Povežite se sa nama

MONITORING

SUMNJE U NESAVJESNO LIJEČENJE U KCCG: Zašto su umrle dvije bebe

Objavljeno prije

na

Šestog dana maja 2013. godine trudnica u osmom i po mjesecu trudnoće – koja je insistirala na anonimnosti – primljena je u KCCG. Tri dana kasnije njeni sinovi, blizanci, umrli su tokom porođaja. Do danas ona nije dobila odgovor na pitanje – šta je uzrok smrti njenih beba. Ohrabrena u javnosti otvorenom debatom nakon tragedije smrti bebe u Bijelom Polju, kontaktirala je Monitor i odlučila da progovori.

Našem listu dostavila je svu medicinsku dokumentaciju (Mat. br. istorije bolesti: 10061/359). Imajući u vidu delikatnost teme, par mjeseci smo istraživali slučaj: konsultovali više stručnjaka iz ove oblasti, nekoliko eminentnih ginekologa, pogledali komparativna iskustva drugih trudnica, zatražili odgovore od svih u lancu – od majke, preko doktora i obducenta, pa do načelnika klinika – te odlučili da slučaj prezentujemo javnosti. Stručnjaci i ginekolozi koji su nam bili konsultanti prilikom izrade ovog, zahtijevali su, zbog kolegijalnosti, da im ne objavljujemo identitet.

Ultrazvučnim pregledima utvrđeno je da trudnica ima blizanačku trudnoću koja je monohorionska i monoamnionska (bebe nijesu izolovane jedna od druge). Takva trudnoća spada u one sa visokim rizikom i izuzetno je rijetka, javlja se u prosjeku jednom u 35.000 do 60.000 trudnoća. Stručnjaci sa kojima je Monitor razgovarao nemaju dilemu: u skladu sa stavovima medicinske struke i nauke preporučuje se da se takve trudnice porađaju carskim rezom, prijevremeno, najčešće u 32-34 nedjelji trudnoće, kako bi se sprječilo da dođe do nagnječenja ili zapetljavanja pupčanika u toku same trudnoće.

U slučaju koji istražujemo trudnica je porođena prirodnim putem. Obje bebe su umrle. Porođaj je izveo doktor Predrag Jovović.

U otpusnoj listi navodi se da je porodilja primljena u bolnicu poslije osam i po mjeseci trudnoće (što po shvatanjima u medicini može biti optimalno vrijeme za njen porođaj s obzirom na monoamnionsku trudnoću). Poslije pojave grčeva, ljekar joj je ubrizgao sintocinon za stimulisanje porođaja. Navodi se da je pacijentkinji vodenjak pukao spontano oko 16 časova i da su u periodu poslije pucanja vodenjaka prestala da kucaju srca obje bebe i to je registrovano kardiotokografom. Međutim, u otpusnoj listi ne stoji tačno vrijeme prestanka rada srca beba! Obje bebe su porođene kao mrtvorođene.

Bitno je notirati rezultate obdukcije, koju potpisuje načelnik Odjeljenja patologije Filip Vukmirović, a u koje je Monitor imao uvid. Vukmirović je konstatovao znake mrtvorođenosti, a onda i to da nijesu nađene anomalije ploda ni kod jedne od beba! Između ostaloga notirao je i to da je „pupčanik bez patoloških promjena”. Što se tiče uzroka smrti piše – „causa ignota” , tj. da je uzrok smrti – nepoznat!

Monitor je pitanja o uzroku smrti beba – postavio najodgovornijim akterima ove priče: doktoru Jovoviću, obducentu Vukmiroviću, ali i načelnici Ginekološko akušerske klinike u tom trenutku (ali i sada) Snežani Crnogorac. Kada se iščita medicinska dokumentacija, prije svega otpusna lista i izvještaj obducenta – te uporedi sa odgovorima koje smo od narečenih dobili, ali i kada se njihovi odgovori sučele, u oči upadaju kontradiktornosti.

Doktora Jovovića smo pitali: zašto je pacijentkinja koja je imala jednohorionsku i istovremeno jednoamnionsku blizanačku trudnoću porođena prirodnim putem i šta je uzrok smrti beba? Odgovorio je da ,,nije u mogućnosti da odgovori na pitanja, jer je u profesionalnoj obavezi prema svojim pacijentima.” Ipak je dodao: ,,Monohoriona i monoamniona trudnoća nije apsolutna indikacija za carski rez, tj. da se mora uvijek uraditi, već samo jedan od činilaca koji su važni za donošenje pravilne odluke u porođaju.” Što se drugog pitanja tiče, odgovorio je: ,,U mojoj struci postoji mors ignota, tj. smrt nepoznatog uzroka, a što nije u pomenutom slučaju.”

Obavijestili smo ga da se nama obratio upravo njegov pacijent, opet pitali doktora Jovovića: ,,Navedite, molim Vas, precizno razlog zbog kog ste u konkretnom slučaju izabrali porođaj prirodnim putem, koji je bio visokorizičan za trudnoću kakvu je imala pacijentkinja” I: ,,Molim Vas da konkretno odgovorite šta je bio uzrok smrti dvije bebe, ako, kako sami navodite nije mors ignota”.

Jovović nije odgovorio, ovaj put pozvavši nas da još jednom pažljivo pročitamo medicinsku dokumentaciju jer je on ,,potpuno siguran da tamo piše sve jasno i razumljivo za nekog ne samo medicinske struke. “

Ne piše, a i ono što piše je kontradiktorno.

Doktor Jovović decidno kaže da smrt nije nepoznatog uzroka, dok je obducent Vukmirović, crno na bijelo, zapisao da je smrt nepoznatog uzroka! Takođe u otpusnoj listi, stoji da je pupčanik jedne od beba ,,izrazito tanak”, dok obducent bilježi suprotno, da je ,,bez patoloških promjena”! U otpusnoj listi piše da je teža beba hidropična, što se ne navodi u nalazu obducenta. U otpusnoj listi se konstatuje postojanje samo jedne placente „sa krvnim sudovima koji komuniciraju i velamentoznu inserciju pupčanika drugog ploda”. Obducent to, iako obavezan, takođe, nije konstatovao.

Obducent nije izvršio potpuni opis posteljice koja je blizanačka, iako je bio obavezan da utvrdi i napiše da li je na osnovu pregleda posteljice trudnoća bila dihorionska ili monohorionska i da li je diamnionska ili monoamnionska, što on nije učinio. Zašto je ta, izuzetno važna činjenica, izostavljena, pitaju se naši sagovornici.

Obratili smo se doktoru Vukmiroviću. Pitali smo zašto nije naveo da li je placenta mono ili dihorionska i mono ili diamnionska. Odgovorio je: „Posteljica (placenta) je bila monohorionska, monoamnionska, u suprotnom bi bilo navedeno drugačije u nalazu.”

Stručnjaci koje smo konsultovali smatraju da kakva je posteljica nije moguće zaključiti ako obducent to ne utvrdi pregledom i konstatuje, a posebno nije moguće kada je monohorionska i monoamnionska (što je slučaj ovdje) koja je izuzetno rijetka pojava. Ono što je, pak, značajno, jeste da je obducent ovim nedvosmisleno potvrdio ono što stoji i u rezultatima ultrazvukova – da je riječ o monohorionskoj i monoamnionskoj posteljici, trudnoći. Kasnije o tome.

Pitali smo ga i kako objašnjava činjenicu da u njegovom nalazu nije utvrđeno niti da je pupčanik izrazito tanak, da je posteljica sa krvnim sudovima koji komuniciraju, a da je insercija pupčanika velementozna, što je bilo obavezno, a što je navedeno u otpusnoj listi. Odgovorio je: „Ne mogu tumačiti podatke iz otpusne liste pacijentkinje jer u njih nijesam imao neposredan uvid, niti je to dio moga posla kao patologa. Ono što sam našao prilikom pregleda posteljice i pupčanika navedeno je u patohistološkom nalazu.” Moglo bi se prevesti i kao da jedan od dva izvještaja nije tačan, obdukcioni ili izvještaj ljekara.

„Nalaze obdukcije čekala sam skoro tri mjeseca, i to sam ih dobila za svako dijete posebno, iako je riječ o blizancima. Zbog čega sam toliko čekala te nalaze ni danas mi nije jasno, a posebno imajući u vidu da su ta tri mjeseca najteža u mom životu”, kazala je u razgovoru za Monitor majka mrtvorođenih beba .

Kontaktirali smo i načelnice klinika: ginekološko-akušerske, Snežanu Crnogorac i odjeljanja Patologije trudnoće Snežanu Raspopović, čiji potpisi stoje na otpusnoj listi. Snežanu Crnogorac pitali smo: ,,Zašto je pacijentkinja, koja je imala medicinske nalaze da ima jednohorionsku i istovremeno jednoamnionsku blizanačku trudnoću, porođena prirodnim putem, a ne carskim rezom? Odgovorila je: „Pacijentkinja je u porodilište primljena 9. maja 2013. god. sa blizanačkom trudnoćom šest nedjelja prije termina, kao drugorotka. U trenutku prijema imala je povoljan akušerski nalaz, prvi plod je prednjačio glavom, postojali su uslovi za prirodan porođaj. Radilo se o monohorionskoj biamnionskoj blizanačkoj trudnoći što znači da je postojala jedna zajednička posteljica i dvije amnionske duplje.”

Stručnjaci koje je Monitor konsultovao saglasni su da je to što plod prednjači glavom povoljna indikacija za vaginalni porođaj samo ako nije u pitanju monoamnionska trudnoća. Potom: nalazi ultrazvučnih pregleda na koje je trudnica do porođaja bila svakih mjesec dana kod dva različita ljekara konstatovali su monoamnionsku a ne biamnionsku trudnoću, kako tvrdi doktorica Crnogorac. Uz to, načelnicu Crnogorac demantuje i obdukcioni nalaz dr Vukmirovića, a koji je i Monitoru potvrdio da je bila u pitanju monoamnionska (i monohorionska) trudnoća!

Na pitanje šta je uzrok smrti beba, doktorka Crnogorac je odgovorila: „Obzirom da su bebe imale zajedničku posteljicu najvjerovatnije se radilo o akutnom razvoju jednog rijetkog stanja u akušerstvu, poznatog kao TTTS (twin to twin Sy), koji je moguć zbog postojanja zajedničke cirkulacije. Oba pupčanika su bila odvojena bez uplitanja.”

Naši sagovornici opet tvrde da se TTTS kao razlog smrti u ovom slučaju može potpuno isključiti. Prije svega, jer je obducent u svom nalazu jasno zaključio da nijesu nađene anomalije ploda ni kod jedne od beba, a, uz to, pogotovo nijesu nađene one koje su karakteristične za TTTS, a to je uvećano srce do te mjere da izazove smrt. Kod jedne od beba je pronađeno da je srce samo lako uvećano, što nikako nije moglo izazvati njenu smrt, tvrde naši sagovornici. Bebe zbog TTTS ne umiru istovremeno, ako umiru onda umiru u toku trudnoće i pogotovo ne u toku samog porođaja baš nakon pucanja vodenjaka, što je ovdje slučaj, tvrde naši sagovornici.

Gospođu Raspopović, tadašnju načelnicu odjeljenja Patologije trudnoće pitali smo: „Zašto pacijentkinja koja je imala jednoamnionsku blizanačku trudnoću, te bolove ‘po dnu trbuha i u krstima’, nije porođena u periodu od tri dana koliko je držana na odjeljenju Patologije trudnoće – od 06.05. do 09.05. 2013. godine?” Nije odgovorila.

Eksperti koje smo konsultovali, imajući u vidu sve navedeno, smatraju da u ovom slučaju okolnosti ukazuju da je do smrti došlo zbog asfiksije (gušenja) beba usljed prolapse, previjanja i nagnječenja pupčanika u toku vaginalnog porođaja nakon pucanja vodenjaka, kada su bebe krenule kroz porođajni kanal. Na to, po njihovom mišljenu, ukazuje činjenica da su umrle istovremeno, što, navode, ukazuje na smrt nastalu kao posljedicu navedenih problema sa pupčanicima kod monoamnionske trudnoće kada se porođaj vrši vaginalno, a ne carskim rezom. Monitor ne želi da arbitrira u ovako osjetljivom slučaju. Smatramo da je važno da se on do kraja rasvijetli. I zbog porodice umrlih beba i zbog doktora Jovovića.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo