Sve veća upotreba narkotika odavno predstavlja problem na svjetskom nivou. Globalna komisija za politiku borbe protiv droge je 2011. započela reforme pedesetogodišnje nefunkcionalne politike, okrećući se od zabrane, prema dekriminalizaciji droga i stvaranju regulisanih tržišta.
Na povećano korištenje droga u Crnoj Gori vjerovatno dodatno utiče siromaštvo, dostupnost narkotika, kao i to što se nalazimo na važnoj dionici puteva droge. Prema zvaničnom istraživanju Instituta za javno zdravlje iz 2006. u našoj državi ima 3000 registrovanih korisnika droge. Iako smo, kao i uvijek, lideri na papiru, realnost je drugačija. Broj zavisnika je mnogo veći, ali zbog nepostojanja novijih istraživanja i podataka, moguće je jedino licitirati brojevima.
Saša Mijović iz NVO 4 Life ističe da danas, samo u Domu zdravlja Bloka V ima 3000 prijavljenih zavisnika. Njegova procjena je da se broj zavisnika od droga u Crnoj Gori kreće između 10 i 15 hiljada.
Registrovani korisnici droga su samo oni koji svojevoljno potraže pomoć u javnim zdravstvenim ustanovama, a njihovi podaci budu uneseni u elektronski registar. Broj onih koji trebaju profesionalnu pomoć, ali smatraju da bi to uništilo njihov život, mnogo je veći.
„Obično pomoć traže ljudi koji su zavisni već 10-15 godina, jer nakon registracije postaju obilježeni i diskriminisani doživotno – ne mogu da nađu posao, uzmu kredit (jer se traži medicinska dokumentacija) itd. Našoj organizaciji se najčešće javljaju neevidentirani zavisnici jer se boje tih posljedica”, objašnjava Mijović.
On ističe da nije tačno ono što i laici i stručnjaci često govore – da konzumiranje droge najčešće počinje iz radoznalosti i hira; kaže da su uzroci mnogo dublji i da ulogu igra mnogo faktora, od kojih kao najvažniji navodi funkcionisanje porodice.
„Porodica je tu da djetetu pruži zaštitu i ljubav, da ga socijalizuje, usadi pravi sistem vrijednosti i nauči ga da je život borba i da nikome nije lako. Zavisnici najčešće potiču iz disfunkcionalnih domova, a narkoticima pokušavaju da nadomjeste to što im nije pruženo. Prave emotivnu vezu sa drogom i u njoj vide spas – jer nemaju čemu da se vrate u realnom svijetu”, objašnjava on. Kaže i da je put kroz socijalizaciju kompleksan i podložan raznim uticajima – obrazovno-vaspitnih ustanova, vršnjačkih grupa, društva, medija i interneta.
Mijović ističe i da se njegovoj organizaciji u posljednjih godinu dana za pomoć obratilo više mladih ljudi (18-20 godina) nego za osam godina postojanja te organizacije, ali nije siguran da li ovaj podatak ukazuje na naglo povećanje broja mladih zavisnika, ili povećanu svijest kod roditelja koji žele da svoju djecu izliječe na vrijeme.
U razgovoru za Monitor, naš anonimni sagovornik koji je skoro dvije decenije koristio psihoaktivne supstance, kaže da je nekada korištenje počinjalo iz radoznalosti, ali i da biste bili član društva i „faca”. On kaže da se tada malo znalo o posljedicama upotrebe narkotika, osim da izazivaju zavisnost, kao i da su mnogi lagali sebe da se neće navući. Nezadovoljan je radom države koja ne pruža podršku zavisnicima. Donedavno, podsjeća, nije bilo nijedne državne institucije kojoj bi se zavisnik mogao obratiti za pomoć. „Nije postojao niko ko je mogao da adekvatno pomogne, a liječenje se svodilo na to da vam ljekar prepiše nove tablete, čime ste samo prelazili sa jedne zavisnosti na drugu”.
Naš sagovornik ističe da se zavisnicima ne daje druga šansa:„Kraj problema ne predstavlja izlječenje zavisnosti, jer tek tada se suočavate sa poteškoćama i predrasudama – skoro je nemoguće zaposliti se, izdržavati, osnovati porodicu. Kada znate da su vam sva vrata zatvorena, ne ostaje vam ništa sem da se vratite u svoju bolest. Jedina šansa je da naiđe neki prijatelj ili dobri „samarićanin” i zaposli vas, ili na neki drugi način pomogne”.
Mijović smatra da država ne vodi računa o problemu narkomanije, i da je sistem zakazao: nema istraživanja, saradnje, komunikacije, standarda, a porodice u problemu su ostavljene bez podrške i prepuštene sebi. On kaže da Ministarstvo zdravlja po ovom pitanju ne radi ništa, Kancelarija za droge samo šalje izvještaje o NVO-ima koji se bave ovim problemom (bez izvještaja o državnim institucijama), najavljena Komisija za droge nikad nije oformljena, registar zavisnika od droga nije napravljen, a da prema izvještajima postoji 21 opštinska kancelarija za prevenciju narkomanije, ali je njihov učinak nepoznat.
Po njegovom mišljenju ne pomaže ni to da je fokus zloupotrebe droga okrenut sa heroina, koji je nekada uzimalo 95% zavisnika, ka sintetičkim drogama (MDMA, Speed, Ecstasy) i marihuani. On ističe da je zavisnike od heroina bilo lakše izliječiti, jer je njihov um ostajao očuvan iako ih je ta droga fizički uništavala. Sintetičke droge više uništavaju mozak, i takvim ljudima je mnogo teže pomoći.
On upozorava da su djeca iz nefunkcionalnih porodica u većem riziku da postanu zavisnici, a i Crna Gora je u periodu kada prve generacije korisnika droga postaju roditelji. Na ovaj način se broj zavisnika munjevito uvećava, zbog čega je hitno potrebno reagovanje države.
Ljudi uzimaju narkotike jer žele da promijene nešto u svojim životima, misleći da je to rješenje. Prije ili kasnije, to „rješenje” postaje problem. Koliko god da je teško suočiti se sa poteškoćama, jasno je da su posljedice korištenja droge uvijek gore.
Plati, ili se snađi
Saša Mijović kaže da ne shvata zbog čega Javna ustanova za liječenje korisnika droga Kakaricka gora koja ima godišnji budžet 700 hiljada eura naplaćuje participaciju za liječenje (koja je tek nakon pritiska umanjena za 100 eura, na 230), kada kod njih boravi 20 zavisnika. Nepoznato je i zbog čega ova ustanova broji 40 zaposlenih. Ističe da NVO 4 Life sa budžetom od 8500 eura radi rehabilitaciju i resocijalizaciju istog broja zavisnika, a pored toga ima i dodatne aktivnosti. Mijović smatra da bi besplatno liječenje, kada bi postojalo, pomoglo. Za izjavu da je liječenje besplatno u kotorskoj bolnici tvrdi da je manipulacija terminima, jer smirivanje apstinencijalne krize tabletama, koje traje oko dvije sedmice, predstavlja samo početak odvikavanja. Ističe i da mu nije jasna informacija javnih institucija da u Crnoj Gori liječenje zavisnika državu košta 1000e po osobi (od čega pomenutu sumu participacije od 230 eura plaćaju zavisnici), jer u susjednoj Hrvatskoj košta 500.
Filip Đ. KOVAČEVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice