Povežite se sa nama

MONITORING

SUDSKI SPECIJALCI U ODBRANI PREMIJEROVE SESTRE: Kazna Monitoru za njihovu korupciju

Objavljeno prije

10 godina

na

ana-kolarevic

Viši sud u Bijelom Polju preinačio je drugu oslobađajuću presudu Osnovnog suda u Podgorici po tužbi advokatice Ane Đukanović (Kolarević) protiv našeg nedjeljnika i presudio u korist premijerove sestre. Sud je advokatici Đukanović dosudio 5000 eura na ime ,,naknade nematerijalne štete za pretrpljene i buduće duševne bolove zbog povreda ugleda i časti”.

Tročlano Sudsko vijeće Višeg suda u Bijelom Polju je tom presudom premijerovoj sestri uslišilo davnašnju želju – moćna advokatica, kako samu sebe vidi, dobila je napismeno da se o prošlim ali i budućim poslovima nje i njene braće ne smije izvještavati s kritičkom distancom, stavom i sumnjom, sve dok oni sami pred crnogorskim sudovima ne priznaju da su krivi.

Vijeće u sastavu Milan Smolović, predsjedavajući, i sutkinje Milica Čukić i Jelena Čabarkapa presudom nijesu zaslužili samo advokatičinu naklonost, nego i bar pasus u pravnim knjigama, u nekom poglavlju pod nazivom – kako se za duševne boli može osuditi i kada boli – nema. Na suđenju Monitoru je premijerova sestra više puta na pitanje da li je imala duševne boli kazala da je o ,,emocijama nepristojno govoriti” i da ne zna kako se povodom pisanja Monitora osjećala. Pristojno i hladno tražila je 100 hiljada eura odštete. Nije joj smetalo ni to što se zbog nepristojno visokog odštetnog zahtjeva i pritiska na medije o njoj govorilo u Evropskom parlamentu. Osim Monitora, premijerova sestra tražila je po 100 hiljada eura i od Vijesti i Dana zbog tekstova koji su pretežno izvještavali o aferi Telekom, odnosno tužbi američke Komisije za hartije od vrijednosti, u kojoj se tvrdi da je dokazano da je postojala korupcija prilikom privatizacije nekada najveće državne kompanije, i da je 7,3 miliona eura mita od stane mađarskog Matava koji je preuzeo kompaniju po povoljnim uslovima pošlo najvećem crnogorskom funkcioneru, njegovoj sestri i saradnicima.

Nije jasno kako je predmet protiv Monitora koji je vođen u Podgorici završio u Višem sudu u Bijelom Polju, a nakon žalbe advokatice Đukanović na prvu oslobađajuću presudu koju je u novembru 2013. godine u korist Monitora donio sudija Osnovnog suda u Podgorici Veljko Radovanović. Bilo je razložno očekivati da o tome odlučuje Viši sud u Podgorici.

Osim ako nije zbog iskustva sudije Smolovića sa duševnim bolovima moćnih. Smolović je 5. maja 2014. godine usvojio tužbu bivše gradonačelnice Kotora Marije Maje Ćatović protiv Alena Kovačevića, direktora PC Rivijera Kotor, dosudivši gradonačelnici 4.000 eura na konto duševnih boli. A tu je i poseban senzibilitet prema medijima. Smolović je tada naredio objavljivanje presude u dnevnim listovima Dan i Vijesti koji su prenosili optužbe. Kovačević je kao direktor PC Rivijera prethodno tužio Mariju Ćatović zbog zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi, tvrdeći da je kao gradonačelnica oštetila PC Rivijeru.

Smolović je najprije naložio sudiji Radovanoviću da ,,ispravi greške”, a kada je Radovanović opet oslobodio Monitor od optužbi, preinačio je presudu.

U oslobađajućoj presudi Radovanović cijeni da je tužbeni zahtjev premijerove sestre – neosnovan.

On oslobađajuću presudu bazira na dvije ključne stvari: da je advokatica Đukanović javna ličnost zbog čega granice prihvatljive kritike za nju moraju biti šire u odnosu na privatna lica i da je privatizacija Telekoma tema od javog interesa, kao i privatizacija Avale i Željezare sa kojima je povezivana u tekstovima našeg nedjeljnika.

,,Tekstovi su upereni na kritikovanje vlasti i nijesu takvog karaktera da zahtijevaju miješanje u slobodu izražavanja radi zaštite ugleda drugog, saglasno praksi Evropskog suda za ljudska prava. Miješanje za zaštitu ugleda tužilje bi bilo neproporcionalo legitimnom cilju koji se htio ostvariti. To bi u konkretnom slučaju moglo djelovati kao obeshrabrenje otvorenoj diskusiji i pitanjima od javnog interesa”, navodi se u drugoj oslobađajućoj presudi Radovanovića iz novembra 2014. godine, koju je preinačio bjelopoljski sud.

Obeshrabrenje javnoj diskusiji i javna sumnja u poslove prve familije, upravo je i cilj tužbe advokatice Đukanović. Tužba je nastavak pritiska na medije sa kritičkim odnosom prema vlasti koja se godinama vodi od strane vrha vlasti. Osim Đukanovićevih vatrenih govora protiv kritičara u medijima i poziva za njihovu daratizaciju, sve veći broj napada na novinare i imovinu tih medija ostao je nerasvijetljen, dok su se ređale tužbe Đukanovića i njegovih sa nepristojno visokim odštetnim zahtjevima. To je bio pri tom samo jedan od načina finansijskog iscrpljivanja kritičkih medija, dok su se nezakonito ulivali milioni u medije koji podržavaju režim.

Smolović je u preinačenoj presudi vagajući izmeđe važnosti slobode izražavanja i ugleda premijerove sestre, prevagnuo na stranu vlasti u stilu sudije kakvog mračnog političkog suda iz literature o diktaturama.

On se slaže da je Ana Đukanović javna ličnost iako advokatica tvrdi da nije, kao i da je afera Telekom tema od javnog interesa. Ali za Smolovića ima nešto važnije:

,,Sloboda štampe može podlijegati ograničenjima, pravom drugoga na dostojanstvo… Štampa ne smije da prekorači određene granice, posebno sa pravima i ugledom drugih. Sloboda izražavanja sa sobom nosi dužnosti i odgovornosti koje poprimaju na važnosti u situacijama kada se napada ugled imenovanih pojedinaca”.

Dalje u presudi on navodi: ,,Ne može se prihvatiti zaključak prvostepenog suda da su tekstovi napisani prije svega sa namjerom da se oštro kritikuje vlast, te da namjera nije bila da povrijedi čast i ugled tužilje. Ovo posebno kada se ima u vidu sadržaj novinskih članaka i njihov broj uz objavljivanje fotografija tužilje, koji članci pišu o kriminalnim radnjama mita i korupcije, pa je očito da je tuženi omalovažio ličnost tužilje te da bi svaki advokat to doživio kao uvredu”, navodi se u presudi Višeg suda u Bijelom Polju. Smolović je uzeo u obzir i crnogorsku patrijarhalnu sredinu. ,,Imajući u vidu sve okolnosti slučaja i moralne standarde u patrijarhalnim tradicionalnim zajednicamam kakva je Crna Gora, prvostepeni sud nije zaključio pravilno kada je našao da tužilji nijesu povrijeđeni čast i ugled”. Šta bi na to rekli u Strazburu.

No, sudija Višeg suda nije samo prevagnuo kad je u pitanju ugled porodice Đukanović. On je na mala vrata abolirao premijerovu sestru od odgovornosti u aferi Telekom.

,,Namjera nedjeljnika Monitor nije bila da iznošenjem neistinitih činjenica i fotografijama prvenstveno iznese informacije o tužbi u SAD, već da se uvrijedi tužilja i prikaže kao ličnost sklona koruptivnim radnjama”, navodi se u presudi.

Koje su to neistinite činjenice? Da je bilo korupcije pri prodaji Telekoma, što su više puta istakle i američke diplomate? Da novac nije legao na račun sestre i saradnika? Pa ni sestra to nije negirala. Da američka komisija za hartije od vrijednosti nije utvrdila da su ugovori na konto kojih je uplaćeno 7,3 miliona eura nijesu bili lažni, samo pokriće za nešto drugo? Smolović nije precizirao šta je po njemu neistinito u tekstovima Monitora.

On dalje nastavlja: ,,Advokati kao članovi pravosuđa moraju uživati ugled u društvenoj zajednici, moraju biti zaštićeni od destruktivnih napada koji nemaju pokriće u činjenicama. Ovo i kada se ima u vidu da protiv tužilje nije vođen postupak povodom procesa privatizacije”. Možda Đukanovićevo tužilaštvo i pokrene taj postupak nakon presude Višeg suda u Bijelom Polju. I slučajno predmet delegira Smoloviću.

U jednom se valja složiti sa Smolovićem. Da se njegova presuda mora objaviti u našem nedjeljniku. Šteta bi bilo da propadne vrijedna građa za buduća pokoljenja o jednom diktatoru i njegovom pravosuđu.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo