKRAJINI: O diktatorima i ljudima