Povežite se sa nama

Izdvojeno

ŠVERC CIGARETA I SVJEDOČENJA: Nije imao ko da čuje

Objavljeno prije

na

Rožajski policajci i drugi insajderi koji su mnogo ranije svjedočili o švercu cigareta bili su heroji, to je i danas jasno. Hapšenje bivšeg direktora UP na to dodatno ukazuje

 

Kada je  u jesen 2011. godine bivši načelnik policije iz Rožaja, Šemso Dedeić, progovorio o načinima organizovanja kriminalnih grupa i švercu duvana, za koji je rekao da nikada nije prestao, tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović, javno ga je prekorio.

Dedeić je bio načelnik policije u Rožajama u najtežim vremenima, skoro čitavu deceniju, kada bi se sabrale sve godine u kojima je imenovan, smjenjivan, pa ponovo imenovan.

Još prije deceniju ovaj čovjek je pričao da šverc duvana nikada nije prestao i da je prisutan na čitavom graničnom pojasu Crne Gore. Kako je svjedočio, jedna od linija vodi i preko Rožaja kao pograničnog grada sa Kosovom i Srbijom, ali je objašnjavao da su ljudi sa ovih prostora koji se bave tom vrstom šverca, posljednji u lancu.

Dedeić je smatrao da borba protiv duvanskog šverca ne treba da se vodi na periferiji, već bliže centrima. Ovaj bivši policijski službenik postavio je pitanje ko omogućava da toliko robe izlazi bez akciznih markica.

Dedeić je još tada pozivao državne organe koji se bore protiv korupcije i organizovanog kriminala da provjere to što on priča, i u nekoliko navrata poslije toga ponovio da u potpunosti stoji iza toga što je rekao.

Umjesto da pokrene istragu, tadašnji direktor UP Veselin Veljović ga je prekorio što, navodno, o tome nije govorio dok je bio u službi, na šta je Dedeić odgovorio da je pričao i tada, „tamo gdje je trebalo“.

U godinama koje su uslijedile slučajevi zaplenjivanja kamiona sa cigaretama i kasnijeg vraćanja vlasnicima pod nadzorom i u pratnji policije, nizali su se jedan za drugim.

Svi ti slučajevi potvrđivali su da je šverc duvana bio državni posao i da je policija pružala logistiku i pratnju kamionima do graničnih prelaza, sve do u novije vrijeme. Jedan policijski inspektor ispričao je ovih dana kako je  ne tako davno nakon svađe sa kolegom u Rožajama, dao ostavku na mjesto komandira u tom gradu i vratio se drugim poslovima u službi.

“Ne znam kako sam tada izvukao živu glavu. Najmanje koristi od toga imala je država, najviše pojedinci vezani za jednu poznatu crnogorsku kompaniju. Nakon pada Veljovića, vidjećemo da li će pasti i neki policijski službenici u gradovima kroz koje su se kretali tovari cigareta na putu prema Kosovu” – kazao je taj policijski službenik.

Svjedočenje o švercu policajce iz Rožaja  odvelo je u azil iz kojeg se jedan od njih, Enver Dacić, nikada nije vratio. Dacić je bio prinuđen da u Luksemburgu zatraži policijsku zaštitu, nakon činjenice da su se u toj državi dvije osobe, jedna iz Berana i druga iz Bara, raspitivale za njega u blizini mjesta gdje stanuje.

On je Monitoru tada ispričao da je primijetio dva muškarca da ga prate. Da to nije bila slučajnost, shvatio je kada mu je prodavac u obližnjem marketu, naš čovjek, rekao da su se te osobe raspitivale za njega, gdje živi, s kim i tome slično. Nije se dvoumio i prijavio je slučaj tamošnjoj policiji. Na osnovu dokumentacije i onog što se zna šta mu se dešavalo u Crnoj Gori, odmah je dobio zaštitu.

Njegov kolega Mithad Nurković je utočište pronašao na sjeveru Švedske. Hamdo Murić i Rešad Kalač su bili u istoj zemlji, nešto južnije. Sva trojica su dobili dozvole za rad, besplatno školovanje za djecu, pravo na zdravstvene usluge i novčanu pomoć.

U Crnoj Gori je od rožajskih policajaca koji su tada javno progovorili o švercu, ostao samo Nedžad Kuč. Otišao bi i on, ali nije mogao ostaviti bolesne  roditelje.

Rožajski policajci su vlastima u zemljama u kojima su našli utočište dali na uvid kompletnu dokumentaciju o prekograničnom švercu koju su posjedovali, sa spiskovima crnogorskih policijskih službenika i građana umiješanih u te prljave poslove. Sve to su ranije dali tadašnjim crnogorskim državnim organima, ali ništa nije pomoglo.

Međunarodna zajednica je pomogla. Izvršila je pritisak na crnogorske vlasti, i osim Dacića, svi ostali su se vratili u Crnu Goru i vraćeni na poslove u policiji.

Ostalo je zapamćeno. Granični policajci iz Rožaja, revoltirani  otpuštanjem, počeli su da iznose u javnost veliki broj podataka i malo poznatih informacija o prekograničnom švercu, posebno prema Kosovu.

Oni su „načeli“ priču o mojkovačkoj fabrici duvana, otkrili su da se šverc cigareta obavlja tri puta nedjeljno, da nema pravila kojim danima se to radi. Od njih je javnost mogla saznati za postojanje mnogobrojnih tajnih magacina švercovane robe, čak i u nekim fabrikama u Rožajama, i oko grada. Neke od tih magacina, prema njihovim riječima, obezbjeđivali su naoružani ljudi, koji nijesu iz Rožaja.

Otpušteni granični policajci su pričali o šleperima punim kafe i hiljadama paketa cigareta, o stočarskom naselju na potezu Giljevo Polje  – Crni Vrh koje koristi kao magacin.

Da je kao magacin služila i jedna vikendica odmah pored magistralnog puta Rožaje – Peć, preko Kule, na crnogorskoj teritoriji, takođe su svjedočili, kao i da im je bilo zabranjeno da patroliraju na Kuli i drugim mjestima gdje se odvijao glavni pretovar švercovane robe, odnosno kako su sklanjani od strane policijskih starješina da bi se šverc nesmetano odvijao.

Ispričali su i o mnogim prijavljenim slučajevima šverca i osobama uhvaćenim u švercu svakojake robe, kao i droge koja se donosi i preuzima kod starog spomenika na Hajli.

Rožajski policajci su ukazali i na načine prikrivanja i uništavanja podataka i upozorili da će početi da prozivaju imenima i švercere i policijske starješine koji pomažu prekogranični šverc.

Dobro obaviješteni insajderi su tvrdili da crnogorski kriminalci koji sarađuju sa kosovskim kriminalnim klanovima, u lancu opasnih veza, moraju imati debelu zaštitu crnogorskih vlasti i moćnih pojedinaca.

Samoubistvo jednog od načelnika policije u Rožajama 2011. godine,  Ernada Kalača, nikada nije do kraja rasvijetljeno. Ovaj čovjek je pronađen mrtav na grobu svoje kćerke, a pričalo se kako je bio spreman da dokumentuje mnogo činjenica o švercu. Sve to je ostavilo mučan utisak da su u opasnosti svi u tom lancu koji pokušaju da izađu iz njega i o tome progovore.

Kada je u međuvremenu progovorio i snimcima dokumentovao šverc cigareta  lovac iz Rožaja, Muharem Fejzić, takođe se našao u životnoj opasnosti. Otet je, negdje odveden, mučen, sam ne zna kako je pobjegao. Na kraju mu je suđeno u Crnoj Gori zbog toga što je navodno oklevetao pripadnike ANB za koje je tvrdio da su logistika šverca. Tada je napustio Crnu Goru, a vratio se još nije.

Rožajski policajci i drugi insajderi bili su heroji toga vremena, to je tek danas jasno.  Dešavanja ovih dana i hapšenje nekadašnjeg direktora UP govore u prilog tome .

                        Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo