Povežite se sa nama

MONITORING

SVI POLITIČKI AKTERI BUDVANSKIH AFERA NA SLOBODI: Milioni isparili iz krivičnih prijava

Objavljeno prije

na

Nakon petomjesečnog zatočeništva u Istražnom zatvoru u Spužu, visoki funkcioner Demokratske partije socijalista Svetozar Marović, priznao je krivicu za organizovani kriminal i korupciju, koju mu je Specijalno državno tužilaštvo stavilo na teret krivičnom prijavom, na osnovu koje je, 17 decembra prošle godine, lišen slobode.

Marović je sa glavnim specijalnim tužiocem Miloradom Katnićem zaključio sporazum o priznanju krivice za učešće u korupcionaškim aferama kojima je budžet Opštine Budva oštećen za desetine miliona eura. Priznao da je bio vođa i organizator budvanske kriminalne organizacije koja je brojala oko 30-ak članova u čijim su džepovima završili milioni eura pribavljeni špekulacijama sa opštinskim zemljištem ili kroz kapitalne investicione projekte koje je preduzimala lokalna uprava. Priznanjem se nagodio na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 8 mjeseci, dok će se o iznosu na ime materijalne odštete koju je dužan da nadoknadi Opštini i državi, tek raspravljati. Marović je dužan da u humanitarne svrhe uplati iznos od 50.000 eura.

Svojim priznanjem Marović je otvorio novu stranicu u crnogorskom prvosuđu ali i u istoriji parlamentarnog i političkog života. Marović je dugo bio drugi čovjek po političkoj snazi u Crnoj Gori, prvi funkcioner visokog ranga jedne vladajuće partije i bivši predsjednik narodne skupštine, koji će biti osuđen kao šef kriminalne grupe. On će biti i prvi a možda i jedini državnik u regionu i širem okruženju, kao bivši predsjednik SCG, koji je deset godina nakon prestanka predsjedničkog mandata, ponio tu neslavnu titulu.

Ovakav, najavljeni epilog spektakularne tužilačke istrage, započete sredinom avgusta prošle godine, mnoge je ipak iznenadio. Javnost je zbunjena brzinom i načinom rješavanja budvanskih afera kojima je gradska kasa opljačkana na iznose od kojih će se teško oporaviti. Kritike na račun tužilaštva stižu sa raznih strana, od političkih partija i građana koji smatraju da je kazna za koju se Marović nagodio, preblaga. Kao što su uostalom i kazne za mnoge budvanske funkcionere uhapšene i procesuirane za ista krivična djela.

Dan prije priznanja krivice Svetozara Marovića, to isto učinio je i njegov brat Dragan Marović, nekadašnji sekretar za privredu i investicije u lokalnoj upravi u Budvi, koji je uhapšen prije devet mjeseci, osumnjičen za učešće u nekoliko afera. Dragan će odužiti dug društvu zatvorskom kaznom u trajanju od godinu dana i šest mjeseci, dok je iznos novca koji treba da plati za sada nepoznat. Krivicu je priznao i Marovićev sin Miloš, koji se nagodio da u zatvoru provede godinu dana i plati 380.000 eura. Time je zaokružena neobična drama najmoćnije budvanske porodice, u kojoj dva brata, sin, ćerka, strina i tašta, predstavljaju dio ove kriminalne grupe i koji će se, ukoliko sud prihvati zaključene sporazume, ponovo naći u pritvoru u Spužu.

U ovom trenutku u Spužu nema okrivljenih budvanskih funkcionera. Svi su na slobodi, osim biznismena Branislava Savića Gugija, preko čije firme su se završavali mnogi nezakoniti poslovi.

Dominantnu ulogu u ovoj visokorangiranoj akciji Specijalnog tužilaštva na razotkrivanju kriminalne hobotnice u Budvi, odigrali su pravni instituti svjedoka saradnika tužilaštva i sporazumi o priznanju krivice, zahvaljujući kojima se većina okrivljenih u relativno kratkom roku našla na slobodi, bez obaveze za vraćanje imovinske koristi stečene izvršenim krivičnim djelima.

To izaziva posebno negodovanje javnosti. Nju više od toga koliko će članovi ove kriminalne grupe provesti u zatvoru, zanima informacija o vraćanju nezakonito stečenog bogatstva i miliona u opustošenu gradsku kasu.

Hapšenjima u više navrata, počev od takozvanog „crnog” petka, 13. avgusta prošle turističke sezone, po nalogu Specijalnog tužilaštva slobode je lišeno 30 Budvana, među kojima su bili čelnici gradske uprave, brojni činovnici i njihovi poslovni partneri. Sa sedmoricom okrivljenih tužilac Katnić zaključio je sporazum o priznanju krivice, smanjenju kazne sa neznatnim finansijskim efektima, iako je procijenjena šteta koju su kriminalnim radnjama nanijeli Opštini i državi, iznosila nekoliko desetina miliona eura.

Pored članova porodice Marović, priznanje da su kao članovi kriminalne grupe učestvovali u malverzacijama potpisali su: Lazar Rađenović, bivši predsjednik Opštine, Aleksandar Armenko, pomoćnik direktora TO Budva, Goran Bojanić i preduzeće Trejdjunik, koje je izgradilo stambeno-poslovni centar TQ Plaza.

Status svjedoka saradnika Specijalno tužilaštvo ponudilo je petorici okrivljenih, Rajku Kuljači, Igoru Trnskom, Marku Vujoviću, Mirku Latinoviću i njemačkom državljaninu Ginteru Faustu, okrivljenom u aferi WTE-postrojenje za otpadne vode.

Svetozaru Maroviću stavljeno je na teret osam afera kojima je prema procjeni specijalnog tužioca Budva oštećena za ravno 40 miliona eura. U dokaznom postupku protiv Marovića tužilac je raspolagao sa osam iskaza svjedoka saradnika i onih koji su se nagodili putem sporazuma. Svi su iskoristili priliku da krivicu za pljačku i poharu Budve svale na Marovića.

Adut tužilaštva u nastojanju da izvuku priznanje od Marovića bile su i nove afere, pominje se broj od 30 novih slučajeva u kojima je budžet olakšan na iznose od nekoliko desetina miliona eura, što je dovelo do lančanih priznanja krivičnih djela.

Javnost je zbunjena, kako je došlo do toga da su se glavni okrivljeni našli na slobodi a da se ne zna ko će i kada vratiti opljačkani novac. Gdje je nestalo 40 miliona iz prijava kojima se teretio Marović. Dok se okrivljeni i specijalni tužilac dogovaraju o visini kazne, troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, sporazum o priznanju krivice, prema članu 300- 303. Zakonika o krivičnom postupku sadrži i obavezu okrivljenog da u određenom roku vrati imovinsku korist stečenu izvršenjem krivičnog djela. Javnost je uskraćena za detalje o tome kolika je imovinska korist koju su potpisnici stekli za sebe i svoje saradnike.

Radnje glavnog tužioca prate i mnoge druge nejasnoće. Kako će se završiti postupak protiv ostalih članova kriminalne gupe, kojoj pripada dvadeset službenika opštinske administracije. Da li će se protiv njih voditi sudski postupci i kakve kazne mogu očekivati za djelo kvalifikovano kao „zloupotreba službenog položaja u pomaganju na organizovan način”. I njih terete iskazi svjedoka saradnika. Ako se za učešće u četiri afere „teške”oko pet miliona dobije godina i po zatvora, šta mogu očekivati pomagači i podstrekači.

Kako uopšte članovi, sada već priznate budvanske kriminalne organizacije, mogu i dalje sjedjeti u foteljama na čelu gradskih službi preko kojih su izvršene mnoge kriminalne radnje. Neki od okrivljenih tokom istrage su podnijeli ostavke na svoje funkcije, poput Rađenovića ili Aleksandra Tičića, koji je obavljao funkciju savjetnika u Savjetu za privatizaciju Vlade Crne Gore, dok su gradske službe ostale netaknute. Kao da se ništa nije dogodilo.

Članovi budvanske kriminalne organizacije su administrator Snežana Šćepanović, menadžerka Milena Marović, sekretar Sekretarijata za urbanizam Danijela Marotić, službenica Dragica Popović, direktor Vodovoda Milenko Medigović koji se iz zatvora vratio u istu fotelju. Među njima je i Mirjana Marović, bivša šefica budvanskog Katastra Novak Klisić, bivši sekretar za imovinu Stevica Dragović i mnogi drugi.

Javnost je uskraćena i za informacije o tome ko će osim Marovića odgovarati za naduvavanje računa za izgradnju postrojenja za otpadne vode u Bečićima, gdje je šteta izmjerena na osam miliona eura, iako je Opština u ovom poslu putem kredita zadužena na oko 100 miliona.

Okrivljeni u ovoj aferi, Gojko Kapisoda i Dragan Vukadinović dobijaju građevinske dozvole i zidaju hotele. Ko će na kraju vratiti Opštini novac koji je ova kriminalna grupa uzela iz kase preko firme Copyright, Marka Kentere, preko koga su plaćani dugovi Marovića prema prevarenim Budvanima.

Ispada kao da je glavni zgoditak Specijalnog tužilaštva na budvanskoj kriminalnoj lutriji izvučen u vidu priznanja Svetozara Marovića, dok je sve ostalo, pa i povraćaj pokradenih miliona, u drugom planu.

Građani su skeptični i u pogledu izvršavanja obaveza po osnovu sporazuma o priznanju krivice, vjeruju da će potpisnici naći načina da izbjednu dogovorene obaveze. Treba očekivati najave ozbiljnih bolesti, razna uvjerenja ljekara i slične, već viđene situacije sa ciljem izbjegavanja izdržavanja zatvorskih kazni.

Očekuje se i pomoć partije i predsjednika Filipa Vujanovića sa njegovim pomilovanjima.

Nema informacija o tome da li će specijalni tužilac otvoriti i druge predmete i slučajeve za koje je prikupljena dokumentacija, poslovanje hotelske grupe Budvanska rivijera, aferu Vodeni grad, Osmozu, i mnoge druge poslove do kojih su stigli pipci kriminalne hobotnice.

Ako nakon postignutog priznanja Svetozara Marovića splasne interesovanje Milivoja Katnića za Budvu i njene afere, biće to potvrda teorije o selektivnoj borbi države protiv korupcije. Da je čitava priča započeta kako bi se izašlo u susret zahtjevima Brisela i međunarodne zajednice da Crna Gora uoči pridruživanja EU i NATO-a pruži dokaze za borbu protiv korupcije na visokom nivou, te da je Marović sa svojima, poslužio kao izvanredan žrtveni jarac, dok drugi viosokopozicionirani državni službenici ostaju pošteđeni.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo