Povežite se sa nama

MONITORING

SUDBINA MILIONA ELKTROPRIVREDE CRNE GORE: Aco čeka sud, šta čekaju sudije

Objavljeno prije

na

Rokovi cure a odluke nema. Sudsko vijeće Privrednog suda, u sastavu Ivan Kovačević (sudija izvjestilac), Miodrag Anđelić i Nataša Sekulić, već petnaesti dan vijeća o žalbi koju je u ime EPCG podnijela advokatica Azra Jasavić na Rješenje sutkinje Nataše Bošković koja je, početkom maja, „privremeno zabranila” EPCG da obavi (odavno) planiranu kupovinu akcija Rudnika uglja u Pljevljima (RUP). I nijesu u stanju da donesu odluku. Ili, kako zli jezici tvrde, nijesu u stanju da sa predsjednikom Suda Blažom Jovanićem usaglase obrazloženje za presudu kojom bi povlašćenim akcionarima RUP-a omogućili da u doglednom roku dođu do novca na koji oni računaju mjesecima unazad.

Priču dodatno komplikuje i činjenica da podnosioci tužbe – advokati i ovlašćeni zastupnici preduzeća M&V Company, u vlasništvu predsjednika Udruženja manjinskih akcionara EPCG Vasilija Miličkovića – deset dana, tačnije od 14. maja, ne mogu da ostvare zakonom zagarantovano pravo i dobiju na uvid spise predmeta. Prije svega Prigovor na rješenje sutkinje Bošković koji je, u ime EPCG, podnijela Azra Jasavić. I o kome se, evo već dvije nedjelje, u Privrednom sudu šapuće kao „o krajnje neobičnom i kontroverznom štivu”.

Da ne bude zabune, tekst koji čitate piše se u momentu kada nas od najdužeg zakonom propisanog roka za donošenje odluke sudskog vijeća Privrednog suda ne dijele ni dani ni sati već minuti. I redovi koji slijede samo su (ne)vješt pokušaj njihovog autora da kupi vrijeme dok čeka presudu. Koja se ne tiče samo budućih odnosa Elektroprivrede i Rudnika uglja. Naprotiv.

I manje verzirani znaju kako će Kovačević, Anđelić i Sekulić (članovi sudskog vijeća Privrednog suda) donijeti odluku od koje, u velikoj mjeri, zavise: ovogodišnji finansijski planovi Vlade Crne Gore i Prve familije; brakorazvodni aranžman izvršnih i zakonodavnih vlasti pod kontrolom Mila Đukanovića i italijanske A2A (sa te je strane najznačajniju ulogi ugrao Silvio Berluskoni); budućnost Elektroprivrede kao, bez konkurencije, najvrjednijeg crnogorskog preduzeća; budućnost Pljevalja koje su, umjesto da budu dobar gospodar postale loš sluga ovdašnjeg rudarsko-energestkog lobija (kompleksa); a konačno, i najvažnije, ideja da Crna Gora u dogledno vrijeme može postati država koja svojim građanima i poreskim obveznicima može garantovati pravnu sigurnost.

Ili će se sve zavšiti kao još jedna koliko očigledna toliko i tužna potvrda orvelovske teze da su, u ovoj zemlji baš kao na njegovoj Životinjskoj farmi, sve životinje jednake samo su svinje jednakije od drugih.

Dakle, krajem 2016. godine većinski akcionari Rudnika uglja – italijanska A2A i Aco Đukanović – predložili su Elektroprivredi – pod kontrolom Vlade, vladajućeg DPS i njihovog vladara Mila Đukanovića, Acovog brata – da otkupi njihove akcije po cijeni većoj od šest eura za akciju.

Od tada do danas vlasnici RUP-a, ali ni menadžeri i finansijski i poslovni analitičari EPCG i Vlade CG nijesu objasnili zašto bi najveće državno preduzeće kupovalo nešto što država, na ime neizmirenih obaveza za poreze, doprinose i koncesije, može dobiti za džabe. Uz mnogućnost da novac ne baca za otkup bezvrijednih akcija već ga uloži u modernizaciju opreme i pripremu novih kopova Rudnika.

Petnaest mjeseci vlasnici EPCG (Đukanovićeva država i A2A) traže način da izađu u susret zahtjevu vlasnika Rudnika (A2A, Aco Đukanović i Vlada). Konačno, odluka je izglasana na martovskoj sjednici Skupštine akcionara EPCG. Donijeli su je vlasnici 0,09 odsto akcija EPCG nakon što su se, zbog navodnog konflikta interesa, od glasanja uzdržali vlasnici 98,75 akcijskog kapitala (57,01 odsto država Crna Gora i 41,74 odsto A2A). Tako je EPCG postala obavezna da, u postupku javnog preuzimanja, otkupi akcije A2A, mlađeg od braće Đukanović, države i preostalih manjinskih akcionara koji budu voljni da učestvuju u tom postupku (a nemaju ni jedan jedini razlog da budu protiv). Sve skupa riječ je o nekih 30-ak miliona eura (Italijani bi dobili 13, država 10, a Đukanović blizu četiri miliona).

To je bio povod Vasiliju Miličkoviću da u ime manjinskih akcionara EPCG pred Privrednim sudom pokrene postupak ocjene zakonitosti odluke o otkupu akcija RUP-a koja, prema njegovom mišljenju, „nije mogla biti donijeta zbog nedostatka potrebnog kvoruma za donošenje”.

Na drugoj strani, pravna zastupnica EPCG i doskorašnja poslanica i v.d. predsjednika Pozitivne Crne Gore Azra Jasavić tvrdila je kako su postojali svi zakonom i Statutom (EPCG – prim. autora) utvrđeni uslovi za usvojenu odluku. Pride, Jasavić je naglasila kako preuzimanje akcija RUP-a od strane EPCG predstavlja viši interes pošto je ugovorena transakcija ocijenjena „kao opravdana i izuzetno značajna, ne samo sa aspekta ovih kompanija već i buduće pozitivne sinegerije cijelog crnogorskog termoenergetskog sektora”.

Ispostavilo se da je upravo na tom fonu i sutkinja Nataša Bošković našla argumente za donošenje privremene mjere, kojom se EPCG zabranjuje kupovina akcija RUP-a do pravosnažne presude po tužbi Vasilija Miličkovića.

„Država Crna Gora se izuzela iz glasanja o Odluci o pokretanju postupka dobrovoljne javne ponude za preuzimanje akcionarskog društva Rudnik uglja AD Pljevlja, u cilju izbjegavanja čak i mogućnosti teoretskog postojanja konflikta interesa”, navodi sudija Bošković u svom Rješenju od 4. maja, „Međutim, Država Crna Gora je glasala o Odluci o usvajanju izvještaja o procjeni fer i investicione vrijednosti akcija Rudnika uglja AD Pljevlja i izvještaj u vezi sa analizom mogućih modela preuzimanja RUP-a, koja Odluka je osnov za donošenje odluke o pokretanju postupka dobrovoljne javne ponude za preuzimanje a.d. Rudnika uglja…”.

Država je, cijeni sutkinja Bošković, svojim glasovima na Skupštini akcionara EPCG stvorila potrebne preduslove za izglasavanje odluke o otkupu akcija Rudnika. Potom se dosjetila da je u konfliktu interesa i ostala uzdržana, čime su njeni predstavnici izbjegli moguću krivičnu odgovornost u slučaju da se ustanovi kako je taj posao nanio štetu Elektroprivredi.

Sumnje potkrjepljuje analiza koju je, za potrebe NVO MANS uradio profesor Milenko Popović. Iz koje proizilazi da su akcije Rudnika uglja, precijenjene za približno trećinu vrijednosti. Odnosno, da je stvarna vrijednost akcija četiri a ne ugovorenih 6,4 eura po akciji. To bi značilo da EPCG u posjed tih akcija može doći za nepunih 20 miliona. Štetu bi, zato, trpjeli akcionari RUP-a, prije svega Vlada, Đukanović i A2A. Da li bi to u pitanje dovelo i započeti aranžman izlaska A2A iz vlasničke strukture Elektroprivrede?

Vlada je nadavno isplatila prvu tranšu od približno 70 miliona eura, i tako postala vlasnik dijela akcija koje su Italijani kupili 2009. u procesu djelimične privatizacije i dokapitalizacije Elektroprivrede. Ostatak od približno 200 miliona obezbijediće EPCG (veći ) i Vlada (manji dio). Pod uslovom da aranžman ostane na snazi. A on, očigledno, podrazumijeva da A2A dio uloženog novca nadomjesti prodajom precijenjenih akcija Rudnika uglja i isplatom dividende sa računa Elektroprivrede. Bez obzira na to što je EPCG i prošlu godinu završila sa gubitkom. Doduše, manjim od milion eura što je zanemarljiv iznos u poređenju sa gubicima koje je u prvim godinama upravljanja EPCG bilježila A2A. I koji su „ispeglani” umanjenjem kapitala preduzeća.

Rokovi cure. Odluke nema. Sve i da nadležno sudsko vijeće Privrednog suda poništi odluku sitkinje Nataše Bošković pitanje je može li se, prije pravosnažnosti te odluke, nastaviti postupak otkupa akcija Rudnika uaglja. Pošto bi izvršioci eventualno nezakonite odluke rizikovali i krivičnu odgovornost zbog učinjene štete. Na drugoj starni stoji ogroman novac. I moć koju on nosi. Ko će se usuditi?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo