Povežite se sa nama

Izdvojeno

SUMNJIVA NABAVKA TRAJEKATA: Posao za Ruku pravde

Objavljeno prije

na

Ostaje (ne)jasno kako je nakon tri neuspješne ponude od 80 hiljada od kojih je zadnja bila 9. avgusta 2022. odjednom početna cijena povećana na 152 hiljada za samo mjesec i po dana, i to nakon posjete premjera Dritana Abazovića Hrvatskoj upravo 9. avgusta. Trajekt je prodat nepoznatoj gubitaškoj firmi sa Pašmana za 252 hiljada prije nego je završio u Crnoj Gori za 569 hiljada. Razlika (ili ugradnja po nekima) je gotovo pola miliona eura

 

Kada je Vlada zaključcima od 9. februara zadužila Morsko dobro (JPMD) da hitno (za najviše 45 dana) preuzme linijski pomorski saobraćaj Kamenari – Lepetane, do završetka davanja koncesije, malo je ko očekivao haos koji će uslijediti. Premijer Dritan Abazović se pohvalio da se ispravlja nepravda jer je Vlada uzela monopol prijateljima i kumovima bivšeg vladara Mila Đukanovića i da ih hvata „nervoza zato što su ogroman novac, umjesto u državnu kasu, slili u svoje džepove“. Naime, monopol koji je kompanija Pomorski saobraćaj dobila na 15 godina,  istekao je krajem 2018. Godine, a Vlada Duška Markovića je u julu 2019. preko JPMD produžila ugovor Aneksom o korišćenju morskog dobra iz februara 2004. na neodređeno vrijeme – do dodjele koncesije.

Đukanovićevi prijatelji i partneri još iz doba poslova sa cigaretama Duško i Dejan Ban i Željko Mihajlović su bukvalno preko noći došli do profitabilne državne kompanije Pomorski saobraćaj u avgustu 2004. Vlada Đukanovića prodala je preko Fonda PIO, čiji je direktor tada bio sadašnji guverner CBCG Radoje Žugić (takođe „prijatelj“ vladara), kontrolni paket akcija. Ekspresno ga je kupila Prohouse braće Ban i Željka Mihailovića za svega 1,2 miliona eura- praktično bezcjenje. Cijena je zapravo plaćena obveznicama stare devizne štednje, koje su ranije kupljene bagatelno. Pomorski saobraćaj je tada imao godišnji promet od dva i po miliona eura i profit od pola miliona uz mnogo novca na računu.

Još je marta 2022. god. Upravni odbor Morskog dobra (čiji predsjednik Blažo Rađenović je kadar Abazovićeve URA-e, a direktor Mladen Mikijelj Nove srpske demokratije) poslao zahtjev Vladi da stavi ,,van snage“ zaključak Markovićeve Vlade iz 2019. koji je bio osnova da JPMD potpiše aneks isteklog osnovnog ugovora. Premijer je rekao da to nije moglo doći na red zbog drugih „nagomilanih problema“. Kada je to došlo na red i kada je Pomorski saobraćaj privezao svih 6 trajekata, Vlada i JPMD su se suočili sa saobraćajnim haosom jer iznajmljeni trajekt Vasilije je imao kapacitet ukrcaja od samo 20 vozila. Kamioni i autobusi su poslati oko zaliva a automobili su stvorili kilometarske guzve sa obje strane. Kako se JPMD nije mogao dogovoriti sa vlasnicima Pomorskog saobraćaja oko cijene za njihove trajekte (traženo 6,7 miliona, nuđeno 5,5) krenulo se u hitnu nabavku trajekta u inostranstvu, prije svega u najbližem okruženju.

Tome je prethodila promjena Statuta jer se JPMD do tada nije mogao baviti prijevozom putnika. Odluka o raskidu Aneksa ugovora je donijeta istog dana kada je to i predloženo – 15. februara. Ekspresno je proslijeđena Vladi koja se idući dan na telefonskoj sjednici saglasila sa promjenom statuta Morskog dobra da bi se omogućilo upravljanje trajektnom linijom. Odluka je pravno upitna jer je osnivač JPMD Skupština Crne Gore čijom odlukom je utvrđena i djelatnost preduzeća. Tomo Miljić, bivši član Komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je nedavno doveo u pitanje pravo Vlade i JPMD da „mimo odluke osnivača tu djelatnost samu sebi pozicionira“ i to nakon što je Vlada zadužila JPMD 9.februara da preuzme tu djelatnost u vremenu kada nije moglo obavljati istu. Vlada je onda na sjednici 24. februara ovlastila JPMD da „po hitnom postupku javne nabavke kupi ili zakupi do šest trajekata koje će koristiti za liniju Kamenari-Lepetane“.

Morsko dobro je 28. februara preko portala javnih nabavki raspisalo oglas za „nabavku trajekta za prevoz vozila i putnika”. Premijer je kasnije izjavio da je to urađeno da bi „imali kvalitetnu turističku sezonu“ i da su se „odlučili na pravu stvar“.

Direktor Morskog dobra je gostujući u Bojama jutra Televizije Vijesti 7. marta obznanio odličan posao koji je JPMD odradio i dolazak trajekta Prizna iz Hrvatske kupljen za 569 hiljada eura. Mikijelj se osvrnuo na veliki broj „lažnih vijesti“ oko nabavke broda koji su se pojavili na portalu Vijesti „od strane ljudi koji su se stavili u službu braće Ban“.

Naime, dugogodišnji vlasnik Prizne je bila hrvatska Jadrolinija koja ga je smatrala prevaziđenim i zastarjelim za vlastite potrebe. Hrvati su oglasili prodaju maja 2021. za cijenu od 80 hiljada eura, što je bilo nešto malo viša cijena nego kada bi brod prodali kao staro željezo. Prošle godine je opet oglašavan tri puta i jedno vrijeme se, zbog nedostatka interesovanja, razmatralo da bude prodat kao staro željezo u Turskoj. Međutim, nakon neuspješne dvije licitacije prošle godine i jedne 2021. naredna licitacija se nudi 22. septembra 2022. po skoro duplo većoj cijeni – 152 hiljade eura. Kupuje ga firma ABM tours iz Neviđana na ostrvu Pašman. Radi se o maloj firmi osnovanoj 1995. registrovanoj za trgovinu, ugostiteljstvo, ribarstvo i djelatnost putničkih agencija. Zadnjih 5 godina najveći prihod je, prema portalu hrvatske Porezne uprave, imala 2018- nepune 102 hiljade eura. Prije dvije godine, kada je Prizna prvu put licitirana godišnji prihod ABM tours-a je pao na nepunih 30 hiljada eura a prošle godine je poslovao sa gubitkom i firma je spala samo na jednog zaposlenog – Anta Milolovića, osnivača i vlasnika.

Jadrolinija je Vijestima zvanično odgovorila da je Miloloviću prodala Priznu za 252 hiljade eura. Milolović je došao do sredstava za kupovinu kroz bankarski kredit od nešto preko 350 hiljada eura. Novinar Vijesti Siniša Luković uočava čudnu situaciju da banka može takvom klijentu koji posluje sa mininalnim prihodom ili gubitkom odobriti kredit od kojeg kupuje trajekt. „Kada zagrebete dalje po tim papirima, vidite da ABM tours u svojim poslovnim knjigama nije prikazao nikakav trošak kamata nit čak trošak obrade kredita, što bi moralo da se prikaže za kredit visine preko 350 hiljada eura“ navodi Luković u nedavnoj televizijskoj emisiji Bez pravila i ukazuje da se „nameće zaključak da je tu bila neka vrsta pod znacima navoda prijateljske pozajmice.” Još jedna interesantna stvar je da se trajekt ne knjiži kao osnovno sredstvo već kao „ostalo sredstvo“ što opet navodi na sumnju da se radi o nekom dogovoru. Još indikativnije je to da u kupoprodajnom ugovoru sa Jadrolinijom kupac je uslovljen da trajekt ne može biti korišten u hrvatskim vodama.

Milolović nije bio dostupan da odgovori na pitanja crnogorskih novinara zašto je kupio Priznu i na koji način je obezbijedio novac.

Redosljed događaja takođe upućuje na prethodni dogovor. Prizna je isplovila iz Lamljana kod Zadra 28. februara. Poziv ponuđaču i tenderska dokumentacija su objavljeni 15 sati kasnije. Trajekt je uplovio u Dubrovnik 3. marta i isti dan je kasnije stigao u Zeleniku. Odluka o najboljem ponuđaču je donijeta 4. marta.

Mikijelj je dalje na TV Vijestima 7. marta tvrdio da je Prizna redovno „servisirana i remontirana u zadnjih 20 god“ i da je brod izgrađen u Švedskoj 1970. kapaciteta do 60 putničkih vozila. Međutim, po dokumentaciji, trajekt je kapaciteta prijevoza 171 putnika i 41 putničkog vozila. Jadrolinija ga je 1991. kupila od Šveđana za tadašnjih 460 hiljada njemačkih maraka (ili 235 hiljada u eurima). Mikijelj je, na pitanje kako objašnjava cijenu od 560 hiljada plaćenih eura za 53 godine star brod, rekao da su brodu prije dvije godine ugrađena 4 motora i „time mu je vrijednost značajno povećana“. Uvidom u dokumentaciju motori broda su imali od 8600 do 13800 radnih sati, što ukazuje na dobro stanje motora, koji maksimalno mogu, sa dva remonta, namotati do 75 hiljada radnih sati. Međutim, motori su ugrađeni prije nego što je Jadrolinija dala brod prvi put na licitaciju u maju 2021. godine za 80 hiljada eura. Mikijelj nije objasnio kako to da se Morsko dobro nije javilo ni na jednu licitaciju Jadrolinije tokom 2022. godine iako je Upravni odbor još marta 2022. tražio od Vlade da se stavi van snage produžetak ugovora kompaniji Đukanovićevih tajkuna. Mikijelj je na Bojama jutra takođe obznanio da je Prizna preimenovana u 30. avgust na prijedlog šefa njegove partije Andrije Mandića jer je „30. avgust datum koji je omogućio da se dođe do provjere svih pljačkaških privatizacija u proteklih 30 godina“ i da je to datum od kada se neće pojavljivati „novi kumovi ni Mandića ni Mikijelja“.

Ovakav posao u stilu, po kojemu je raniji režim bio čuven, je ostao uskraćen za komentar premijera Abazovića jer se on „ne bavi procedurama, nije kupac, već je to Morsko dobro“. Abazović, koji dok je bio opozicionar je konstantno optuživao Đukanovića za mutne poslove, je sada naglasio da je „najvažnije da dođu trajekti i da funkcioniše linija. Ne brinite za državni budžet, on je u sigurnim rukama hvala Bogu nakon više decenija“.

Ostaje (ne)jasno kako je nakon 3 neuspješne ponude od 80 hiljada (600 hiljada hrvatskih kuna) od kojih je zadnja bila 9. avg. 2022. odjednom početna cijena povećana na 152 hiljada za samo mjesec i po dana, i to nakon posjete Abazovića Hrvatskoj upravo 9. avgusta, pa je trajekt prodat nepoznatoj gubitaškoj firmi sa Pašmana za 252 hiljada prije nego je završio u Crnoj Gori za 569 hiljada. Razlika (ili ugradnja po nekima) je gotovo pola miliona eura.

Kada je stigao još jedan trajekt iz Grčke, i on je dobio novo ime – Ruka pravde. Procesom nabavki trajekata se sada aktivno bavi nadležna ruka pravde- SDT koji je nakon medijskih napisa formirao poseban predmet. U saopštenju za javnost SDT navodi da radi na  „prikupljanju obavještenja od odgovornih lica“ kod kuće i vani „posredstvom INTERPOL-a“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRVA GODINA VLADE: Ibar i ibarska magistrala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tempo EU integracija nije onakav kakvom smo se nadali, program ES 2 uz povećanje plata i penzija nosi i brojne rizike. Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera da u fokus vrate tzv. identitetske teme, gazeći građansko ustrojstvo Ustava Crne Gore

 

 

Prije tačno godinu dana, na sjednici parlamenta na kojoj se glasalo o njegovom programu i personalnom sastavu predložene vlade, tadašnji mandatar Milojko Spajić odbio je da pročita svoj ekspoze. Da ne gubimo vrijeme, lakonski je  preskočio eksplicitnu Ustavnu obavezu. (Mandatar iznosi u Skupštini svoj program i predlaže sastav Vlade, propisuje član 103). Bila je to naznaka da  će odsustvo javnosti rada i neobavezujući odnos prema pravilima i zakonima biti jedno od najupečatljivijih obilježja njegovog kabineta.

Spajićeva Vlada ipak je izabrana. Već prvog dana mandata, donijela je odluku o odlaganju popisa i početku parlamentarnog dijaloga u potrazi za konsenzusom, kako bi se taj statistički posao vratio u regularne vode. Tako smo od prijetnji bojkotom i zahtjeva Monstata da nadležni izvrše procjenu bezbjednosti njihovih popisivača, stigli do popisnog procesa bez ozbiljnijih tenzija i, kanačno, rezultata kojima su manje-više svi zadovoljni. Makar javno. Samo rijetki su konstatovali kako popisni proces od usvajanja metodologije do objavljivanja prvih preliminarnih i konačnih rezultata nije prošao eksternu reviziju struke. To, kako bi se moglo pokazati, nije sasvim beznačajan (a možda ni slučajan) propust.

Uglavnom, Milojsko Spajić i njegova Vlada dobili su prvi veliki plus na javnoj sceni.

Drugi, veooma značajan i politički upotrebljiv  uspjeh, stigao je krajem juna: Crna Gora je iz Brisela dobila Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava (IBAR). Do tog istorijskog rezultata stigli smo dajući pregršt obećanja i usvajanjem niza Zakona koji su pripremljeni i usvojeni po hitnoj proceduri, bez javne rasprave i debate u parlamentu.       Spajićevski.

Uočeni problemi biće rješavani u hodu, poručeno je. I zaboravljeno. Baš kao što su zaboravljena obećanja, evo treće vlada od smjene DPS-a 2020., da će Crna Gora konačno dobiti zakone o vladi i Skupštini kojima će se, na primjer, normirati broj ministarstava i propisati procedure u redovnim i posebnim okolnostima (tehnička vlada). Odnosno, urediti rad parlamenta. Da ne dolazimo u situaciju da predsjednik parlament , prvi među jednakima, po vlastitom nahođenju zakazuje i otkazuje sjednice, mijenja obilježja parlamenta, sklanja i postavlja zastave… Ili, čemu smo takođe imali priliku da svjedočimo, sam sa sobom održava sjednice Skupštine i donosi odluke lažirajući prisustvo kvoruma.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo prosvjete namjeravalo je da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića, za potrebe novog studentskog doma. Tik do Đukanovićevog univerziteta, čiji bi ga studenti takođe koristili. Plan je zamalo i uspio. Ugovor o kupoprodaji je potpisan, ali je u zadnjem trenu, a nakon pitanja Monitora, Vlada donijela  odluku o poništenju tog posla

 

 

Zamalo se desilo. Ministarstvo prosvjete je imalo namjeru da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića za potrebe novog studentskog doma. Za studente državnog i privatnog, Đukanovićevog univerziteta. Ugovor o kupoprodaji je potpisan prethodne sedmice, ali je u zadnjem trenutku, a nakon pitanja Monitora o zakonitosti ove kupovine, Vlada donijela  odluku o poništenju tendera.

Da je Vlada je od kompanije Čelebić City kupila objekat  nedaleko od Univerziteta Donja Gorica (UDG), saopštila je ministarka prosvjete, nauke i inovacija  Anđela Jakšić-Stojanović na konferenciji za štampu koja je upriličena krajem septembra. Ona je tada kazala da je cijena objekta 6,3 miliona eura i da će u narednih deset do 15 dana  biti na raspolaganju za smještaj studenata.

Na tenderu koji je Ministarstvo prosvjete raspisalo za kupovinu novog studentskog doma, određena je vrijednost nabavke od 2.975.206 eura. Jedini ponuđač Čelebić City, ćerka firma kompanije Čelebić  nudi cijenu od 6.290.500 eura, koju Ministarstvo prihvata iako je duplo veća od one koju su propisali nabavkom. Na pitanje Monitora –  da li je time prekršen Zakon o javnim nabavkama, iz Ministarstva nijesmo dobili odgovore u roku koji smo tražili. Umjesto toga, stigla je vijest o poništavanju tendera. A odgovori su nam proslijeđeni dan kasnije, pred samo zaključenje broja.

Monitor je pitanja Ministarstvu poslao u srijedu u 9:46. Istog dana, u 16:33 h, na sajtu Crnogorske elektronske javne nabavke (CeJN) objavljena je  odluka o postupku poništenja javne nabavke. Koju je, tog dana, potpisala ministarka Jakšić-Stojanović.

U obrazloženju odluke se navodi da je Vlada, na sjednici 30. oktobra, usvojila  zaključak kojim van snage stavlja zaključak od 3. oktobra, kada se saglasila sa ovom kupovinom.

Zvanično obrazloženje za poništenje tendera prilično je konfuzno. Navodi se tačka  Zakona o javnim nabavkama u kojoj se pominju slučajevi koji su izuzeti od primjene ovog zakona – kupovina ili zakup zemljišta, građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine.  Onda se konstatuje da ovu tačku zakona nije moguće pravilno primijeniti, pa su se stekli uslovi da se primijeni član koji daje uopšteno mogućnost razloga za poništenje javne nabavke, koji glasi – postoje drugi razlozi utvrđeni ovim zakonom.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo