Rožajski policajci i drugi insajderi koji su mnogo ranije svjedočili o švercu cigareta bili su heroji, to je i danas jasno. Hapšenje bivšeg direktora UP na to dodatno ukazuje
Kada je u jesen 2011. godine bivši načelnik policije iz Rožaja, Šemso Dedeić, progovorio o načinima organizovanja kriminalnih grupa i švercu duvana, za koji je rekao da nikada nije prestao, tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović, javno ga je prekorio.
Dedeić je bio načelnik policije u Rožajama u najtežim vremenima, skoro čitavu deceniju, kada bi se sabrale sve godine u kojima je imenovan, smjenjivan, pa ponovo imenovan.
Još prije deceniju ovaj čovjek je pričao da šverc duvana nikada nije prestao i da je prisutan na čitavom graničnom pojasu Crne Gore. Kako je svjedočio, jedna od linija vodi i preko Rožaja kao pograničnog grada sa Kosovom i Srbijom, ali je objašnjavao da su ljudi sa ovih prostora koji se bave tom vrstom šverca, posljednji u lancu.
Dedeić je smatrao da borba protiv duvanskog šverca ne treba da se vodi na periferiji, već bliže centrima. Ovaj bivši policijski službenik postavio je pitanje ko omogućava da toliko robe izlazi bez akciznih markica.
Dedeić je još tada pozivao državne organe koji se bore protiv korupcije i organizovanog kriminala da provjere to što on priča, i u nekoliko navrata poslije toga ponovio da u potpunosti stoji iza toga što je rekao.
Umjesto da pokrene istragu, tadašnji direktor UP Veselin Veljović ga je prekorio što, navodno, o tome nije govorio dok je bio u službi, na šta je Dedeić odgovorio da je pričao i tada, „tamo gdje je trebalo“.
U godinama koje su uslijedile slučajevi zaplenjivanja kamiona sa cigaretama i kasnijeg vraćanja vlasnicima pod nadzorom i u pratnji policije, nizali su se jedan za drugim.
Svi ti slučajevi potvrđivali su da je šverc duvana bio državni posao i da je policija pružala logistiku i pratnju kamionima do graničnih prelaza, sve do u novije vrijeme. Jedan policijski inspektor ispričao je ovih dana kako je ne tako davno nakon svađe sa kolegom u Rožajama, dao ostavku na mjesto komandira u tom gradu i vratio se drugim poslovima u službi.
“Ne znam kako sam tada izvukao živu glavu. Najmanje koristi od toga imala je država, najviše pojedinci vezani za jednu poznatu crnogorsku kompaniju. Nakon pada Veljovića, vidjećemo da li će pasti i neki policijski službenici u gradovima kroz koje su se kretali tovari cigareta na putu prema Kosovu” – kazao je taj policijski službenik.
Svjedočenje o švercu policajce iz Rožaja odvelo je u azil iz kojeg se jedan od njih, Enver Dacić, nikada nije vratio. Dacić je bio prinuđen da u Luksemburgu zatraži policijsku zaštitu, nakon činjenice da su se u toj državi dvije osobe, jedna iz Berana i druga iz Bara, raspitivale za njega u blizini mjesta gdje stanuje.
On je Monitoru tada ispričao da je primijetio dva muškarca da ga prate. Da to nije bila slučajnost, shvatio je kada mu je prodavac u obližnjem marketu, naš čovjek, rekao da su se te osobe raspitivale za njega, gdje živi, s kim i tome slično. Nije se dvoumio i prijavio je slučaj tamošnjoj policiji. Na osnovu dokumentacije i onog što se zna šta mu se dešavalo u Crnoj Gori, odmah je dobio zaštitu.
Njegov kolega Mithad Nurković je utočište pronašao na sjeveru Švedske. Hamdo Murić i Rešad Kalač su bili u istoj zemlji, nešto južnije. Sva trojica su dobili dozvole za rad, besplatno školovanje za djecu, pravo na zdravstvene usluge i novčanu pomoć.
U Crnoj Gori je od rožajskih policajaca koji su tada javno progovorili o švercu, ostao samo Nedžad Kuč. Otišao bi i on, ali nije mogao ostaviti bolesne roditelje.
Rožajski policajci su vlastima u zemljama u kojima su našli utočište dali na uvid kompletnu dokumentaciju o prekograničnom švercu koju su posjedovali, sa spiskovima crnogorskih policijskih službenika i građana umiješanih u te prljave poslove. Sve to su ranije dali tadašnjim crnogorskim državnim organima, ali ništa nije pomoglo.
Međunarodna zajednica je pomogla. Izvršila je pritisak na crnogorske vlasti, i osim Dacića, svi ostali su se vratili u Crnu Goru i vraćeni na poslove u policiji.
Ostalo je zapamćeno. Granični policajci iz Rožaja, revoltirani otpuštanjem, počeli su da iznose u javnost veliki broj podataka i malo poznatih informacija o prekograničnom švercu, posebno prema Kosovu.
Oni su „načeli“ priču o mojkovačkoj fabrici duvana, otkrili su da se šverc cigareta obavlja tri puta nedjeljno, da nema pravila kojim danima se to radi. Od njih je javnost mogla saznati za postojanje mnogobrojnih tajnih magacina švercovane robe, čak i u nekim fabrikama u Rožajama, i oko grada. Neke od tih magacina, prema njihovim riječima, obezbjeđivali su naoružani ljudi, koji nijesu iz Rožaja.
Otpušteni granični policajci su pričali o šleperima punim kafe i hiljadama paketa cigareta, o stočarskom naselju na potezu Giljevo Polje – Crni Vrh koje koristi kao magacin.
Da je kao magacin služila i jedna vikendica odmah pored magistralnog puta Rožaje – Peć, preko Kule, na crnogorskoj teritoriji, takođe su svjedočili, kao i da im je bilo zabranjeno da patroliraju na Kuli i drugim mjestima gdje se odvijao glavni pretovar švercovane robe, odnosno kako su sklanjani od strane policijskih starješina da bi se šverc nesmetano odvijao.
Ispričali su i o mnogim prijavljenim slučajevima šverca i osobama uhvaćenim u švercu svakojake robe, kao i droge koja se donosi i preuzima kod starog spomenika na Hajli.
Rožajski policajci su ukazali i na načine prikrivanja i uništavanja podataka i upozorili da će početi da prozivaju imenima i švercere i policijske starješine koji pomažu prekogranični šverc.
Dobro obaviješteni insajderi su tvrdili da crnogorski kriminalci koji sarađuju sa kosovskim kriminalnim klanovima, u lancu opasnih veza, moraju imati debelu zaštitu crnogorskih vlasti i moćnih pojedinaca.
Samoubistvo jednog od načelnika policije u Rožajama 2011. godine, Ernada Kalača, nikada nije do kraja rasvijetljeno. Ovaj čovjek je pronađen mrtav na grobu svoje kćerke, a pričalo se kako je bio spreman da dokumentuje mnogo činjenica o švercu. Sve to je ostavilo mučan utisak da su u opasnosti svi u tom lancu koji pokušaju da izađu iz njega i o tome progovore.
Kada je u međuvremenu progovorio i snimcima dokumentovao šverc cigareta lovac iz Rožaja, Muharem Fejzić, takođe se našao u životnoj opasnosti. Otet je, negdje odveden, mučen, sam ne zna kako je pobjegao. Na kraju mu je suđeno u Crnoj Gori zbog toga što je navodno oklevetao pripadnike ANB za koje je tvrdio da su logistika šverca. Tada je napustio Crnu Goru, a vratio se još nije.
Rožajski policajci i drugi insajderi bili su heroji toga vremena, to je tek danas jasno. Dešavanja ovih dana i hapšenje nekadašnjeg direktora UP govore u prilog tome .
Tufik SOFTIĆ