Dvije godine od kada je, na dan izbora, u oktobru 2016, održan navodni državni udar, i dalje nema odgovora na pitanje – ko ga je izveo? Dva ruska, nekoliko srpskih državljana i dio poslanika Demokratskog fronta, kako tvrdi Specijalno državno tužilaštvo, ili je to u stvari majstorsko djelo vladajuće partije, koja je optužbama o navodnom državnom udaru na račun dijela opozicije, u stvari sama izvela državni udar, utičući tako na izborni rezultat kako bi sebi produžila vlast. Možda je istina negdje i na pola puta, ali je sasvim sigurno da suđenje vijeka, kako se naziva proces koji se o ovom događaju odvija pred crnogorskim pravosuđem, neće pomoći da saznamo punu istinu o dešavanjima u jesen 2016.
Tokom godinu dana javnog prenosa suđenja, crnogorskom građaninu sve je manje jasno ne samo šta se tada zaista dogodilo, nego i o čemu se uopšte raspravlja u sudnici. Čitanje stotina telefonskih listinga koji mogu da znače svašta, ali i ništa, te raznorazni politički govori, uglavnom su ono što javnost ima prilike da vidi.
No, osim što tužilaštvo do sada faktički nije prezentovalo nijedan valjan dokaz da potrkijepi svoje optužbe, od ove sedmice suđenju neće prisustvovati još jedna osumnjičena – Branka Milić. Nakon što je sutkinji Suzani Mugoši i crnogorskoj javnosti obznanila da je sa njom ponižavajuće postupano u zgradi suda, te da je fotografisana naga od strane sudskog vještaka, ona je odšetala iz sudnice i trenutno se nalazi u srpskoj ambasadi, gdje je – nedostupna crnogorskim vlastima. To znači da sada ukupno troje onih koje za državni udar tereti tužilaštvo ne prisustvuju sopstvenom suđenju, iako su bili na optuženičkim klupama na početku procesa. Prethodno je sutkinja Mugoša zabranila dolazak do kraja postupka i dvojici osumnjičenih poslanika DF-a – Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću.
I dok se mediji trenutno uglavnom bave procjenama kako će se dalje razvijati stvari, a nakon što je crnogorska policija raspisala potjernicu za Milićevom, te hoće li diplomatije Crne Gore i Srbije prevazići ovu situaciju, malo ko postavlja važno pitanje – kako je uopšte moguće da je Branka Milić neometano napustila zgradu Višeg suda, gdje joj se sudi ni manje ni više nego za terorizam, i pješke, nogu pred nogu, stigla do Ambasade Srbije? Kako je sa šezdesetogodišnjom osumnjičenom postupano u zgradi suda, i da li su joj prekršena ljudska prava i ugroženo dostojanstvo, nešto je što se mora ispitati. No, bez obzira na njeno moguće opravdano nezadovoljstvo, ostaje potpuno nejasno kako se desilo da je na putu od zgrade Višeg suda u Njegoševoj ulici do zgrade ambasade Srbije na Bulevaru Ivana Crnojevića, ama niko od predstavnika crnogorske policije i državnih organa nije zaustavio? Iako je ona izlazeći, jasno naznačila da napušta suđenje i da nema namjeru da se vrati.
Iz saopštenja Uprave policije, jasno je jedno – da se crnogorskim državnim organima nije žurilo da je zaustave. Branka Milić napustila je zgradu suda u petak, 23. novembra, u 10:30 sati. Policija kreće put ambasade nakon više od dva sata, kada im dostavljaju rješenje suda. ,,Navedenog dana oko 12.45 predato nam je rješenje Višeg suda u Podgorici, a vezano za određivanje pritvora Branke Milić. Samovoljno je napustilo glavni pretres i izjavila da više neće dolaziti na glavne pretrese, a pri izlasku iz Višeg suda otišla je u Ambasadu Republike Srbije gdje se zadržala. Pošto nam je rješenje predato službenici Uprave policije su se uputili ispred Ambasade Republike Srbije. Dolaskom ispred ambasade sa bočne strane zatekli smo novinare ND Vijesti i dva advokata koji su davali izjave novinarima…”. Nije teško zaključiti da su Milićevu do ambasade pratili svi, novinari, advokati, samo ne policajci.
Prema riječima advokata Jugoslava Krpovića koji u ovom procesu zastupa Branku Milić, ona je telefonom obavijestila potražnu službu MUP-a Crne Gore da se nalazi u Ambasadi Srbije, te da ne namjerava nigdje da bježi. Šef diplomatije Srbije Ivica Dačić je saopštio i da Ambasada Srbije nije znala da će Branka Milić ostati na toj lokaciji i naveo da od crnogorskih državnih organa očekuju konkretan zahtjev koga za sada nema.
Za sada se ne govori ni o mogućoj odgovornosti ovdašnjih organa, ali ni odgovornosti mitropolita Amfilohija, koji je garantovao da će Milićeva, koja već mjesecima boravi u manastiru, a ne u pritvoru, biti dostupna crnogorskim organima. Odluka crnogorskog pravosuđa, da osumnjičene ,,čuva” crkva, svakako je bila kranje neuobičajena, ali ne manje neobična od krajnje inertnosti crnogorske policije i pravosuđa kad su u pitanju odbjegli od pravde, što nijesmo vidjeli prvi put sada. Tako se još čeka, da Svetozar Marović, optužen da je kao šef organizovane kriminalne grupe oštetio Budvu za desetine miliona eura, odsluži kaznu u Spužu. On se i pored potjernice Interpola i dalje nalazi u Beogradu, gdje je završio na liječenju i pored tvrdnji stručnjaka da ovdje može da se liječi, te tada već potpisanog priznanja da je kriv za ono što mu se stavlja na teret.
U javnosti se uveliko govori o tome da je slučaj Marović u stvari samo vješto izrežiran i da se radi o dogovoru vlasti sa nekadašnjim visokim funkcionerom vladajuće partije. Da li je moguće da se i u slučaju državni udar, imajući u vidu mlaku reakciju policije, radi o nekoj novoj nagodbi? Jer nije čudno samo to što je Milićeva odšetala iz sudnice. Nešto ranije, ne manje iznenađenje bila je vijest da je osumnjičeni za državni udar, lider DF-a Andrija Mandić izabran u parlamentarni Odbor za bezbjednost, te da ga je za tu funkciju podržala vladajuća partija. Kako su predstavnici vlasti podržali jednog od glavnih osumnjičenih za terorizam, o čijem navodnom protivdržavnom djelovanju, njega i njegove partije, godinama grme, omogućavajući mu tako između ostalog uvid u bezbjednosne državne tajne, za sada nema jasnog pojašnjenja. Mandić će sada, moći doći u poziciju da na Odboru saslušava specijalnog tužioca Milivoja Katnića koji je protiv njega, pokrenuo proces, ali i protiv brojnih članova Demokratskog fronta.
Teško je svakako objasniti kako se nakon više od godinu progona tužilaštva protiv članova Demokratskog fronta, te brojnih optužbi na njihov račun, od terorizma do pranja novca, koji je javnom retorikom zdušno podržavala vladajuća partija, sada desilo da njeni članovi u parlamentu dignu ruke i glasaju za Mandića.
To, međutim, neće ostati jedina nedoumica kada je u pitanju navodni državni udar. Kao što ni Crna Gora neće prvi put biti zarobljena između ove dvije političke adrese.
Opet razotkrivaju Ruse
Osumnjičeni za pokušaj terorističkog napada u Crnoj Gori, kojeg podgorički Interpol potražuje pod imenom ,,Vladimir Popov”, zove se Vladimir Nikolajevič Moisejev i agent je ruske tajne službe (GRU), tvrdi britanska istraživačka mreža Belingket (Bellingcat) i ruski magazin Insajder (The Insider).
Oni su ranije u svojim istraživanjima navodno otkrili i pravi identitet drugog Rusa Eduarda Šišmakova, koji je, prema optužnici Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), sa Popovim pokušao da na dan parlamentarnih izbora 2016. godine izvede ,,državni udar”. .
Moisejev je, kako se navodi u istraživanju, potpukovnik ili pukovnik ruske obavještajne vojne službe, a rođen je 29. juna 1980. godine, kao i fikcionalni ,,Popov”. Mediji navode da je njihovo istraživanje suprotno zvaničnom stavu Rusije da je ,,Popov” bio ,,nevini ruski turista nepravedno optužen od strane neprijateljskih stranih vlada”.
Šišmakov i Popov tvrde da su na saslušanju u Moskvi odbili sve optužbe vezane za učešće u planiranju državnog udara u Crnoj Gori. Šišmakov je potvrdio da poznaje Aleksandra Sašu Sinđelića, ali ne kao zavjerenika i teroristu spremnog da u Crnoj Gori izazove „do sada neviđeno krvoproliće” već kao „predstavnika pokreta četnika”. Za Popova, Sinđelić je „nepoznati muškarac” sa kojim se Širokov sreo krajem oktobra 2016. „u jednom parku u centru Beograda”.
Dražen Medojević, jedan od avokata odbrane, tvrdi da nova saznanja ne znače ništa u procesno-pravnom smislu.
,,To uopšte nema implikacija na tok postupka i to su nezvanične informacije. Tako da to uopšte ne utiče na tok postupka. Odbrana je od samog starta ovog krivičnog postupka osporavala identitet dvojice okrivljenih iz Ruske Federacije, jer smo imali utvrđen identitet na osnovu fotokopiranih pasoša. Mi nikada nijesmo vidjeli te javne isprave u originalu”, tvrdi Medojević.
Tužilaštvo se ovim povodom nije izjašnjavalo.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice