Vlada priprema strategiju za izdvajanje elitnih crnogorskih hotela Miločer i Sveti Stefan iz sastava Hotelske grupe Budvanska rivijera AD Budva, preduzeća koje je formalni vlasnik pomenutih hotela ustupljenih pod dugoročni zakup grčkoj investicionoj Restis grupi. Ideja o razdvajanju HG Budvanska rivijera razmatrana je u posljednje dvije godine, da bi konkretnu akciju u tom pravcu preduzelo Ministarstvo finansija u vrijeme mandata aktuelnog premijera Igora Lukšića, kada je od profesora Ekonomskog fakulteta iz Podgorice naručen elaborat o načinu i modelima podjele budvanskih hotela i njihove kasnije privatizacije.

Zvaničnu informaciju o tome u kojoj fazi je plan izvlačenja Svetog Stefana iz zajedničke hotelske kuće nismo mogli dobiti od nadležnih u Budvanskoj rivijeri, ali su nezvanično potvrdili da su te aktivnosti u toku i da je u Vladi održano više sastanaka na tu temu kojima su prisustvovali predstavnici Budvanske rivijere. Cilj podjele hotela u dvije poslovne jedinice je stvaranje uslova za njihovu lakšu i bržu prodaju.

Prema informacijama Monitora, Vlada planira osnivanje dva samostalna preduzeća umjesto sadašnje HG Budvanska rivijera. Jednog koje bi u svom sastavu imao hotele Miločer i Sveti Stefan, nad kojim bi ingerencije preuzela Vlada, odnosno država Crna Gora. Novo preduzeće pripojilo bi pod svoju upravu i vladino preduzeće HTP Miločer, koje je vlasnik hotela Kraljičina plaža u Miločeru. Tako bi se svi hoteli ekskluzivnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer kojim od januara 2007. gazduju stranci, najprije singapurski Aman rizorts, kasnije Grci, odnosno brodovlasnik Viktor Restis, našli pod vlasničkim krovom Vlade Crne Gore.

Drugom preduzeću pripali bi preostali hoteli, TN Slovenska plaža i hotel Aleksandar u Budvi, zatim hoteli Palas i Castel Lastva u Petrovcu za koje je ovim planom predviđena privatizacija. Hoteli se navodno ne bi prodavali jedan po jedan, kako se to do sada činilo, nego grupno, kao novo, znatno umanjeno hotelsko preduzeće u cjelini, sa svom pripadajućom imovinom.

Glavna prepreka planovima Vlade o preuzimanju Svetog Stefana leži u mješovitom vlasništvu preduzeća HG Budvanska rivijera, dioničarskog društva u kome kontrolni paket akcija pripada Vladi, tačnije 41,6 odsto. Fizička lica posjeduju 13,8 odsto, Republički fond PIO 12,8, HLT fond 9,8 odsto, dok ostatak pripada manjim akcionarima.

Naši sagovornici sumnjaju da će se fondovi i drugi akcionari odreći vlasništva koje procentualno imaju i u hotelima Svetog Stefana, i da neće pristati da država izuzme poznate hotele bez njihovog učešća. Zato procjenjuju da će se u novoformiranim preduzećima izvršiti proporcionalan prenos vlasništva kakav je važio na nivou Hotelske grupe.

Naručeni elaborat sa Ekonomskog fakulteta pružiće, kako se očekuje, odgovore na ove dileme. O svemu bi se morala izjasniti i Skupština akcionara Budvanske rivijere kao i Odbor direktora u kome većinu čine istaknuti članovi Demokratske partije socijalista.

Budvanska rivijera je jedna od malobrojnih hotelskih grupacija crnogorske turističke privrede koja nije do kraja privatizovana. Za sada je izbjegla tužnu sudbinu hotela Herceg Novog i Ulcinja koji su prodati a da novi vlasnici nisu ništa učinili na njihovoj modernizaciji i obnovi.

Podsjetimo na slučaj neuspjele privatizacije HTP Boka, koje je krajem 2007. pazario Dragan Brković. Sa hotelima Plaža, Tamaris i Igalo Brković je postao vlasnik više atraktivnih zemljišnih parcela koje se nalaze u zonama nezavisno od kupljenih hotela. Vrijedno zemljište koje je dobio bez naknade novi vlasnik Boke prodavao je kasnije po zavidnim tržišnim cijenama. Umjesto najavljenih ekskluzivnih hotela Herceg Novi je dobio ruševine ili nezavršene građevine, a od obaveza preuzetih ugovorom o kupoprodaji Boke vlasnik do danas ni jednu nije ispoštovao.

Još je pogubniji primjer HTP Ulcinjska rivijera, giganta koji je 2004. otjeran u stečaj zbog duga od 231.000 eura, iako je posjedovalo imovinu vrijednu 80 miliona eura! Stečaj je primijenjen kako bi se lakše razgrabila vrijedna imovina preduzeća čiji su hoteli potom prodavani u bescijenje. Ostali su joj hoteli Belvi i Olimpik. Ovdje je primijenjen model takozvanog „umirućeg holdinga”, kada se sve rasproda i firma na kraju ugasi.

Privatizacija hotela u kojoj su tajkuni bliski vlasti njihovom kupovinom zauzeli atraktivne lokacije na Crnogorskom primorju i oprali novac, a da nisu stvorili nove vrijednosti, dovela je do potpune turističke degradacije primorskih gradova koji su nakon decenijske slave izbrisani iz kataloga vodećih svjetskih turoperatora.

U Budvanskoj rivijeri se nadaju da ih neće zadesiti slična sudbina iako ogromna vrijednost firme, poznati hoteli i izazovno zemljište uz relativno uspješno poslovanje, predstavljaju veliki izazov za potencijalne interesente i Vladu čiji je budžet sve tanji.

Ukupna vrijednost osnovnog kapitala hotelske grupe, na osnovu procjene iz 2002. godine, iznosi oko 70 miliona eura. Godišnji prihod dostiže oko 16 miliona eura, dok je dobit preduzeća na nivou od 650.000 eura.

Pored poznatih, dobro pozicioniranih hotela kakvi su TN Slovenska plaža i Palas, Budvansku rivijeru poslasticom čini izuzetno vrijedni zemljišni fond koji posjeduje. Riječ je o neizgrađenim parcelama koje ne pripadaju hotelima nego se nalaze na drugim atraktivnim lokacijama u Budvi, Bečićima, Svetom Stefanu i Petrovcu. Budvanska rivijera raspolaže sa preko pola miliona kvadrata zemljišta pod hotelima i izvan njih, ukupno 545.356 m2.

Pripreme za prodaju pažljivo se obavljaju. Među njima se izdvaja posao urbanizacije slobodnih parcela budvanske Hotelske grupe. Kontroverznim planom DUP Budva-centar koji je urađen po narudžbi vlasnika zemljišta i budućih investitora, na cijelom prostoru sadašnjeg Turističkog naselja Slovenska plaža ucrtane su nove građevine uz povećanje gabarita i spratnosti postojećeg hotelskog kompleksa.

Na zelenim parkovskim površinama Slovenske plaže, jedine mirne oaze u Budvi, ucrtane su brojne višespratnice i blokovi zgrada od četiri do 11 spratova, sa ovalnim tornjem na bazenu sa 12 etaža.

Sve to na području na kome je u zemljotresu 1979. godine u trenu, do temelja sravnjeno nekoliko hotela. TN Slovenska plaža izgrađena je nakon toga u skladu sa preporukama da se na tom terenu ne smiju graditi objekti viši od dva sprata.

Na svakoj parceli koja se u katastru nepokretnosti vodi na HG Budvanska rivijera ucrtane su takozvane kule, od kojih je jedna, možda i najviša u Budvi, 13 spratova. Tako „uređeno” zemljište Hotelske grupe, zajedno sa hotelima, naći će se uskoro na tržištu.

Bogatih arapskih šeika i moćnih ruskih investitora nema na vidiku, pa se ne zna ko bi mogao biti kupac cijele Budvanske rivijere. U vrijeme investicionog talasa koji je uzdrmao turističku prijestonicu često se pominjala prodaja Turističkog naselja Slovenska plaža.

Kao jedan od većih investitora koji će graditi hotele-kule na Slovenskoj plaži pominjan je jedan od članova vladarske porodice Al Nahijan iz Abu Dabija koji je boravio u Budvi. Od tog posla nije bilo ništa.

U januaru 2007. sa austrijskom grupom Soravia potpisan je ugovor o zakupu TN Slovenska plaža na 21 godinu. Zakupac je najavio gradnju novog luksuznog hotela Hilton i ulaganje na desetine miliona eura.

Ugovor je raskinut samo pet mjeseci kasnije. Kao razlog propasti najavljenih investicija navedena su neriješena pitanja vlasništva nad zemljom na kojoj je Slovenska plaža izgrađena, zbog čega Soravia nije mogla dobiti bankarske garancije.

Tek će se vidjeti kako će Vlada ove i mnoge druge probleme riješiti.

Branka PLAMENAC