Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠVERC MARIHUANE KROZ CRNU GORU: Kako se dijele milijarde

Objavljeno prije

na

Prema ageniciji AP, albansko selo Lazarat nosi epitet fabrike za marihuanu sa godišnjom proizvodnjom od oko 900 tona kanabisa i „izvozom” narkotika u vrijednosti od četiri i po milijarde eura. To je čak polovina BDP Albanije. Crna Gora, kao tranzitna i tržišna destinacija, ima svoje mjesto u uhodanom švercerskom lancu

 

Automobil dvojice albanskih državljana koji su početkom ove sedmice sa dvanaest i po kilograma marihuane, upali u pripremljenu policijsku zamku, bio je prava atrakcija u malenoj Andrijevici. Koordinisanom akcijom granične policije, policije Centra bezbjednosti Berane, OB Andrijevica i sjevernog sektora za borbu protiv droge, šverceri su propušteni da iz Albanije uđu u Crnu Goru, a onda su praćeni dok se nisu zaustavili u ovom malenom mjestu.

Upućeni sagovornik Monitora smatra da, s obzirom na to kako je droga bila sakrivena, njihova destinacija nije bila mnogo dalja od mjesta hapšenja. Droga je, naime, u plastificiranim paketima, bila položena na motor, ispod haube automobila.

„Sakrili su je tako ’dobro’, da je pravo čudo kako nisu zapalili i motor i drogu dok su stigli do Andrijevice“, komentariše naš sagovornik.

Albanski državljani su uhapšeni i predati tužiocu i vjerovatno će završiti u zatvoru, ali je pitanje koliko je njihovih kolega prošlo prije toga. I dokle su sve stizali. Sa ovako malim količinama, vjerovatno ne daleko. „Ovo su obično količine koje završavaju na crnogorskom tržištu, gdje je albanska marihuana vrlo cijenjena. I ne samo u Crnoj Gori, nego je takozvana albanka poznata i cijenjena i u Zapadnoj Evropi. Crna Gora je, tako, i tržište i tranzit“, objašnjavaju nam sagovornici.

Upećatljiv je bio komentar, ostavljen  ispod vijesti o hapšenju na jednom od ovdašnjih portala, u kome autor  kaže kako je negdje „mora“ prošla tona maruhuane, kada je ovdje palo desetak kilograma.

Dobro obaviješteni izvori Monitora navode da se proizvodnja marihuana u Albaniji, nakon nedavnog rata policije i mafije u toj zemlji, u velikoj mjeri preselila na granicu između Albanije i Crne Gore, u zabačeno planinsko selo Hoti, odakle se jednim dijelom, preko Skadarskog jezera, prenosi i kroz Crnu Goru.

Izmir Hebovija, sa nadimkom Shkodran, ili Skadranin, bio je ranije glavna albanska veza za Crnu Goru, odnosno za trgovinu sa Tuzima i Božajama”, kaže Monitorov izvor. Prema njegovim riječima droga iz Albanije ide u nekoliko standardnih i ustaljenih švercerskih pravaca. Jedan od njih je od Drača i Valone, gliserima do Italije. Drugi pravac je od Valone do Šibenika u Hrvatskoj, odakle brodovima produžava za Veneciju. „Treći put je preko Crne Gore. Osim preko Skadarskog jezera, vrijedni tovari ulaze preko Božaja, odnosno Sukobina, a zatim idu na Debeli brijeg. Kod prenosa droge većinom se koriste automobili sa prepravljenim dnom, ili se droga krije u krovnom tapacirungu, kao i u instrumental tabli. Većinu kurira predstavljaju mladi albanski bračni parovi, mada je bilo slučajeva da i stariji ljudi za dobru naknadu prenose skank.”

O razmjerama proizvodnje i šverca droge govore i podaci američke agencije AP. Prema ovoj ageniciji albansko selo Lazarat nosi epitet fabrike za marihuanu sa godišnjom proizvodnjom od oko 900 tona kanabisa i „izvozom” narkotika u tržišnoj vrijednosti od četiri i po milijarde eura. To je čak polovina bruto društvenog proizvoda Albanije.

Prema podacima Ujedinjenih nacija globalna vrijednost ilegalne trgovine marihuane je 140 milijardi dolara. Monitorov izvor podsjeća da je Meksiko najveći proizvođač marihuane za tržište Sjedinjenih Američkih Država. Tome u prilog govore i podaci o postojanju više podzemnih tunela na granici ove dvije države. Posljednji podzemni tunel dužine četiristo metara, koji je spajao dva ilegalna magacina s jedne i druge strane granice, otkriven je prije par godina, i tada je odjednom zaplijenjeno 17 tona marihuane.

Koliko je trgovina ovom drogom na Balkanu isplativa govore podaci da je balkansko tržište narkoticima posljednje dvije decenije zatrpano albanskom „travom“.  Najkvalitetnija marihuana u Albaniji košta 2.000 evra po kilogramu, a samo na siromašnim tržištima u ovom regionu, u Skoplju, Podgorici, Beogradu, Sarajevu i Zagrebu prodaje se za 5.000 evra po kilogramu.

Monitorov policijski izvor otkrio je da skank u Albaniji rade četiri mafijaška klana.

„To su porodice Kula, Abazi, Borci i Brokaj. Dok se Abazi bave samo skankom, ostali klanovi rade i druge ilegalne poslove. Klan Kula uz narkotike na tržište Italije švercuje i oružje. Klan Borci osim skanka drži na jugu Italije primat u organizovanju lanca prostitucije. Članovi klana Brokaj su bivši političari i članovi albanske obavještajne agencije Sigurimi. Oni kontrolišu sjedište crne berze u  Švajcarskoj, u Bernu i Bazelu. Zanimljivo je da oni imaju i zaštitni znak na svojim pakovanjima skanka. To je slika kamile, po čemu je droga porodice Brokaj poznata pod nazivom kamila skank”, priča ovaj dobro obaviješteni izvor.

U svjetlu finansijskih podataka o poslovima sa marihuanom i skankom koji imaju industrijske razmjere, jasno je da svoj interes lako pronalaze i crnogorske kriminalne grupe. Prekogranična kriminalna bratstva opstaju čak i pod velikim pritiscima EU da se proizvodnja i šverc ove droge zaustave ili podvedu pod kontrolu. Taj pritisak će na Crnu Goru, koja ime pretenzije da u region predvodi pristupne pregovore sa EU, sigurno biti sve jači i jači. Evropa se neće zadovoljiti fotografijom nekog automobila u Andrijevici sa dvanaest kilograma marihuane.

Uprava policije se povodom slučaja zapljene marihuana kod albanskih državljana na putu kroz Andrijevicu nije zvanično oglašavala. Tako je ostalo nepoznato gdje su šverceri ušli u Crnu Goru. Oni su to mogli učiniti preko zvaničnog graničnog prelaza Grlja kod Gusinja, na novom putu prema Skadru, preko planinskog prevoja Tamara i zatim dolinom Cijevne. Ali, isto tako šverceri, ovi uhvaćeni i drugi neuhvaćeni, u Crnu Goru ulaze ilegalnim putem iz Albanije, preko sela Vusanja pa do Gusinja.

Monitor je više puta otvarao priču o ilegalnim putevima kojima se iz susjednih država može ući u Crnu Goru ili izaći iz nje, mimo zvaničnih graničnih prelaza. I to je ono što će nove crnogorske vlasti morati da stave pod kontrolu. Ti putevi predstavljaju javnu tajnu i za njih zna svaka obavještajna služba u regionu. Znaju to i iz Evropske unije, koja će tražiti da se ti putevi ili potpuno zatvore, ili stave pod potpunu kontrolu granične policije i carinskih organa.

Njihov zahtjev će, sasvim sigurno, biti da se svi poznati ilegalni putevi droge preko Crne Gore potpuno blokiraju. Prethodne vlasti nijesu imale političku volju da to urade. Za nove vlasti to je obavezan domaći zadatak u pregovaračkim poglavljima 23. i 24. Nije problem zaustaviti jedan automobil sa nekoliko kilograma, već šlepere koji prevoze tone narkotika prema državama EU.

A iza ovih poslova ne stoje piljari poput dvojice uhvaćenih švercera, već neki od namoćnijih kriminalnih grupacija u regionu. Crnogorskih, albanskih, bosanskih, srbijanskih, kosovskih ili hrvatskih. Koje, međusobno, bolje sarađuju nego zemlje iz kojih potiču.

Tufik SOFTIĆ 

Komentari

Izdvojeno

IZGRADNJA GARAŽE U CENTRU ŽABLJAKA: Parking na jedinoj zelenoj površini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Planirana izgradnja javne garaže u centru Žabljaka izazvala je tenzije između lokalne vlasti i građana. Oko 240 stanovnika potpisalo je peticiju kojom se zahtijeva da se odustane od planiranog projekta za koji tvrde da bi donio više štete nego koristi

 

 

Na mjestu gdje je starijim planskim dokumentima bila planirana zelena površina, aktuelna žabljačka vlast sada namjerava da gradi garažu. Taj objekat, kako je planirano, izgradiće se između stare zgrade Opštine i  škole. Riječ je o investiciji na parceli od 1.892 kvadratna metra, sa dvije podzemne i jednom nadzemnom etažom, kapaciteta 85 parking mjesta, sa dvosmjernim ulazima, odnosno izlazima, sa gradskog trga i iz Ulice Božidara Žugića.

Iz Opštine tvrde da drugu lokaciju nemaju, te da je mjesto garaže predviđeno Detaljnim urbanističkim planom (DUP) prije sedam godina. Lokalna uprava je raspisala tender za izradu idejnog rješenja i glavnog projekta garaže. Prema tom projektu, garaža će koštati oko tri miliona eura, a visini cijene doprinosi i problematičan teren na kojem se gradi. Riječ je, kako objašnjavaju iz Opštine, o lošem geodetskom stanju, jer se na parceli nalaze cjevovodi koje će biti neophodno izmjestiti.

Navodno,  izgradnja garaže je neophodna jer će, nakon rekonstrukcije Trga durmitorskih ratnika u centru grada, Žabljak ostati bez značajnog broja parking mjesta. Za garažu je iz opštinskog budžeta opredijeljeno 200.000 eura, ali će se za početak radova čekati dodatna sredstva države.Da je moglo i bolje i jeftinije, tvrde predstavnici potpisnika peticije. Lokaciju buduće garaže ranije su problematizovali i predstavnici žabljačkih gradskih škola. Tvrde da blizina tog objekta školama na više načina ugrožava djecu. Ulaz i izlaz iz garaže, prema planu, trebalo bi da budu upravo naspram kapije školskog dvorišta i neposredno uz školsku zgradu.

„Naša zabrinutost je opravdana činjenicom da se lokacija predviđena za izgradnju auto-garaže (ulaz/izlaz sa gornje strane) nalazi preko puta kapije školskog dvorišta, u Ulici Božidara Žugića, koja je i bez garaže opterećena saobraćajem, pa se čeka i po 15 minuta da se stigne do škole ili vrtića. Ista je situacija i sa donje strane, gdje je preko puta školskog restorana Duga, tako da na oba mjesta postoji mogućnost ugrožavanja bezbjednosti učenika. Restoran Duga je otvorenog tipa i služi kao kabinet za obavljanje praktične nastave“, piše u obrazloženju peticije.

Kako tvrde potpisnici, postavljanje tog objekta, „koji sa sobom nosi veliku cirkulaciju saobraćaja, buku i visoku koncentraciju izduvnih gasova“, dovodi u pitanje opstanak ugostiteljske škole u gradu, u kome je turizam glavna privredna grana.Podsjećaju da se u okolini mjesta gdje je planirana gradnja nalaze brojni ugostiteljski objekti, u kojima je u toku turističke sezone velika cirkulacija gostiju, „koji očekuju mir i čist vazduh“.

„To neće moći dobiti ako se ovaj projekat sprovede u djelo. Gosti hotela Gorske oči su često stariji i bolesni ljudi, čija bi sigurnost bila ugrožena saobraćajnim gužvama prouzrokovanim korišćenjem ove garaže. Sa istim poteškoćama bili bi suočeni i stanari okolnih zgrada, koji bi u potpunosti izgubili već djelimično narušen mir. Takođe, na istoj lokaciji, uz samu garažu, nalazi se i zgrada Stare opštine, koja je na listi zaštićenih dobara“, navode u obrazloženju.

Podsjećaju da je Žabljak ekološka prijestonica Crne Gore, a da se u njenom najužem centru grada jedina zelena površina žrtvuje kako bi nikao „zagađivač vazduha – azotnim oksidima (benzin, ulje, gume), kao i bukom motora“. Zbog toga, tvrde, planirani projekat donosi više štete nego koristi. Podsjećaju i da je DUP-om Žabljak u zoni C predviđen prostor koji se može organizovati kao parking garaža sa mnogo većim kapacitetom u odnosu na trenutno planirani, uz manja ulaganja i bez značajnih negativnih posljedica.

Dio odbornika lokalnog parlamenta takođe je izrazio rezerve prema ekonomskoj isplativosti projekta. Smatraju da za isti novac mogu biti obezbijeđena duplo veća kapacitetska rješenja na pristupačnijim lokacijama. Za tri miliona eura moguće je, ocjenjuju, obezbijediti duplo više parking mjesta.

Na teritoriji Opštine Žabljak je 2022. godine završena izgradnja jedne javne garaže u centru grada. Objekat površine 3.600 m² raspoređen je na tri nivoa i ima kapacitet od 140 parking mjesta, uključujući i mjesta za osobe sa invaliditetom. Garaža je opremljena savremenim automatskim sistemom i video-nadzorom. Finansirana je iz budžeta opštine i koštala je oko 1,09 miliona eura.

Međutim, izgradnja tog objekta nije prošla bez kontroverzi. Nekoliko mjeseci nakon završetka, građani su ukazali na brojne nedostatke, uključujući pukotine na konstrukciji i neadekvatnu zaštitu od snijega tokom zime. Neki smatraju da je kvalitet izgradnje ispod očekivanog, dok lokalna vlast tvrdi da su svi problemi u fazi sanacije. Preduzeće „Parking servis Žabljak“ upravlja sa više parking lokacija u centru grada, uključujući i ovu garažu sa tri sprata.

Sa svakom novom turističkom sezonom, sve više dolazi do izražaja hronični nedostatak parking prostora u toj varoši. Taj problem pogađa kako mještane, tako i turiste. Ulice Žabljaka tokom ljeta i zime, kada je posjećenost najveća, često su zakrčene automobilima. Slobodna parking mjesta gotovo da ne postoje, a vozači su nerijetko primorani da parkiraju na trotoarima, zelenim površinama i uz kolovoz, čime se ugrožava bezbjednost pješaka i otežava saobraćajna prohodnost.

Prema Elaboratu kontrole i upravljanja parkiranjem u Žabljaku, koji je rađen prošle godine, u široj gradskoj zoni ukupno je tek nešto više od 250 parking mjesta. U dokumentu je konstatovano da „dugo traganje za slobodnim mjestom i veliki broj parkiranih vozila na površinama koje za to nijesu predviđene ometa funkcionisanje ostalih transportnih podsistema (dinamički saobraćaj, pješačenje…). To, kako piše, stvara utisak urbanog haosa, degradira životnu sredinu i narušava kvalitet života u gradu i kvalitet usluge koju Žabljak kao turistička destinacija nudi. Problem je, objašnjeno je, posebno izražen u centralnoj zoni naselja, kao i na prilazu Crnom jezeru.“

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ROŽAJE,  NAKON HAPŠENJA BIVŠEG OPERATIVCA ANB: Decenije opasnih svjedočenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova  tvrdi da je uhapšeni Rožajac Mujo Mujović bio glavni čovjek državnog programa za šverc cigareta prema Kosovu i Srbiji

 

 

Nekoliko akcija koje su  izvedene u Rožajama od strane Specijalnih policijskih jedinica, okončane su hapšenjem nekadašnjeg operativca Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Muja Mujevića 10. aprila ove godine

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova  tvrdi da je Mujović bio glavni čovjek državnog programa za šverc cigareta prema Kosovu i Srbiji. On je ocijenio da je to vrh piramide,  a da je preostalo da se sada “hapse šverceri za policijskim značkama“.

„Kao bivši službenik ANB Mujević je praktično rukovodio bezbjednosim sektorom u Rožajama. On je bio taj koji je mijenjao i postavljao komandire Odjeljenja bezbjednosti u tom gradu“, kaže on za Monitor.

Rožaje je dugo bilo u centru dešavanja kada se radi o švercu cigareta, narkotika i svih mogućih akciznih roba.

Policajci iz ovog grada su nakon svjedočenja o švercu cigareta preko planine  Hajle do Kosova, ostali bez posla. Oni su još prije petnaest godina svjedočili da je taj šverc bio državni projekat. Kada su prijetnje njima i njihovim porodicama postale previše opasne – otišli su u inostranstvo. Vratili su se svi, osim Envera Dacića, koji je ostao u Luksemburgu ne povjerovavši u priče da se nešto promijenilo u Rožajama i Crnoj Gori.

O švercu cigareta u Rožajama svjedočio je i Muharem Fejzić . Specijalno tužilaštvo do danas nije identifikovalo lica sa snimka o švercu cigareta, kao ni autentičnost video-materijala koji je Fejzić dostavio .Fejzić je, baveći se lovom, gotovo tri godine snimao grupu švercera koja iz Besnika kod Rožaja krijumčari cigarete na Kosovo. Na snimcima koje je dostavio tužilaštvu zabilježeno je kako jedan od švercera vadi pakete sa cigaretama iz džipa i slaže ih pored automobila.

On je javno saopštio imena tadašnjih službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost i Ministarstva unutrašnjih poslova koji učestvuju u švercu cigareta, među njima i Muja Mujevića.

Viši sud, umjesto istrage o švercu cigareta, 2015. godine kaznio je Fejzića sa 14 hiljada eura jer je, navodno, saopštio imena bez dokaza, odnosno “oklevetao nedužne ugledne  ljude”. I ovaj Rožajac, poslije torture kroz koju je prošao, otmice i mučenja, našao je utočište  u inostranstvu, krijući se od crnogorskih pravosudnih organa.

Nakon hapšenja Mujevića, Fejzić se ponudio preko društvenih mreža da se vrati i bude zaštićeni svjedok, i ubrzo potom saopštio kako je zbog toga dobio prijetnje. Rekao je da je uprkos tome  spreman na poziv policije da dođe u Crnu Goru. Nije otkrio odakle.

Vlasti su ranije sve učinile da prikažu kako je Fejzić fingirao svoju otmicu, kada je tvrdio da je mučen.

Ovaj slučaj samo je potvrdio ono što je pisano mnogo ranije, kada je penzionisani šef rožajske policije Šemso Dedeić izjavio da državni šverc duvana preko Crne Gore nikada nije prestajao. Dedeić je još tada izrazio uvjerenje da borba protiv duvanskog šverca ne treba da se vodi na periferiji, već bliže centrima.

On je ukazao na to da kriminal i šverc, osim graničnih prelaza, funkcionišu i duž porozne granice, na ilegalnim šumskim putevima, kojih samo prema Kosovu ima desetak, a nekima od njih granični prelaz Kula mogu zaobići i šleperi.

Više se gotovo niko ne sjeća takozvane afere “nafta”. Osim anonimnih, insajderi i u ovom slučaju bili su neki od bivših policajaca iz Rožaja, koji su utvrdili da su za vrijeme fiktivnog izvoza nafte neki službenici napunili džepove sa čak dva miliona eura.

Slučaj je, kako je tada saopšteno, preuzelo tužilaštvo, ali, kao i u duvanskoj aferi, nikada ništa nije riješeno.

Tvrdnje graničara o enormnom švercu nafte, koja nikada nije stigla do benzinskih pumpi na Kosovu, već su na Kuli samo ovjeravani papiri o izvozu, a nafta potom ilegalno prodavana u Crnoj Gori bez plaćanja akcize, zvanično je potvrdilo Ministarstvo finansija Kosova.

Ono je tako dalo gotovo neoboriv dokument Vrhovnom državnom tužiocu da stavi u proceduru crnogorske “šeike” ali i njihovu logistiku.

Jednostavnim matematičkim operacijama bilo je lako utvrditi da je državna kasa na taj način zakinuta za oko dvadeset miliona eura.

Fiktivni izvoz nafte smijenio je, zapravo, unosni biznis sa benzinskim pumpama na Kuli, gdje je, na divlje, poslovalo njih desetak. Od toga, makar polovina bila je u vlasništvu jednog poznatog bezbjednosno interesantnog lica iz Rožaja.

Na njima se gorivo točilo po znatno nižim cijenama od zvaničnih, a vlasnici su im, osim ovog lica, bili i drugi ljudi sumnjivih biografija, bliski tadašnjem režimu.

Kada su novinari u Beranama nekom prilikom “pritegli” Filipa Vujanovića sa pitanjima o tom biznisu, on im je odgovorio da je to urađeno “u cilju poboljšanja turističke ponude Crne Gore”.

Godinama su se u ovom sjevernom gradu ukrštali putevi heroina koji je dolazio sa dalekog istoka, i kokaina koji je u Evropu stizao iz Južne Amerike. Kraljevi heriona i kokaina bili su iz Rožaja i Pljevalja. Sklopili su i kumstva. Nije zaboravljen snimak svadbe Safeta Kalića na kojoj se vidi i tadašnji policijski funkcioner Zoran Lazović.

Dok se prao nelegalno stečeni novac, u Rožajama je  niklo mnogo velelepnih građevina.

Jedna od takvih,  fabrika i čitav uslužni kompleks na ulazu u grad, je u vlasništvu je nedavno uhapšenog bišeg operativca ANB Muja Mujevića.

Mujević je prema nekim procjenama “težak” oko dvadeset miliona eura. Farma sa sedamdeset krava i mljekara učinili su ga uglednim biznismenom koji je često istican kao primjer dobrog investitora. Niko nije pitao odakle operativcu ANB sa skromnim prihodima takva imperija.

                                     Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTESTI CETINJANA: Odgovori i odgovornost i dalje izostaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinjani  ukazuju da  institucije i dalje ćute i pozivaju  na temeljnu istragu propusta i odgovornosti za dva masovna ubistva u tom gradu. Naglašavaju da su njihovi protesti  vapaj za pravdom i odgovornošću

 

 

Cetinjani i malobrojni građani drugih gradova već tri mjeseca po kiši i snijegu blokiraju Kruševo ždrijelo na putu Podgorica – Cetinje noseći transparente na kojima su ispisana imena nedužno ubijenih Cetinjana, ali i  poruke – „Ne tražimo osvetu, tražimo odgovore“, „Markov i Mašanov zakon, štit a ne prazna obećanja“,  „Da nam đeca žive bezbjedno“… Traže odgovore zbog masovnog ubistva koje je prvog januarskog dana počinio njihov sugrađanin Aco Martinović ubivši 11 osoba prije nego je presudio sebi, ali i zbog zločina koji je dvije i po godine ranije na Cetinju počinio Vuk Borilović kada je u monstruoznom pohodu ubio desetoro. U oba masovna ubistva  stradala su  i djeca – na Medovini su ubijena dva dječaka Marko i Mašan, a krvavog prvog januarskog dana Janko i Vukan.

Protestanti ukazuju da  institucije i dalje ćute i pozivaju  na temeljnu istragu propusta. Naglašavaju da su njihovi protesti vapaj za pravdom i odgovornošću.

„Nijesmo ođe da ćutimo. Ođe smo jer nas boli. Bole nas ožiljci na srcu od 12. avgusta i 1. januara. Boli jer između ta dva masakra ništa nije urađeno da bismo mi živjeli bezbjednije. Naši protesti su i vapaj. Za pravdu, za istinu, za odgovornost. Naši zahtjevi su odavno svima poznati. Do sada nijesmo dobili nikakav odgovor od onih koji su morali da reaguju. Makar jednim saopštenjem – pojašnjenjem šta se zapravo desilo. Je li zakazalo zdravstvo, tužilaštvo, sudstvo, policija, ili su u pitanju neki propusti u komandnoj odgovornosti? Samo huk tišine – to doživljavamo kao ignorisanje Cetinja i građana Crne Gore. To  vrijeđa žrtve ova dva masakra – poručio je Bajko Stanojević.

Prije tri dana građani Cetinja uputili su otvoreno pismo čelnicima cetinjske opštine, lokalnog parlamenta i odbornicima. Pismom su zatražili istinu i odgovornost za djelovanje svih odgovornih u institucijama čije su odluke, kako navode, dovele do toga da  Martinović i Borilović „slobodno šetaju ulicama naoružani do zuba“.

„ Tri mjeseca svakodnevno, mi koji osjećamo potrebu za time, stojimo na Kruševo ždrijelo – Belveder, pokušavajući da skrenemo pažnju svima Vama koje smo birali, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou, da smo samo zbog nestručnosti i neažurnosti, da ne kažemo nešto teže dok se ne dokaže, doživjeli dvije velike tragedije u našem gradu, navodi se u pismu.

Naglašavaju da tri mjeseca odgovora sa državnog nivoa nema, što, kako navode, manje boli od činjenice da na blokadama nema ni odbornika koje su birali . Pozvali su ih da se u nedjelju kao sugrađani pridruže protestu.

„Ne treba vam članska karta zađenuta za pas, već kao naši sugrađani i naši predstavnici dođite svih vas 33 u neđelju 20. aprila u 17:20 sati na Kruševo ždrijelo – Belveder i bez stranačkog prefiksa, članskih partijskih knjižica, političkih i partijskih mimoilaženja. Dokažite da ste uz narod! Čekamo vas, bez izuzetka, preśednicu lokalnog parlamenta Prijestonice, sve odbornike Prijestonice, preśednika i potpreśednike Prijestolnice“,  poručili su.

Nekoliko dana ranije, prošlog petka, u Prijestonici je odražna vanredna sjednica Skupštine na kojoj joj je gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković saopštio da su svi koraci koje je Prijestonica preduzela nakon dva tragična događaja bili pokušaj da se dobiju odgovori na nezamislive tragedije.

„Međutim, da bi se zaista stvorio sistem otpornosti potrebna je snaga institucija i jasan odgovor države koji će osigurati da se glas Cetinja čuje i poštuje i da zaključci Skupštine Prijestonice ne ostanu mrtvo slovo na papiru – poručio je Đurašković.

On je podsjetio je da je Skupština Prijestonice nakon tragičnog događaja početkom ove godine donijela niz zaključaka sa jasnim ciljem da se slična tragedija nikada više ne ponovi.

„Umjesto institucionalnog odgovora, uslijedila je tišina, a umjesto odgovornosti – ćutanje“,  kazao je Đurašković.

Za skoro tri godine, od prvog masovnog ubistva na Cetinju uslijedio je samo jedan optužni prijedlog.  Sredinom marta, cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo podnijelo je optužni prijedlog protiv nekadašnje načelnice Filijale za upravne i unutrašnje poslove Prijestonice Olivere Krivokapić i to zbog nepokretanja upravnog postupka za oduzimanje vatrenog oružja od Vuka Borilovića, koji je 12. avgusta 2022. počinio višestruko ubistvo u cetinjskom naselju Medovina. Optužni prijedlog je, kako navode u saopštenju, protiv okrivljene, koja je bila i ovlašćeno lice za vođenje upravnog postupka, podnijet pred Osnovnim sudom u Cetinju, a zbog propusta u vršenju službe. Istog dana Krivokapić je podnijela krivičnu prijavu protiv tamošnjeg Osnovnog državnog tužilaštva.

– Optužni predlog je neosnovan – što će se u postupku lako dokazati. Ovim optužnim predlogom tužilaštvo želi zaštititi sebe jer u slučaju nasilničkog ponašanja imenovanog nije, kao i drugim lakšim krivičnim djelima, iniciralo pretresanje stana, niti naložilo da se obavi psihijatrijski pregled – navela je Krivokapić.

Sredinom januara premijer Milojko Spajić putem društvenih mreža objavio je informaciju da se sastao i razgovarao sa Majom Ljiljanić Popović, inicijatorkom “Markovog i Mašanovog zakona”, o važnim izmjenama u regulisanju posjedovanja oružja – strožim uslovima i kontrolama i kraćem trajanju dozvola, rigoroznijim kaznama za nelegalno oružje.

Spajić je rekao i da su kontaktirani američki partneri, kako bi im FBI napravio analizu obje tragedije na Cetinju  i da su dobili pozitivan odgovor sa političkog nivoa. Da li je urađena analiza i šta se u njoj navodi nije poznato.

Uslijedilo je raspisavanje, javni poziv za javne rasprave o Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Crne Gore i Zakona o oružju i municiji Markov i Mašanov zakon, koji je trajao do 24. februara. „Novi zakon stupa na snagu gdje će držanje, a posebno nošenje neobilježenog oružja biti najdrakonskije kažnjeno u Evropi, najavio je Spajić sa konferencije odražne 4. januara i poručio da prema tim ljudima neće biti milosti.

Početkom aprila objelodanjeno je da drakonske kazne za nedozvoljeno držanje i nošenje oružja, koje je Vlada obećala nakon masakra na Cetinju kada je ubijeno 13 ljudi, ipak neće biti toliko oštre.

Umjesto plana da za nedozvoljeno držanje oružja  kazna bude godinu zatvora, to biti pola godine, dok za neovlašćeno nošenje oružja umjesto predloženih od tri do 10 godina, kazna biti od dvije do osam godina.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo