Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SUDBINA ĐUKANOVIĆEVOG ,,POSLA STOLJEĆA”: A2A & CRNA GORA: Ljepota poroka

Objavljeno prije

na

Ponovo je odložen odgovor na pitanje vrijedno nekih 500 miliona eura: kakva je budućnost poslovnih odnosa u četvorouglu: Vlada Crne Gore – EPCG – A2A – Prva banka?

Sredinom maja, iz Italije je stigla vijest da je generalni direktor A2A, Renato Ravaneli, najavio mogućnost prodaje njihovog dijela akcija u Elektroprivredi Crne Gore. „Moraćemo dobro da razmislimo, jer ako nastavimo sa investicijom u Crnoj Gori to ćemo uraditi kako bismo stvorili dodatnu vrijednost”, kazao je Ravaneli a prenosi Dan. Ekonomski analitičari skloni su pojasniti kako A2A, ne treba da nastavi već da započne sa obećanim investicijama – ako pod tim pojmom ne podrazumijeva promjenu strujnih brojila kod potrošača iz kategorije domaćinstva, i novac koji su Italijani oročili u porodičnoj banci familije Đukanović, kako bi uspostavili i održali njenu likvidnost.

Sa ove strane Jadrana, vlast se (već deset mjeseci) bavi rebusom – kako od EPCG naplatiti 45 miliona eura na ime postojećeg poreskog duga, a ne naljutiti strane partnere kojima je data ,,prećutna saglasnost” (formulacija premijera Đukanovića) da dugove prema državi ne moraju plaćati dok isporučuju besplatnu struju za Kombinat aluminijuma, najznačajniju crnogorsku kompaniju, koju su do bankrota, nakon privatizacije, doveli vlasnici – menadžeri sa platnog spiska Olega Deripaske i njihovi saradnici iz Vlada Mila Đukanovića, Željka Šturanovića i Igora Lukšića.

Dok je nastajao ovaj tekst, potpredsjednik Vlade Vujica Lazović, jedan od najvatrenijih protagonista aranžmana sa A2A, pred Skupštinom je objašnjavao kako izvršna vlast nije prekršila Zakon o budžetu za 2014. godinu, iako je njime predviđeno da će država do 31. marta naplatiti poreski dug od EPCG, tako što će, na račun A2A, povećati svoj akcijski kapital u toj kompaniji. ,,Član 12 Zakona o budžetu nije prekršen, već se kasni zbog toga što EPCG nije donijela odluku o realizaciji tog posla”, pokušao je da objasni Lazović, ne pominjući da je sjednica Skupštine akcionara EPCG odložena zbog toga što na nju nijesu došli predstavnici većinskog vlasnika – Vlade.

Nova sjednica Skupštine akcionara EPCG će, najavljuje se, biti održana krajem juna. To obećanje ne smijemo uzeti zdravo za gotovo pošto dogovora o nastavku saradnje Vlade i A2A, odnosno EPCG i KAP-a nema ni na vidiku. Sporna su makar tri pitanja: naplata poreskog duga EPCG od 45 miliona, sudbina potraživanja EPCG prema Kombinatu aluminijuma i Montenegrobonusu (struja isporučena toj kompaniji takođe je završila u Elektrolizi) i buduće snabdijevanje KAP –a strujom, preciznije cijena te energije. Vladin favorit za preuzimanje KAP-a, Nikšićanin Veselin Pejović traži struju po cijeni od maksimalno 38 eura po megavatu, računajući i troškove prenosa. Prema dostupnim informacijama – EPCG, odnosno A2A, spremna je da podgoričkoj fabrici struju ponudi po cijeni koja nije niža od 45 eura za megavat sat. I to samo do kraja ove godine. I ako su veći dio 2012 i pola 2013. godine, KAP strujom snabdijevali – praktično besplatno.

Uz tri javno otvorena pitanja, problematična su i makar dva manje vidljiva detalja. Riječ je o novcu kojim A2A, preko EPCG, u Prvoj banci brani poslovnu čast i kapital porodice Đukanović. Precizan iznos novca lagerovanog na računima banke kojom, zvanično, gazduje Aco Đukanović nije poznat, iako se prema nekim navodima pominju iznosi veći od 70 miliona eura. Jasno je da taj ,,umrtvljeni kapital” ima cijenu. Nepoznanica je kako je plaćamo: preko računa za električnu energiju ili kroz budžet i poreske olakšice koje, nezakonito, koristi menadžment A2A.

Još je tajanstvenija priča o milionima koje je EPCG – bez javnog nadmetanja – isplatila stručnim konsultantima iz Crne Gore i inostranstva. To pitanje otvorili su manjinski akcionari EPCG i A2A u Crnoj Gori i Italiji, kada su shvatili da Elektroprivreda isplaćuje višemilionske iznose navodnim konsultantima za nešto što je, makar u interpretaciji ovdašnjih zvaničnika, bilo u opisu redovnih poslova menadžmenta iz A2A. Podaci koje nam je predočilo Udruženje manjinskih akcionara EPCG na čelu sa Vasilijom Miličkovićem, pokazuju kako je od ukupno 14,5 miliona potrošenih za novodne savjetodavne usluge, najveći dio novca završio na računima A2A Montenegro (gdje su, priča se, uhljebljenje našla i djeca pojedinih vladinih funkcionare interesno vezanih za EPCG).

Zvanično ovi problemi kao da ne postoje. Umjesto toga, mnogo se češće pominje mogućnost da A2A pokrene arbitražu protiv Crne Gore zbog problema koje im je izazvao Kombinat aluminijuma, kao i navodnog mijenjanja regulatornog okvira za određivanje cijena struje u našoj zemlji. Zvaničnici uporno iskazuju optimizam po pitanju nastavka saradnje sa Italijanima, ne objašnjavajući ni riječju, šta je taj aranžman donio Crnoj Gori (a ne Prvoj banci).

Prvobitni Ugovor o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji Elektroprivrede Crne Gore ističe krajem ove godine. Rad na njegovoj reviziji sa Italijanima započela je još 2011. Vlada Igora Lukšića, neposredno nakon što je postalo očigledno da Italijani nijesu u stanju da ispune preuzete obaveze. Prije svega one koje se tiču obećanih investicija i dobiti koju je EPCG morala da ostvari, vođena menadžmentom A2A. Pominjalo se tada oko 300 miliona eura profita koji će, navodno, EPCG ostvariti za pet godina. Vrijeme je pokazalo kako je u tim pričama (obećanjima) bilo jako malo istine.

,,Crnogorski zvaničnici nemaju odgovor na pitanje – koliko će u narednih pet godina A2A uložiti u Elektroprivredu”, upozoravao je Monitor u septembru 2009. ,,Umjesto toga, Lazović kaže kako su ‘investicije’ prepoznate u ugovoru”. Čak i neki članovi Tenderske komisije – inače ministri u Đukanovićevoj Vladi – u nezvaničnom razgovoru tvrde da nijesu imali priliku da vide ugovor između Vlade i A2A.”

Tu je i priča o 300 miliona eura profita koje A2A treba da napravi tokom petogodišnjeg upravljanja EPCG. I to je obećanje dato a da nijesu precizirana dva najvažnija uslova za njegovu realizaciju – budući poslovni odnosi KAP-a i EPCG i politika cijena prema potrošačima na distributivnoj mreži…

Jednaka nepoznanica bilo je pitanje – da li će nakon petogodišnjeg partnerskog aranžmana A2A postati većinski vlasnik Elektroprivrede ili će Vlada vratiti prodate akcije u državno vlasništvo. Za pet godina dobili smo samo jedan odgovor: Crna Gora ostaje većinski vlasnik EPCG. Šta to tačno znači – niko ne umije da objasni.

,,Italijani su sada u velikom problemu u EPCG”, kaže elektroinženjer Strahinja Bulajić, poslanik DF. ,,Očigledno je da A2A želi da proda akcije, ali izgleda da nema zainteresovanog kupca. Knjiženi gubici su sa 70 narasli na čitavih 301 milion eura i pitanje je da li će baš, tek tako, moći da se izađe iz čitave priče”. Bulajić, potom, pretpostavlja – ili spekuliše, ako neko više voli – da su aktuelne dileme investitora iz Italije dijelom i proizvod njihovih političkih procjena. ,,Da li je očigledno ljuljanje Vlade i skora promjena vlasti opredijelila A2A na takve postupke, biće ubrzo jasnije. Bilo kako bilo, sadašnje ponašanje A2A je spašavanje u velikoj šteti”.

Đukanović i Lazović ostaju optimisti. A to može da znači samo jedno – konačan račun biće ispostavljen građanima Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo