U Crnoj Gori postoje samo dva licencirana skloništa za djecu bez pratnje. Iako ni jedno od njih nije u Danilovgradu, nedavno je Centar za socijalni rad maloljetnu žrtvu porodičnog nasilja smjestio u sklonište u tom gradu, čime su, prema ocjeni kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, prekršena garantovana prava djeteta

Registar licenciranih pružalaca usluga skloništa-prihvatilišta za djecu bez pratnje u Crnoj Gori nije sistematski uređen. To se može zaključiti iz Mišljenja zamjenice Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežane Mijušković, koja je prethodne sedmice  preporučila Ministarstvu socijalnog staranja da se taj registar uredi kako bi se moglo “bez dileme zaključiti koje je pružanje usluge licencirano, na koju kategoriju se usluga odnosi,  i da sadrži  opis pružene usluge”.

Tom resoru ona je sugerisala i da “u komunikaciji sa centrima za socijalni rad i licenciranim pružaocima usluga utvrdi jasne procedure u odnosu na upućivanje djece i drugih korisnika u skladu sa zakonom i utvrđenim standardima”.

Zamjenica ombudsmana je mišljenje donijela nakon ispitnog postupka,  po pritužbi jedna maloljentice, žrtve porodičnog nasilja iz Danilovgrada. Djevojčica, koja se Zaštitniku žalila na postupanje danilovgradskog Centra za socijalni rad, prema ocjeni Mijušković, bila je pola mjeseca smještana u “sklonište-prihvatilište koje nije licencirano za prijem djece bez pratnje koja su žrtve nasilja”.

“Uz svo razumijevanje potrebe za hitnom reakcijom,  Zaštitnik je mišljenja da se taj postupak ne može opravdati. Smiještanjem djeteta,  koje je u stanju potrebe, u ustanovu, koja nije namijenjena maloljetnicima bez pratnje, koja nema neophodne licence, program za djecu, kao ni obučen kadar za rad sa djecom, krše se brojna garantovana prava djeteta”, navodi se u mišljenju zamjenice Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Zamjenica Mijušković je primijetila i da “u registru licenciranih usluga nema dovoljno jasnih informacija o kategoriji korisnika na koje se licenca skloništa-prihvatilišta odnosi”. U konkretnom slučaju, ocijenila je,  “to sklonište insistiralo je na zadržavanju djevojčice ne uvažavajući rad i postupanje Centra za socijalni rad kao organa starateljstva”.

Kako su za Monitor kazali u Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, u Danilovgradu trenutno postoji samo jedno licencirano sklonište, ali u opisu usluga koje ono pruža nijesu  navedene maloljetne osobe bez pratnje odraslih.  Za te usluge u Crnoj Gori  licenciran je Dječji dom Mladost u Bijeloj, a za uslugu smještaja u prihvatilištu-skloništu za djecu i mlade koji su žrtve trgovine ljudima  Centar Ljubović.

Licencu da pruža usluge skloništa  u Danilovgradu prvo je  u decembru 2019. godine  dobio NVO Institut za socijalnu i obrazovnu politiku,  čije je odgovorno lice tada bio Mitar Radonjić. U toj NVO je, prema riječima Aleksandra Zubera, glavnog inspektora socijalne i dječje zaštite, od dana dobijanja licence,  pa do 30.  oktobra 2022. godine, obavljeno  ukupno  osam inspekcijskih nadzora, od čega šest  po inicijativi i dva kontrolna nadzora. Utvrđene su, kazao je on Monitoru,  dvije  nepravilnosti, koje su otklonjene,  i podnijet jedan zahtjev za nadzor nad kvalitetom stručnog rada nadležnom ministarstvu.

Zuber objašnjava da je rješenjem Ministarstva javne uprave iz jula 2022.godine, u Registru nevladinih udrženja, obavljena promjena pa je osoba ovlašćena za zastupanje te NVO Milica Đukanović.  Nekoliko  mjeseci kasnije promijenjen je naziv i adresa udruženja , preimenovano je u  NVU Ženska asocijacija.   Te promjene u Statutu NVO ponovo su dovele i inspektore po službenoj dužnosti u sklonište. S obzirom da “nova” NVO niti je imala uslove niti pružala tu vrstu usluga, ubrzo je i ostala bez licence.

Đukanović je, međutim, od sredine prošle godine ovlašćena za zastupanje novoformirane NVO Akcija za ženska i dječja prava (Womens  And Childrens Rights Action) sa sjedištem u Danilovgradu, u koju je poslata djevojčica zbog koje je reagovala zamjenica Zaštitnika. Rješenjem Ministarstva rada i socijalnog staranja, samo nakon četiri mjeseca od osnivanja, toj NVO je izdata i licenca  za obavljanje djelatnosti za uslugu smještaja u prihvatilištu-skloništu za odrasla i stara lica, odnosno odrasla lica sa djetetom koje je žrtva ili svjedok zlostavljanja, zanemarivanja, rodno zasnovanog nasilja, nasilja u porodici i eksploatacije i lica kod kojih postoji opasnost da će postati žrtve. Licenca se odnosi na pružanje usluga šest  korisnika/ca crnogorkim državljanima  sa prebivalištem na teritoriji države, strancu sa odobrenim privremenim boravkom ili stalnim boravkom u drzavi, azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom, na rok važenja od šest godina.

Između ostale neophodne dokumentacije, kaže Zuber, u rješenju o dobijanju licence,  piše i da je NVU dostavila ugovore  o djelu za poslove stručnog radnika u skloništu za odrasla i stara lica, odnosno odrasla lica sa djetetom koje je žrtva ili svjedok zlostavljanja, zanemarivanja, rodno zasnovanog nasilja, nasilja u porodici i eksploatacije i lica kod kojih postoji opasnost da će postati žrtve. Takođe i ugovore za još nekoliko saradnika.

“Nakon dobijanja licence, u NVU Akcija za ženska i dječja prava,  izvršena su dva inspekcijska nadzora po inicijativi, kojom prilikom nije nađen osnov za preduzimanje mjera iz nadležnosti inspektora za socijalnu i dječju zaštitu. Međutim, zbog sumnje da je pružalac usluge zaključio sporne ugovore sa zaposlenima, jedna inicijativa proslijeđena je inspekciji rada na dalju nadležnost”,  kaže Zuber.

Iz Ministarstva podsjećaju da se “djeca mogu  smještati i u hraniteljske porodice, to jest,  mogu koristiti uslugu porodični smještaj-hraniteljstvo“. U našoj državi trenutno je 263 licencirana pružaoca usluge porodični smještaj-hraniteljstvo,a  353 djece je smješteno u hraniteljske porodice.

“Ministarstvo sprovodi aktivnosti na poboljšanju kvaliteta informacija u registru. U oktobru 2024. godine je formirana radna grupa koja će raditi na izmjenama i dopunama Pravilnika o sadržaju baze podataka i sadržaju i načinu vođenja evidencija u socijalnoj i dječjoj zaštiti…Komunikacija i saradnja centara za socijalni rad i licenciranih pružalaca usluge smještaja u prihvatilištu-skloništu za djecu žrtve porodičnog nasilja i djecu žrtve trgovine ljudima se odvija u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti i Pravilnikom o bližim uslovima za pružanje i korišćenje, normativima i minimalnim standardima usluge smještaja u prihvatilištu “,  kazali su Monitoru u Ministarstvu.

Objašnjavaju da su u Strategiji deinstitucionalizacije, za period od 2025. do 2028. godine s Akcionim planom za 2025. godinu, prepoznata  djeca bez pratnje kao jedna od ciljnih grupa, tako da će se , tvrde, u budućem periodu raditi na razvoju usluga i za njih.

Ministarstvo, obećavaju,  planira da u narednom periodu otvori prihvatilište-sklonište za djecu bez pratnje roditelja, odnosno staratelja.  Kažu da je, u saradnji sa Evropskom unijom, započeta  rekonstrukcija objekta u kome će biti otvoreno sklonište-prihvatilište za djecu bez pratnje. Istim projektom, planirano je i otvaranje svratišta za djecu zatečenu u prosjačenju, kao i prostor za beskućnike. Sproveden je postupak javnih nabavki i potpisan je ugovor sa izvođačem radova, koji bi trebao da počnu krajem novembra 2024. a završeni, sredinom naredne godine.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Tužilaštvo je pokrenulo istragu o smrti mlade Ulcinjanke Drite Tafe koja je umrla u subotu od komplikacija izazvanih porođajem u Opštoj bolnici u Baru sredinom septembra. Govori se i o nizu drugih tragičnih slučajeva, ali još niko nije spreman da za to preuzme odgovornost iako su sada javnost, a posebno žene, glasnije nego ikada ranije

Ako smo ranije imali nadu da će se istina o slučaju brzo utvrditi,  nakon nalaza nekakve komisije i izjava direktora Opšte bolnice u Baru Igora Karišika svjesni smo da nas čeka dug i težak put da bi saznali istinu“, kaže za Monitor Hatidže Neljaj,.direktorka ulcinjskog SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja.

Ona ističe da u saradnji sa drugim ženskim organizacijama sa kojima su u Ulcinju u četvrtak organizovali protestno okupljanje pod nazivom Želimo istinu za Dritu,  neće stati. “Dugujemo to Driti, Asmiri, Ajli, Naidi i svim drugim ženama, njihovoj djeci i sebi samima“, poručila je Neljaj.

Iz barske bolnice su kazali, da se tri dana nakon smrti porodilje nijesu oglašavali, “kako bi se provjerile sve činjenice uvidom u postojeću medicinsku dokumentaciju i uzele izjave od svih učesnika u liječenju pacijentkinja Drite Tafa i Asmire Aljošević“.

“Komisija za kontrolu kvaliteta u Opštoj bolnici Bar zaključila je da su u liječenju tih porodilja ispoštovana sva medicinska načela i sva pravila struke, u skladu sa trenutno važećim protokolima“, izjavio je Igor Karišik,  direktor te zdravstvene institucije.

Driti Tafi je 13. septembra urađen treći carski rez. No, tom prilikom je došlo do podvezivanja mokraćovoda. Tafa je hitno upućena u Klinički centar Crne Gore (KCCG), gdje joj je instalirana spoljašnja sonda, kako ne bi došlo do zastoja bubrega. Nakon novih analiza i snimanja, postavljena joj je sonda u organizam, ali je brzo došlo do sepse i u subotu, 2. novembra, Drita je preminula.

Dr Karišik tvrdi da je u barskoj bolnici komplikacija brzo prepoznata i da je pravovremeno reagovano. “Da nije bilo prepoznavanja komplikacije, radilo bi se o ljekarskoj grešci. Da nije pravovremeno reagovano, govorili bismo o krivici. Oba elementa greške i krivice u ovom slučaju nema”, istakao je.

Nakon reakcija javnosti, lokalnih vlasti u Ulcinju, poslanika i civilnog društva oglasio se i ministar zdravlja Vojislav Šimun. Napominjući da će svi odgovorni biti procesuirani u skladu sa zakonom, on je rekao da je u barsku bolnicu upućena zdravstveno-sanitarna inspekcija i da su formirani operativni timovi koji će ispitati slučaj. Najavio je da će njegov resor sprovesti i samostalnu detaljnu istragu, formirati eksternu komisiju sastavljenu od stručnih članova iz regionalnih zdravstvenih centara i EU, kako bi imali nepristrasan pristup u rasvjetljavanju slučaja smrti porodilje Drite Tafe.

Sprovedena je obdukcija i čeka se izvještaj. Istragu je otvorilo i Više državno tužilaštvo u Podgorici.

Dritina porodica je protiv doktorice u bolnici u Baru, koja je vodila njenu trudnoću i izvršila hiruršku intervenciju, pokrenula sudski postupak. „Moja sestra je dovedena u bolnicu u odličnom zdrastvenom stanju, bez ikakvih tegoba.  Poslije porođaja uslijedile su  komplikacije. Pitali smo doktoricu, jer je operacija trajala dva i po sata, kako je protekla, doktorica je rekla da je sve u redu. Sestra je od početka imala bolove, oni su rekli da je to normalno poslije porođaja“, kaže njen brat Ejub Zatović.

On upozorava da se tragedija koja se desila njima, sjutra može  desiti nekom drugom. “Podnijeli smo krivične prijave, dali izjave u policiji. Na ovome nećemo stati. Boriću se do kraja, zbog svoje sestre, zbog drugih žena, majki, sestara“, poručio je on.

Dan nakon Dritinog porođaja u bolnici u Baru se porodila još jedna Ulcinjanka,  26-ogodišnja Asmira Aljošević, takođe carskim rezom. Njena majka, Bukurija Lukolić, kaže da se gotovo dva mjeseca Asmira nalazi na intenzivnoj njezi u KCCG u Podgorici. “Moja kćerka je bila životno ugrožena, 22 dana je nakon porođaja bila u komi. Da bi joj spasili život uklonjeni su joj materica i jajnici. Za to neko mora da odgovara“ poručuje ona.

Podsjećamo, u KCCG  je prije  tri godine, dva dana nakon porođaja carskim rezom u barskj bolnici, preminula Ajla Hot. I ona je, kao i Drita, ostavila za sobom troje djece. “Ne znam što je još potrebno da se desi da bi se nešto preduzelo. Oni tačno znaju koji tim i ko je grešku napravio“, tvrdi njen suprug Zlatan Hot.

Ulcinjski Institut Punta je u izvještaju objavljenom u septembru ove godine, naveo da se  zdravstvena zaštita trudnica i porodilja u Crnoj Gori, naročito u opštinama Bar i Ulcinj, suočava sa ozbiljnim izazovima. Prema njihovom ispitivanju, oko 44 odsto trudnica/porodilja je bilo nezadovoljno kvalitetom usluga u barskoj bolnici, dok dvostruko više smatra da korupcija utiče na kvalitet zdravstvene njege.

Porodilište u Ulcinju, otvoreno 2005. godine, nema operacionu salu. U njemu je  prošle godine rođena samo jedna beba.

“Sve ovo ukazuje da zdravstveni sistem u oblasti reproduktivnog zdravlja tone u dubine neprofesionalizma, svodeći ustanove u Baru i Ulcinju kao ‘nužno zlo za one koji nemaju’ ili kao biro za savjetovanje i davanje preporuka za pronalaženje najpoželjnije privatne ustanove za pružanje onih usluga koje su zakonom zagorantovane svim pacijentkinjama uz klauzulu zabrane diskriminacije”, naveli su iz Punta Instituta. Oni zaključuju  da je pružanje zdravstvene usluge trudnicama i porodiljama iz opština Ulicnj i Bar na veoma kritičnom nivou zbog raznovrsnih nedostataka koji su ljudske, tehničke i profesionalne prirode.

Ministar Šimun kaže da su formirali Nacionalnu komisiju koja će se baviti unapređenjem stanja u ulcinjskom porodilištu. „Očekujem brzo izvještaj te komisije“ objašnjava on.

Do daljnjeg, porodilje iz Ulcinja idu za Podgoricu, Cetinje, a neke i do Bijelog Polja zbog sigurnijeg porođaja. Sama pomisao na Dritin, Asmirin ili Ajlin slučaj  za trudnice je  traumatična.

                                                                                                                           Mustafa CANKA

Ulcinj je jedini grad na Primorju koji nema luku ili marinu, za kojima je potreba očigledna.  Do kraja godine biće urađen dokument koji će pokazati kojom maršrutom treba dalje ići

„Ovo je san koji su generacije čekale, i od danas ćemo početi da ga ostvarujemo, vraćajući Ulcinju vjekovnu tradiciju pomorstva. Studija izvodljivosti je prvi korak koji radi Opština Ulcinj za izgradnju luke na svojoj teritoriji. Znamo kako, šta treba raditi da bi Ulcinj imao pomorsku luku i u budućnosti razvijenu djelatnost na moru“, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu.

On je prošle sedmice sa predstavnikom hrvatske firme Marecon, čije je sjedište u Rijeci, Ivanom Žigom, potpisao ugovor o izradi Studije izvodljivosti za izgradnju luke u Limanu.

Najavljeno je da će za tri mjeseca inženjeri te kompanije, koji su učestvovali u izgradnji pomorskih građevina duž cijele hrvatske obale, izraditi ovaj dokument koji će pokazati što je optimalno da se napravi ispod zapadnih zidina ulcinjskog Starog grada: marina ili luka.

Iz lokalne samouprave tvrde da će se nakon toga krenuti u izradu glavnog projekta, koji bi trebao biti gotov početkom 2026. godine, a da bi radove na budućem objektu morala da finansira Vlada Crne Gore.

Ideju o gradnji jednog takvog objekta u Limanu pozdravila je i opozicija u Ulcinju navodeći da ovaj grad sa svojim geografskim položajem, slavnom pomorskom tradicijom i turističkom budućnošću zaslužuje da ima luku.

Daleko je, dakle, još do prave luke ili marine u Ulcinju. Oni sa boljim pamćenjem sjetiće se da je u ljeto 2018. godine, upravo u zgradi lokalne uprave, predstavljen projekat izgradnje marine u Limanu koja je trebalo da ima oko 160 vezova, za plovila veličine od 5-15 metara. Navodilo se da bi “ta marina sa Pristanom, kao najfrekventnijim dijelom grada, bila povezana tunelom ispod Starog grada, a koji bi bio širok četiri metra, te isto toliko visok. Iz tunela bi lift vodio prema Starom gradu.”

Iz Opštine su optimistički poručivali da se do kraja godine mogu završiti sve administrativne procedure i nakon toga krenuti u traženje investitora. Ali, eto, poslije punih šest godina lako se može zaključiti da u akvatorijumu Limana nema ničega novog dok na tom prekrasnom dijelu ulcinjske obale niču nove zgrade i apartmani.

Prije dvije godine iz Vlade Crne Gore je objavljeno da bi, nakon ekološke rekonstrukcije, najbolje bilo da se marina nalazi u Port Mileni, koja je prirodna marina i koja je oduvijek bila mjesto gdje su u slučaju nevremena vlasnici čamaca sklanjali svoja plovila.

I Prostorno-urbanističkim planom Ulcinja je na Port Mileni predviđena izgradnja marine i privezišta sa 100 vezova. Prema procjenama eksperata iz osamdesetih godina 20. vijeka, marina u Port Mileni trebalo je da ima oko 400 vezova. Međutim, zbog ogromne nelegalne gradnje i uzurpacije opštinskog zemljišta u protekle četiri decenije moralo je doći do drastičnog umanjenja gabarita jednog takvog objekta.

Zato su se Ulcinjani, posebno ribari, morali zadovoljavati tek lučicom Kacema, koja se nalazi ispod istočnih zidina Starog grada, ali koja je u vrijeme jačeg nevremena nefunkcionalna, pa oni svoja plovila moraju izvlačiti na kopno ili ih sklanjati u Port Milena ili u Bojanu.

Već godinama se najavljuje i gradnja ribarske luke na početku Velike plaže, na prostoru od oko 81.000 metara kvadratnih, sa oko 80 vezova,. Sredstva za ovaj projekat obezbijeđena su iz programa MIDAS 2 sa Svjetskom bankom još 2018. godine.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je saopštilo da očekuje da će građevinski radovi na rtu Đerane početi nakon ljetnje turističke sezone 2025. i da će izgradnja ribarske luke trajati dvije godine. Vrijednost radova procjenjuje se na 15 miliona eura.

“Ulcinj je dijete mora. Stoga je on uvijek napredovao postajući znamenito pomorsko, gusarsko ili trgovačko mjesto, kada su njegovi stanovnici bili okrenuti moru i Mediteranu. Posljednjih decenija smo, na svoju štetu, išli nekim drugim putevima. Sada je pravo vrijeme da se vratimo na staru maršrutu kako bi izgradnjom luke i/ili marine ovaj grad krenuo u novu razvojnu fazu”, kaže ulcinjska novinarka Arjona Resuljani.

Ona smatra da je realizacija projekta luke uz još nekoliko drugih infrastrukturnih objekata i izgradnju većih hotela preduslov da Ulcinj bude, kako to vole kazati naši zvaničnici, najveća razvojna šansa Crne Gore za 2030. godinu, odnosno veliki regionalni centar turizma.

Planovi za luku već gotovo pet stoljeća

Iako je Ulcinj imao prirodne luke (Valdanos, rijeka Bojana i Port Milena) koji su brodove štitili od južnih i sjevernih vjetrova, ipak je vazda postojala potreba da se bliže gradu sagradi veća luka. O tome je, na primjer, vladu u Veneciji izvjestio mletački sindik Đustiniani, koji je u Ulcinju boravio 1553. godine u studijskoj posjeti. On je predlagao da se od Starog grada u pravcu istoka napravi lukobran i da Mala plaža postane luka za ulcinjske brodove.

Ni ta se ideja nije realizovala, a Ulcinj je tri stoljeća kasnije imao oko 400 malih i velikih brodova, odnosno jednu od najvećih flota na čitavom Mediteranu.

Mustafa CANKA