MONITOR: Crna Gora danas – ukratko iz Vaše vizure?
KOVAČEVIĆ: Crna Gora danas – utopija hegelovske dijalektike, jer je vladajući režim sve stvari izokrenuo u sopstvene suprotnosti. Kad kažu ,,borba protiv korupcije i kriminala” to znači bjelosvjetski tajkuni i mafija su dobrodošli, kad kažu ,,evropske integracije” to znači ne-evropske političke odluke, kad kažu ,,tolerancija” to znači diskriminacija, kad kažu ,,mirovna misija” to znači rat i smrt, kad kažu ,,rast životnog standarda” to znači rast apsolutnog siromaštva, kad kažu ,,visoko obrazovanje” to znači ideološko ispiranje mozga, kad kažu ,,međuetnički sklad” to znači nacionalizam, kad kažu ,,sloboda” to znači ćuti ili…
MONITOR: U javnosti se stvara utisak da se u Crnoj Gori sprema politička bura. Da li Vi tako mislite i da li možemo očekivati neke spektakularne promjene u vladajućoj koaliciji?
KOVAČEVIĆ: Svake godine se čeka ,,vruća jesen.” Beogradski kolumnista Teofil Pančić je o tome prošlog avgusta napisao jedan izuzetan članak. Međutim, ovog ljeta je na surov način napadnut, pa ova jesen za njega ipak nije kao svaka druga. Tako je i za Crnu Goru. Ne sumnjam da će se jedne jeseni klupko razmotati. Teško da će ta jesen “skuplja vijeka” biti baš ova, iako je ekonomska situacija vrlo loša, a režim nudi riskantna rješenja koja idu na štetu budućih generacija.
MONITOR: U posljednje vrijeme sve češće pominje se raspad DPS-a čak na tri struje…
KOVAČEVIĆ: Često se pominje raspad DPS-a jer ga razvlače kao harmoniku dva uigrana dvojca: Đukanović-Lukšić i Marović-Vujanović. A onda se gleda u staklenu kuglu i gata koja je opcija manje gora. To je loše postavljeno pitanje – obadvije opcije su gore. Demokratizacija Crne Gore znači da i jedan i drugi dvojac ide u političku penziju. I na preispitivanje odgovornosti za društvene devijacije posljednjih dvadeset godina. Bez lustracije, nema autentične demokratizacije.
MONITOR: Ukoliko bude nekih promjena, da li će one biti samo personalne, ili se možemo nadati i promjenama sistema?
KOVAČEVIĆ: Da bi došlo do promjena sistema, moraju se stvari početi raditi na drugi način. Moraju se mijenjati ideje djelovanja, ne može se nastaviti po starom. U Crnoj Gori se mora napraviti raskid sa autoritarnim političkim sistemom. To se, kako izgleda, ne može uraditi učestovanjem na izborima koji su štelovani da uvijek pobijedi ista strana. Moraju se promišljati strategije koje će ići na delegitimizaciju čitavog izbornog procesa. Takva je, na primjer, strategija bojkota. Jasno je da bojkot mora biti promišljen i dobro organizovan. Po mom mišljenju, politička opozicija je olako iz ruku ispustila ovaj jedini način da se počne međunarodnoj javnosti pokazivati da ćutanje i trpljenje nije više prihvatljivo. Tek kada zablokiraju institucije političkog sistema, pitaće se u Briselu i Vašingtonu da li je Đukanović zbilja njihov čovjek za sva vremena.
MONITOR: Opet je aktuelan Đukanovićev odlazak sa političke scene. Da li ćemo to konačno doživjeti i kako će se to reflektovati na političke i ostale prilike u Crnoj Gori?
KOVAČEVIĆ: Kao i mnogi drugi nedemokratski vlastodršci u svijetu, Đukanović radi za određene svjetske centre moći koji će, zarad ispunjenja materijalnih interesa svojih država, tolerisati mnogo toga što bi u sopstvenim sredinama odavno sankcionisali. Ti interesi, u konkretnom slučaju interes američke imperije da vojno dominira Evropom i Srednjom Azijom, nisu podudarni sa interesima građana Crne Gore. Međutim, znajući što ga održava na vlasti, Đukanović je odavno prestao da haje za interese crnogorskih građana. Crnogorski građani će mu opet postati važni tek kad ga ne budu više slušali.
MONITOR: Kako motivisati to odbijanje poslušnosti?
KOVAČEVIĆ: Čini mi se da to svako mora da uradi kroz sopstveni primjer. Svaki čovjek može samo sebe da oslobodi. Kada ga oslobađa drugi, to nije sloboda, nego novo ropstvo.
MONITOR: Da li ste razmišljali o psihološkom profilu Mila Đukanovića?
KOVAČEVIĆ: O psihološkom profilu Mila Đukanovića najbolje je pisao Momir Bulatović u svojoj knjizi Pravila ćutanja. To je i logično, jer ga je on najbolje poznavao. On kaže za Đukanovića da ima ,,izrazit psihološki dar za prikrivanje” i „upravo natprirodnu sposobnost da najuvjerljivije govori onda kada ne govori istinu”. Takođe treba uzeti u obzir i zapažanja Ratka Kneževića. Psihološka je istina da o nekoj osobi ,,najbolje” govore prevareni najbolji prijatelji.
MONITOR: Da li opozicija ovakva kakva je zaslužuje prelaznu ocjenu i da li ima konzistentnu strategiju?
KOVAČEVIĆ: Demokratski je iskorak to što su tri parlamentarne opozicione partije u političkom savezu i što rade na njegovom jačanju. Jasno je da će vladajući režim uraditi sve da taj savez razbije, a omiljena i već toliko puta uspješno aktivirana strategija su takozvana identitetska pitanja. To u stvari nisu nikakva ,,pitanja,” nego jasno označeni odgovori koje opozicija mora da odbaci. Nasuprot tome, opozicija mora da potencira novu socijalnu i spoljnu politiku crnogorske države. Neoliberalni koncepti i mehanizmi koji su uništili crnogorsku privredu i sadistički opredijelili cjelokupne generacije kao ,,otpad” moraju biti zamijenjeni konceptima socijalne pravde i državnog planiranja, uz eksproprijaciju nelegalno stečenog i nacionalizaciju ,,prihvatizovanog”. Biće to naporan rad, ali je jedini način da se izbjegne socijalna kataklizma. Po pitanjima spoljne politike, povratak crnogorskih vojnika iz Avganistana i referendum za NATO su prioriteti. Rat u Avganistanu je imperijalistički poduhvat sa elementima ratnog zločina i Crna Gora, shodno poštovanju međunarodnog prava, a ne prava jačeg tj. džungle, ne treba u njemu da učestvuje.
MONITOR: Vi se zalažete za to da se o ulasku Crne Gore u NATO odlučuje na referendumu.
KOVAČEVIĆ: Referendum o NATO-u kao o najkrupnijem spoljnopolitičkom pitanju za crnogorsku budućnost je ne samo demokratska, nego i ustavna obaveza. Uvjeren sam da niko iz opozicije neće prihvatiti da se odluka donese, mimo građana, u Skupštini. Ukoliko bilo ko od njih pristane na ovu DPSDP igru, moralno će se srozati na nivo režima i zaslužiti sve svoje buduće poraze. Kao i ismijavanje ministra odbrane Bora Vučinića.
MONITOR: Koji su to uslovi da bi se danas u Crnoj Gori mogla okupiti kritična masa, ako tako nešto u Crnoj Gori trenutno i postoji, za smjenu aktulenog režima?
KOVAČEVIĆ: Kritična masa nije nešto što se pojavi preko noći. Ona se gradi godinama. Mora se raditi na sticanju povjerenja između opozicionih stranaka, civilnog sektora, medija i nezavisnih pojedinaca kako bi se što prije formirao širi građanski forum. To je ključ demokratizacije. Prvi korak na tom putu je odlučno odbacivanje bilo kakvog dogovora sa bilo kojom frakcijom DPS-a. Sve dok je ovakav dogovor u igri, kritičke mase za promjene neće biti.
MONITOR: Zašto je sve manje građanske hrabrosti, zašto se tako umnožavaju poslušnici među obrazovanim slojem crnogorskog društva – sve je manje, na primjer, univerzitetskih profesora, književnika, ljekara, novinara… spremnih da javno kritički progovore o očiglednim društvenim deformacijama?
KOVAČEVIĆ: Sa jedne strane, korupcija statusom, privilegijama, honorarima, visokim platama. Sa druge, malodušnost, apatija, inercija, duhovni ambis, život sveden na najelementarnije potrebe. Hrabrost je vrlina, a vrlina je sreća – zna se još od Aristotela. Očigledno ovi pojedinci o kojima vi govorite ne žele da budu srećni. Više vole da budu sporedni glumci, epizodisti u svojim životima i zavisnici od milosti moćnika. Ovdje bih posebno istakao takozvane “dobre ljude” koji bi pomogli, promijenili nešto, ali eto nije do njih, oni tu ništa ne mogu uraditi. Pa, svaki nedemokratski sistem počiva upravo na ovakvim pojedincima, oni su nosioci te banalnosti svakodnevnog zla o kojoj je pisala Hana Arendt. Ima li tu lijeka osim klasika književnosti (edicije Vijesti – Milenijum i XX vijek), egzistencijalističke i kritičke filozofije i psihoanalize? Individualnom oslobođenju mora da prethodi kolektivno.
MONITOR: Kad je po Vašoj procjeni realno da Crna Gora postane član Evropske unije?
KOVAČEVIĆ: Prije nekoliko godina, jedan kolega, redovni profesor uglednog američkog univerziteta koji je bio pravni savjetnik ključnog čelnika Evropske komisije, rekao mi je da je Hrvatska posljednja država koju namjeravaju da prime u Evropsku uniju. Za najkasnije pet godina vidjećemo da li je govorio istinu.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice