Hronika o pohodu bivše JNA i crnogorskih rezervista na Dubrovnik još je, i nakon dvije decenije, prepuna nepoznanica o tadašnjim događajima i akterima. Javnost je tek prije nekoliko dana saznala da je u toj avanturi učestvovao i sadašnji sudija Apelacionog suda Crne Gore Milivoje Katnić, kao tadašnji poručnik KOS-a. O tome je svjedočio Metodije Prkačin, bivši zatvorenik logora Morinj, na okruglom stolu održanom u Podgorici početkom decembra Rat za mir – dvadeset godina kasnije. Prkačin tvrdi da je Katnić između ostalog, naređivao da se pale i uništavaju napuštene kuće. Spreman je da o tome svjedoči.

Na to je žustro reagovao sudija visokog crnogorskog suda. Uglavnom rječnikom primjerenijim ulici nego javnom komuniciranju.

Evo kako to radi sudija Katnić: ,,Radite nemoralno i lažete. Lažete da smo se sreli na ratištu, Svi koji me poznaju, znaju da ja poštujem sveto crnogorsko pravilo – ‘Puška ti – Puška mi’, a ko nema pušku, od mene mu ne prijeti opasnost”.

Katnić u svom reagovanju, između ostalog, kaže da Prkačin ,,laže”, da mu ,,moral nije jača strana” i da je bivši logoraš svojevremeno reketirao bogate Hrvate, čuvajući im kuće u ratu.

Pošto je Prkačinu održao predavanje o moralu Katnić kaže: ,,Na kraju, znam zašto me pominjete. To nije zato što sam sudija Apelacionog suda, pa se plašite da nećete ishodovati pozitivnu odluku koja donosi šolde. Znate i Vi da nije to, jer Vam je poznato da ja ne učestvujem u odlučivanju po tom predmetu jer sam izuzet po sopstvenom zahtjevu. I Vi i ja znamo da me pominjete zato što sam svjedok Vašeg beščašća i što se bojite da ne budem svjedok pred hrvatskim sudovima, to je zbog aktivnosti koje ste imali Vi i Vaš Pero Arkulin i neki naši oko ucjenjivanja kako se još kaže reketiranja bogatih Hrvata, kada ste im spašavali imovinu, (a kako Vi kažete – kuće) za podebelu svotu maraka i kada ste, da biste bili ubjedljiviji, i Vi i ovi naši potpalili još po koju kuću”.

Povodom tvrdnji Prkačina na pomenutom okruglom stolu, oglasio se i sudija za istrage Višeg suda u Podgorici Radomir Ivanović, koji je svojevremeno uzimao izjavu od Prkačina u Dubrovniku.

,,Sjećam se svjedočenja Metodija Prkačina koje nikada neću zaboraviti, jer sam u nekoliko navrata htio da napustim sudnicu zbog uvreda koje je iznio. Između ostalog, on je tada kazao i kako ne vjeruje ni Hrvatskoj ni Crnoj Gori i da je na ulazu kuće stavio natpis: ‘Zabranjen ulaz Srbima, Crnogorcima i psima’. Nakon ovakve njegove izjave htio sam da napustim sudnicu jer nijesam želio da slušam dalje. Sve je ovo izjavio tokom saslušanja kojem su još prisustvovali zamjenik specijalnog tužioca Lidija Vukčević i sudija dubrovačkog županijskog suda”, kazao je Ivanović Danu.

U izjavi za Monitor Prkačin kaže da se i Ivanović i Katnić služe neistinama i da stoji iza svega što je kazao prije nekoliko dana u Podgorici, jer za to ima neoborive argumente.

,,Ništa od onog što je u svojim sjećanjima o saslušanju u dubrovačkoj sudnici iznio sudija Radomir Ivanović ne odgovara istini. Sve je slagao, osim rečenice da sam ja od sutkinje tražio da se unese u zapisnik da sam stavio na kuću ploču sa natpisom da je ulaz Srbima i Crnogorcima zabranjen, jer je to istina, a pse nisam ni pominjao. Nije takođe tačno da se on povodom toga obraćao sutkinji”, kaže Prkačin.

Što se tiče tadašnjeg poručnika KOS-a Milivoja Katnića, Prkačin takođe tvrdi da se i on u svom reagovanju služi lažima.

,,Na okruglom stolu u Podgorici opisao sam sve što sam vidio i preživio i stojim iza svake riječi i svaku mogu argumentirati. Povodom Katnićeve tvrdnje da niko nije silovan prilikom napada na Dubrovnik, to nije tačno, samo niko nije optužen jer bi došlo do rastave brakova…”

Porodica Metodija Prkačina doživjela je tokom “oslobađanja” Dubrovnika veliku tragediju.

,,Granata mi je ubila majku, sin mi je ostao bez noge, drugi sin mi je ostao bez vilice, mene su mučili u logoru u Morinju”, kazao je Prkačin na skupu u Podgorici.

Direktorice Akcije za ljudska prava i Centra za građansko obrazovanje Tea Gorjanc-Prelević i Daliborka Uljarević i voditeljica zagrebačkog Documenta Vesna Teršelič, saopštile su da su iznenađene na koji je način sudija Apelacionog suda Milivoje Katnić odgovorio na teške optužbe bivšeg logoraša iz Morinja Metodija Prkačina. One smatraju da bi tužilaštvo hitno trebalo da istraži je li Katnić odgovoran za ratne zločine počinjene u ratu devedesetih, jer je iz njegovog obraćanja ,,evidentno da se radi o čovjeku koji bi mogao značajno doprinijeti utvrđivanju činjenica iz perioda ratnih dešavanja na području dubrovačke regije”.

One očekuju da se Sudski savjet pozabavi time da li je sudija Katnić ,,svojim reagovanjem postupio na način dostojan sudijske funkcije”.

Javna svjedočenja, prema riječima Gorjanc-Prelević, Uljarević i Teršelič, jedan su od načina da se stalno i nanovo otvaraju pitanja odgovornosti strana u sukobu i aktera ratnih dešavanja oko Dubrovnika u konkretnom slučaju, sve dok se u potrebnoj mjeri ne „isprovociraju nadležni organi da u cjelosti utvrde činjenice o ratu, žrtvama i počiniocima ratnih zločina, jer ratni zločini ne zastarijevaju”.

To je bila i jedna od poruka skupa posvećenog dvadesetogodišnjici ,,oslobađanja” Dubrovnika.

,,Ćutanje je opasno i predstavlja najveću prijetnju da se kroz zaborav ponovo napravi osnova za nove zločine”, kažu na kraju reagovanja predstavnice tri nevladine organizacije.

Iz tužilaštva i Sudskog savjeta još se niko nije oglašavao. Dvadeseta godišnjica neslavne avanture na Dubrovnik, u kojoj su istaknutu ulogu imali i oni koji i danas odlučuju o sudbini Crne Gore, u javnosti je uglavnom propraćena ćutanjem. Da se ne uznemiravaju oni koji su 1991. gurnuli Crnu Goru u katastrofu zvanu ,,rat za mir”.

Blokada 240 dana

Građani Dubrovnika su skoro 240 dana živjeli u kopnenoj i pomorskoj blokadi, 138 dana bez struje i vode, dok su više od četiri mjeseca proveli u skloništima.

Snage JNA su na području Dubrovnika uništavale, pljačkale i palile civilne objekte, kako je utvrdio i Haški tribunal.

U ratu na dubrovačkom području, prema optužnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, ubijeno je 116 civila, a više stotina ranjeno; poginulo je 430 hrvatskih branitelja, 443 osobe zatvorene su u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33.000 osoba i uništena 2.071 stambena objekta.

,,Ne, ja to nijesam znao kao što to nije mogao znati niko iz tadašnjeg crnogorskog rukovodstva”, pravdaće se kasnije Milo Đukanović.

Bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović i danas tvrdi da je pohod na Dubrovnik bio jedini način da se zaustavi prelivanje sukoba u Crnu Goru.

Računajući na zaborav crnogorska vlast kontinuirano pokušava da laž pretvori u istinu, od dželata stvori mirotvorce, a od žrtava zločince.

Na djelu je I dalje proces kontralustracije. Od devedesetih do danas imamo neku vrstu produženog zločina, rečeno je na skupu,Rat za mir – 20 godina kasnije.

Zbog neuporedive nadmoćnosti, i u broju i naoružanju, pripadnika JNA i rezervista (bilo je ih je oko 35.000) nad hrvatskim snagama, na skupu je rečeno da je taj napad sam po sebi bio zločin, a ne samo pojedinačno ubijanje, pljačkanje i rušenje.

Po dostupnim podacima na dubrovačkom području, tokom ratnih operacija poginulo je i 166 rezervista iz Crne Gore.

Haški tribunal osudio je za ratne zločine 6. decembra 1992. prilikom najžešćeg granatiranja starog jezgra Dubrovnika Pavla Strugara i Miodraga Jokića. Deset oficira JNA optuženo je za ratne zločine pred Županijskim sudom u Dubrovniku.

Knjiga za tužiteljicu

Direktorica Monitora Milka Tadić-Mijović kazala je na okruglom stolu da crnogorska vlast odgovorna za napad na Dubrovnik, iako je pokušavala da svu krivicu svali na JNA i Slobodana Miloševića.

,,Vlada, a ne JNA, je mobilisala rezerviste 1991. i 1992. godine”, rekla je Tadić-Mijović.

Ona smatra da suočavanje s prošlošću nije moguće dok organizatori zločina ne budu procesuirani

Ona je potom Lidiji Vukčević poklonila knjigu Srce tame, u kojoj novinar Monitora Vladimir Jovanović, pozivajući se na zvanične depeše, piše o tome kako se Crna Gora pripremala za rat za mir.

Veseljko KOPRIVICA