Povežite se sa nama

FOKUS

Sve bi da prekriju snijegom

Objavljeno prije

na

Veo ćutnje pada na aferu Telekom. A ništa lakše od zaborava na brdovitom Balkanu: snjegovi, vjetrovi, slučaj Nikolaidis i neprestano prebrajanje patriotskih krvnih zrnaca… Može li afera Telekom koja ozbiljnije nego ijedna do sada potvrđuje koruptivnu prirodu sistema Mila Đukanovića i ugrožava njegovu vladavinu završiti kao brojni slučajevi – nerasvijetljena? Telekom je tek jedan u nizu kriminalnih privatizacionih poslova crnogorske vlasti. Nebojša Medojević za Monitor tvrdi da je tokom privatizacije KAP-a korišćen sličan koruptivni model, te da su dvojica visokih vladinih zvaničnika tokom privatizacije Kombinata primili mito od preko 300 miliona eura (vidi boks).

Postoje ozbiljne sumnje da se vlast i u drugim privatizacijama važnih crnogorskih preduzeća nije vodila javnim interesom. Ironično je to da je privatizacija Telekoma zaista, kako ocjenjuju strani i domaći zvaničnici i eksperti, ,,najuspješnija crnogorska privatizacija”. Ali istovremeno i najuspješnije dokazana korupcija. Ko će za to odgovarati?

Američko pravosuđe dokazalo je da su tokom privatizacije Telekoma napravljeni koruptivni konsultantski ugovori između Mađar Telekoma i of- šor kompanija preko kojih je 7,3 miliona eura „za uljepšavanje ugovora” o privatizaciji Telekoma otišlo ,,visokim crnogorskim zvaničnicima, menadžerima Telekoma i sestri visokog crnogorskog zvaničnika”.

Mađari su zahvaljujući odluci Đukanovićeve vlade dobili monopol i apsolutnu kontrolu nad Telekomom, od preko 70 odsto vlasništva, nakon što je Vlada bukvalno natjerala manjinske akcionare da po nižoj cijeni prodaju svoje akcije. Iz ugovora je ispario i dio o obaveznom investiranju 67 miliona eura koje su Mađari trebali da ulože iz svojih sredstava, na šta se Matav prethodno obavezao. Umjesto svoj, Matav je u Telekom uložio novac od profita, a Crna Gora pretrpjela ogromnu štetu.

,,Velika bi šteta bila da ovaj snijeg zaledi aferu Telekom, što kao da se dešava”, kaže za Monitor Milenko Popović, ekonomski analitičar. ,,Ovo je prva afera u kojoj doslovno imamo stopostotne dokaze o korupciji. A šteta od ove transakcije je enormna: ne samo da je cijena prodaje mala, već se radi i o prodaji infrastrukture koja provajdera stavlja u monopolsku poziciju, zbog čega i imamo najveće cijene ovih usluga u regionu. Ironično je da je iznos mita koji se pominje – oko sedam miliona eura – smiješno mali u odnosu na ukupnu štetu i svote koje su u pitanju kod ostalih sistema”.

Tužilaštvo kao da je paralisano. Iako su američke kolege odradile sav posao i utvrdile korupciju, Ranka Čarapić nije preduzela gotovo ništa na daljem rasvjetljavanju afere i procesuiranju slučaja. Zato je i nevažna sadržina izvještaja o rezultatima rada tužilaštva i Agencije za sprečavanje pranja novca povodom afere Telekom. Taj bi izvještaj trebalo da se nađe pred članovima skupštinskog odbora za bezbjednost krajem sedmice, kad ovaj broj Monitora bude u štampi.

Osim tužilaštva i premijer Igor Lukšić se stara da se afera zataška i do kraja ne rasvijetli koliko je štetna po Crnu Goru bila ova privatizacija i ko je sve u tom koruptivnom i kriminalnom poslu učestvovao.

Ana Kolarević, sestra bivšeg premijera Mila Đukanovića, demantovala je da je bila u lancu korupcije, ali ne i pisanje Vijesti da je radila za kompaniju Sigma inter copr preko koje je uplaćen dio novca za korupciju. Oleg Obradović i Miodrag Ivanović koji su bili na čelu Telekoma u vrijeme privatizacije takođe su negirali svaku umiješanost u korupciju, a Duško Knežević, predsjednik Atlas grupe, demantovao je sve veze s Fiesta investments limited i tužio Monitor iako su brojni dokazi o direktnim vezama Kneževića i te kompanije, o čemu smo pisali u više navrata. Preko Fieste je uplaćen najveći dio mita od 7,3 miliona eura.

Koruptivni novac za privatizaciju uplaćivan je i preko kompanija Activa invest LTD i Rawleigh Trading S. A, a i njihova vlasnička struktura mogla bi lako biti dostupna tužilaštvu. Prema zakonima većine država u kojima su registrovane ove of-šor firme, dokumenta o vlasništvu koja se često skrivaju, moraju se dostaviti na zahtjev pravosudnih organa.

Da li je naše tužilaštvo pokušalo da dođe do podataka o vlasničkoj strukturi ovih firmi? Da li su od američkih kolega dobili, što su navodno tražili, dokaze o koruptivnim ugovorima oko privatizacije Telekoma i o osobama koje su u tu korupciju bile uključene? Iz tužilaštva nam do zaključenja ovog broja nijesu stigli odgovori na ta i druga pitanja.

,,Na sudu u Njujorku, tri predstavnika Mađar Telekoma priznali su da su dali preko sedam miliona eura mita crnogorskim funkcionerima, i to do detalja objasnili. Članovi tadašnje uprave Telekoma i Moneta priznali su da su potpisali ugovore sa sestrom”, podsjeća Nebojša Medojević. ,,Dokazi su svi prikupljeni u SAD, nakon šestogodišnje istrage FBI. Tamo su i uplatnice i ugovori i priznanja”.

Pravnici koje smo konsultovali tvrde da tužilaštvo ne mora da čeka dokaze iz SAD da bi ovdje vodili istragu. ,,Svakako da ih treba tražiti, ali činjenice da su ugovori bili koruptivni i da je Mađar Telekom platio skoro 100 miliona eura za poravnanje razlog su da tužilaštvo preduzme radnje i prije nego stignu dokazi iz SAD. Ovo zato što se zna preko koga je isplaćen bar dio novca za korupciju”, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović.

Radulović podsjeća kako je Ranka Čarapić reagovala kada je s predavanja pozivala profesora Milana Popovića. ,,Sada ne smiju javno ni ime da izgovore svojoj drugarici, njenom kumu i još jednom funkcioneru DPS-a, koji su od organa SAD jasno označeni”, kaže Radulović.

Državna tužiteljica je zamjerila opoziciji zbog ,,ultimatuma” da se afera Telekom istraži. Nije joj zasmetalo kada ju je premijer Lukšić javno podučio da koruptivni ugovori ne treba da budu predmet istrage crnogorskog tužilaštva jer su dva ugovora sklopljena s Mađar Telekomom, van Crne Gore. To što su tim ugovorima potkupljeni crnogorski zvaničnici koji su radili na štetu Crne Gore, premijeru se izgleda ne čini važnim.

Lukšićeva izjava je jasna namjera prikrivanja slučaja, smatra Radulović. ,,Proizilazi da je korupcija u samom vrhu izvršne vlasti Crne Gore posao kojim treba da se bave sva tužilaštva od SAD do Mađarske, ali nikako i crnogorsko tužilaštvo”.

Lukšić je bio ministar finansija u vladi Mila Đukanovića koja je vodila pregovore o privatizaciji Telekoma. Mladi premijer je stari Đukanovićev kadar i svjedok više njegovih sumnjivih poslova. A crnogorsko tužilaštvo je prikrivanju istine o aferi Telekom već dalo doprinos. Monitor je pisao da je Vesna Medenica, tada državna tužiteljica, 2007. godine obustavila istragu o koruptivnim ugovorima, ignorišući revizorske izvještaje Telekoma da su pojedini zaposleni uništavali dokumentaciju dokaze o tim ugovorima, kao i internu istragu Mađar Telekoma koja je pokazivala da postoje ozbiljne sumnje u ispravnost svrhe ugovora.

Medenica je na pisanje našeg lista reagovala tvrdeći da je angažovala vještake Ekonomskog fakulteta koji su utvrdili valjanost tih ugovora. Ona je kazala da su vještaci utvrdili da su dva sporna ugovora ,,ispunila formu zaključivanja, da su potpisnici imali ovlašćenja da potpišu ugovor i da je zaključen jedan pravni posao bez ikakve zloupotrebe.”

Veselin Radulović smata da je ta izjava znak da je Medenica ili saučesnik u korupciji ili da treba da podnese ostavku zbog neznanja. ,,Medenica je angažovala tim ekonomista koji su joj se izjašnjavali samo i isključivo o pravnim pitanjima koje bi sama morala da zna”.

Radulović je još ranije ukazivao na to da bi afera Telekom trebalo da vodi ka postupku revizije privatizacije, čiji bi osnov bila pravosudna presuda da je tokom privatizacije izvršena korupcija. ,,Ne može se zadržati imovina stečena krivičnim djelom”, kaže on. To sigurno znaju u ovdašnjem pravosuđu. Premijer Lukšić je saopštio da ova privatizacija nije za reviziju.

,,Svi znamo ko donosi konačne odluke oko bilo kakvog većeg posla u Crnoj Gori i ko je mogao da bude taj visoki državni funkcioner koji se pominje u presudi američkog suda. Mito od deset odsto od procijenjene vrijednosti Telekoma je plaćen njemu da bi Mađari dobili monopol i fomirali cijene kako oni hoće i da iz Crne Gre iznesu više od 250 miliona eura od 2005. godine”, kaže Medojević.

Očito je da tužilaštvo i premijer Lukšić ne smiju da ustanu protiv neprikosnovenog vođe i njegovih poslova. Tragove zatrpavaju snijegom.

ISTA KORUPTIVNA ŠEMA I U SLUČAJU KAP-A?
Medojević: Rusi dali 300 miliona za korupciju

Tokom privatizacije KAP-a korišćena je slična koruptivna šema kao kod privatizacije Telekoma, tvrdi za Monitor Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene.

Medojević tvrdi da su, prema njegovim izvorima iz Moskve, ruski investitori koji su preuzeli Kombinat platili mito dvojici visokih funkcionera vlade Mila Đukanovića. Mito je navodno iznosio više desetina miliona eura, a zauzvrat je, tvrdi lider PzP-a, trebalo obezbijediti jeftinu struju za KAP, kao i koncesije za izgradnju novih izvora električne energije.

,,Prema mojim izvorima, Rusima je bio obećan Rudnik uglja Pljevlja i Termoelektrana, izgradnja drugog bloka TE Pljevlja, ali i izgradnja jedne ili više hidroelektrana. Istim funkcionerima dato je 300 miliona eura za biznis, koje su oni praktično izgubili pogrešnim investicijama u izgradnju stanova na primorju i finansiranjem nekih kriminalnih poslova”. Medojević tvrdi: ,,Rusi su sada veoma ljuti i traže novac nazad”.

Po Medojeviću Rusi zato neće da plaćaju svoje račune u KAP-u i dugove bankama, i po cijenu aktiviranja garancija od skoro 200 miliona eura. ,,Kao što je dva puta javno rekao ruski ministar Šojgu, Rusi su dali 300 miliona eura i nijesu dužni ništa. I to je istina. Problem je što taj novac nije ni u budžetu, a nije investiran ni u KAP. Završio je u privatnim propalim poslovima vrha režima”.

Medojević tvrdi: ,,Zbog ozbiljnih prijetnji iz Rusije zbog kašnjenja s vraćanjem tih 300 miliona eura, Đukanović je morao hitno letjeti u Moskvu da moli za produženje roka da vrati novac”.

Lider PZP-a vjeruje da bi istraga poput one koju je sprovelo američko pravosuđe otkrila korupcionaške afere i prilikom privatizacije Željezare, Arsenala Tivat, EPCG, Jugopetrola, Svetog Stefana. ,,Tih istraga neće biti dok ne dođe do političkih promjena. Crnogorsko tužilaštvo nema snage ni se bavi slučajem korupcije prilikom privatizacije Telekoma gdje je sve jasno”.

Milena PEROVIĆ – KORAĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo