Povežite se sa nama

Izdvojeno

SUMNJIVA NABAVKA TRAJEKATA: Posao za Ruku pravde

Objavljeno prije

2 godine

na

Ostaje (ne)jasno kako je nakon tri neuspješne ponude od 80 hiljada od kojih je zadnja bila 9. avgusta 2022. odjednom početna cijena povećana na 152 hiljada za samo mjesec i po dana, i to nakon posjete premjera Dritana Abazovića Hrvatskoj upravo 9. avgusta. Trajekt je prodat nepoznatoj gubitaškoj firmi sa Pašmana za 252 hiljada prije nego je završio u Crnoj Gori za 569 hiljada. Razlika (ili ugradnja po nekima) je gotovo pola miliona eura

 

Kada je Vlada zaključcima od 9. februara zadužila Morsko dobro (JPMD) da hitno (za najviše 45 dana) preuzme linijski pomorski saobraćaj Kamenari – Lepetane, do završetka davanja koncesije, malo je ko očekivao haos koji će uslijediti. Premijer Dritan Abazović se pohvalio da se ispravlja nepravda jer je Vlada uzela monopol prijateljima i kumovima bivšeg vladara Mila Đukanovića i da ih hvata „nervoza zato što su ogroman novac, umjesto u državnu kasu, slili u svoje džepove“. Naime, monopol koji je kompanija Pomorski saobraćaj dobila na 15 godina,  istekao je krajem 2018. Godine, a Vlada Duška Markovića je u julu 2019. preko JPMD produžila ugovor Aneksom o korišćenju morskog dobra iz februara 2004. na neodređeno vrijeme – do dodjele koncesije.

Đukanovićevi prijatelji i partneri još iz doba poslova sa cigaretama Duško i Dejan Ban i Željko Mihajlović su bukvalno preko noći došli do profitabilne državne kompanije Pomorski saobraćaj u avgustu 2004. Vlada Đukanovića prodala je preko Fonda PIO, čiji je direktor tada bio sadašnji guverner CBCG Radoje Žugić (takođe „prijatelj“ vladara), kontrolni paket akcija. Ekspresno ga je kupila Prohouse braće Ban i Željka Mihailovića za svega 1,2 miliona eura- praktično bezcjenje. Cijena je zapravo plaćena obveznicama stare devizne štednje, koje su ranije kupljene bagatelno. Pomorski saobraćaj je tada imao godišnji promet od dva i po miliona eura i profit od pola miliona uz mnogo novca na računu.

Još je marta 2022. god. Upravni odbor Morskog dobra (čiji predsjednik Blažo Rađenović je kadar Abazovićeve URA-e, a direktor Mladen Mikijelj Nove srpske demokratije) poslao zahtjev Vladi da stavi ,,van snage“ zaključak Markovićeve Vlade iz 2019. koji je bio osnova da JPMD potpiše aneks isteklog osnovnog ugovora. Premijer je rekao da to nije moglo doći na red zbog drugih „nagomilanih problema“. Kada je to došlo na red i kada je Pomorski saobraćaj privezao svih 6 trajekata, Vlada i JPMD su se suočili sa saobraćajnim haosom jer iznajmljeni trajekt Vasilije je imao kapacitet ukrcaja od samo 20 vozila. Kamioni i autobusi su poslati oko zaliva a automobili su stvorili kilometarske guzve sa obje strane. Kako se JPMD nije mogao dogovoriti sa vlasnicima Pomorskog saobraćaja oko cijene za njihove trajekte (traženo 6,7 miliona, nuđeno 5,5) krenulo se u hitnu nabavku trajekta u inostranstvu, prije svega u najbližem okruženju.

Tome je prethodila promjena Statuta jer se JPMD do tada nije mogao baviti prijevozom putnika. Odluka o raskidu Aneksa ugovora je donijeta istog dana kada je to i predloženo – 15. februara. Ekspresno je proslijeđena Vladi koja se idući dan na telefonskoj sjednici saglasila sa promjenom statuta Morskog dobra da bi se omogućilo upravljanje trajektnom linijom. Odluka je pravno upitna jer je osnivač JPMD Skupština Crne Gore čijom odlukom je utvrđena i djelatnost preduzeća. Tomo Miljić, bivši član Komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je nedavno doveo u pitanje pravo Vlade i JPMD da „mimo odluke osnivača tu djelatnost samu sebi pozicionira“ i to nakon što je Vlada zadužila JPMD 9.februara da preuzme tu djelatnost u vremenu kada nije moglo obavljati istu. Vlada je onda na sjednici 24. februara ovlastila JPMD da „po hitnom postupku javne nabavke kupi ili zakupi do šest trajekata koje će koristiti za liniju Kamenari-Lepetane“.

Morsko dobro je 28. februara preko portala javnih nabavki raspisalo oglas za „nabavku trajekta za prevoz vozila i putnika”. Premijer je kasnije izjavio da je to urađeno da bi „imali kvalitetnu turističku sezonu“ i da su se „odlučili na pravu stvar“.

Direktor Morskog dobra je gostujući u Bojama jutra Televizije Vijesti 7. marta obznanio odličan posao koji je JPMD odradio i dolazak trajekta Prizna iz Hrvatske kupljen za 569 hiljada eura. Mikijelj se osvrnuo na veliki broj „lažnih vijesti“ oko nabavke broda koji su se pojavili na portalu Vijesti „od strane ljudi koji su se stavili u službu braće Ban“.

Naime, dugogodišnji vlasnik Prizne je bila hrvatska Jadrolinija koja ga je smatrala prevaziđenim i zastarjelim za vlastite potrebe. Hrvati su oglasili prodaju maja 2021. za cijenu od 80 hiljada eura, što je bilo nešto malo viša cijena nego kada bi brod prodali kao staro željezo. Prošle godine je opet oglašavan tri puta i jedno vrijeme se, zbog nedostatka interesovanja, razmatralo da bude prodat kao staro željezo u Turskoj. Međutim, nakon neuspješne dvije licitacije prošle godine i jedne 2021. naredna licitacija se nudi 22. septembra 2022. po skoro duplo većoj cijeni – 152 hiljade eura. Kupuje ga firma ABM tours iz Neviđana na ostrvu Pašman. Radi se o maloj firmi osnovanoj 1995. registrovanoj za trgovinu, ugostiteljstvo, ribarstvo i djelatnost putničkih agencija. Zadnjih 5 godina najveći prihod je, prema portalu hrvatske Porezne uprave, imala 2018- nepune 102 hiljade eura. Prije dvije godine, kada je Prizna prvu put licitirana godišnji prihod ABM tours-a je pao na nepunih 30 hiljada eura a prošle godine je poslovao sa gubitkom i firma je spala samo na jednog zaposlenog – Anta Milolovića, osnivača i vlasnika.

Jadrolinija je Vijestima zvanično odgovorila da je Miloloviću prodala Priznu za 252 hiljade eura. Milolović je došao do sredstava za kupovinu kroz bankarski kredit od nešto preko 350 hiljada eura. Novinar Vijesti Siniša Luković uočava čudnu situaciju da banka može takvom klijentu koji posluje sa mininalnim prihodom ili gubitkom odobriti kredit od kojeg kupuje trajekt. „Kada zagrebete dalje po tim papirima, vidite da ABM tours u svojim poslovnim knjigama nije prikazao nikakav trošak kamata nit čak trošak obrade kredita, što bi moralo da se prikaže za kredit visine preko 350 hiljada eura“ navodi Luković u nedavnoj televizijskoj emisiji Bez pravila i ukazuje da se „nameće zaključak da je tu bila neka vrsta pod znacima navoda prijateljske pozajmice.” Još jedna interesantna stvar je da se trajekt ne knjiži kao osnovno sredstvo već kao „ostalo sredstvo“ što opet navodi na sumnju da se radi o nekom dogovoru. Još indikativnije je to da u kupoprodajnom ugovoru sa Jadrolinijom kupac je uslovljen da trajekt ne može biti korišten u hrvatskim vodama.

Milolović nije bio dostupan da odgovori na pitanja crnogorskih novinara zašto je kupio Priznu i na koji način je obezbijedio novac.

Redosljed događaja takođe upućuje na prethodni dogovor. Prizna je isplovila iz Lamljana kod Zadra 28. februara. Poziv ponuđaču i tenderska dokumentacija su objavljeni 15 sati kasnije. Trajekt je uplovio u Dubrovnik 3. marta i isti dan je kasnije stigao u Zeleniku. Odluka o najboljem ponuđaču je donijeta 4. marta.

Mikijelj je dalje na TV Vijestima 7. marta tvrdio da je Prizna redovno „servisirana i remontirana u zadnjih 20 god“ i da je brod izgrađen u Švedskoj 1970. kapaciteta do 60 putničkih vozila. Međutim, po dokumentaciji, trajekt je kapaciteta prijevoza 171 putnika i 41 putničkog vozila. Jadrolinija ga je 1991. kupila od Šveđana za tadašnjih 460 hiljada njemačkih maraka (ili 235 hiljada u eurima). Mikijelj je, na pitanje kako objašnjava cijenu od 560 hiljada plaćenih eura za 53 godine star brod, rekao da su brodu prije dvije godine ugrađena 4 motora i „time mu je vrijednost značajno povećana“. Uvidom u dokumentaciju motori broda su imali od 8600 do 13800 radnih sati, što ukazuje na dobro stanje motora, koji maksimalno mogu, sa dva remonta, namotati do 75 hiljada radnih sati. Međutim, motori su ugrađeni prije nego što je Jadrolinija dala brod prvi put na licitaciju u maju 2021. godine za 80 hiljada eura. Mikijelj nije objasnio kako to da se Morsko dobro nije javilo ni na jednu licitaciju Jadrolinije tokom 2022. godine iako je Upravni odbor još marta 2022. tražio od Vlade da se stavi van snage produžetak ugovora kompaniji Đukanovićevih tajkuna. Mikijelj je na Bojama jutra takođe obznanio da je Prizna preimenovana u 30. avgust na prijedlog šefa njegove partije Andrije Mandića jer je „30. avgust datum koji je omogućio da se dođe do provjere svih pljačkaških privatizacija u proteklih 30 godina“ i da je to datum od kada se neće pojavljivati „novi kumovi ni Mandića ni Mikijelja“.

Ovakav posao u stilu, po kojemu je raniji režim bio čuven, je ostao uskraćen za komentar premijera Abazovića jer se on „ne bavi procedurama, nije kupac, već je to Morsko dobro“. Abazović, koji dok je bio opozicionar je konstantno optuživao Đukanovića za mutne poslove, je sada naglasio da je „najvažnije da dođu trajekti i da funkcioniše linija. Ne brinite za državni budžet, on je u sigurnim rukama hvala Bogu nakon više decenija“.

Ostaje (ne)jasno kako je nakon 3 neuspješne ponude od 80 hiljada (600 hiljada hrvatskih kuna) od kojih je zadnja bila 9. avg. 2022. odjednom početna cijena povećana na 152 hiljada za samo mjesec i po dana, i to nakon posjete Abazovića Hrvatskoj upravo 9. avgusta, pa je trajekt prodat nepoznatoj gubitaškoj firmi sa Pašmana za 252 hiljada prije nego je završio u Crnoj Gori za 569 hiljada. Razlika (ili ugradnja po nekima) je gotovo pola miliona eura.

Kada je stigao još jedan trajekt iz Grčke, i on je dobio novo ime – Ruka pravde. Procesom nabavki trajekata se sada aktivno bavi nadležna ruka pravde- SDT koji je nakon medijskih napisa formirao poseban predmet. U saopštenju za javnost SDT navodi da radi na  „prikupljanju obavještenja od odgovornih lica“ kod kuće i vani „posredstvom INTERPOL-a“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

4 dana

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

4 dana

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

4 dana

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo