Stadion malih sportova u Podgorici, nekada kultno kulturno i sportsko-rekreativno mjesto, godinama je pod katancem. Priča koju čuva ovo mjesto ukazuje na njegovu važnost za građane Podgorice: tu su se održavali najjači jugoslovenski turniri u malom fudbalu, koncerti velikih rok bendova nekadašnje Republike, sve do najobičnijih dječijih druženja. Sada se na stadionu tek nekoliko puta godišnje održi pokoji koncert.
Danas na stadionu rijetko možete zateći ljude koji se bave sportom, a koševi i golovi su odavno polomljeni. Tek nekolicina entuzijasta tu dolazi kako bi održavali opštu fizičku spremu. Mali stadion pod Goricom postao je stecište zavisnika od droga i alkohola, gdje se često može pronaći pribor koji za sobom ostave zavisnici (špricevi, igle).
Najekstremniji pokazatelj degradacije ovog mjesta desio se prije nešto više od mjesec dana – na stadionu se objesio tridesettrogodišnjak.
Kulturno-istorijska važnost stadiona malih sportova očigledno ne brine ljude koji „vode računa” o Glavnom gradu. Već desetak godina, kažu naši sagovornici, traje pritisak da se stadion malih sportova sruši i pretvori u (elitnu) rezidencijalnu zonu. Ekonomska kriza koja je nastupila 2007/2008. zaustavila je graditeljski bum, i moguće sačuvala stadion od tragične sudbine koja je zadesila mnoga druga podgorička zdanja.
Podsjetimo, u rušilačkom naletu Miomira Mugoše, tadašnjeg gradonačelnika Glavnog grada, između ostalog su porušeni teniski tereni pod Goricom, kino Kultura (2011), do temelja hotel Crna Gora (2013), a na mjestu velikog broja dječijih igrališta koja su se nalazila u dvorištima zgrada u centru grada, nikle su garaže ili nove stambene zgrade.
Da su gradonačelnici Podgorice odlučni u namjeri da stadion poruše, pokazuje dokument iz maja 2015. godine. Novim izmjenama i dopunama Detaljnog urbanističkog plana „Nova varoš 2″, na osnovu odluke gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića, pred-viđeno je da na mjestu Stadiona malih sportova bude – zgrada. Na tom prostoru, kako su tada pojasnili iz Sekretarijata za planiranje i uređenje prostora i zaštitu životne sredi-ne, gradiće se objekti poput onih ispred stadiona, sa prizemljem plus dva do tri sprata.
Od gradonačelnika Glavnog grada i Sekretarijata za planiranje i uređenje prostora i zaštitu životne sredine, nijesmo uspjeli dobiti odgovore vezane za sudbinu Stadiona. Dakle, ne znamo zbog čega je stadion pod katancem već dugi niz godina i zbog čega je planirano rušenje, a ne renoviranje. Nijesmo saznali ni koje (besplatne) sporsko-rekreativne terene su planirali izgraditi ukoliko sruše stadion, za kada je planirana izgradnja planom predviđenih stambenih objekata, kao ni koje građevinske firme treba da grade na mjestu gdje je sada teren (što i nije teško pretpostaviti).
Od građana koji su pripadali Mjesnoj zajednici Centar se od plata odbijao iznos za izgradnju Stadiona malih sportova, sve dok Sportski centar nije preuzeo teren. Interesantno je da tadašnje investitore ne konsultuju sada kad treba da ga poruše.
Međutim, ekonomska računica gradskih vlasti jasna je: stadion zauzima sedam hiljada kvadrata na jednoj od najatraktivnijih lokacija u strogom centru Podgorice. Građani koji su i dalje spremni da se potrude da sačuvaju stadion, u Opštini su saznali da Glavni grad nije zainteresovan za renoviranja, te da privatnici koji bi investirali mogu da se jave.
Dakle, Strateškim planom razvoja Glavnog grada za 2012-2017. godinu nije predviđena obnova stadiona. U martu prošle godine nije usvojen predlog Ranka Jovovića iz Crnogorskog olimpijskog komiteta da se rekonstrukcijom Stadiona malih sportova pod Goricom izgradi Olimpijska kuća sporta.
Iz Atletskog saveza Crne Gore su tada sugerisali da u najkraćem roku treba izgraditi atletsku stazu ili manji atletski stadion, a obrađivači su konstatovali da je zbog nedostat-ka sportskih dvorana i atletskih opremljenih borilišta onemogućen razvitak atletike kao bazičnog sporta, ali da je u prijedlogu mjera predviđena izgradnja atletskih borilišta.
Naš sagovornik, koji je želio da ostane anoniman, podsjeća da je Stadion malih sportova, među ljudima popularniji kao Poligon, dio odrastanja mnogih koji su živjeli ispod Gorice tokom 80-ih, ali i kasnije. „Dok smo čekali da stariji završe sa fudbalom igrali smo se na spravama koje su bile u okviru poligona. Pored naše igre, tu smo i gledali i majstore malog fudbala tokom turnira koji su se svake godine tu organizovali”.
On kaže da gotovo nema velikog imena jugoslovenske rok muzike koje nije gostovalo na stadionu. „Kad smo porasli tu smo slušali bendove iz cijele Republike, tokom Point rok maratona. A današnji koncerti koji se organizuju, privlače drugačiju publiku. Nekada je umjetnost bila provući se bez karte, iako su sve obezbjeđivali samo dva boksera – nije bilo armije sekjuritija kao sada”.
Osvrćući se na planove koje Glavni grad (opet) ima za stadion, on kaže da je „slična priča kao i sa bioskopom Kultura. Tamo parking, ovdje zgrade, betoniranje svega… ali ne radi napretka, već golog profita pojedinaca koji su od nekadašnjeg grada napravili kasarnu”.
Na Stadionu malih sportova svoju fudbalsku vještinu kovali su Dejan Savićević, Peđa Mijatović, Marko Mugoša, Petar Grbić, Niša Saveljić, Baćko Ivanišević, Ćiro Raičević, Bato Barac… Često su dolazili i nekadašnji trener košarkaškog kluba Budućnost Goran Poli Bojanić, košarkaška zvijezda Žarko Paspalj. Tu je trenirao ženski i muški rukometni klub Budućnost, održavana lokalna štafeta mladosti, organizovan jedan od najmasovnijih i najkvalitetnijih turnira u malom fudbalu, turniri u košarci gdje su dolazila velika imena poput Partizana..
No, ljude koji navodno vode računa o razvoju Podgorice to ne zanima, pa od namjere da sruše jedan od posljednjih simbola grada i ne odustaju. Izgleda im je jedini cilj ostvarivanje profita. I betoniranje sjećanja.
Poli i stadion
(Pokojni) Goran Bojanić, nekadašnji trener košarkaškog kluba Budućnost, upravo na Stadionu malih sportova dobio je nadimak – Poli. Naš sagovornik objašnjava da je Bojanić stalno dolazio na stadion i šalio se sa rukometašicama kada su ručno farbale linije za teren Polikolorom. Zbog toga su ga one prozvale Poli, i tako je i ostalo. Kao još jednu interesantnu priču, naš sagovornik navodi i postavljanje koša na stadionu. Tada je Bojanić iz Sportskog centra donio polomljeni koš, zavario ga i postavio uz pomoć prijatelja koji su često dolazili na stadion.
Filip Đ. KOVAČEVIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice