Infektivno odjeljenje kotorske opšte bolnice je najsličnije onom iz humorističke serije MASH. Doduše nije kao ono mobilno, na livadi i pod šatorima, niti se radi o američkim vojnicima u Vijetnamu. Ali, po uslovima rada, higijeni i ostalim komponentama zdravstvene usluge samo je njemu nalik. Opšta bolnica ima regionalni karakter, jer opslužuje opštine Herceg Novi, Tivat, Budvu i matični Kotor. Tu ulogu ima od kada je nekadašnja Vojna bolnica Meljine prodata i postala privatna opšta bolnica, a risanska bolnica ”Vaso Ćuković” specijalizovana za ortopediju, neurologiju i neurohirurgiju. Opšta bolnica Kotor je prva i posljednja linija zdravstvene brige u Boki. Ima hirurgiju, interno, dječije i infektivno odjeljenje sa 15 bolesničkih kreveta. Možete li zamisliti kako izgleda ovo posljednje sa ukupno tri sobe, doktorskom i sestrinskom prostorijom, čajnom kuhinjicom i jednim toaletom? Jedan lavabo, tuš i mokri čvor. Jedan prostor za higijenu i za žene i za muškarce.
Da sve bude naopako, djeca koja imaju preko tri godine ( takav je zakon) ne mogu se hospitalizovati na dječijem, već na ovom i ovakvom infektivnom odjeljenju.
Niko nikada, koliko znamo, nije ranije pominjao u crnogorskim medijima probleme ovog odjeljenja. A u toku proljeća i ljeta ovdje se nađe veliki broj i poznatih osoba, pa i stranaca. I svi ćute.
Da li je treba posebno naglasiti šta znači infektivno odjeljenje? Na ovom liječe se hepatitisi, šarlah, mononukleoza, H1N1, virusne upale pluća, strepotokoke, stafilokoke, salmonela, meningitis, trbušni tifus… Sama riječ zaraza dovoljno opominje da se bolesnici mogu zaraziti jedni od drugih, ali i osoblje. Zato su prijeko potrebne mjere zaštite da bi se izliječila bolest. U ovoj bolnici to je ,,nemoguća misija”. Za svaku navedenu bolest i njenu hospitalizaciju potreban je poseban i odvojen prostor.
Mjere posebne predostrožnosti u ovakvim slučajevima se podrazumijevaju. U njih spada i zabrana posjeta bolesnicima. No, uprkos tome, na ovom zaraznom odjeljenju sve funkcioniše kako ne treba. Na njega su zaboravili i domaćini i država.
Sreća je da su sestre i jedina doktorka infektolog dr Ljiljana Radoman borci koji zaslužuju orden. Takva požrtvovanost je rijetka u našim zdravstvenim ustanovama iako rade u nenormalnim uslovima.
Vd direktorka dr Edita Starović i dr Igor Bjeladinović slažu se da uslovi za boravak pacijenata u ovoj bolnici nisu zadovoljavajući. Problemi su nastali nakon razornog zemljotresa 1979. godine kada je srušena glavna bolnička zgrada.
– Svjesni smo da infektivno odjeljenje nema boksove i adekvatan broj mokrih čvorova. Građevinsko-tehnički gledano zgrada se više ne može renovirati, pa planiramo da infektivno izmjestimo u poseban paviljon, sa dovoljnim brojem kreveta i mokrih čvorova. Uz renoviranje očnog, u istoj zgradi iznad dječijeg odjeljenja, smjestili bismo kožno i infektivno, ali problem je lift, za koji nemamo novca, kaže internista i PR bolnice dr Igor Bjeladinović.
Za izdvojeno odjeljenje za zarazne bolesti potrebno je oko 25 hiljada eura.
Ovdje imaju i drugih planova. Doktori Starović i Bjeladinović kažu da su prioriteti uspostavljanje skenerske dijagnostike, obnova kosog krova, promjena prozora i kupovina dva sanitetska vozila. Tek nakon toga na red može doći infektivno odjeljenje.
Marija ČOLPA