Povežite se sa nama

FOKUS

Sudija na brisanom prostoru

Objavljeno prije

15 godina

na

U istoriji crnogorskoga pravosuđa nije bilo komplikovanijih procesa od onih za ubistva direktora Dana Duška Jovanovića i policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Izuzetno visoke prvostepene presude u ovim procesima izrečene su u aprilu i avgustu ove godine, nakon čega sudija u oba postupka, Lazar Aković, objavljuje 23. oktobra kako je prinuđen da podnese ostavku. Aković tvrdi da je žrtva farsične procedure započete 9. septembra inicijativom predsjednika Višeg suda Muške Dujovića pred Sudskim savjetom. U inicijativi za razrješenje Akovića piše kako je navodno „nesavjesno radio svoj posao” u procesu za ubistvo Šćekića. Prije podnošenja inicijative, tvrdi Aković, u četiri oka ga je Dujović obavijestio kako je „pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za njegovu smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”. „Savjetovao mi je da se sastanem s predsjednicom Vrhovnog suda, da popričam s njom ili da podnesem ostavku”, saopštio je Aković i dodao da je ,,njegove prijedloge odlučno odbio”.
Na sjednici Sudskog savjeta (održana neradnog dana, u subotu 3. oktobra), pod predsjedništvom Vesne Medenice, usvojena je Dujovićeva inicijativa i pokrenut je postupak razrješenja. U članu 69 Zakona o Sudskom savjetu navodi se kako sudija ,,može biti privremeno udaljen od dužnosti nakon što Sudski savjet prihvati prijedlog za pokretanje postupka za razrješenje”. Dakle, ,,može”, nije obavezujuće, no Aković je promptno ,,udaljen od dužnosti”.
Vijest o odluci Sudskog savjeta Aković je saznao iz medija. Dobio je rok od jednog radnog dana da isprazni svoju kancelariju u Višem sudu.

ULOGA POLICIJE: Par sati nakon odluke Sudskog savjeta, Aković ostaje i bez policijske zaštite. Preko nižepozicioniranog službenika Uprave policije – premda je dotad oko operativnih pitanja bezbjednosti imao mogućnost danonoćne komunikacije sa Milošem Vučinićem, sada komandantom Posebne jedinice policije – usmeno mu je saopšteno kako nije više ,,štićena ličnost”.
Sve službene procjene su ukazivale da su Aković i njegova porodica ugroženi zbog njegovog suđenja u predmetima protiv organizovanog kriminala. Početkom 2008. Sektor za obezbjeđenje ličnosti i objekata Uprave policije i ANB su ,,napravili bezbjednosnu procjenu u odnosu na sudiju Akovića”.

Do tog momenta, Aković nije imao niti jednu direktnu prijetnju a na ročišta u Viši sud je dolazio pješke!
Uslijedio je dramatičan izvještaj Uprave policije i ANB-a sa podatkom da je ,,pojačano obezbjeđenje” obuhvatilo, ne samo Akovića, porodicu i mjesto stanovanja u Podgorici, već i njegove roditelje u Beranama. Zbog čega je, baš nakon izricanja teških presuda, naglo ispario ,,bezbjednosni rizik” za Akovića?

To nije prvi primjer da iz policijskog aparata, oko sudije Akovića i njegovog predmeta protiv organizovanog kriminala, naglo mijenjaju mišljenje. Kako je Monitor već pisao, šef Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata Miljan Perović (ujedno pomoćnik, direktora Uprave policije Veselina Veljovića) našao se u dvostrukoj ulozi; kao policijski šef brinuo se o Akovićevoj bezbjednosti, ali je bio i svjedok na suđenju.
Perović je dao iskaz o susretu Šćekića i nekoliko drugih policijskih funkcionera sa Ljubom Bigovićem (sada nepravosnažno osuđen na 30 godina). On je tokom suđenja promijenio svoj iskaz iz istrage kada je tvrdio da se Bigović obraćao samo Šćekiću i kazao: ,,Uživaj, Šćeka!”. Te Bigovićeve riječi, tvrdio je Perović u istrazi, ,,Šćekić je shvatio kao prijetnju ubistvom”.
Ali, na suđenju je Perović promijenio iskaz i kazao sudiji Akoviću kako se Bigović, navodno, nije obraćao Šćekiću već jednom drugom policijskom funkcioneru.
Sudija Aković u presudi je odbacio promijenjeni iskaz i prihvatio Perovićevu prvobitnu tvrdnju da je Bigović prijetio Šćekiću.

RUŠENJE PRESUDA: Ukidanje službenog obezbjeđenja, kako Aković objašnjava za Monitor, bio je ,,prvi indikator da se protiv mene vodi kafkijanski proces, a ne postupak razrješenja”.
Procedurom njegovog razrješenja pred Sudskim savjetom su otvorene brojne dileme, od kojih je najvažnija ona koju potencira Aković: ,,Vrhunac apsurda je činjenica da je, navodni, povod za moje razrješenje postupanje u predmetu u kome presuda nije pravosnažna i koja će se tek naći pred Apelacionim sudom”.
Jedva da je ostavljen prostor za sumnju da su postupci Medenice, njenog Sudskog savjeta i Dujovića, faktički srušili prvostepene presude zbog zločinačkog udruživanja na maksimalnih 30 godina zatvora za Bigovića, Sašu Boretu i Ljuba Vujadinovića, zatim Alena Kožara na 20, Milana Šćekića na tri i Dušanke Vujović na dvije godine zatvora.
Upućeni izvor je izvještaču Monitora iznio procjenu kako se ne radi samo o nastojanju da se sruši presuda u predmetu ubistva inspektora Ščekića, već i Akovićeva presuda na 30 godina zatvora za Damira Mandića (na sudu se branio ćutanjem) zbog saučesništva u ubistvu Duška Jovanovića.
Veoma je indikativna činjenica – koju sada niko ne pominje – da je Mušika Dujović, istaknuta persona dramatis ,,slučaja Aković”, kao član Krivičnog vijeća Višeg suda krajem 2007. glasao za oslobađajuću presudu protiv Mandića!
Ali, osim inicijative za razrješenje, Dujović je uložio dodatni napor da ospori Akovićeve stručne reference izjavom kako je „ostavka njegovo pravo; nažalost, to je trebalo da uradi mnogo ranije, dok je bio sudija suda u Baru”.

PORUKA: Ovu tezu je prvi lansirao Blagoje Grahovac, savjetnik Ranka Krivokapića. Grahovac je preko autorskog teksta u Vijestima upitao Medenicu, Ratka Vukotića (bivši predsjednik Vrhovnog suda), Radula Kojovića (Medeničin zamjenik) i „bračni par Vujanović” da li je Akovića za Viši sud preporučilo to što je navodno „možda u više predmeta, dok je sudio u Osnovnom sudu u Baru, zbog ‘potreba službe’, ljudima ne sudio, nego presuđivao, a nakon toga prepravljao i krivotvorio zapisnike sa suđenja”.

Grahovac je savjetnik šefa parlamenta od sredine 2004. a Aković je na dužnost u Viši sud postavljen još 2006. godine. U Skupštini se polažu zakletve za nosioce sudijskih funkcija. Zbog čega se tek sada pojavljuje javna dilema – da li je ,,sudeći sudija” za ubistvo direktora Dana i inspektora Šćekića ,,baš slučajno Lazar Aković”?

,,Moj tekst daje dovoljno materijala da se prozvani zvaničnici očituju”, kazao je Grahovac za Monitor.

Nakon što je diplomirao, Aković (rođen 1970. godine) je odradio pripravnički staž u Osnovnom sudu u Podgorici da bi potom jedno vrijeme bio nezaposlen. Konkurisao je 2000. godine za mjesto sudije Osnovnog suda u Baru i bio izabran. Aković je tri godine u Baru (predsjednica Osnovnog suda je u to vrijeme bila Anka-Bećka Vojvodić, bivša ambasadorka) radio kao istražni sudija, krivičar zatim sudija za maloljetničku delikvenciju i građanske parnice; najteža presuda koju je u to vrijeme izrekao bila je zbog ,,saobraćajke” na dvije godine. Njegov rad, norma i procenat potvrđenih presuda su ocijenjeni najboljim ocjenama.
,,Od odgovornog i kompetentnog sudije, što me preporučilo za sudiju specijalizovanog odjeljenja, koji je sudio veći broj teških i složenih predmeta”, saopštio je Aković, ,,evoluirao sam u nesavjesnog i nepoželjnog”.
Zbog procjene kako je odluka da se zapečati njegova sudijska karijera donijeta, prije formalnosti sa Disciplinskom komisijom i konačne odluke Sudskog savjeta, Aković je podnio ostavku. Ovaj talentovani šahista (kandidat za majstora) na taj način je povukao potez unaprijed; da li je to znak njegove predaje partije ili gambit – tek ćemo saznati.

Pravosudni vrh, na čelu sa Vesnom Medenicom, kao da je poslao poruku svim drugim sudijama kolika je cijena neposlušnosti: nakon ukupno 145 godina izrečenih kazni u dva najteža predmeta za zločine organizovanog kriminala sudija Lazar Aković se našao na brisanom prostoru.

 

LAZAR AKOVIĆ, BIVŠI SUDIJA VIŠEG SUDA U PODGORICI
Žrtva sam kafkijanskog procesa

MONITOR: Nakon odluke Sudskog savjeta da protiv Vas bude pokrenut postupak razrješenja, odmah ste, iako to nije po propisima obavezno, „udaljeni od dužnosti”. Kako to komentarišete?
AKOVIĆ: Predmeti sa kojima sam bio zadužen dati su u rad drugom sudiji, a potom mi je oduzeta i kancelarija. Sve je urađeno bez ikakve najave, objašnjenja, pisanog traga ili slično. Sve što sam iz pravosuđa ponio bukvalno je stalo u dvije kutije i u veliku gorčinu koju ću sa sobom uvijek nositi. Upravo je to bio „okidač” za moju odluku da podnesem ostavku, jer sam taj potez protumačio kao simboličku poruku da je odluka donešena, pojavio se ja ili ne pojavio na sjednici Sudskog savjeta. Pa zašto da dozvolim da se do kraja odigra farsa?

MONITOR: Da li je propisima definisano da odluka o ,,udaljenju sa dužnosti” Sudskog savjeta automatski za sobom povlači ukidanje službenog obezbjeđenja?
AKOVIĆ: Obezbjeđivan sam po osnovu procjene bezbjednosnog rizika, a ne po osnovu funkcije. Zato mi je to bio prvi indikator da se protiv mene vodi kafkijanski proces, a ne postupak razrješenja. Taj potez je uslijedio samo nekoliko sati poslije donošenja odluke o mojem privremenom udaljenju, dakle ne razrješenju sa funkcije. Ali ponavljam, nije štićena funkcija, pa je prije ukidanja obezbjeđenja morala biti urađena procjena bezbjednosne situacije i morao sam biti povratno informisan o tako naglom prestanku rizika. Apsurd leži u tome da tako nešto nije ni moglo da se uradi u subotu popodne i u roku od samo dva sata. Nije pokušan ni da se stvori privid regularnosti postupaka koji su usmjereni protiv mene. No, ne žalim što mi je ukinuto obezbjeđenje. Mene štiti moj pošten i prema javnosti otvoren rad, te činjenica da nikada nijesam sudio ljudima, već njihovim djelima.

MONITOR: Objavili ste kako znate ko je i s kakvim motivom predsjednika Višeg suda Mušiku Dujovića izložio „nevjerovatnim pritiscima”. Da li ćete kazati o kome je riječ?
AKOVIĆ: Prepuštam Mušiki Dujoviću da to uradi.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

6 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

2 sedmice

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

3 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo