CANU je predstavila rezultate projekta Crna Gora u XXI stoljeću-u eri kompetetivnosti. Riječ je o 10 knjiga: Životna sredina i ekonomski razvoj, Ekonomski razvoj, Integracija u evropske i evroatlantske strukture, Izgradnja i funkcionisanje države Crne Gore, Populacioni aspekti, Energija, Pitanja vrijednosti, Kulturno okruženje, Obrazovanje, Nauka i tehnologija. U 11. knjizi, koja je naslovljena kao i projekat, dat je siže svih istraživanja i ova knjiga je objavljena na sajtu Akademije. Projekat je finansirala Vlada Crne Gore i koštao je oko 920.000 eura. U njemu je učestvovalo više od 350 stručnjaka iz Crne Gore. Vlada je od CANU naručila prognozu za XXI vijek i evo kakve je mudrosti dobila.
Tajna je, kaže CANU, u znanju! Fantastično! Ko bi to očekivao? Znanje je uslov da bismo bili konkurentni u XXI stoljeću!? To niko u Crnoj Gori nije znao, i samo ovo otkriće vrijedi, bar, 100.000 eura. CANU kaže: „Uprаvljаnje, disiminаcijа i korišćenje znаnjа, kаo i stimulisаnje koordinirаne i ciljаne kreаtivnosti, kompleksni su procesi koji su osnov ekonomskog i društvenog životа, а koji trebа dа obuhvаte cijelu zemlju.” Za ovakve mudrosti potrebno je višedecenijsko intelektualno naprezanje, a to, naravno, dosta košta.
Nije važno samo znanje, već i to kako ga primjenjujemo, na primjer, u ekonomiji. Da bi imali uspješnu ekonomiju CANU poručuje: ,,Rаzvoj inovаcijа, kаko nа nivou preduzećа tаko i nаcionаlnom, jeste proces koji trebа orgаnizovаti sа ciljem dа se povećа produktivnost, kvаlitet proizvodа, kаo i brži povrаćаj sredstаvа kojа su utrošenа u procesu proizvodnje kаko bi se uspješno odgovorilo izаzovimа koji dolаze iz inostrаnstvа.” Da bi bili konkurentni, pardon, kompetitivni (ove riječi nema ni u Vujaklijinom ni u rječniku crnogorskog jezika), naša privreda mora više da prihoduje od prodaje nego što potroši tokom proizvodnje. Genijalno! Kako se neko nije sjetio da nam ovo kaže prije 30 godina. Gdje bi nam kraj bio!
Evo preporuka za integracije: ,,Esencijаlno je dа se obezbijedi dа procesi evroаtlаntskih integrаcijа budu zаsnovаni nа dijаlogu, pri tome nаročito uvаžаvаjući domаće znаnje. Posebnu pаžnju u ovim procesimа trebа posvetiti obezbjeđivаnju redovne rаzmjene nаučnih i drugih informаcijа”. Da bi napredovali u integracijama moramo biti povezani sa svijetom, razmjenjivati informacije i, naravno, imati znanje. Stvarno nam je CANU mnogo otkrila!
Da bi bili kompetitivni moramo paziti i na moral. Zato je CANU u okviru projekta formirala potprojekat Pitanje vrijednosti, čiji je rukovodilac prof. dr Sonja Tomović-Šundić. Jedan od zaključaka tog tima je: „Svijet više nije razumljiv u humanističkim pojmovima objektivno date hijerarhije, poretka, plana, višeg smisla ili teleologije, već u vrijednosno neutralnim matematičkim i logičkim pojmovima i relacijama. Štaviše, ne postoji više ni povjerenje u objektivni realitet samog svijeta, pa saznajna procedura započinje kartezijanskim skepticizmom, zbog čega svaka teorija dobija status hipoteze čija se istinitost provjerava eksperimentom. Odsustvo objektivnog kriterijuma ograničenja slobode izbora sadrži mogućnost voluntarističke interpretacije vrijednosti.” Uuf. Glavno je da je sve ovo bez tumača razumio predsjednik države.
Najveće otkriće je šta nas očekuje, recimo, 2074. godine. CANU projektuje: ,,Dvadeset prvo stoljeće obilježiće, između ostalog, i nestajanje mnogih kultura, jezika, zaboravljanje istorije, gubljenje suvereniteta država-nacija, te nastanak globalnih i nadnacionalnih institucija koje preuzimaju regulativne i druge poslove, borba za ponovno uspostavljanje enviromentalne ravnoteže, globalna borba za eliminisanje siromaštva i mnogo toga još.” Nemoj da neko poslije kaže kako CANU nije na vrijeme upozorila. Ono što CANU sada ne vidi to je ovaj dio rečenice ,,i mnogo toga još”. Projektanti su se na vrijeme ogradili.
Šalu na stranu, rezultati koje je ponudila CANU su nakićene fraze, a najveća umješnost je ubijediti javnost da je riječ o genijalnosti. Šta je više od 350 stručnjaka suštinski uradilo? Oni su svako poglavlje (potprojekat) analizirali u okviru tri cjeline: Stanje, Uočeni problemi i Mogući pravci razvoja. To je samo skup teza koje se mogu pronaći na prosječnom seminaru. Evo primjera iz poglavlja o demografiji: ,,Stanje: Od 1991. do 2003. godine ukupni porast je bio 5.110 lica ili prosječno po 426 stanovnika godišnje, odnosno deset puta manje nego za period od 1948. do 2003. godine. Uočeni problemi: Nizak porast stanovništva. Mogući pravci razvoja: Ostvariti pozitivan rast stanovništva Crne Gore u nivou potrebnom za opštu reprodukciju”. Ovo može da uradi svaki apsolvent. Zar je za ovakve zaključke potrebna Akademija, i zar je za to potrebno plaćati stotine hiljada eura?
Većinu onoga što je CANU objavila Vlada zna. Dokaz za to je da je rukovodilac potprojekta Integracija u evropske i evroatlantske strukture prof. dr Gordana Đurović. Kakva je znanja njen tim mogao da saopšti osim onih koje već posjeduju njeno ministarstvo i Vlada? Rukovodilac potprojekta Ekonomski razvoj je prof. dr Veselin Vukotić. S obzirom na to da Vlada već primjenuje njegovu ekonomsku doktrinu, šta je drugo mogao da predloži njegov tim osim ekonomske politike koju Vlada već sprovodi? Ovo je prilika da se izjednače vladina politika i znanje iz CANU, i da se ukaže na savezništvo Vlade i CANU. Zbog toga je ovo velika predstava za javnost.
Postoje i drugi interesi. Većina angažovanih ,,stručnjaka” s crnogorskih univerziteta i instituta je nepoznata van svojih porodica i radnih mjesta. Njihove bibliografije su skup osrednjih prikaza i radova koje malo ko čita. Mnogi su dobili priliku da prosječni rad iz struke objave u projektu CANU i jeftino zarade visoke bodove za naredne izbore u akademska zvanja, jer CANU-ova izdanja, nominalno, imaju najveću vrijednost. Za rukovodioce potprojekata, koji još nijesu članovi CANU, ovo je prilika da se približe članstvu u CANU.
U suštini, Vlada zna da je ovaj projekat nefunkcionalan. Primjer za to je razvoj energetike. CANU je od 1998. do 2008. godine objavila 6 knjiga o novim izvorima energije i njihovoj primjeni u budućnosti. Očekivalo bi se da to Vlada uvaži. No, glavni vladini savjetnici za izgradnju novih elektrana su strane kompanije i stručnjaci. Zašto? Zato što Vlada ne cijeni domaće znanje, dok, s druge strane, Vlada, navodno, očekuje da joj CANU kaže šta nas čeka u energetici 2060. godine. Identično je i s drugim potprojektima, čiji rukovodioci, uvaženi akademici, 1988. godine nijesu mogli da vide da je komunizam propao, a Vlada od njih, navodno, očekuje da vide šta će biti 2088. godine.
Uglavnom, zahvaljujući Vladi i CANU dobili smo studiju koja mašta o problemima i rješenjima koje niko ne može ni da nasluti, a kamoli da predvidi.
Dragutin PAPOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice